Justin: obožavanje nestvorenog, vanvremenog Sina
Justin Mučenik svedoči da je Sin nestvoren i vanvremen, rođen od Oca pre svega stvorenja, i da prima obožavanje koje pripada samo Bogu.
399 objava
Justin Mučenik svedoči da je Sin nestvoren i vanvremen, rođen od Oca pre svega stvorenja, i da prima obožavanje koje pripada samo Bogu.
Komentari Michaela F. Birda o hristologiji Justina Mučenika: Logos kao Bog pre vekova, jedno s Ocem po suštini.
Camalikos objavljuje dva neobjavljena Origenova rukopisa u kojima Origen Trojstvo naziva jednosuštnim (homoousios).
Polikarp i Justin Mučenik svedoče da svako stvorenje treba da služi (latreuo) Hristu — obožavanje koje po Svetom pismu pripada jedino Bogu.
Odlomak iz Minsovog članka o Justinu Mučeniku i dokazi da je Justin učio da Reč deli istu suštinu s Bogom i da obožavamo tri Ličnosti.
Navodim reči Grigorija Niskog koji pobija tvrdnju da je Hristos stvorenje Božije zato što je večno rođen. Njegovi uvidi i primena Rimljanima 9:5 na Sina naprosto su majstorski i istinski prosvetljeni
Poslanica svetog Grigorija Niskog Avlaviju: zašto se, uprkos ispovedanju tri Lica, nikada ne sme govoriti o tri Boga.
Blaženi svetitelj Justin Mučenik pisao je da nema drugog Boga osim jednog neizrecivog Boga koji je iznad imena i koji je večno postojeće Biće iz Izlaska 3:14. Razmatranje njegovog Dijaloga sa Trifonom
Odlomak iz dela Murray J. Harrisa Jesus as God o značenju grčke reči monogenes u Jovanu 1:18 i njenom odnosu prema rađanju Sina.
U ovom tekstu se pozivam na dela blaženog svetog Justina Mučenika kako bih dokazao da je on izričito učio da Sin poseduje istovetnu neizrecivu slavu Oca, budući da nije niko drugi do blistava svetlost
Sveti Grigorije Čudotvorac i Justin Mučenik o božanstvu Hrista: Reč koja je Mudrost i Sila Oca, i Bog koji se javio Mojsiju.
Sveti Grigorije Čudotvorac o monarhiji Oca i presvetom Trojstvu — uz napomenu da naučnici ovaj spis smatraju sumnjivim.
Sveti Polikarp: Poslanica Filipljanima i Mučeništvo — o božanstvu Hrista, vaskrsenju i obožavanju Sina i Svetog Duha u ranoj crkvi.
U ovom tekstu navodim odlomke iz različitih dela svetog Justina kako bih pokazao da je ovaj sveti mučenik učio da je Hristos odvojen i različit od stvorenog poretka. Pokazaću da je Justin verovao da j
Navodi iz Hipolitovih dela pokazuju da je učio da je Hristos nestvorena Reč Božja, koju je Otac rodio kao prvorođenog Sina pre stvaranja svega.
Navodim u celini Hipolitovo pobijanje modalističkog jeretika, delo pod naslovom Protiv Noetove jeresi. Zanimljivo je primetiti da Hipolit Rimljanima 9:5 i Otkrivenje 1:8 pripisuje Hristu i naglašava č
Jovan vidi Hrista kako dolazi na oblacima kao Svemogući Bog koji sudi svetu — Alfa i Omega, Prvi i Poslednji, onaj koji jeste, koji beše i koji dolazi.
Bog je obećao da će slava drugog hrama biti veća od slave prvog i da će tu dati mir — ispunjenje toga jeste Hristos, hram u kome prebiva punina Božanstva.
Nastavljamo izlaganje taktika koje Ali koristi u debatama i navodnim dijalozima — ovoga puta njegove protivrečnosti i nedoslednosti.
Nastavak odgovora Šabiru Aliju: Justin Mučenik uči da se obožava jedino Bog — Otac, Sin i Sveti Duh — i da je Hristos Gospod nad vojskama.
Justin Mučenik o Hristu kao nestvorenoj Reči rođenoj pre svih vekova i kao Gospodu nad vojskama iz Starog zaveta.
Sledeći odlomak preuzet je iz Atinagorine Molbe za hrišćane. Blaženi apologeta pobija optužbu da su hrišćani ateisti zato što poriču postojanje paganskog panteona, insistirajući na tome da hrišćani vo
Jevrejima 2:16 ne uči da je Hristos postao anđeo, već da je uzeo ljudsku prirodu — seme Avraamovo — da bi nas izbavio od smrti i straha od umiranja.
Talmudska priča o Sinaju: Izrailjci umiru čuvši Božji Glas, a sam Glas se žali Bogu — rabinsko hipostaziranje Božanskog Govora i hrišćanski Logos.
Atanasije je potvrdio da se Isus javljao kao Anđeo Božji, ali je klasične tekstove o Anđelu Gospodnjem tumačio kao stvorene anđele kroz koje Bog govori.
Odeljak iz Katekizma Katoličke crkve o otkrivenju Hrista Reči i Svetog Duha tokom starozavetnog perioda.
Prema rabinskoj tradiciji jedna od Mesijinih titula je „Klica“, a Jeremija 23:5-6 daje mu sopstveno Božje ime: rabinski izvori o svešteničkom Mesiji.
U ovom članku navodim razne hrišćanske pisce, teologe, apologete i crkvene oce rane Crkve i njihovo tumačenje stiha iz Jovanovog Otkrivenja u kojem Gospod Bog kaže da je Alfa i Omega, Onaj koji jeste,
Starozavetni tekstovi koje jevrejsko predanje tumači mesijanski pokazuju da je narodima zapoveđeno da obožavaju i služe Mesiji, Caru koji dolazi.
Tomina ispovest u Jovanu 20:28 i dokaz da je Sin oduvek Jehova — odgovor na tvrdnje Jehovinih svedoka o božanskom imenu.
Pobijanje još jedne antitrinitarne smicalice: dodatni dokazi da je Isus oduvek po prirodi bio Jehova Bog, onaj čiju je slavu Isaija video.
Pobijanje još jedne antitrinitarne smicalice: Sveto pismo svedoči da je Isus večno postojao kao istiniti Bog i da je oduvek bio Jehova po prirodi.
Pobijanje uobičajene arijanske izmišljotine: kontekst Filipljanima 2 pokazuje da Isus nije stvorenje, već Jehova Bog u telu.
Pobijanje arijanske smicalice: Otac, Duh i celo stvorenje proslavljaju Sina, a Bog odbija da bude proslavljen odvojeno od Hrista.
Pobijanje uobičajene arijanske izmišljotine: Otac sve čini na slavu svoga Sina, što pokazuje da je Isus ontološki jednak Ocu.
Sveto pismo istinitog Boga naziva Bogom praotaca i Bogom Izrailja, a Novi zavet objavljuje da je Isus istinski Izrailj Božiji.
Ehrman priznaje da Pavle i rani hrišćani Hrista vide kao Anđela Gospodnjeg — ovaploćenog Jahvea jednakog Ocu. Drugi deo analize.
Prvi deo serije u kojoj dokumentujem protivrečnosti Barta Ermana, naročito one koje se tiču Hristovog božanstva i njegove jednakosti sa Bogom.
U Jovanovom jevanđelju Otac je jedini istiniti Bog, a Sin je jedinorodni Bog — Jovan 1:18 i tekstualni dokazi za monogenes theos.
Nastavak razmatranja Ehrmanovih tvrdnji o 1. Jovanovoj 5:7: njegov argument zapravo dokazuje da Jovanovo jevanđelje prikazuje Isusa kao jednakog Ocu.
Odlomak iz Moody Handbook of Messianic Prophecy: Zaharija 13:7-9 i udaranje Pastira-Cara kao direktno mesijansko proročanstvo.
Studija o Zahariji 12:10-13:1 iz Mudijevog priručnika o mesijanskom proroštvu: gramatička analiza hebrejskog teksta pokazuje da je Probodeni sam Gospod, čime se otvaraju vrata novozavetnoj tvrdnji da
Odlomak dr Michaela L. Browna o Zahariji 12:10: probodeni Gospod, mesijansko tumačenje i nacionalno žaljenje i pomirenje Izraela.
Kumranski fragment 4Q521 kaže da nebo i zemlja slušaju Mesiju, a Novi zavet ista ta čuda i vlast nad stvorenjem pripisuje Isusu Hristu.
Izreke iz hipotetičkog jevanđelja Q pokazuju da Isus sebe poistovećuje sa Jahveom Starog zaveta.
U ovom tekstu iznosim dokaze iz svitaka sa Mrtvog mora koji podupiru novozavetni prikaz Isusa kao božanskog mesijanskog Cara — jedinstvenog božanskog Sina Božjeg koji postaje čovek upravo zato da bi p
U Danilu 7 prorok vidi viziju u kojoj se pojavljuju dve božanske Osobe: Starac danima i neko nalik Sinu čovečjem koji dolazi na oblacima.
Danilo vidi dve različite božanske Osobe – Starca danima i Sina čovečjeg – koje Sveto pismo naziva Najvišim Svetima.
Citiram Knjigu Enohovu da bih pokazao da je ono što Enoh govori o Bogu upravo ono što Novi zavet govori o Hristu.
Prorok Danilo vidi dve različite slavne božanske Ličnosti — Starca danima i Sina Čovečjeg — a Otkrivenje oba opisa primenjuje na vaskrslog Hrista.
N. T. Rajt, poznati novozavetni naučnik, objavio je svoj prevod Novog zaveta. Navodimo odlomke o opravdanju i o božanstvu Hrista.
Ovde u celini navodim Besedu 1 iz spisa Protiv Jevreja svetog Jovana Zlatoustog, besedu upućenu hrišćanima koje su i dalje privlačili Jevreji i njihovi verski običaji, jer su mislili da su ti obredi n
Sveti Justin Mučenik je učio da se predovaploćeni Logos objavio i grčkim filozofima, pripremajući ih za svoj dolazak u telu radi iskupljenja.
Sveti Grigorije Palama u dijalogu sa turskim muslimanima tvrdi da prizivaju istog Boga, neodvojivog od Hrista.
Prigovor iz Mateja 24:36 i Marka 13:32 o danu i času — i zašto ne ugrožava božanstvo Hrista, uz svedočanstvo Otkrivenja o Hristu i anđelima.
Zašto su muslimani krivi za širk: Danilov Sin Čovečiji prima obožavanje koje Kuran i hadisi zabranjuju svakome osim Alahu.
U ovom tekstu navodim i rabinske jevrejske izvore i biblijske naučnike u vezi sa uvodnom rečju Postanja 1:1, naime bereshith. Navodim stih zajedno sa transliteracijom hebrejskog kako bi čitaoci mogli
Ibn Ezra u izlaganju Psalma 2 izraz „celivajte sina“ odnosi na Mesiju i njemu pripisuje obožavanje koje Zaharija namenjuje samom JHVH.
Svici s Mrtvog mora i Himna samoproslavljanja: najstarije sačuvano tumačenje Isaije 52:13-53:12 o stradajućem i uzvišenom Sluzi Gospodnjem.
Izvodi iz dvojice pisaca ranog 2. veka o božanstvu Hrista: hrišćanina Aristida Filozofa i paganskog satiričara Lukijana iz Samosate.
Dva pseudonimna spisa pripisana Klimentu Rimskom svedoče o božanstvu Hrista, njegovom ovaploćenju i ličnosti Svetog Duha.
Biblija uči da vernici ne mogu služiti nijednom drugom nebeskom Gospodu osim JHVH — a prvi hrišćani su služili uskrslom Hristu.
Aramejski poziv Marana tha u 1. Korinćanima 16:22 svedoči da su Isusa kao JHVH obožavali njegovi jevrejski sledbenici u Jerusalimu.
Pismo Jevsevija Kesarijskog svojoj pastvi o tome zašto je prihvatio nikejski Simvol vere — dokaz da nije učio da su Sin i Duh stvorenja ni iz čega.
Da li „danas“ iz Psalma 2:7 označava Božji neprekidni dan? Poslanica Jevrejima, Psalam 110:3 i večno rađanje Sina — drugi deo.
Novozavetna upotreba Psalma 2:7 i egzegetski razlozi zbog kojih su rani crkveni oci u njemu videli dokaz večnog rađanja Sina od Oca.
Evsevije pobija Markelovo i arijansko tumačenje Priča Solomonovih 8:22-36 i pokazuje da Premudrost, Sin Božiji, nije stvorena nego rođena od Oca.
Jevsevije Kesarijski, znameniti istoričar, napisao je sveobuhvatnu istoriju hrišćanstva koja počinje večnim rađanjem Reči i njenim potonjim ovaploćenjem od blažene Djeve, a završava se događajima iz n
U ovom tekstu citiraću Origenovo delo O počelima (De Principiis) da bih pokazao kako je ovaj briljantni teolog tumačio reči našeg Gospoda upućene bogatom mladiću da je jedino Bog dobar (up. Marko 10:1
Nastavak razmatranja Origenovog Komentara na Jovana (Knjiga II): Reč koja beše u početku, to jest u Premudrosti, Hristos kao arche i demijurg, odnos Premudrosti i Reči u Njegovim mnogim imenima, kao i
U ovom tekstu citiram Origenov Komentar na Jovana. Navodi koje donosim pomoći će čitaocima da uvide kako Origen potvrđuje monarhiju (monarchia) Oca, to jest da je on nerođeni Izvor Božanstva. Hristos
Odlomci iz drevne sirijske verzije poslanica svetog Ignjatija Polikarpu, Efescima i Rimljanima, sa izvodima iz Severa Antiohijskog i Timoteja.
Kraća i duža recenzija poslanice svetog Ignjatija Traljanima, sa isticanjima o Trojstvu, božanstvu Hrista i crkvenom poretku.
Kraća i duža recenzija Ignjatijeve poslanice Efescima: božanstvo Hrista, uloga episkopa i Evharistija kao lek besmrtnosti.
Kraća (sirijska) i duža recenzija poslanice svetog Ignjatija Rimljanima, sa naglašenim svedočanstvom o božanstvu Hrista i Evharistiji.
Kraća (sirijska) i duža recenzija poslanice svetog Ignjatija Polikarpu Smirnskom, sa komentarom o božanstvu Hrista i ustrojstvu Crkve.
Citati iz knjige Roberta E. Vina o Evseviju Emeskom, uceniku Evsevija Kesarijskog, i o njegovom ucenju o Trojstvu, Sinu i Svetom Duhu.
Završni deo serijala: Jevsevije tumači Jovan 1:1, pobija Markela i Savelija i pokazuje da je Reč jedinorodni Sin, Bog i posrednik stvaranja.
Nastavak Jevsevijevog pobijanja Markela: Sin postoji pre sveta, dve ipostasi jednog izvora i svedočanstva Pisma protiv savelijanstva.
Jevsevije Kesarijski protiv Marcela: navodi koji pokazuju da je bio trinitarac koji je ispovedao Sina i Svetog Duha kao nestvorene božanske ipostasi.
Ehrmanov prevod sedam poslanica svetog Ignjatija: Trojstvo, božanstvo Hrista, evharistija, jedinstvo Crkve i vlast episkopa.
Sveti Ignjatije Antiohijski u tri engleska prevoda svojih poslanica svedoči da je Hristos nestvoren, bezvremen i da beše sa Ocem pre svih vekova.
Rabin J. Immanuel Schochet o mesijanskom dobu — starozavetni stihovi u kojima sam JHVH dolazi na zemlju potvrđuju da Mesija nije puki čovek.
Novozavetni spisi prikazuju Gospoda Isusa na potpuno isti način na koji je JHVH prikazan kroz čitavu knjigu proroka Isaije.
Isaija je prorekao da će sam JHVH doći da iskupi Izrael, a rabinski izvori Iskupitelja iz Isaije 59:20 poistovećuju sa Mesijom — kao i Novi zavet.
Simvol vere Antiohijskog sabora iz 325: Sin je rođen a ne stvoren, večan i nepromenljiv, slika same ipostasi Očeve — grčki tekst i prevod.
Kratak prikaz kako izraz Ehyeh, kojim je Bog nazvao samog sebe pred Mojsijem, funkcioniše kao ime i titula za JHVH.
Tabela mesta na kojima Pavle Gospodu Isusu Hristu pripisuje starozavetne tekstove o JHVH; čitati uz objavu 1. Korinćanima 8:6: hrišćanska Šema.
U svojoj prvoj poslanici Korinćanima, napisanoj oko 55. godine, Pavle iznosi ispovedanje o jednom Bogu Ocu i jednom Gospodu Isusu Hristu. Nije preterivanje reći da konsenzus novozavetne nauke prihvata
Sveti Jovan Zlatousti o 1. Korinćanima 8:4-6 i o trinitarnom blagoslovu iz 2. Korinćanima 13:14 — svedočanstvo o Trojstvu i božanstvu Hrista.
U ovoj kratkoj objavi pokazujem kako Sveto pismo osobine i titule JHVH iz proroštva Avakuma pripisuje Gospodu Isusu Hristu.
Odlomci iz Origenovog Komentara na Jevanđelje po Jovanu: Otac kao božanski Izvor Sina i Duha i pitanje odnosa Duha prema Sinu.
Origen u delu De Principiis izričito uči da Trojstvo prevazilazi svako vreme, vekove i večnost i da je jedino priroda Trojstva nestvorena.
Arijanski polemičar Greg Staford priznaje da je Bog sve stvorio kroz Sina — čime nesvesno dokazuje da Hristos nije stvorenje.
Morey brani božanstvo Hrista iz Dela apostolskih 20:28, Rimljanima 9:5 i Jevrejima 1:8 — tekstualna kritika i gramatika protiv arijanskih izgovora.
Sveti Atanasije pokazuje da nikejski izraz o jednosuštnosti Sina sa Ocem nije novina, već drevno učenje Crkve potvrđeno apostolskim nasleđem episkopa.
Odlomak iz Bowman–Komoszewski: gramatika, interpunkcija i doksološki obrasci pokazuju da Rimljanima 9:5 naziva Hrista Bogom nad svima.
Odlomci iz knjige Roberta A. Moreja o teofanijama, imenima Božjim i novozavetnim dokazima za božanstvo Hrista.
Nastavak razmatranja Psalma 110: Adonay s desne strane Jahvea i božanstvo Davidovog Gospoda, večnog Cara iz Davidove loze.
O božanskom identitetu Mesije, 1. deo: Gospod koga Jahve poziva da sedne s njegove desne strane jeste božanska Ličnost jedna s Jahveom po suštini.
Isaija je video slavu Hrista pre ovaploćenja — odgovor arijanskom prigovoru Grega Staforda iz Jovana 12, Isaije 6, Targuma i Septuaginte.
Komentar Mar Išodada od Merva (oko 850), episkopa Asirske crkve Istoka, o tome kako je Gospod citirao Psalam 110:1 i o neizrecivom Božjem imenu.
U ovom tekstu navodim dela trojice intelektualnih i duhovnih velikana vere kako bih pokazao na koji su način tumačili Postanje 1:26-27, posebno stih u kojem Bog koristi zamenice u množini govoreći o s
Sveti Atanasije u delu O ovaploćenju Reči poziva se na mesijanska proroštva da dokaže da je Isus Hristos i Gospod Bog koji je došao u telu.
Sveti Avgustin o Jovanu 17:3 i o tome da je Otac jedini istiniti Bog u jedinstvu sa Sinom, te o predodređenju slave Hristovog čovečanstva.
Aramejska Pešita naziva Isusa MarYa — „Gospod Jah“. Pregled novozavetnih mesta koja Hrista poistovećuju sa YHWH, Bogom Svemogućim.
Dva engleska prevoda sirijske Pešite pokazuju da se aramejski izraz za Boga, Alah/Alaha, koristi i za Oca i za Sina, i da je Isus Bog Svemogući.
Stihovi o božanstvu Hrista prema prevodu New English Bible (NEB): Zaharija, Matej, Jovan, Dela, Kološanima, Jevrejima, Judina i Otkrivenje.
Citati svetog Avgustina iz dela O Trojstvu, Knjiga 1: kako razumeti 1. Korinćanima 15:28 i podređenost Sina Ocu bez poricanja Njegove jednakosti.
Sveti Avgustin u prvoj knjizi O Trojstvu pokazuje da je Hristos, uzevši obličje sluge, postao manji ne samo od Oca i Duha nego i od samoga sebe.
Avgustin pokazuje da Isusove reči u Marku 13:32 ne znače neznanje Sina, već da nije obznanio dan i čas — uz Pavlovo „ne znati“ iz 1. Korinćanima 2:2.
Sveti Avgustin u prvoj knjizi dela O Trojstvu poistovećuje jedinog Boga iz 1. Timoteju 6 sa samim Trojstvom i dokazuje jednakost Sina i Svetog Duha.
Komentar svetog Kirila Aleksandrijskog na Jovan 14:28: Otac je veći samo zbog ovaploćenja i Sinovog poniženja, a ne po božanstvu.
Crkveni oci — Hipolit, Zlatousti, Atanasije, Grigorije, Kirilo i Amvrosije — o tome zašto Sin naziva Oca svojim Bogom: zbog ovaploćenja.
Navodi iz Ermanovog izdanja Apostolskih otaca: Poslanica Varnavina i Poslanica Diognetu o Hristu kao Gospodu, Tvorcu i Sinu Božjem.
Citati iz Ermanovog izdanja Apostolskih otaca: Polikarp i Didahi o Hristu, krštenju, evharistiji i danu Gospodnjem.
Biblijski i međuzavetni tekstovi na koje su hrišćani ukazivali kao dokaz da je Božja Mudrost božanska hipostas ovaploćena u Isusu Hristu.
Odgovor na muslimanski prigovor iz Luke 2:22-24: Isus je i Gospod i Sin Gospodnji, Jehova u telu prinet pred Gospoda, svog Oca.
Svedočanstva tekstualnih kritičara i teologa pre Grenvila Šarpa o Titu 2:13, 2. Petrovoj 1:1 i božanstvu Hrista.
Citiraću Varnavinu poslanicu, pismo koje se pripisuje Pavlovom saputniku i koje je nastalo negde između sredine i druge polovine prvog veka nove ere. Ona sadrži mnoštvo alegorijskih tumačenja zapovest
U ovom tekstu navodim dela Justina Mučenika i Tertulijana u vezi sa starozavetnim proroštvima i tipologijom koji ukazuju na Hrista. Sav naglasak je moj. Jedna zanimljiva tipologija koju obojica korist
Jehovini svedoci priznaju da je Isaija video slavu predljudskog Hrista uz Jehovu — što ruši njihovo učenje da je Hristos stvoreno biće.
U sinoptičkim jevanđeljima Isus sam šalje proroke u svoje ime, a izraz „Gospode, Gospode“ u LXX označava samog Adonaj JHVH.
Nastavak posta o tekstualnim varijantama: stihovi i reči kojih nema u mnogim modernim engleskim prevodima, a postoje u prevodima pre Biblije Kralja Džejmsa.
Novozavetni spisi opisuju Isusa kao Gospoda s neba — Jehovu Starog zaveta koji iskupljuje svoj narod.
Da li praksa krštenja podržava oneness/modalističku tvrdnju da je Isus ime Oca, Sina i Svetoga Duha? Analiza Mateja 28:19 i Dela apostolskih.
U Poslanici Rimljanima Pavle osuđuje obožavanje stvorenja umesto Stvoritelja, a Hrista slavi kao Boga kome pripada obožavanje, služba i molitva.
Odlomci koji se ovde navode preuzeti su iz dela Ambrosiaster’s Commentary on the Pauline Epistles: Romans, Translated with Notes, u prevodu Teodora S. de Brojna, sa uvodom Teodora S. de Brojna, Stiven
U ovom nešto dužem tekstu navodim reči još jednog velikog svetitelja, Ilarija iz Poatjea, iz njegovog dela O Svetom Trojstvu, Knjiga IV. Ovaj sveti čovek ne samo da je tvrdio da je Isus upravo onaj bo
Nastavak citata svetog Ilarija Piktavijskog iz dela O Trojstvu, Knjiga VII: izraz „jedan Bog“ odnosi se na celo Trojstvo, a ne na jednu Ličnost.
Sveti Ilarije iz Poatjea u delu O Trojstvu, Knjiga VII, potvrđuje da se ime Bog odnosi na božanske Ličnosti koje dele isto ime i istu prirodu.
Nastavljam odande gde sam ranije stao: Novacijan, Trojstvo, modalizam, hipostatsko sjedinjenje. Poglavlje 20. Iz Svetog pisma se dokazuje da je Hristos nazvan anđelom, ali se iz drugih delova Svetog p
Navodi koje ovde iznosim uzeti su iz Novatianovog Traktata o Trojstvu. Sve isticanje je moje. Novatian iznosi biblijske tekstove da bi opovrgao modalističku laž da je Isus Otac. Umesto toga dokazuje d
Nastavak Kiprijanovog spisa: proroštva o Hristovom božanstvu, čovečanstvu, smrti, vaskrsenju, vaznesenju, povratku na sud i braku s Crkvom.
U ovom tekstu citiram Traktate svetog Kiprijana, tačnije Traktat XII (Knjiga 2). Kiprijan opširno citira i Stari i Novi zavet da bi dokazao da je Isus Bogočovek, božanski Sin Božji, za koga su proroci
Dva mesta u Svetom pismu na kojima se Theos (Bog) i Soter (Spasitelj) primenjuju na Isusa: Titu 2:13-14 i 2. Petrova 1:1, uz analizu Daniela Wallacea.
Sveto pismo prikazuje Hrista kao Svemogućeg Boga koji večno caruje — poređenje carevanja JHVH u hebrejskoj Bibliji sa vlašću Hrista u Novom zavetu.
Granville Sharp i njegovo prvo pravilo o grčkom članu: zašto prevod Titu 2:13 i 2. Petrove 1:1 u KJV nije poricanje božanstva Hrista.
Kodeks Sinajski u 2. Petrova 1:1 ima „Gospod“ umesto „Bog“ — šta ta varijanta znači za Granvil Šarpovo pravilo i božanstvo Hrista.
Novozavetni spisi svedoče da je Isus Hristos Ho On — Biće koje večno jeste, u nedrima Očevim, jedini koji može objaviti Boga.
Dokazi iz Otkrivenja Jovanovog da Isus nije stvorenje, već večni, nestvoreni božanski Sin koji je postao čovek — ovaploćeni JHVH.
Holloway u komentaru na Filipljanima 2:5-11 vidi Hrista kao ovaploćenog Anđela Jahveovog, uzvišenog na Božji presto i nosioca božanskog imena JHVH.
Hrišćanski dodaci Sibilinskim proročanstvima iz kasnog 2. veka svedoče o raširenom verovanju u božanstvo Hrista.
Nastavak analize apokrifnih i pseudoepigrafskih spisa: hrišćanske interpolacije u Zavetu dvanaestorice patrijaraha svedoče o božanstvu Hrista i Trojstvu.
Ranohrišćanske interpolacije u Testamentu Adama i Testamentu Isaka svedoče o božanstvu Hrista i o Trojstvu već u 2. i 3. veku.
Odlomak iz EOB-a (Istočnopravoslavni Novi zavet) o prevodu Jovana 1:1 i 1:18: theos u kvalitativnom smislu i značenje reči monogenes.
Odlomak iz knjige Bowmana i Komoszewskog: Jovanov prolog pokazuje da je Logos večan i nestvoren, nasuprot hristologiji Jehovinih svedoka.
Novi zavet naziva đavola zmajem i drevnom zmijom — isti prikaz demonskih sila već nalazimo u Starom zavetu: Levijatan, Rahab, tanin, serafimi.
Prema hebrejskoj Bibliji, Bog je poslao Uništitelja da pobije prvence Egipta; u kasnijim tekstovima taj Uništitelj je anđeo Jahvin.
Isti glagoli, titule i funkcije primenjuju se i na Boga i na Gospoda Isusa Hrista — dokaz da nadahnuti spisi uče da su Otac i Sin jedan Bog.
Brensonov izazov unitarijancima: ako po Starom zavetu samo JHVH spasava, a Novi zavet Spasiteljem naziva i Oca i Sina, koliko onda ima spasitelja?
Iz same Biblije Jehovinih svedoka (prevod Novi svet) pokazujem da je Isus opisan kao Jehova Svemogući u telu, Bog i Spasitelj koji oprašta i spasava.
Hebrejska Biblija objavljuje da je JHVH veliki Bog i veliki Car nad svim bogovima, Onaj koji je načinio i održava zemlju.
Zvanični verski izvori mormonske religije pružaju nekoherentnu i protivrečnu sliku Isusa Hrista. U nekim njihovim spisima Isus je opisan kao nestvorena, večna božanska Ličnost koja je sve stvorila i s
Odlomak iz knjige Roberta A. Moreja o Psalmu 45:6-7: Bog pomazan od Boga i Car Mesija čiji presto traje doveka i doveka.
Odlomak iz The Expositor's Greek Testament (1897) o Filipljanima 2:6 — μορφή, ἁρπαγμός i jednakost sa Bogom.
Na Efeskom saboru 431. sveti Kirilo Aleksandrijski izgovorio je litaniju pohvala Presvetoj Bogorodici. Evo reči ovog svetog sluge Hristovog.
Kada mormonski apologeti citiraju Jovana 17:3 protiv Trojstva, njihov sopstveni nauk da je Isus Jehova okreće taj argument protiv njih.
Citat je preuzet iz Beseda svetog Bernarda o Pesmi nad pesmama, tom 2 — o lepoti dveju priroda Hrista, božanske po suštini i ljudske po milosti.
Odlomak iz knjige Michaela Birda Jesus Among the Gods: apsolutno božanstvo pripisano Hristu u Novom zavetu i kod ranih hrišćanskih pisaca.
Biblijski tekstovi i jevrejska tumačenja pokazuju da je obećano Seme Avraamovo i Car koji blagosilja sve narode — Isus Hristos, Bog i čovek.
Prema literaturi Kule stražare, Isus je tek na krštenju postao Božji duhovni Sin i tada se setio svog preegzistentnog nebeskog života.
Atanasije Veliki u delu De Synodis potvrđuje Ignjatijevu hristologiju: Hristos je nenastali Bog koji je postao telo od svete Djeve.
Neuobičajeni dokazni stihovi za Trojstvo: tekstovi sa trostrukim obrascem — Aronov blagoslov, trisveta pesma, trostruko „zemlja“ i „hram JAHVE“.
Odlomak iz Beseda svetog Grigorija Nazijanzina o monarhiji Oca u odnosu na Trojstvo, večnom rađanju Sina i bespočetnosti Božanskih Lica.
U ovom vrlo kratkom tekstu navodim nekoliko ranih crkvenih otaca i pisaca koji potvrđuju nestvorenu, večnu prirodu Sina.
Nastavak pobijanja mormonskog učenja: JHVH je jedini istinski Elohim, a Otac, Sin i Sveti Duh se u Svetom pismu poistovećuju sa JHVH Elohimom.
Mormoni priznaju da je Isus Jehova Starog zaveta — a Sveto pismo Jehovi pripisuje molitvu, prizivanje i obožavanje. Otuda mormonska dilema.
Mormonizam zabranjuje molitvu Hristu, a Sveto pismo zahteva da Sin bude poštovan i obožavan isto kao Otac.
Biblijski dokazi o nestvorenom postojanju Boga, stvaranju vremena i stvaranju ni iz čega — beleške za debatu sa mormonima.
Apostol Jovan u 1. Jovanovoj 5:20 poistovećuje Isusa sa istinitim Bogom i večnim životom — biblijski i patristički dokazi.
Jovanovski spisi svedoče da je Otac jedini istiniti Bog, ali ne isključujući Sina — jer je i Sin istiniti Bog i večni život.
Odlomak iz gramatike Danijela Volasa o 1. Jovanovoj 5:20: da li se izraz „istiniti Bog“ odnosi na Isusa Hrista?
Osvrt na debatu unitarijanca Dustina Smitha i trinitarca Kellyja Powersa: množinski Bog Starog zaveta, Psalam 110 i svedočanstvo jevrejskih targuma.
Kabalistički tekstovi govore o složenom jedinstvu Boga, ovaploćenju Šehine i Mesiji koji strada — paralele sa Novim zavetom koje su neke rabine dovele Ješui.
Jevrejski spisi — hebrejska Biblija, Premudrosti Solomonove, aramejski targumi i Filon — svedoče o Reči Božjoj kao izrazito božanskoj Ličnosti.
Kako novozavetni pisci prikazuju Isusa kao otelovljenje nestvorene Mudrosti i ovaploćenje večne božanske Reči.
Novi zavet prikazuje Isusa kao ovaploćenje Božje večne Mudrosti: monogenes, apaugasma, Reč kojom je sve stvoreno, Sila i Mudrost Božja.
Citati iz dela Catholic Commentary on Sacred Scripture: The Gospel of John, autora Fransisa Martina i Vilijama M. Rajta IV (2015).
Katolički autoriteti — papa Grigorije Veliki, Katehizam Katoličke crkve i Njuman — o Sinovljevom neznanju dana i časa (Marko 13:32).
Poslanica Jevrejima na Sina primenjuje Psalam 102 i naziva ga Tvorcem: odgovor na prigovore Grega Stafforda i Jehovinih svedoka.
Stari grčki prevod Danila 7,13-14: onaj nalik sinu čovečjem stiže kao Starac danima, prima kultsko obožavanje i pristup nebeskog mnoštva.
Elijuj se pitao postoji li posrednik koji može dati otkup za grešnike. Sveto pismo pokazuje da je taj Iskupitelj došao — Isus Hristos.
Ako grčko doxa znači hamd, onda su pravi Muhamed i Ahmed Isus i Sveti Duh — jer Sveto pismo obojicu naziva slavnima i Paraklitom.
Izraz Muhamed javlja se u Kuranu samo četiri puta. Da li se odnosi na islamskog proroka ili na Isusa kao Onoga koji je mnogo hvaljen?
Erman priznaje da su pisci jevanđelja verovali kako Isus sebe naziva Danilovim Sinom čovečjim, kosmičkim Sudijom zemlje.
Arapski Danilo naspram Kurana: Sin čovečji prima obožavanje, jaše na oblacima kao Jahve, a rabinski judaizam ga vidi kao Cara Mesiju.
Prorok Danilo vidi dve različite božanske Ličnosti koje večno vladaju čitavim svetom i koje obožavaju svi narodi na svim jezicima.
U Izlasku Bog kaže Mojsiju da će ga učiniti bogom Aronu i faraonu. Da li to Mojsija čini božanskim bićem poput Isusa?
Odlomci iz 1. Enoha pokazuju da su neki Jevreji Danilovog Sina čovečjeg razumeli kao večno božansko biće uz Starca danima.
Poslanica Jevrejima opisuje Isusa kao nepromenljivog Stvoritelja i Održavatelja svega stvorenog, primenjujući na Sina starozavetne tekstove o JHVH.
Sveti Vasilije Veliki tumači Mateja 24:36 i Marka 13:32 i brani jednakost Sina sa Ocem protiv anomejaca.
Nastavak: dodatni primeri da se Hristu ukazuje isto obožavanje koje Stari zavet pripisuje jedino Jahveu.
Antitrinitarci se pozivaju na 1. Dnevnika 29:20 protiv obožavanja Hrista. Odgovor: Isus prima isto obožavanje koje su David i Izrailj davali Bogu.
Arijanci poput Jehovinih svedoka priznaju da je Bog u Starom zavetu o sebi govorio u množini jer se obraćao svom božanskom Sinu.
Dodatni dokazi o večnom devičanstvu Marije: Bog je njenu utrobu učinio svetinjom nad svetinjama u kojoj je Hristos prebivao u svoj svojoj punini.
Sveti Atanasije u De Decretis navodi Origena, Teognosta i dvojicu Dionisija kao svedoke pravoslavnog učenja o Trojstvu i božanstvu Hrista.
Još starozavetnih dokaza za Božju trojedinost: Ponovljeni zakoni 32, Stena koja je Hristos i Sin Svevišnjega u Novom zavetu.
Biblijski dokazi da je Isus Svevišnji Bog, a istovremeno i Sin Svevišnjega: Danilova vizija, Septuaginta i novozavetna primena tekstova o JHVH.
Novozavetni dokazi da anđeli pripadaju Isusu Hristu i da je on Gospod anđela, jedno sa suverenim Bogom Izrailja.
Evsevije se u Istoriji crkve poziva na rane pisce i mučenike da pokaže da su apostoli i njihovi naslednici uvek učili da je Isus Hristos Bog.
Odeljci iz Katekizma i Kompendijuma: Hristos kao jedini posrednik, božanstvo i čovečanstvo Hristovo, oboženje vernih i zajednica svetih na nebu.
Deuterokanonske knjige — Premudrosti Solomonove i Sirah — o Mudrosti i Duhu Božijem, i kako su ih Vasilije Veliki i Amfilohije koristili za odbranu Trojstva.
Grčki tekst Postanja 2:18 i Tovita ima „načinimo“ u množini — svedočanstvo o Bogu koji stvara kroz svoju Reč/Mudrost i Svetog Duha.
Beseda svetog Amfilohija Ikonijskog o reci „Otac je veci od mene": razlikovanje bozanske i ljudske prirode u Hristu.
Svedočanstvo sinoptičkih jevanđelja, naročito Lukinog: Isus je Gospod u smislu JHVH, Boga Svemogućeg, koji se ponizio i postao čovek.
Anđeo Gavrilo objavljuje Devi Mariji da će začeti od Svetoga Duha — Gospod je doslovno došao da prebiva u njoj i da postane telo.
Psalam 45 nije pesma o davidovskom kralju, već proročanstvo ispunjeno jedino u Hristu — Očeva ljubavna pesma njegovom večno rođenom Sinu.
Premudrosti Solomonove, Septuaginta i Novi zavet pokazuju da tamjan vrši pomirenje, a da su molitve pravednika tamjan pred Bogom.
Nadahnuto Sveto pismo opisuje Isusa i kao Boga i kao Sina Božjeg: poseduje božansku prirodu u punoći jer je jedinorodni Sin Božji.
Psalam 91: Satana ga primenjuje na Isusa, a psalmista se obraća JHVH koji je Svevišnjeg učinio svojim utočištem.
Sto iz Megida, datovan u treći vek, posvećen „Bogu Isusu Hristu“ — arheološko svedočanstvo o veri u božanstvo Hrista i o Evharistiji.
Biblijski dokazi koji su prve hrišćane doveli do zaključka da je jedini istiniti Bog po prirodi trojedan: Otac je Bog, Sin je Bog, Sveti Duh je Bog.
Dva proroštva iz Zaharije o Čoveku jednakom Bogu koji biva proboden, uz tekstualne dokaze za čitanje „gledaće na Mene“ i njihovo ispunjenje u Hristu.
Odgovor na dva glavna prigovora čitanju Zaharije 12:10 kao „gledaće na Mene“ — promena lica u Pismu i Jovanov navod.
Zaharija 12:10 proriče da će Izrailj naricati za Jehovom koga su proboli — proroštvo koje se ispunilo u Isusu Hristu.
Još dokaza iz same Biblije Jehovinih svedoka: Hristos je nestvoreni Sin Božji i večni Stvoritelj zajedno sa Ocem.
Prema Talmudu, vaskrsavanje mrtvih je jedno od dela koja Bog čini bez posrednika — a Isus tvrdi da će upravo on vaskrsnuti mrtve svojim glasom.
Da li je Isus Božji „jedinorodni“ Sin? Odlomak iz Grudemove Sistematske teologije o značenju reči monogenes i večnom rađanju Sina.
Nastavak razmatranja varijanti Jevrejima 2:9 u sirijskoj Pešiti i njihovog uticaja na hristologiju i soteriologiju.
Prema grckom tekstu Jevrejima 2:9 Isus okusi smrt za svakoga milošću Božjom — a varijanta „odvojen od Boga“ i njen odjek u sirijskim verzijama.
Unitarijanska dilema: u Otkrivenju glas sa prestola, glas samog Oca, poziva sluge da hvale „našeg Boga“. Šta to znači za poricanje Trojstva?
Dokazi iz Markovog jevanđelja da je Isus prikazan kao vidljivo pojavljivanje i samo fizičko otelovljenje Boga Izrailja.
Prevodi Biblije koje preporučuje jedan unitarijanac pokazuju da se Isus obožava kao Jahve, Bog Svemogući, u telu.
Kako je Muhamed od Alaha i Isusa načinio dva Gospoda: analiza Kurana 9:31, veznika wa i posledica po islamsku teologiju.
Nastavak dokazivanja da Jovanovo jevanđelje potvrđuje da Isusa treba obožavati kao Boga u telu, kao jedinorodnog Sina koji je dostojan iste one časti i obožavanja koje prima Otac.
Pregled najsnažnijih biblijskih dokaza za božanstvo Hrista: božanski atributi, večno postojanje, titule, obožavanje i apostolsko svedočanstvo.
Unitarijanci tvrde da se izraz ho Kyrios mou nikada ne koristi za Boga. Starozavetni tekstovi i Tomino ispovedanje pokazuju suprotno.
Odlomak iz knjige The Incarnate Christ and His Critics o Isusovom zahtevu iz Jovana 5:23 da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca.
Da li su Jovan 9:38-39a izvorni? Tekstualni dokazi o slepcu koji je obožavao Isusa i o Jovanovoj visokoj hristologiji.
U Jevanđelju po Luki učenici obožavaju Isusa nakon što se telesno vazneo na nebo pred njihovim očima — što potvrđuje njegovo božanstvo.
Citati iz dela Ilarija iz Poatjea koji pokazuju njegovo verovanje u Trojstvo, večno rođenje Sina i božanstvo Hrista.
Odlomak svetog Amvrosija koji pobija tvrdnju da rođenje Hrista podrazumeva da je On stvoren.
Dragulj crkvenog oca svetog Amvrosija koji razotkriva uzaludnost mišljenja da Otac vremenski prethodi Sinu.
Zbirka svedočanstava ranih crkvenih otaca o poretku u Božanstvu: Sin kao poslati, poslušni i podređeni Ocu.
Rani hrišćani o razlici ličnih svojstava Oca, Sina i Svetog Duha — zbirka svedočanstava iz Berkotovog Rečnika ranohrišćanskih verovanja.
Rani crkveni oci o razlici između unutrašnjeg Logosa i Reči koja izlazi od Oca — Tatijan, Tertulijan i Hipolit.
Zbirka svedočanstava ranih crkvenih otaca o božanstvu Hrista, preuzeta iz rečnika ranohrišćanskih verovanja Dejvida V. Berkota, sa uputama na desetotomno izdanje Ante-Nikejskih otaca.
Mudrost iz Priča Solomonovih i Reč Božija — nestvorene, rođene pre stvaranja — u Novom zavetu se poistovećuju sa Hristom, Stvoriteljem i Iskupiteljem.
Biblijski dokaz da rađanje i stvaranje nisu istoznačni: večno rađanje Sina i pouka o stvorenoj Premudrosti.
Svedočanstva prednikejskih crkvenih otaca o rađanju Sina od Oca i o Njegovom postojanju pre svih vekova.
Odlomak iz knjige Bowmana i Komoszewskog o Pričama Solomonovim 8:22: da li je Hristos Božja stvorena mudrost ili je reč o personifikaciji?
Priče Solomonove 8:22 i jevrejski glagol qanah: da li Bog Mudrost stvara ili je poseduje? Drevni prevodi, crkveni oci i arijanski spor.
Seth D. Postell brani hristološko tumačenje Priča Solomonovih 8:22-31: Mudrost je nestvoreni, večno rođeni Sin Božji.
Berkot pokazuje da pretnikejski oci nisu učili da je Sin stvoren i objašnjava razliku između prirode, ličnih svojstava i poretka u Trojstvu.
Bog je oduvek želeo da bude jedini Car Izrailja; Hristos, Sin Davidov, seda na Jahvin presto i tako ispunjava savez sa Davidom.
Odlomci u kojima je Isus opisan kao theos u punom i apsolutnom smislu: Jevrejima 1, Jovan 1, Jovan 20:28, Rimljanima 9, Titu 2 i 2. Petrova 1.
Grčki izraz theos javlja se oko 1.315 puta u Novom zavetu; šest puta odnosi se na nekog drugog osim Oca ili Hrista. Pregled tih mesta i Harisova analiza.
Jevrejima naziva Hrista ho theos: Otac slavi Sina kao večnog Stvoritelja koga anđeli obožavaju. Zaključci Mareja Harisa o theos kao hristološkoj tituli.
Treći deo serije: Pavle i Petar o Isusu kao Bogu — Rimljanima 9:5, Kološanima 1 i 2, Titu 2:13, 2. Petrova 1:1 i Grenvil Šarpova konstrukcija.
Nastavak: tekstovi u kojima Novi zavet naziva Hrista Bogom — Jovan 1:1, Jovan 1:18 i Tomino ispovedanje „Gospod moj i Bog moj“.
Pobijanje tvrdnje unitarijanaca da se reč „bog“ koristi fluidno: u Novom zavetu se theos gotovo uvek odnosi na jednog istinitog Boga.
Nastavak pobijanja Adnana Rašida: kako Kuran pogrešno predstavlja hrišćansko učenje o Trojstvu i o božanstvu Hrista.
Pavle i Poslanica Jevrejima ne prikazuju Hrista kao prvo stvorenje, već kao ovaploćenog Jehovu Boga — odgovor na tvrdnje Šabira Alija.
Prema Svetom pismu, Jovan Krstitelj je bio Isusov preteča poslat da pripremi njegovo javljanje Izrailju — a i islamska predanja to potvrđuju.
Novozavetni dokazi da se Isusu odaje isto ono obožavanje koje pripada jedino Jehovi Bogu — tekst pripremljen za razgovor sa Dejvidom Vudom.
Novi zavet uči da se jedino Bog obožava — a ipak Isus prima isto obožavanje uz izričito odobrenje Boga. Dokaz božanstva Hrista.
Sabor u Antiohiji 268. godine osudio je Pavla Samosatskog i posvedočio da je Hristos božanski Anđeo koji se javljao starozavetnim vernicima.
Odlomak iz Morlanda i Krejga o oblikovanju učenja o Trojstvu: Logos hristologija, modalizam, Tertulijan, arijanstvo i Nikejski simvol vere.
Pregled novozavetnog svedočanstva o božanstvu Hrista prema Mareju Dž. Harisu: implicitna i eksplicitna hristologija sa nizom biblijskih referenci.
Odlomci iz knjige jednog od vodećih evanđeoskih bibličara u kojima se brane istorijsko postojanje, telesno vaskrsenje i božanstvo Hrista.
Odlomak iz knjige Bowmana i Komoszewskog: Jevrejima 1:6 primenjuje starozavetni poziv na obožavanje Gospoda upravo na Isusa.
Prema arijancu Gregu Staffordu, Jevrejima 1:6 citira Ponovljene zakone 32:43 — čime apostol Isusa poistovećuje sa Jahveom Svemogućim.
Prema islamskim izvorima, čovek ulazi u islam tek kada posvedoči i da je Isus Alahova Reč koju je bacio u Mariju i Duh od njega.
Nastavak analize islamskog učenja o nestvorenom Kuranu i nepremostivih problema koje ono stvara za islamsko shvatanje monoteizma.
Tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren i večan, i posledice tog stava po islamski tevhid i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Kuranski dokazi da Isus stvara, daje život i telesno boravi iznad celog stvorenja poput Alaha — te da je stoga jednak Alahu, a ne poput Adama.
U islamu je pravljenje likova osuđeno, a dušu može udahnuti samo Bog — ipak Kuran to pripisuje i Isusu, Stvoritelju i Davaocu života.
Kuranski iskazi o Duhu i Reči Božjoj pokazuju da je Isus večna stvaralačka Reč kroz koju je Bog sve doveo u postojanje.
Izreka zabeležena kod Mateja i Luke, nazvana „sinoptičkim jovanovskim gromom“, otkriva Sina koji poznaje Oca kao što Otac poznaje njega.
Zaharija 1:12 ne otkriva neznanje Jahveovog Anđela, već njegovo posredovanje — odgovor arijanskoj polemici Grega Staforda.
Kritičari se pozivaju na Marka 13:32 protiv božanstva Hrista, ali jevanđelja istovremeno tvrde da je ovaploćeni Isus znao sve.
Prikaz teksta sa jewsforjesus.org o Mesiji kao Divnom savetniku, Silnom Bogu, Ocu večnosti i Knezu mira.
Dokazi da je Hrist onaj Bog Izrailjev, Ani Waho iz Praznika senica, koji dolazi na Maslinsku goru i spasava svoj narod.
Bog je Izraelcima obećao proroka poput Mojsija. Kako Isus Hristos ispunjava sve kriterijume Tore — i zašto je beskrajno veći od Mojsija.
Novozavetni odlomci pokazuju da je Isus Onaj o kome su Mojsije i proroci pisali — što obara tvrdnju da je Muhamed prorok poput Mojsija.
Dodatni dokaz da Isus nije arhanđeo: kao naslednik Davidovog prestola i potomak Davidov, Hristos ne može biti arhanđeo Mihailo.
Dodatni dokaz da Isus nije arhanđel: samo Jehova i Davidovi potomci vladaju Izrailjem, pa Hristos ne može biti Mihailo.
Danilo istinitog Boga naziva Knezom vojske, Knezom nad knezovima i Bogom nad bogovima — a Novi zavet ta zvanja pripisuje Isusu Hristu.
Novozavetna primena Malahijinog proroštva prikazuje Isusa Hrista kao Jehovu Boga u telu, Gospoda kome neznabošci prinose svoje žrtve.
Isaija 9:6 naziva Mesiju Ocem večnosti. Šta ta jevrejska fraza zaista znači i zašto ne izjednačava Isusa sa Bogom Ocem.
Isaija je prorekao rođenje muškog Deteta koje nosi ista imena kao JHVH — Silni Bog, Otac večni. Novi zavet to proroštvo primenjuje na Isusa Hrista.
Još jedan dokaz iz Jovanovog jevanđelja da je Isus ovaploćeni Jehova: Krstitelj je pripremao put Gospodu Isusu, a Isaija ga je pripisao Jehovi.
Sveto pismo uči da se Jahve lično javljao Avrahamu. Novi zavet otkriva da je to bio Hristos u svojoj pretovaploćenoj slavi.
Apostol Jovan tvrdi da je Isaija video slavu Hrista kada mu se Gospod Isus javio kao Jehova nad vojskama na prestolu.
Jovanovo jevanđelje potvrđuje Hristovo božansko preljudsko postojanje suprotstavljajući ga mani koju je Jehova spustio Izrailjcima.
Starozavetna javljanja Jehove Avrahamu i Isaiji bila su javljanja Gospoda Isusa Hrista, jedinog koji otkriva Oca.
Psalam 110:5 i Jehova s desne strane Jehove: zašto je Davidov Gospod sam Jehova koji postaje telo — završni deo serije.
Dodatni dokaz da Isus nije arhanđel: Jevrejima, Otkrivenje i Psalmi pokazuju da anđeli obožavaju Sina, pa Hristos ne može biti Mihailo.
Judina 1:4-5 i njene varijante: Isus je Gospod koji je izbavio Izrailj iz Egipta i potom kaznio neverne — izričito svedočanstvo o božanstvu Hrista.
Judina poslanica naziva Hrista Gospodom koji dolazi sa anđelima na sud — a Kuran svedoči da je to jedino Alah.
Judina 1:4 opisuje Hrista kao našeg jedinog Gospodara i Gospoda — isti izraz kojim Septuaginta prevodi Adonaj JHVH.
Dokazi iz Judine poslanice da je nadahnuti pisac verovao kako je Isus JHVH Bog Svemogući koji je postao telo.
Ovaj tekst proširuje ono što sam ranije pisao o Judinoj poslanici: ono što Juda kaže o Isusu i Mihailu jasno pokazuje da oni ne mogu biti jedno te isto Biće. Dok je Mihailo prikazan kao moćno duhovno
Jehovini svedoci tvrde da je Isus arhanđel Mihailo. Poslanica Jevrejima pokazuje da je Sin Božji uzvišeniji od anđela i da je sam Bog.
Dodatni dokaz da Isus nije arhanđel: Mihailo nije vladar Izraela, jer jedino Jehova caruje nad svojim narodom.
Kratko pobijanje arijanskog i Jehovinih svedoka verovanja da je Isus arhanđel Mihailo, na osnovu Poslanice Jevrejima.
Kumranski svitak 11Q13 prikazuje Melhisedeka kao nebesko božansko biće — istovremeno Jahvea i Božijeg posrednika, jednu od „dve Sile na nebu”.
Svici sa Mrtvog mora i Poslanica Jevrejima pokazuju da Isus ne može biti arhanđel Mihailo.
Odgovor na muhamedanske prigovore: množina Elyonin u Danilu 7 poistovećuje Sina čovečjeg sa Svevišnjim, uz Starca dana.
Odgovor na uobičajene muhamedanske prigovore: Danilo 7:27 govori o Svevišnjem, a ne o svetima, i potvrđuje božanstvo Sina čovečjeg.
Odgovor na muslimanske prigovore: Sin čovečji iz Danila 7 nije simbol svetih, već pojedinac — preegzistentni nebeski Mesija, kako svedoče i jevrejski izvori.
Odgovor na muhamedanske prigovore hrišćanskom tumačenju Danila 7:13-14 i Sina Čovečjeg koji dolazi na oblacima nebeskim.
Danilo nije video mirijade prestola, nego samo dva – jedan za Starca danima (Oca) i jedan za Sina čovečjeg, Gospoda Isusa Hrista.
Pobijanje prigovora Iglesia Ni Cristo: Sveto pismo svedoči da je Hristos i na zemlji znao sve, što potvrđuje njegovo božanstvo.
Dva izuzetna odlomka iz 2. Jezdrine potvrđuju Isusovo božanstvo i mesijanski status.
Dva manje poznata svedočanstva iz devterokanonskih spisa — Varuha i Premudrosti Solomonove — koja jasno ukazuju na Gospoda Isusa Hrista.
Treća Makavejska pripisuje Bogu jedinstvene titule i uloge — a Novi zavet iste te titule pripisuje Gospodu Isusu Hristu.
Rabinski izvori o Postanju 3:8: glas JHVH koji hodi vrtom nije puki zvuk, već Božansko prisustvo (Šekina) — Reč koja se javlja Adamu i Evi.
Nastavak članka o Targumu Neofiti: Postanje 1:1 kaže da je Sin Gospodnji mudrošću stvorio nebo i zemlju — šta o tome kažu naučnici.
Odgovor na antitrinitarnu tvrdnju da stvoreni anđeli govore kao Jehova: Sveto pismo poznaje samo jednog jedinstvenog božanskog Glasnika.
Unitarijanski jeretik i pseudointelektualac Dejl Tagi rado citira izvore van konteksta ili sasvim selektivno u svom ratu protiv Trojstva. Ovde se pokazuje kako je iskrivio komentar na Jovana 12:38-41,
Dodatni dokazi iz nadahnutog Svetog pisma da je Hrist istiniti Bog, iako nije ni Otac ni Sveti Duh.
Odgovor filozofima koji tvrde da je samo Otac Bog u nominalnom smislu — ista logika dokazuje da je Isus jedini istiniti Bog.
Unitarijanski silogizam Dejla Tagija okrenut protiv njega samog: pokazuje se da bi njime i Otac morao prestati da bude Bog.
Odlomci iz eseja Vilijama Lejna Krejga o Hristu kao Kyriosu i o božanstvu Hrista u jovanovskim spisima.
Šarpovo prvo pravilo ponovo trijumfuje: gramatika 2. Solunjanima 1:12 Isusa naziva našim Bogom i Gospodom.
Da li Efescima 5:5 predstavlja još jedan primer prvog Šarpovog pravila i naziva Hrista Bogom? Svedočanstvo grčkih crkvenih otaca.
Pregled biblijskih tekstova koji Isusa nazivaju Bogom: Isaija, Matej, Petar i Juda, uz Granvil Šarpovo pravilo.
Odlomak iz eseja Vilijama Lejna Krejga o tome kako Novi zavet naziva Isusa Bogom: Rimljanima 9:5, Jevrejima 1:8, Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1.
Ime Hiel („brat Božji“) i proroštva o Mesiji pokazuju kako Bog postaje naš brat da bi iskupio ljudske duše.
Teoforna imena u Svetom pismu: Avija i Ahija — „Jah je moj otac“ i „brat Jahov“ — i kako se to ispunjava u ovaploćenju Hrista.
Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1 nazivaju Isusa velikim Bogom i Spasiteljem — a Stari zavet zna samo jednog takvog: Jehovu.
Kako prvo pravilo Granvila Šarpa u novozavetnoj grčkoj gramatici pokazuje da Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1 nazivaju Isusa Bogom.
Hebrejska Biblija zapoveda da se samo Jehova boji i služi, a Novi zavet isti strah i služenje pripisuje Hristu — dilema za Jehovine svedoke.
Alahov nestvoreni Duh postaje čovek: Kuran i islamska predanja svedoče da je Isus Alahova Reč i Duh koji je ušao u Mariju.
Citati iz poslanice Klimenta Rimskog i iz 2. Klimentove koji svedoče o Trojstvu i o božanstvu Hrista u najranijoj Crkvi.
Danilova i Jovanova vizija pokazuju da Sin Čovečiji prima pelah/latreuo — obožavanje koje pripada samo Bogu.
Sveto pismo prikazuje kako svako živo biće koje diše hvali Isusa na isti način na koji se hvali Jah, jer je on Jehova Bog Svemogući.
Paganski namesnik Plinije Mlađi svedoči da su se hrišćani okupljali pre zore i pevali himne Hristu kao Bogu — drevni dokaz božanstva Hrista.
Pavle navodi himnu (Carmen Christi) koja svedoči o Hristovom postojanju pre ovaploćenja i o njegovom uzvišenju kao Gospoda kome se klanja celo stvorenje.
Odlomak iz knjige The Incarnate Christ and His Critics: Filipljanima 2:5–8 i preegzistencija božanskog Hrista.
Bowman i Komoszewski o Kološanima 1:15: šta znači izraz „prvorođeni svega stvorenja“ i zašto Pavle Sina ne svrstava među stvorenja.
Lingvistička kritika tvrdnje da prototokos sam po sebi nosi urođenu partitivnu vrednost u Kološanima 1:15.
Isaija 52:13-15 retko se navodi, a ukazuje na Božanstvo, slavu, svešteničku ulogu i zamensku smrt Gospodnjeg Pomazanika.
Dodatni dokazi da nacionalni Izrael ne može biti napaćeni Sluga koji strada za grehe sveta i biva uzvišen do božanskog dostojanstva.
Završni deo odgovora: Sveto pismo i crkveni oci o večnom rađanju Sina, i kako sam Kuran Hrista naziva Rečju i Duhom Božjim.
Nastavak odgovora: rađanje nije isto što i stvaranje, a stvaranje ne mora značiti prethodno nepostojanje.
Pobijanje muslimanske tvrdnje da sura 112:3 odbacuje hrišćansko učenje o večnom rađanju Sina — analiza kuranskog rečnika i islamskih komentatora.
Dokazi da su hristološke rasprave i teološki rečnik sirijskih hrišćana oblikovali sam jezik i sadržaj Kurana.
Šta učenjaci kažu o kuranskoj tvrdnji da je Bog Mesija i treći od trojice i zašto to nije ono u šta hrišćani zaista veruju.
Sunitski islam uči da je Kuran nestvorena Alahova reč — a Kuran Isusa naziva Alahovom Rečju i Duhom. Kakve to posledice ima po Alahovu jednoličnost?
Nastavak polemike: kuranski tekst nesvesno potvrđuje Trojstvo — Isus kao preegzistentna Reč i Duh Božji koji stvara i oživljava.
Prvi deo odgovora muslimanskom „metafizičaru“ Džejku: Kuran nigde ne opisuje niti osuđuje istorijsko hrišćansko učenje o Trojstvu.
Ignjatije Antiohijski, učenik apostola, u svojim poslanicama svedoči da je Hristos naš Bog, večan i pre vremena, ovaploćen radi našeg spasenja.
Kuran kao model za ovaploćenje i hipostatsko jedinstvo: zemaljski Kuran ne sadrži sve što sadrži nebeska ploča, pa muslimani imaju isti problem.
Džejms Vajt odbacuje katoličko čitanje Luke 1:28, a isti oblik argumenta osuđuje kada ga Staford koristi protiv božanstva Hrista.
Prema Kuranu i islamskoj tradiciji, Muhamedovo božanstvo se moli — a analiza pokazuje kome se zapravo moli.
Kuran naziva Isusa Rečju Božijom i Duhom od Boga poslatim Mariji — potvrda da je Hristos postojao pre ovaploćenja.
Kuran naziva Isusa Rečju Božjom koja je poslata Mariji — ne kao proizvod zapovesti, već kao lična, večna Reč Božja.
Tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren i večan, i posledice tog stava po tevhid i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Odabrani odlomci iz aramejskih Targuma u kojima Jevreji GOSPODA Boga poistovećuju sa Njegovom Rečju (Memra), posebnom božanskom Ličnošću.
Tertulijan o Hristu kao Bogočoveku: jedna božanska Ličnost koja je uzela telo, tri razlicite Licnosti Trojstva i pobijanje modalizma.
Kontekst Irinejevih reči o tome da ni Sin ne zna čas pokazuje da je on ispovedao puno božanstvo Hrista i Trojstvo.
Odlomak iz knjige dr Roberta A. Moreja o Bogu Sinu u Starom zavetu: Priče 30:4, Psalam 2 i Isaija 9:6 kao svedočanstvo o božanstvu Sina.
Iz konteksta Postanja 3: GOSPOD Bog koji se javio Adamu i Evi bio je predovaploćeni Hristos — Glas i Reč Gospodnja.
Dokazi iz Postanja da je jedan pravi Bog mnoštvo božanskih Ličnosti, a ne jednolična monada.
Novozavetni dokazi da je Hristos bio lično prisutan kroz ceo Stari zavet i da se on javio Adamu i Evi u vrtu.
Rabin Abahu iz 3–4. veka svedoči protiv hrišćanstva rečima koje potvrđuju da je Isus izričito tvrdio da je Bog.
Irinej Lionski (oko 180. g.) svedoči o veri koju Crkva ispoveda širom sveta: Trojstvo, božanstvo Hrista, vaskrsenje tela i budući sud.
Odlomak iz Origenovog dijaloga sa Heraklidom: jednosuštnost Oca i Sina i telesno vaskrsenje Spasitelja.
U ovom tekstu citiram „Hermin pastir“, rani hrišćanski spis koji je bio veoma cenjen i prilično popularan među hrišćanima prvih nekoliko vekova. Bio je toliko uticajan dokument da su ga mnogi crkveni
Teologija Jerminog Pastira kao vrlo rano hrišćansko svedočanstvo o veri Crkve u Trojstvo i suštinsku jednakost Sina sa Ocem.
Rabinska predanja o Anđelu Gospodnjem i Malahija 3:1 kao proroštvo o dolasku samog Boga — i njegovo ispunjenje u Hristu.
Majkl F. Bird o 1. Korinćanima 8:6: Pavle deli Šemu iz Ponovljenih zakona 6:4 između Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista.
Hebrejska Biblija poistovećuje Božije Ime sa samim Bogom, a Novi zavet to isto Ime i njegove prerogative pripisuje Isusu Hristu.
Nastavak: Pavlovi dokazi da je vaskrsli Hristos ovaploćeni Jahve — Dan Gospoda Isusa, molitve upućene Njemu i prizivanje Njegovog imena.
Novi zavet prikazuje Isusa kao JHVH koji silazi i uzlazi u oblaku, uz zvuk trube i u ognju — istim izrazima kojima LXX opisuje Boga.
Tanah zabranjuje obožavanje stvorenja, ali Anđeo koji nosi Božje ime prima obožavanje — problem koji su rabini morali da reše.
Majmonid (Rambam) tumači Isaiju 9:6, 11:1-4 i Psalam 2:7 kao mesijanska proroštva, razotkrivajući jevrejske antihrišćanske polemičare.
Rabinska tumačenja starozavetnih tekstova pokazuju da su i pojedini rabini verovali u božansko postojanje Mesije pre ovaploćenja.
Jevrejski izvori — Enoh, 4. Jezdrina i Pesiqta Rabbati — koji potvrđuju lično postojanje Mesije pre njegovog ljudskog života.
U pobijanju paganina Celzija, Origen potvrđuje da je Isus Hristos nestvoreni prvorođeni Sin Božji, koji je oduvek postojao.
Jovanovo jevanđelje predstavlja Isusa kao preegzistentnu, nestvorenu Reč kroz koju je Bog stvorio sve i dao život svemu stvorenju. Postoji, međutim, i drugačiji način interpunkcije i prevoda stihova 3
Pavle u Kološanima 1:15-17 opisuje Isusa kao večnog Stvoritelja i Održavatelja svega stvorenog.
Zašto izraz „prvorođeni svega stvorenja“ iz Kološanima 1:15 ne znači da je Hristos prvo Božje stvorenje, već da je vrhovan nad svim.
Sveto pismo uči da je Bog stvorio sve ni iz čega, a da je Sin onaj kroz koga je sve stvoreno.
Kološanima 1,15-20: Hrist kao slika nevidljivog Boga i Prvorođeni nad svim stvorenjem — večni Tvorac i Držalac svega.
Teodorit i Amvrosije u 1. Korinćanima 8:6 vide hrišćansku Šemu: Otac i Sin su jedan Bog i jedan Gospod JHVH.
Navodi iz dela Tatijana, asirskog apologete iz drugog veka i učenika Justina Mučenika, o Bogu, Logosu i vaskrsenju.
U ovom tekstu ispravljam grubo pogrešno čitanje i tumačenje hristoloških stavova Justina Mučenika kod jednog pravoslavnog autora, na osnovu navoda iz dela Džona Bera „Formation of Christian Theology,
Apostolski i pretnikejski oci o mestima gde Bog o sebi govori u množini: Postanje 1:26, 3:22, 11:7 i Isaija 6:8.
Citati Justina Mučenika, Ipolita i Origena koji svedoče o večnom božanstvu Hrista i o učenju rane crkve o Trojstvu.
Dva svedočanstva iz 2-3. veka — Poslanica Diognetu i Meliton Sardski — o apsolutnom božanstvu Hrista i njegovoj ličnoj razlici od Boga Oca.
Odlomak iz knjige Majkla Berda o ranoj hristologiji: Atinagora, Teofil Antiohijski i Poslanica Diognetu o Logosu i Trojstvu.
Uz pomoć prevoda Novi svet Jehovinih svedoka pokazujem da je Isus večni Stvoritelj, Jehova Bog Svemogući, iako nije Otac niti Sveti Duh.
Odlomak iz knjige Majkla F. Berda o prologu Jevanđelja po Jovanu: Logos, preegzistencija i božanstvo Hrista.
Odlomak iz Berdove knjige o Filonovom Logosu: tipoloska, kosmoloska i posrednicka uloga druge sile pored Boga.
Odlomak iz knjige Majkla Berda o sličnostima i razlikama između Filonovog i Jovanovog učenja o Logosu.
Odlomak iz Berdove studije o ranoj hristologiji: Tatijan, Irinej i Kliment Aleksandrijski o Logosu, Trojstvu i božanstvu Hrista.
Sveti Irinej u Dokazu apostolske propovedi jasno potvrđuje večno božanstvo i ovaploćenje Gospoda Isusa Hrista.
Irinej je bio episkop crkve u Lionu, u Francuskoj, i učenik episkopa i mučenika Polikarpa, koji je bio učenik apostola, naročito Jovana. Episkop iz Francuske i sam je postradao kao mučenik zbog vere u
Najjasnija svedočanstva o trinitarnim uverenjima Irineja Lionskog i Tertulijana, sa naglascima.
Jehovini svedoci tvrde da je Tertulijan poricao večno postojanje Sina. Kontekst njegovih spisa pokazuje suprotno: on je bio trinitarac.
Tertulijan, pobijajući modalistu Praksiju, pokazuje da je vera u Trojstvo drevno predanje Crkve, starije od svih jeresi.
Muslimanski polemičari tvrde da pre-nikejski oci poput Tertulijana nisu bili trinitarci, već subordinacionisti koji su Sina i Duha smatrali nižim božanstvima. Navodima iz samih Tertulijanovih spisa po
Sveti Justin u Razgovoru s Trifonom uči da je Hristos rođen pre svih stvorenja — nestvorena Reč i Mudrost proizišla iz samoga Boga.
Odgovor Jehovinom svedoku: Justin Mučenik je verovao da je Isus večni Bog Jehova u telu, koji se javljao patrijarsima Starog zaveta.
U ovom tekstu ponovo se osvrćem na to šta je apologeta drugog veka Justin Mučenik pisao o božanstvu Hrista. Fokusiram se na Justinove izjave u kojima on odlučno poistovećuje predovaploćenog Isusa sa o