Novozavetna upotreba reči theos, 2. deo
Nastavljam odande gde sam stao: NOVOZAVETNA UPOTREBA REČI THEOS (https://www.samshmnthelogy.net/post/new-testament-use-of-theos).
HRISTOS KAO THEOS
U ovom delu navešću tekstove za koje većina novozavetnih naučnika, teologa, egzegeta i/ili apologeta tvrdi da poistovećuju Hrista sa Bogom u najpunijem smislu te reči, a ne u umanjenom, razvodnjenom smislu.
APOSTOL JOVAN
Počinjem odlomkom koji je možda najčuveniji i/ili najčešće navođen kada je reč o božanstvu Hrista:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog“ (kai Theos een ho Logos)… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ „On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14
Prema [S]tarom [z]avetu, ne postoji nijedan drugi Bog Stvoritelj osim JHVH, niti ijedno drugo božanstvo koje bi pored njega bilo Izvor života i duhovnog prosvetljenja:
„U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ „A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom. I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svjetlost. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.“ Postanje 1:1-5
„To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,“ Postanje 2:4
„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24
„Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošću vidimo svjetlost.“ Psalam 36:9
Stoga, jedini Bog koji Reč postala telo ikada može biti jeste istiniti Bog, iako on nije ista Ličnost kao Bog sa kojim je večno postojao. Taj Bog sa kojim je Reč večno bila jeste Otac:
„I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“… „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.“ Jovan 17:5 Evangelical Heritage Version (EHV)
Jovan dalje opisuje Hrista kao jedinorodnog Boga koji savršeno objašnjava Oca:
„Boga niko nije vidio nikad“ „Jedinorodni Sin“ (monogenes Theos), „koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:18
Obratite pažnju kako sledeći prevodi prenose grčki tekst:
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ New International Version (NIV)
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Common English Bible (CEB)
Jovan ovde jasno daje do znanja da je, kad god Stari zavet kaže da su ljudi videli Boga, to bio niko drugi do Sin pre svog ovaploćenja, u koga su gledali:
„A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog svemogući, po mojoj volji živi i budi pošten. I učiniću zavjet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti. A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče: Od mene evo zavjet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima.“… „I Bog izgovorivši, otide od Avrama gore.“ Postanje 17:1-4, 22
„Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne. Podigavši oči svoje, pogleda i, gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih, potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega.“… „I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom,“… „I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ Postanje 18:1-3, 22, 33
„Još govori Bog Mojsiju i reče mu: Ja sam Gospod. I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog Svemogući, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat.“ Izlazak 6:2-3
„A on reče: Ljudi braćo i oci, čujte! Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran.“ Dela apostolska 7:2
„Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starješina Izrailjevih. I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro. I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego vidješe Boga, pa jedoše i piše. I reče Gospod Mojsiju: Popni se k meni na goru, i ostani ovdje, i daću ti ploče od kamena, zakon i zapovijesti, koje sam napisao, da ih učiš. Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izađe Mojsije na goru Božiju. A starješinama reče: Sjedite tu dok se vratimo k vama; a eto, Aron i Or s vama; ko bi imao što, neka ide k njima. I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru. I bijaše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka. I slava Gospodnja bješe po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim. I Mojsije uđe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.“ Izlazak 24:9-18
„Tada siđe Gospod u stupu od oblaka, stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i dođoše oboje. I reče im: Čujte sada riječi moje: Prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u utvari i govoriću s njim u snu. Ali nije takav moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami, niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se, dakle, ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija?“ Brojevi 12:5-8
„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. Zato sada eto: Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.“ 1. Carevima 22:19-23
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5
„Vidjeh Gospoda, a on stajaše na oltaru, i reče: Udari u gornji prag od vrata da se zatresu dovratnici, i rascijepi ih sve od vrha njihova; a što ostane iza njih pobiću mačem; neće uteći između njih nijedan, niti će se koji spasti.“ Amos 9:1
Budući da je Jovan u suštini poistovetio Isusa sa upravo onim Bogom Jehovom koji se javljao starozavetnim svetiteljima, koji je stvorio celo stvorenje i koji mu daje život, nije nikakvo iznenađenje što nadahnuti jevanđelist svoje izlaganje zaokružuje Tominim ispovedanjem da je vaskrsli Isus upravo njegov Gospod i Bog:
„Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.“ „odgovori Toma i reče mu“ (eipen auto), „Gospod moj i Bog moj!“ (ho kyrios mou kai ho theos mou)! „Zato što si me vidio, povjerovao si“ „blaženi koji ne vidješe a vjerovaše“ Jovan 20:27-29 NIV
Reći da je ovo izuzetno bilo bi blago rečeno, budući da Stari zavet jasno kaže da je JHVH jedini Gospod Bog koga vernik može ispovedati i u koga se može uzdati.
Štaviše, Tomina izjava vere gotovo je istovetna sledećem ispovedanju koje psalmista upućuje JHVH:
„Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju.“ (elohay wadonay)!" Psalam 35:23
„Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju.“ (ho theos mou kai ho kyrios mou). Psalam 34:23 LXX
Dakle, jedini način na koji Isus može biti opisan kao Gospod Bog vernika jeste taj da je on JHVH, Bog Svemogući, koji je postao telo.
Čak i Watchtower Bible and Tract Society Jehovinih svedoka posredno priznaje ovu činjenicu!
„U svojim člancima o JEHOVI, Imperial Bible Dictionary (tom I, str. 856) lepo ilustruje razliku između Elohim (Bog) i Jehova. O imenu Jehova kaže: ’Ono je svuda vlastito ime, koje označava lično Boga i samo njega; dok Elohim više ima karakter zajedničke imenice, označavajući obično, doduše, ali ne nužno niti dosledno, Svevišnjeg… Jevrejin može reći taj Elohim, istiniti Bog, nasuprot svim lažnim bogovima; ali nikada ne kaže taj Jehova, jer je Jehova ime samo za istinitog Boga. Iznova i iznova govori moj Bog…; ali nikada moj Jehova, jer kada kaže moj Bog, on misli na Jehovu. Govori o Bogu Izrailja, ali nikada o Jehovi Izrailja, jer nema drugog Jehove. Govori o živom Bogu, ali nikada o živom Jehovi, jer ne može zamisliti Jehovu drugačije nego kao živog.’“ (Aid to Bible Understanding [Watch Tower Bible and Tract Society of New York, Inc., 1971], Jehovah. „Bog“ i „Otac“ nisu razlikovni, str. 885; podebljanje moje)
Stoga je Toma, ispovedajući Isusa kao svoga Boga, u suštini priznao da je vaskrsli Sin Božiji ovaploćeni Jehova Svemogući!
S obzirom na to, navodim evangelikalnog naučnika Roberta M. Bowmana Mlađeg, koji objašnjava zašto se izraz theos, kada se primeni na Isusa, može tumačiti jedino u apsolutnom smislu:
„… Upotreba reči koje se prevode kao ’Bog, bog’ i ’bogovi’. Kada Sveto pismo koristi reči za Boga u jednini, gotovo uvek se odnosi na Jehovu, Gospoda Boga. Neodređena jednina ’Bog’ (jevrejski el ili elohim; grčki theos) uvek se, ili gotovo uvek, koristi za Svemogućeg Boga. Na primer, jednina theos koristi se za Boga oko 1.400 puta u Novom zavetu, a za lažnog boga samo šest puta, i to uvek jasno iz konteksta (Dela apostolska 7:43; 12:22; 28:6; 2. Korinćanima 4:4; Filipljanima 3:19; 2. Solunjanima 2:7). S obzirom na ovu gotovo jednoobraznu upotrebu jednine theos za ’Boga’ kod svih novozavetnih pisaca**, treba da pretpostavimo da ta upotreba važi u svim slučajevima u kojima je kontekst ne isključuje**. Biblija opetovano kaže da postoji samo Bog, i to izričito samo jedan istiniti Bog (npr. Isaija 43:10; 44:6-8; Jeremija 10:10; Jovan 17:3; 1. Timoteju 2:5; Jakovljeva 2:19; 1. Jovanova 5:20). Takođe opetovano tvrdi da su svi drugi takozvani bogovi (1. Korinćanima 8:5) lažni bogovi (up. Ponovljeni zakoni 32:31; Psalam 96:5; Isaija 41:23-24). Stvorenja se povremeno nazivaju ’bogovima’ u množini, što se obično shvata tako da su predstavnici Boga (najuočljivije Psalam 8:5; 82:1,6) – a i o značenju ovih mesta se raspravlja… Teret dokazivanja je na Jehovinom svedoku da pokaže da u odlomcima kao što su Jovan 1:1 i Jovan 20:28, gde priznaju da se jednina theos koristi za Isusa Hrista**, ta reč nema svoje uobičajeno značenje ’Bog’**.“ (Bowman, Jehovah’s Witnesses – Zondervan Guide to Cults and Religious Movements [Zondervan Publishing House; Grand Rapids MI, 1995], str. 23-24; naglasak moj)
Na drugom mestu piše:
„Iako Jevanđelje po Jovanu ima 21 poglavlje, vrhunac jevanđelja dolazi na kraju 20. poglavlja, kada apostol Toma ispoveda Isusa kao svoga Gospoda i Boga (st. 28), a Jovan izjavljuje da je svrha njegovog jevanđelja da ljudi imaju život verujući u Isusa kao Sina Božijeg (st. 30-31). Vidimo isti obrazac misli kao u prologu: Isus je Sin Boga Oca (1:14, 18), a ipak je i sam Bog (1:1, 18)…
„Tomine reči odjek su izjava koje se u Psalmima upućuju Gospodu (Jehovi), naročito sledeće: ’„Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju.“ [ho theos mou kai ho kurios mou!]’ (Psalam 35:23). Te reči u potpunosti odgovaraju rečima iz Jovana 20:28, osim što su ’Bog’ i ’Gospod’ obrnutim redom. Šire gledano, u biblijskom jeziku ’moj Bog’ (na usnama vernog vernika) može se odnositi SAMO na Gospoda Boga Izrailja. Jezik je koliko god je moguće određen i poistovećuje Isusa Hrista sa samim Bogom.
„Poistovećujući Isusa sa Bogom, Toma, naravno, nije njega poistovetio sa Ocem. Ranije u istom odlomku Isus je Oca nazvao svojim Bogom. Zanimljivo je uporediti Isusove reči sa Tominim. Isus je rekao Mariji Magdalini: ’„Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu, i Bogu mojemu i Bogu vašemu.“’ (theon mou kai theon humon, Jovan 20:17). Kao i u Jovanu 1:1 i Jovanu 1:18, Otac se naziva ’Bogom’ u neposrednoj blizini tvrdnje da je i Isus ’Bog’. I ovde, kao u Jovanu 1:18, ne vidimo da apostol Jovan pravi razliku između Oca kao ’tog Boga’ (ho theos) i Isusa Sina kao samo ’Boga’ (theos bez člana). Štaviše, dok Isus naziva Oca ’mojim Bogom’ bez člana (theon mou, 20:17), Toma naziva Isusa ’mojim Bogom’ sa članom (ho theos mou, 20:28)! Jasnijeg dokaza da je upotreba ili neupotreba člana nebitna za značenje reči theos ne bi se moglo tražiti. Ono što je važno jeste kako se reč koristi u kontekstu. U Jovanu 20:28 apostol izveštava o tome kako najskeptičniji od učenika iznosi najuzvišenije ispovedanje o Isusu. Jovan očekuje da njegovi čitaoci na Tomino ispovedanje gledaju kao na uzor koji treba da slede. Prepoznajući Isusa kao Onoga koji je za nas pobedio i samu smrt, i mi treba da odgovorimo Isusu i ispovedimo da je on naš Gospod i naš Bog…
„Ukratko, Jevanđelje po Jovanu izričito naziva Isusa ’Bogom’ tri puta: na početku prologa (1:1, 18) i u vrhuncu knjige (20:28). Ove tri strateški postavljene tvrdnje jasno pokazuju da Isus jeste i oduvek je bio Bog. Kako to kaže Murray Harris: ’U svom stanju pre ovaploćenja (1:1), u svom ovaploćenom stanju (1:18) i u svom stanju posle vaskrsenja (20:28), Isus je Bog. Za Jovana je prepoznavanje božanstva Hrista obeležje hrišćanina.’“ (Robert M. Bowman Jr. & J. Ed Komoszewski, Putting Jesus in His Place: The Case for the Deity of Christ [Kregel Publications, Grand Rapids, MI 2007], 3. deo: Name Above All Names – Jesus Shares the Names of God, 12. poglavlje: Immanuel: God with Us, str. 142, 143-144; naglasak moj)
Kad smo već kod Harrisa, evo šta je ovaj čuveni novozavetni naučnik napisao u vezi sa Tominim ispovedanjem:
„Iako se u uobičajenoj jovanovskoj i novozavetnoj upotrebi (ho) theos odnosi na Oca, nemoguće je da bi Toma i Jovan lično izjednačavali Isusa sa Ocem, jer je u neposrednom istorijskom i književnom kontekstu sam Isus izričito razlikovao sebe od Boga, svoga Oca (Jovan 20:17). Jasno je, dakle, da je theos titula, a ne vlastito ime. Niti je umesno tvrditi da, pošto je Jovan u svom jevanđelju hteo da dokaže samo Isusovo mesijanstvo (Jovan 20:31), ho theos mou iz 28. stiha ne može značiti ’moj Bog’ već mora nositi razvodnjen, opisni smisao poput ’moj božanski’, kao u parafrazi F. C. Burkitta: ’To jeste sam Isus, i sada ga prepoznajem kao božanskog’ (48). Kao i drugde kod Jovana, titula ho hyios tou theou, koja u Jovanu 20:31 stoji u apoziciji uz ho Christos, označava više od pukog Davidovog Mesije. Jevanđelje je napisano da bi izazvalo veru da je Isus obećani jevrejski Mesija i da Mesija nije niko drugi do ’jedinorodni’ Sin Božiji koji je došao od Oca (Jovan 11:42; 17:8), koji je delio njegovu prirodu (Jovan 1:1, 18; 10:30) i zajednicu sa njim (Jovan 1:18; 14:11), i koji stoga s pravom može biti oslovljen i obožavan kao ho theos mou****. Jedinstveno sinovstvo podrazumeva božanstvo (Jovan 5:18; up. 19:7).
„Nakon izraza kyrios, upotrebljenog kao religijska titula sa bogatim hristološkim prizvucima, titula theos teško da bi mogla nositi manje uzvišen smisao. Stoga nije dovoljno reći prosto da je Toma (ili Jovan) prepoznao da je Bog delovao u Isusu i kroz njega, ili da je u Isusu bilo na delu eshatološko prisustvo Boga. Isus je bio više od Božijeg čoveka postavljenog da postane iskupitelj, više od nekog nadljudskog bića koje je legitiman predmet obožavanja, više od ’uistorijene’ božanske Agape. Kada je koristi monoteistički Jevrejin u odnosu na osobu koja je nesumnjivo bila čovek, theos označava jedno sa Ocem po biću (up. Jovan 10:30), a ne samo po nameri i delovanju. Drugim rečima, Tomin uzvik izražava suštinsku božanstvenost Isusa. Toma je prodro s onu stranu semeion-a – pojave vaskrslog Isusa – do onoga što ona podrazumeva, naime, do božanstva Hrista. Iako nije uobličeno kao ontološka tvrdnja (su ei ho theos mou), apostolovo uzvično obraćanje ima neizbežne ontološke implikacije. Čak i onako kako je izraženo, ispovedanje otelovljuje manje funkcionalnu, a više ontološku istinu: Toma je obožavao Isusa kao učesnika u božanskoj prirodi, a ne prosto kao posrednika božanskog blagoslova…
„Da Tomin uzvik nije bio preterana aklamacija, izgovorena u trenutku duhovnog ushićenja kada je njegova zanesenost nadmašila njegov teološki osećaj, očigledno je iz dve činjenice. Prvo, jevanđelist ne beleži nikakav Isusov prekor Tomi zbog njegovog obožavanja. Isusovo ćutanje ravno je pristanku, jer su monoteistički Jevreji smatrali bogohulnim to da čovek prihvati obožavanje. Toma nije bio kriv za obožavanje stvorenja umesto Stvoritelja (up. Rimljanima 1:25). Zaista, Isusova reč Tomi – pepisteukas (Jovan 20:29a; up. ginou… pistos u 27. stihu) – podrazumeva prihvatanje njegovog ispovedanja, koje se zatim posredno preporučuje drugima (st. 29b). Drugo, Jovan je Tomino ispovedanje potvrdio kao svoje sopstveno time što ga je učinio svojom poslednjom i vrhunskom hristološkom tvrdnjom pre iskaza o svrsi, u 31. stihu. Pisac je u Tominom uzviku pronašao pogodno sredstvo kojim je mogao da na kraju svog jevanđelja, kao i na njegovom početku (Jovan 1:1, 18), oštro istakne krajnje implikacije svog portreta Isusa.“ (Harris, Jesus as God – The New Testament Use of Theos in Reference to Jesus [Baker Books, Grand Rapids, MI: prvo izdanje u mekom povezu, 1992], IV poglavlje: My Lord and my God! (Jovan 20:28), c. The Meaning of theos, str. 124-127; naglasak moj)
U sledećem nastavku podeliću još primera u kojima se Isus naziva theos u apsolutnom i suštinskom smislu: NOVOZAVETNA UPOTREBA REČI THEOS, 3. DEO (https://www.samshmnthelogy.net/post/new-testament-use-of-theos-pt-3).