Novozavetna upotreba reči theos, 3. deo
Dolazim do trećeg dela svoje serije: NOVOZAVETNA UPOTREBA REČI THEOS 2. DEO (https://www.samshmnthelogy.net/post/new-testament-use-of-theos-pt-2).
APOSTOLI PAVLE I PETAR
I sledeće tekstove konsenzus novozavetnih egzegeta, komentatora, teologa itd. posmatra kao tekstove koji Isusa identifikuju kao Boga u apsolutnom smislu:
„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5 New King James Version (NKJV)
Tvrdnja da je Hristos po telu Izrailjac pokazuje da je on mnogo više od ljudskog bića, jer bi bilo suvišno uopšte i pominjati tu činjenicu da je on bio puko ljudsko stvorenje. Isus je, kao što je blaženi apostol izjavio, i večno slavljeni Bog koji vrhovno vlada nad celokupnim stvorenjem.
To dodatno potvrđuje i činjenica da Pavle opisuje Hrista kao upravo onog JHVH koga ljudi moraju prizivati i ispovedati da bi bili spaseni:
„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13 – 14:9; Dela apostolska 10:36
Nadahnuti jevanđelist je sledeći odlomak pripisao Isusu Hristu,
„I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:32 World English Bible (WEB)
Time vaskrslog Isusa identifikuje kao ovaploćenog Boga JHVH.
Dakle, pošto je Hristos onaj JHVH koji je postao telo i koga se mora ispovediti da bi se bilo spaseno, onda je on sasvim izvesno istiniti Bog, Bog u najvišem zamislivom smislu, budući da je JHVH jedini Bog koji postoji:
„Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.“…„I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.“ Isaija 37:16, 20 WEB
„A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi. Ovako im recite: Bogova koji nijesu načinili nebo ni zemlju, nestaće sa zemlje i ispod neba. On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vaseljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa“ Jeremija 10:10-12 WEB
Zanimljivo je da Pavle opisuje Isusa kao Tvorca neba i zemlje, a to je uloga koju gore navedeni tekstovi pripisuju jedinom istinitom Bogu:
„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:15-20
Reći da je ovo zapanjujuće bilo bi krajnje ublažavanje, jer jevrejska Biblija odlučno uči da je JHVH JEDINI stvorio i da održava sve stvari za sebe i za svoju sopstvenu slavu!
„I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: Ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svojega od vijeka do vijeka; i da se blagosilja ime tvoje slavno i uzvišeno svrh svakoga blagoslova i hvale. Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:5-6
„On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;“ Jov 9:8
„Kazaću sjeveru: Daj; i jugu: Ne brani; dovedi sinove moje izdaleka i kćeri moje s krajeva zemaljskih, Sve koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i načinih.“… „Slaviće me zvijeri poljske, zmajevi i sove, što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izbranika svojega. Narod koji sazdah sebi pripovjedaće hvalu moju.“ Isaija 43:6-7, 20-21
„Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest.“… „Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga.“ Isaija 45:12, 18
„Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I slave svoje neću dati drugome. Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa među; kad ih zovnem, svi dođu.“ Isaija 48:11-13
Da li je ovaj Svetim Duhom ispunjeni izaslanik mogao biti išta jasniji u tome da je Isus Bog u najvišem zamislivom smislu?
Istovremeno, Pavle jasno razlikuje Isusa od Oca i delo stvaranja pripisuje obojici:
„Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu,“… „On koji svoga Sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako da nam s njime i sve ne daruje?“ Rimljanima 8:3, 32
„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:4-6
To znači da za ovog svetog apostola i Otac i Sin večno postoje kao jedini istiniti Bog JHVH!
Sledeći odlomci dodatno potkrepljuju da su apostoli upravo to verovali o Sinu:
„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista,“ (tou megalou theou kai soteros hemon ‘Iesou Christou). „Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14 CEB
„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ (tou theou hemon kai soteros ‘Iesou Christou). 2. Petrova 1:1
Navedeni tekstovi koriste ono što se obično naziva Grenvil Šarpovom konstrukcijom, tj. konstrukcijom član–imenica–kai–imenica.
Prema toj konstrukciji, kada su dve imenice/prideva/participa u jednini, koji nisu vlastita imena, povezani veznikom kai („i“), a određeni član („taj“) stoji samo ispred prve imenice/prideva/participa, onda se obe imenice/prideva/participa odnose na jednu te istu osobu.
Zapravo, u Petrovoj poslanici postoje još četiri pojave ove konstrukcije, i sve se odnose na Hrista:
„Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ (tou kyriou hemon kai soteros ‘Iesou Christou). 2. Petrova 1:11
„Jer ako oni koji pobjegnu od nečistota svijeta poznanjem Gospoda i Spasa Isusa Hrista“(tou kyriou hemon kai soteros ‘Iesou Christou)„opet se u njih zapletu i budu nadvladani, biva im potonje gore od prvoga.“ 2. Petrova 2:20
„Da se sjetite riječi koje su ranije kazali sveti proroci, i zapovijesti apostola vaših od Gospoda i Spasa,“ (tou kyriou kai soteros) „apostola vaših“… „No uzrastajte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i Spasa Isusa Hrista.“ (tou kyriou hemon kai soteros ‘Iesou Christou). „Njemu slava i sada i u Dan vječni. Amin.“ 2. Petrova 3:2, 18
Nijedan ozbiljan naučnik, teolog, egzegeta, apologeta itd. ne poriče da svi prethodni slučajevi identifikuju Isusa i kao Gospoda i kao Spasitelja.
A pošto su Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1 po strukturi istovetni s navedenim Petrovim tekstovima, koji bi se dosledni egzegetski i/ili kontekstualni razlozi uopšte mogli navesti za poricanje da ti stihovi nazivaju Hrista Bogom u apsolutnom smislu?
Apsolutno nikakav valjan razlog!
Jedino pretpostavka i pristrasnost — da Novi zavet nikada ne identifikuje Hrista kao Svemogućeg Boga — navode ljude da odbace izričito svedočanstvo ovih odlomaka.
Uz to rečeno, ponovo smo suočeni s činjenicom da se Isus opisuje kao ovaploćeni JHVH. U protivnom, ovi apostoli bi bili krivi za idolopoklonstvo i bogohuljenje jer izjavljuju da je vaskrsli Hristos [veliki] Bog i Spasitelj koji je iskupio narod iz njihovih grehova da bude njegovo zakonito vlasništvo.
To je zato što Stari zavet izričito pripisuje ove titule i funkcije JEDINO JHVH, kao što se vidi iz sledećih mesta:
„Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:7-8
„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:21-22
DRUGI PAVLOVI TEKSTOVI
Sveti apostol je citirao ono što neki naučnici smatraju himnom ili pesmom koja slavi ovaploćenje Hrista:
„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu,“ Filipljanima 2:5-8 NIV
Onaj koji poseduje Božju prirodu ponizio je sebe da uzme prirodu sluge postavši čovek kako bi umro na krstu.
Pavle je dalje objavio da je Hristos posedovao celokupnu punoću božanske prirode čak i kao ljudsko biće:
„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva“ (theotetos) „Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti“ Kološanima 2:8-10 Revised Standard Version (RSV)
Evo još jednog prevoda odgovarajućeg stiha:
„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno,“ Kološanima 2:9 Christian Standard Bible (CSB)
Marej Dž. Haris nam pomaže da shvatimo implikaciju nadahnutih reči blaženog apostola:
„Jedan stih, više od svih drugih u Novom zavetu, potvrđuje da se svako božansko svojstvo nalazi u Isusu. Pavle ne kaže prosto ‘punoća Božanstva’, nego ‘celokupna punoća Božanstva’. On naglašava da nijedan element te punoće nije izuzet. Sve što je karakteristično za Boga kao Boga prebiva u Isusu. To uključuje i Božju prirodu i njegova svojstva. U grčkom tekstu glagol prebiva (prezent) i priloška odredba ‘u telesnom obliku’ ne stoje jedno pored drugog, nego su razdvojeni, što ukazuje na to da se iznose dve zasebne tvrdnje: da celokupna punoća Božanstva prebiva u Hristu VEČNO i da ta punoća sada TRAJNO prebiva u Hristu U TELESNOM OBLIKU. Tako Pavle podrazumeva i večno božanstvo i trajno čovečanstvo Hrista.“ (Harris, Three Crucial Questions about Jesus [Baker Books, Grand Rapids MI, 1994], str. 66; naglasak moj)
I:
„… Razdvajanje katoikei od somatikos ukazuje na to da se iznose dve zasebne tvrdnje (upor. Vincent 906): da celokupna punoća Božanstva večno prebiva u Hristu i da ta punoća sada trajno prebiva u ovaploćenom Hristu u telesnom obliku. Tačno je da pre ovaploćenja pleroma nije prebivala u Hristu somatikos; nije tačno da pre ovaploćenja pleroma uopšte nije prebivala u njemu. Tako Pavle podrazumeva i večno božanstvo i trajno čovečanstvo Hrista. Štaviše, katoikei… somatikos podrazumeva da je Hristos i pre i posle svog vaskrsenja ‘posedovao’ soma (upor. 1:22; 1. Korinćanima 15:44; Filipljanima 3:21).“ (Harris, Exegetical Guide To The Greek New Testament: Colossians And Philemon [William B. Eerdmans Publishing Co., Grand Rapids, MI 2010], str. 89; naglasak moj)
Haris takođe odgovara na prigovore protiv toga da Pavle opisuje Isusa kao Boga:
Ali pre nego što ovaj egzegetski zaključak konačno stane na noge, moraju se razmotriti prigovori koji proističu iz šireg konteksta Pavlove hristologije. Ima ih tri.
Prvo, da li bi jevrejski monoteista kakav je Pavle ikada pomislio da upotrebi theos za neku ličnost koja nije Jahve, Bog Izrailjev?89 U I poglavlju otkrili smo da je u Pavlovoj upotrebi theos bio dovoljno širok termin da dopusti primenu na ličnosti koje nisu Jahve. Ako je mogao da primeni taj termin na svako biće koje se smatralo dostojnim obožavanja (1. Korinćanima 8:4; 2. Solunjanima 2:4c; upor. Dela apostolska 17:23) ili na takozvane bogove politeističke religije (1. Korinćanima 8:5 dvaput; Galatima 4:8b; 2. Solunjanima 2:4a), ako je mogao da neumerenu težnju za zadovoljavanjem svih prirodnih nagona (he koilia, metonimijski) prikaže kao ho theos (Filipljanima 3:19), i ako je mogao da Satanu opiše kao ho theos tou aionos toutou (2. Korinćanima 4:4), onda ne postoji nikakav a priori razlog zbog kojeg taj termin ne bi upotrebio za biće za koje je smatrao da ima istovetnost prirode i jednakost statusa s jedinim istinitim Bogom, naročito zato što se theos mogao koristiti kvalitativno i kao opšta titula, kao i kao lično ime Boga Oca.90 Da isto kažemo drugačije, ne može se smatrati neskladnim to da Pavle, koji je učio da će jedan od znakova Antihrista biti to što će polagati pravo na titulu theos (2. Solunjanima 2:4), u jednom ili dva navrata i sam govori o istinitom Hristu kao o theos.
Osim toga, Pavlova hristologija bila je dovoljno „visoka“ da dopusti primenu theos na Isusa kao titule. Pokazatelji Pavlovog uzvišenog poimanja Hrista uključuju sledeće (vidi takođe dodatak I; Elwell):
1. Hristos ima udela u božanskoj prirodi (Filipljanima 2:6) i svojstvima (Efescima 4:10; Kološanima 1:19; 2:9).
2. Starozavetni odlomci i titule (kao što je kyrios) koji se odnose na Jahvea primenjuju se na Hrista (npr. Joil 2:32 [MT 3:5] u Rimljanima 10:13; upor. 1. Korinćanima 1:2; Isaija 45:23 u Filipljanima 2:10-11).91
3. Bog i Hristos zajedno čine jedinstven izvor božanske milosti i mira (npr. Rimljanima 1:7; Filimonu 3), vođstva (1. Solunjanima 3:11) i utehe (2. Solunjanima 2:16-17).92
4. Hristos je predmet spasavajuće vere (Rimljanima 10:8-13; upor. Dela apostolska 16:31) i ljudskog i anđeoskog obožavanja (Filipljanima 2:9-11).
5. Hristos je onaj kome se upućuje molitva prošnje (1. Korinćanima 1:2; 16:22; 2. Korinćanima 12:8).
6. Hristos vrši isključivo božanske funkcije, kao što je posredovanje u stvaranju (Kološanima 1:16), oproštaj grehova (Kološanima 3:13) i konačni sud (1. Korinćanima 4:4-5; 2. Korinćanima 5:10; 2. Solunjanima 1:7-9).
Drugi prigovor glasi ovako. Budući da Pavle nigde drugde ne primenjuje termin theos na Hrista, zar njegova ujednačena upotreba, prema kojoj theos označava Boga Oca, ne bi trebalo da bude odlučujuća u slučaju dvosmislene konstrukcije kakva je u Rimljanima 9:5b (Abbot, Authorship 363–74 = „Construction“ 113-22)?93 U sledećem poglavlju izložiću razloge za verovanje da je u Titu 2:13 Isus Hristos zaista nazvan ho megas theos kai soteros hemon. Naravno, ne smatraju svi naučnici tu poslanicu istinski Pavlovom, ali čak i za njih Titu 2:13 može predstavljati neizbežan ili legitiman razvoj pavlovske tradicije. Rimljanima 9:5 i Titu 2:13 jedina su dva mesta u pavlovskom korpusu na kojima je uopšte verovatno da je theos hristološka titula.94
Niko ne može sumnjati u to da Pavle uopšteno — zapravo, gotovo uvek — rezerviše termin theos za Boga Oca (vidi I poglavlje). **Ali dominantna upotreba nije i isključiva upotreba. Pošto postoji nekoliko odlomaka u kojima se theos očigledno ne odnosi na Oca,**95 ne možemo govoriti o jednoobraznosti upotrebe. U oblasti leksikografije Pavlu se spremno dopuštaju hapax legomena (kao što je cheirographon, Kološanima 2:14) ili dis legomena (kao što je thriambeuein, 2. Korinćanima 2:14; Kološanima 2:15). **Zašto mu onda u oblasti teološkog izraza uskratiti luksuz povremenih hapax ili dis legomena koji bi mogli odražavati gledište (naime, o božanstvu Hrista) koje je jezički izražavao kroz sve svoje poslanice na razne komplementarne načine?**96 Nazvati Hrista theos nije bio jedini način na koji je Pavle mogao izraziti svoje verovanje u božanstvo Hrista. I druge titule, kao što su kyrios i hyios theou, izvrsno su služile toj svrsi i u ranoj crkvi su se na taj način koristile mnogo češće nego theos, budući da su bile manje podložne nesporazumu. Ali ovim već anticipiramo treći prigovor.
„Teško je zamisliti da bi on [Pavle], ako je bio spreman da ovde govori tako otvoreno [o Hristu kao theos], to propustio da učini i drugde u svojim poslanicama, gde su mu se pružale bezbrojne prilike za takav postupak“ (Kirk 104). Ovo opšte pitanje obrađujem u XIII poglavlju, pa neka na ovom mestu bude dovoljno da sažeto navedem neke moguće razloge zbog kojih Pavle tako retko govori o Isusu kao theos:
1. Primenjen na Oca, theos je vlastito ime. Ako bi Isus redovno bio nazivan theos, tako da bi taj termin, poput Christos, prestao da bude titula i postao vlastita imenica, zavladala bi jezička zbrka.
2. Uz opšte rezervisanje termina theos za Oca, razlika između Sina i Oca ostaje netaknuta — Otac je heis theos, a Sin heis kyrios (1. Korinćanima 8:6) — i nema mogućnosti kompromitovanja učenja o Sinovljevoj podređenosti Ocu.
3. Da je theos postalo lično ime i Sina kao i Oca, ranim hrišćanima bi bilo teško da se odbrane od optužbe da su diteisti i da je Isus zapravo deuteros theos.97
4. Verovanje u stvarno čovečanstvo Isusovo bilo bi dovedeno u pitanje da je Isus stalno bio nazivan theos, da i ne govorimo o teološkim zagonetkama koje bi stvorili izrazi poput „Bog je umro za nas“ (upor. Rimljanima 5:8) ili „Božje fizičko telo“ (upor. Kološanima 1:22).
Ali sasvim nezavisno od ovih predloženih objašnjenja, može se postaviti pitanje zašto, načelno, ako pisac Četvrtog jevanđelja, u kome se theos koristi 83 puta, može taj termin da primeni na Isusa u tri navrata (Jovan 1:1, 18; 20:28), Pavle to ne bi učinio jednom (Rimljanima 9:5) ili dvaput (Rimljanima 9:5; Titu 2:13) kada je reč theos upotrebio preko 500 puta.
To su, dakle, tri široka prigovora koja su iznesena protiv zaključka da je u Rimljanima 9:5 theos hristološka titula: da Pavle ne bi nazvao Isusa theos; da Pavle nikada nije upotrebio theos za Isusa; i da bi, da je tu titulu primenio na Isusa, to činio često. Nijedan od ovih prigovora nije dovoljno ubedljiv da nas primora da napustimo ili izmenimo zaključak do koga se došlo na strogo egzegetskim osnovama. (Harris, Jesus as God, VI. God Blessed Forever (Romans 9:5), str. 167-170; naglasak moj)
Još nisam završio. Više o tome u poslednjem nastavku: NOVOZAVETNA UPOTREBA REČI THEOS 4. DEO (https://www.samshmnthelogy.net/post/new-testament-use-of-theos-pt-4).