Justin: obožavanje nestvorenog, vanvremenog Sina
Justin Mučenik svedoči da je Sin nestvoren i vanvremen, rođen od Oca pre svega stvorenja, i da prima obožavanje koje pripada samo Bogu.
288 objava
Justin Mučenik svedoči da je Sin nestvoren i vanvremen, rođen od Oca pre svega stvorenja, i da prima obožavanje koje pripada samo Bogu.
Komentari Michaela F. Birda o hristologiji Justina Mučenika: Logos kao Bog pre vekova, jedno s Ocem po suštini.
Camalikos objavljuje dva neobjavljena Origenova rukopisa u kojima Origen Trojstvo naziva jednosuštnim (homoousios).
Polikarp i Justin Mučenik svedoče da svako stvorenje treba da služi (latreuo) Hristu — obožavanje koje po Svetom pismu pripada jedino Bogu.
Odlomak iz Minsovog članka o Justinu Mučeniku i dokazi da je Justin učio da Reč deli istu suštinu s Bogom i da obožavamo tri Ličnosti.
Navodim reči Grigorija Niskog koji pobija tvrdnju da je Hristos stvorenje Božije zato što je večno rođen. Njegovi uvidi i primena Rimljanima 9:5 na Sina naprosto su majstorski i istinski prosvetljeni
Poslanica svetog Grigorija Niskog Avlaviju: zašto se, uprkos ispovedanju tri Lica, nikada ne sme govoriti o tri Boga.
Blaženi svetitelj Justin Mučenik pisao je da nema drugog Boga osim jednog neizrecivog Boga koji je iznad imena i koji je večno postojeće Biće iz Izlaska 3:14. Razmatranje njegovog Dijaloga sa Trifonom
U ovom tekstu se pozivam na dela blaženog svetog Justina Mučenika kako bih dokazao da je on izričito učio da Sin poseduje istovetnu neizrecivu slavu Oca, budući da nije niko drugi do blistava svetlost
Sveti Grigorije Čudotvorac i Justin Mučenik o božanstvu Hrista: Reč koja je Mudrost i Sila Oca, i Bog koji se javio Mojsiju.
Navodi iz Slusserovog izdanja dela Grigorija Čudotvorca: pitanje autentičnosti spisa i trinitarno učenje poslanice Filagriju.
Sveti Grigorije Čudotvorac o monarhiji Oca i presvetom Trojstvu — uz napomenu da naučnici ovaj spis smatraju sumnjivim.
Sveti Polikarp: Poslanica Filipljanima i Mučeništvo — o božanstvu Hrista, vaskrsenju i obožavanju Sina i Svetog Duha u ranoj crkvi.
Navodi iz Hipolitovih dela pokazuju da je učio da je Hristos nestvorena Reč Božja, koju je Otac rodio kao prvorođenog Sina pre stvaranja svega.
Navodim u celini Hipolitovo pobijanje modalističkog jeretika, delo pod naslovom Protiv Noetove jeresi. Zanimljivo je primetiti da Hipolit Rimljanima 9:5 i Otkrivenje 1:8 pripisuje Hristu i naglašava č
Prvi deo serije odgovora na argumente Šabira Alija protiv Trojstva: Justin Mučenik, Bart Erman i izvrtanje svedočanstva crkvenih otaca.
Nastavak odgovora Šabiru Aliju: Justin Mučenik uči da se obožava jedino Bog — Otac, Sin i Sveti Duh — i da je Hristos Gospod nad vojskama.
Šabir Ali tvrdi da je Justin Mučenik obožavao anđele uz Oca, Sina i Duha. Odgovor na to iskrivljavanje, uz svedočanstva crkvenih istoričara.
Justin Mučenik o Hristu kao nestvorenoj Reči rođenoj pre svih vekova i kao Gospodu nad vojskama iz Starog zaveta.
Sledeći odlomak preuzet je iz Atinagorine Molbe za hrišćane. Blaženi apologeta pobija optužbu da su hrišćani ateisti zato što poriču postojanje paganskog panteona, insistirajući na tome da hrišćani vo
U poslanici Serapionu sveti Atanasije naglašava da je Trojstvo drevno učenje Katoličke Crkve, primljeno od Hrista i svetih apostola.
Odlomak iz Katekizma Tridentskog sabora: zvaničan katolički stav je da je izveštaj o stvaranju u Postanju stvarna sveta istorija, a ne mitologija.
Prema Katoličkoj enciklopediji, Sabor u Firenci sazvan je zbog čistilišta, filioque i papskog primata — a utvrdio je i biblijski kanon.
Tomina ispovest u Jovanu 20:28 i dokaz da je Sin oduvek Jehova — odgovor na tvrdnje Jehovinih svedoka o božanskom imenu.
Pobijanje još jedne antitrinitarne smicalice: dodatni dokazi da je Isus oduvek po prirodi bio Jehova Bog, onaj čiju je slavu Isaija video.
Pobijanje još jedne antitrinitarne smicalice: Sveto pismo svedoči da je Isus večno postojao kao istiniti Bog i da je oduvek bio Jehova po prirodi.
Pobijanje uobičajene arijanske izmišljotine: kontekst Filipljanima 2 pokazuje da Isus nije stvorenje, već Jehova Bog u telu.
Pobijanje arijanske smicalice: Otac, Duh i celo stvorenje proslavljaju Sina, a Bog odbija da bude proslavljen odvojeno od Hrista.
Pobijanje uobičajene arijanske izmišljotine: Otac sve čini na slavu svoga Sina, što pokazuje da je Isus ontološki jednak Ocu.
Jevrejska mistička knjiga Zohar tumači Postanje 1:26 kao reči koje je Šekina uputila samome Bogu, a Sveti Duh naziva Duhom Mesije.
U Jovanovom jevanđelju Otac je jedini istiniti Bog, a Sin je jedinorodni Bog — Jovan 1:18 i tekstualni dokazi za monogenes theos.
U trećem delu serije iznosim biblijske podatke o božanskoj Ličnosti Svetog Duha i o temelju učenja o Trojstvu.
Nastavak razmatranja Ehrmanovih tvrdnji o 1. Jovanovoj 5:7: njegov argument zapravo dokazuje da Jovanovo jevanđelje prikazuje Isusa kao jednakog Ocu.
Ehrman tvrdi da je 1. Jovanova 5:7 kasniji umetak. Pokazujem zašto taj argument nimalo ne pomaže muslimanskim polemičarima protiv učenja o Trojstvu.
Sveti Amvrosije, Atanasije, Epifanije Kiparski i Didim Slepi o ishođenju Svetoga Duha od Oca kroz Sina i o Jovanu 16:13.
Izvodi iz beseda i pisama pape svetog Lava o rimskom prvenstvu i filiokveu, sa naglascima autora.
Danilo vidi dve različite božanske Osobe – Starca danima i Sina čovečjeg – koje Sveto pismo naziva Najvišim Svetima.
Šta je ovaj veliki svetitelj Crkve pisao o Jevrejima koji obožavaju jednog istinitog Boga i o tome ko se s pravom naziva hrišćaninom.
Prigovor iz Mateja 24:36 i Marka 13:32 o danu i času — i zašto ne ugrožava božanstvo Hrista, uz svedočanstvo Otkrivenja o Hristu i anđelima.
U ovom tekstu navodim iz dela O Svetom Trojstvu svetog Avgustina, knjiga 15. Svako isticanje je moje.
U ovom tekstu navodim i rabinske jevrejske izvore i biblijske naučnike u vezi sa uvodnom rečju Postanja 1:1, naime bereshith. Navodim stih zajedno sa transliteracijom hebrejskog kako bi čitaoci mogli
Dva pseudonimna spisa pripisana Klimentu Rimskom svedoče o božanstvu Hrista, njegovom ovaploćenju i ličnosti Svetog Duha.
Biblija uči da vernici ne mogu služiti nijednom drugom nebeskom Gospodu osim JHVH — a prvi hrišćani su služili uskrslom Hristu.
Ponovljeni zakoni 6:4, Šema, srce je jevrejske vere i temelj novozavetne objave Trojedinog Boga. Ibn Ezra: JHVH je i vlastito ime i pridev.
Pismo Jevsevija Kesarijskog svojoj pastvi o tome zašto je prihvatio nikejski Simvol vere — dokaz da nije učio da su Sin i Duh stvorenja ni iz čega.
Da li „danas“ iz Psalma 2:7 označava Božji neprekidni dan? Poslanica Jevrejima, Psalam 110:3 i večno rađanje Sina — drugi deo.
Novozavetna upotreba Psalma 2:7 i egzegetski razlozi zbog kojih su rani crkveni oci u njemu videli dokaz večnog rađanja Sina od Oca.
Odeljak iz Renbergove knjige o Evsevijevoj pnevmatologiji: da li je Sveti Duh kod Evsevija Kesarijskog Bog i lice svetog Trojstva?
Jevsevije pobija Markela: Sveti Duh je razlučena Ličnost svetog Trojstva, a Sin je uzrok njegovog ishođenja — nagoveštaj Filiokvea.
Evsevije pobija Markelovo i arijansko tumačenje Priča Solomonovih 8:22-36 i pokazuje da Premudrost, Sin Božiji, nije stvorena nego rođena od Oca.
Jevsevije Kesarijski, znameniti istoričar, napisao je sveobuhvatnu istoriju hrišćanstva koja počinje večnim rađanjem Reči i njenim potonjim ovaploćenjem od blažene Djeve, a završava se događajima iz n
U ovom tekstu citiraću Origenovo delo O počelima (De Principiis) da bih pokazao kako je ovaj briljantni teolog tumačio reči našeg Gospoda upućene bogatom mladiću da je jedino Bog dobar (up. Marko 10:1
Nastavak razmatranja Origenovog Komentara na Jovana (Knjiga II): Reč koja beše u početku, to jest u Premudrosti, Hristos kao arche i demijurg, odnos Premudrosti i Reči u Njegovim mnogim imenima, kao i
U ovom tekstu citiram Origenov Komentar na Jovana. Navodi koje donosim pomoći će čitaocima da uvide kako Origen potvrđuje monarhiju (monarchia) Oca, to jest da je on nerođeni Izvor Božanstva. Hristos
Kraća i duža recenzija poslanice svetog Ignjatija Traljanima, sa isticanjima o Trojstvu, božanstvu Hrista i crkvenom poretku.
Kraća i duža recenzija Ignjatijeve poslanice Efescima: božanstvo Hrista, uloga episkopa i Evharistija kao lek besmrtnosti.
Citati iz knjige Roberta E. Vina o Evseviju Emeskom, uceniku Evsevija Kesarijskog, i o njegovom ucenju o Trojstvu, Sinu i Svetom Duhu.
Završni deo serijala: Jevsevije tumači Jovan 1:1, pobija Markela i Savelija i pokazuje da je Reč jedinorodni Sin, Bog i posrednik stvaranja.
Nastavak Jevsevijevog pobijanja Markela: Sin postoji pre sveta, dve ipostasi jednog izvora i svedočanstva Pisma protiv savelijanstva.
Jevsevije Kesarijski protiv Marcela: navodi koji pokazuju da je bio trinitarac koji je ispovedao Sina i Svetog Duha kao nestvorene božanske ipostasi.
Neki hrišćani u Isaiji 48:16 vide izričito svedočanstvo o Trojstvu. Razmatramo kontekst i prigovor da poslednje reči stiha izgovara prorok.
Odlomak iz dela svetog Avgustina O Svetom Trojstvu: slanje Sina i Duha u svet kao odraz večnog rađanja i ishođenja, i osnov filiokvea.
Ehrmanov prevod sedam poslanica svetog Ignjatija: Trojstvo, božanstvo Hrista, evharistija, jedinstvo Crkve i vlast episkopa.
Sveti Ignjatije Antiohijski u tri engleska prevoda svojih poslanica svedoči da je Hristos nestvoren, bezvremen i da beše sa Ocem pre svih vekova.
Kljucni tekst o Trojedinstvu Boga: odgovor Basamu Zavadiju i unitarijancima na tvrdnju da je krsna formula iz Mateja 28:19 kasniji dodatak.
Tekst Tima Hegga o Mateju 28:19: rukopisi, prevodi, Evsevije i crkveni oci potvrđuju izvornost trodelne krsne formule.
Svedočanstva Evsevija Kesarijskog koji navodi Matejevu trojstvenu krsnu formulu — iz Teofanije i iz spisa protiv Markela.
Simvol vere Antiohijskog sabora iz 325: Sin je rođen a ne stvoren, večan i nepromenljiv, slika same ipostasi Očeve — grčki tekst i prevod.
U svojoj prvoj poslanici Korinćanima, napisanoj oko 55. godine, Pavle iznosi ispovedanje o jednom Bogu Ocu i jednom Gospodu Isusu Hristu. Nije preterivanje reći da konsenzus novozavetne nauke prihvata
Sveti Jovan Zlatousti o 1. Korinćanima 8:4-6 i o trinitarnom blagoslovu iz 2. Korinćanima 13:14 — svedočanstvo o Trojstvu i božanstvu Hrista.
Odlomci iz Origenovog Komentara na Jevanđelje po Jovanu: Otac kao božanski Izvor Sina i Duha i pitanje odnosa Duha prema Sinu.
Origen u delu De Principiis izričito uči da Trojstvo prevazilazi svako vreme, vekove i večnost i da je jedino priroda Trojstva nestvorena.
Arijanski polemičar Greg Staford priznaje da je Bog sve stvorio kroz Sina — čime nesvesno dokazuje da Hristos nije stvorenje.
Sveti Atanasije pokazuje da nikejski izraz o jednosuštnosti Sina sa Ocem nije novina, već drevno učenje Crkve potvrđeno apostolskim nasleđem episkopa.
Iz Besede 25 svetog Grigorija Nazijanzina: jedan nerođeni Bog Otac, jedan rođeni Gospod Sin i jedan Sveti Duh koji ishodi od Oca.
Odlomci iz knjige Roberta A. Moreja o teofanijama, imenima Božjim i novozavetnim dokazima za božanstvo Hrista.
Nastavak razmatranja Psalma 110: Adonay s desne strane Jahvea i božanstvo Davidovog Gospoda, večnog Cara iz Davidove loze.
Isaija je video slavu Hrista pre ovaploćenja — odgovor arijanskom prigovoru Grega Staforda iz Jovana 12, Isaije 6, Targuma i Septuaginte.
U ovom tekstu navodim dela trojice intelektualnih i duhovnih velikana vere kako bih pokazao na koji su način tumačili Postanje 1:26-27, posebno stih u kojem Bog koristi zamenice u množini govoreći o s
Sveti Avgustin u delu O Trojstvu navodi Filipljanima 3:3 kao dokaz da se Svetom Duhu ukazuje latreuo — služba koja pripada samo Bogu.
Sveti Avgustin o Jovanu 17:3 i o tome da je Otac jedini istiniti Bog u jedinstvu sa Sinom, te o predodređenju slave Hristovog čovečanstva.
Aramejska Pešita naziva Isusa MarYa — „Gospod Jah“. Pregled novozavetnih mesta koja Hrista poistovećuju sa YHWH, Bogom Svemogućim.
Dva engleska prevoda sirijske Pešite pokazuju da se aramejski izraz za Boga, Alah/Alaha, koristi i za Oca i za Sina, i da je Isus Bog Svemogući.
Stihovi o božanstvu Hrista prema prevodu New English Bible (NEB): Zaharija, Matej, Jovan, Dela, Kološanima, Jevrejima, Judina i Otkrivenje.
Citati svetog Avgustina iz dela O Trojstvu, Knjiga 1: kako razumeti 1. Korinćanima 15:28 i podređenost Sina Ocu bez poricanja Njegove jednakosti.
Tekst Tomasa V. Mirusa o Hipolitu, prvom antipapi, i o papama Zefirinu, Kalistu, Urbanu, Poncijanu, Anteru i Fabijanu.
Sveti Avgustin u prvoj knjizi O Trojstvu pokazuje da je Hristos, uzevši obličje sluge, postao manji ne samo od Oca i Duha nego i od samoga sebe.
Sveti Avgustin u prvoj knjizi dela O Trojstvu poistovećuje jedinog Boga iz 1. Timoteju 6 sa samim Trojstvom i dokazuje jednakost Sina i Svetog Duha.
Komentar svetog Kirila Aleksandrijskog na Jovan 14:28: Otac je veći samo zbog ovaploćenja i Sinovog poniženja, a ne po božanstvu.
Crkveni oci — Hipolit, Zlatousti, Atanasije, Grigorije, Kirilo i Amvrosije — o tome zašto Sin naziva Oca svojim Bogom: zbog ovaploćenja.
Navodi iz Ermanovog izdanja Apostolskih otaca: Poslanica Varnavina i Poslanica Diognetu o Hristu kao Gospodu, Tvorcu i Sinu Božjem.
Citati iz Ermanovog izdanja Apostolskih otaca: Polikarp i Didahi o Hristu, krštenju, evharistiji i danu Gospodnjem.
Biblijski i međuzavetni tekstovi na koje su hrišćani ukazivali kao dokaz da je Božja Mudrost božanska hipostas ovaploćena u Isusu Hristu.
Odgovor na muslimanski prigovor iz Luke 2:22-24: Isus je i Gospod i Sin Gospodnji, Jehova u telu prinet pred Gospoda, svog Oca.
Jehovini svedoci priznaju da je Isaija video slavu predljudskog Hrista uz Jehovu — što ruši njihovo učenje da je Hristos stvoreno biće.
Novozavetni spisi opisuju Isusa kao Gospoda s neba — Jehovu Starog zaveta koji iskupljuje svoj narod.
Odgovor na tekstove koje modalisti („oneness") zloupotrebljavaju da bi dokazali da je Očevo ime Isus i da je Isus lično Otac.
Da li praksa krštenja podržava oneness/modalističku tvrdnju da je Isus ime Oca, Sina i Svetoga Duha? Analiza Mateja 28:19 i Dela apostolskih.
U Poslanici Rimljanima Pavle osuđuje obožavanje stvorenja umesto Stvoritelja, a Hrista slavi kao Boga kome pripada obožavanje, služba i molitva.
Odlomci koji se ovde navode preuzeti su iz dela Ambrosiaster’s Commentary on the Pauline Epistles: Romans, Translated with Notes, u prevodu Teodora S. de Brojna, sa uvodom Teodora S. de Brojna, Stiven
U ovom nešto dužem tekstu navodim reči još jednog velikog svetitelja, Ilarija iz Poatjea, iz njegovog dela O Svetom Trojstvu, Knjiga IV. Ovaj sveti čovek ne samo da je tvrdio da je Isus upravo onaj bo
Nastavak citata svetog Ilarija Piktavijskog iz dela O Trojstvu, Knjiga VII: izraz „jedan Bog“ odnosi se na celo Trojstvo, a ne na jednu Ličnost.
Sveti Ilarije iz Poatjea u delu O Trojstvu, Knjiga VII, potvrđuje da se ime Bog odnosi na božanske Ličnosti koje dele isto ime i istu prirodu.
Nastavljam odande gde sam ranije stao: Novacijan, Trojstvo, modalizam, hipostatsko sjedinjenje. Poglavlje 20. Iz Svetog pisma se dokazuje da je Hristos nazvan anđelom, ali se iz drugih delova Svetog p
Navodi koje ovde iznosim uzeti su iz Novatianovog Traktata o Trojstvu. Sve isticanje je moje. Novatian iznosi biblijske tekstove da bi opovrgao modalističku laž da je Isus Otac. Umesto toga dokazuje d
Dva mesta u Svetom pismu na kojima se Theos (Bog) i Soter (Spasitelj) primenjuju na Isusa: Titu 2:13-14 i 2. Petrova 1:1, uz analizu Daniela Wallacea.
U tumačenju Isaije Jeronim navodi jevanđelje jevrejskih sekti koje su Svetog Duha smatrale ženskim bićem i Isusovom majkom.
Novozavetni spisi svedoče da je Isus Hristos Ho On — Biće koje večno jeste, u nedrima Očevim, jedini koji može objaviti Boga.
Nastavak analize apokrifnih i pseudoepigrafskih spisa: hrišćanske interpolacije u Zavetu dvanaestorice patrijaraha svedoče o božanstvu Hrista i Trojstvu.
Ranohrišćanske interpolacije u Testamentu Adama i Testamentu Isaka svedoče o božanstvu Hrista i o Trojstvu već u 2. i 3. veku.
Odlomak iz EOB-a (Istočnopravoslavni Novi zavet) o prevodu Jovana 1:1 i 1:18: theos u kvalitativnom smislu i značenje reči monogenes.
Citat mormonskog lažnog proroka Brigama Janga: bog metodista i svih trinitaraca jeste — „mormonski“ đavo, biće bez tela.
Predavanje Džozefa Smita pokazuje da je isprva učio o samo dve božanske Osobe, Ocu i Sinu, i da je poricao ličnost Svetog Duha.
Isti glagoli, titule i funkcije primenjuju se i na Boga i na Gospoda Isusa Hrista — dokaz da nadahnuti spisi uče da su Otac i Sin jedan Bog.
Brensonov izazov unitarijancima: ako po Starom zavetu samo JHVH spasava, a Novi zavet Spasiteljem naziva i Oca i Sina, koliko onda ima spasitelja?
Iz same Biblije Jehovinih svedoka (prevod Novi svet) pokazujem da je Isus opisan kao Jehova Svemogući u telu, Bog i Spasitelj koji oprašta i spasava.
Hebrejska Biblija objavljuje da je JHVH veliki Bog i veliki Car nad svim bogovima, Onaj koji je načinio i održava zemlju.
Odlomak iz knjige Roberta A. Moreja o Psalmu 45:6-7: Bog pomazan od Boga i Car Mesija čiji presto traje doveka i doveka.
Kada mormonski apologeti citiraju Jovana 17:3 protiv Trojstva, njihov sopstveni nauk da je Isus Jehova okreće taj argument protiv njih.
Odlomak iz knjige Michaela Birda Jesus Among the Gods: apsolutno božanstvo pripisano Hristu u Novom zavetu i kod ranih hrišćanskih pisaca.
Još dokaza za Trojstvo: Jerovoamova telad, Vetilj i oblici množine koji otkrivaju JHVH, njegovog Anđela i Svetog Duha.
Atanasije Veliki u delu De Synodis potvrđuje Ignjatijevu hristologiju: Hristos je nenastali Bog koji je postao telo od svete Djeve.
Skriveni dragulj za Trojstvo u priči o zlatnom teletu: hebrejske i grčke množine otkrivaju JHVH-a, njegovog Anđela i Svetog Duha kao jednog Spasitelja.
Neuobičajeni dokazni stihovi za Trojstvo: tekstovi sa trostrukim obrascem — Aronov blagoslov, trisveta pesma, trostruko „zemlja“ i „hram JAHVE“.
Odlomak iz Beseda svetog Grigorija Nazijanzina o monarhiji Oca u odnosu na Trojstvo, večnom rađanju Sina i bespočetnosti Božanskih Lica.
U ovom vrlo kratkom tekstu navodim nekoliko ranih crkvenih otaca i pisaca koji potvrđuju nestvorenu, večnu prirodu Sina.
Nastavak pobijanja mormonskog učenja: JHVH je jedini istinski Elohim, a Otac, Sin i Sveti Duh se u Svetom pismu poistovećuju sa JHVH Elohimom.
Mormonizam zabranjuje molitvu Hristu, a Sveto pismo zahteva da Sin bude poštovan i obožavan isto kao Otac.
Započinjem niz objava u kojima učenja Svetog pisma suprotstavljam mormonskim verovanjima — počev od pitanja stvaranja i mnoštva mormonskih bogova.
Materijal pripremljen za debatu sa mormonom: Smit kao politeista, modalista i trinitarac, i njegovo redefinisanje milosti.
Poslednja propoved Džozefa Smita, jedanaest dana pre njegove smrti, pokazuje da nije bio monoteista nego paganski idolopoklonik i lažni prorok.
Apostol Jovan u 1. Jovanovoj 5:20 poistovećuje Isusa sa istinitim Bogom i večnim životom — biblijski i patristički dokazi.
Jovanovski spisi svedoče da je Otac jedini istiniti Bog, ali ne isključujući Sina — jer je i Sin istiniti Bog i večni život.
Hrišćanstvo je monoteističko kao i judaizam: jedan Bog postoji u tri ličnosti, o čemu svedoče Stari i Novi zavet.
Jevrejski odgovor na prigovor Trojstvu: šta rabini čine sa množinom u Postanju 1:26 i šta jevrejski izvori kažu o Božjoj složenoj jednosti.
Osvrt na debatu unitarijanca Dustina Smitha i trinitarca Kellyja Powersa: množinski Bog Starog zaveta, Psalam 110 i svedočanstvo jevrejskih targuma.
Kabalistički tekstovi govore o složenom jedinstvu Boga, ovaploćenju Šehine i Mesiji koji strada — paralele sa Novim zavetom koje su neke rabine dovele Ješui.
Jevrejski spisi — hebrejska Biblija, Premudrosti Solomonove, aramejski targumi i Filon — svedoče o Reči Božjoj kao izrazito božanskoj Ličnosti.
Novi zavet prikazuje Isusa kao ovaploćenje Božje večne Mudrosti: monogenes, apaugasma, Reč kojom je sve stvoreno, Sila i Mudrost Božja.
Citati iz dela Catholic Commentary on Sacred Scripture: The Gospel of John, autora Fransisa Martina i Vilijama M. Rajta IV (2015).
Poslanica Jevrejima na Sina primenjuje Psalam 102 i naziva ga Tvorcem: odgovor na prigovore Grega Stafforda i Jehovinih svedoka.
Nekoliko citata svetog Grigorija Niskog o Filiokve, tj. o večnom ishođenju Svetog Duha od Oca po/kroz Sina.
Svedočanstva svetog Epifanija Kiparskog o večnom ishođenju Svetog Duha od Oca i kroz Sina.
Svedočanstva svetog Kirila Aleksandrijskog o suštinskom i prirodnom ishođenju Svetoga Duha i od Oca i od Sina.
Zohar, Kabala i rabinski komentari svedoče o množini u Božjem imenu i o „tajni trojice“ u samom Svetom pismu.
Prorok Danilo vidi dve različite božanske Ličnosti koje večno vladaju čitavim svetom i koje obožavaju svi narodi na svim jezicima.
Odgovor na zloupotrebu 1. Timoteju 2:5 kod protestantskih apologeta: šta grčko heis zaista znači i zašto Vajtov argument dokazuje previše.
Sveti Vasilije Veliki tumači Mateja 24:36 i Marka 13:32 i brani jednakost Sina sa Ocem protiv anomejaca.
Nastavak: dodatni primeri da se Hristu ukazuje isto obožavanje koje Stari zavet pripisuje jedino Jahveu.
Antitrinitarci se pozivaju na 1. Dnevnika 29:20 protiv obožavanja Hrista. Odgovor: Isus prima isto obožavanje koje su David i Izrailj davali Bogu.
Arijanci poput Jehovinih svedoka priznaju da je Bog u Starom zavetu o sebi govorio u množini jer se obraćao svom božanskom Sinu.
Sveti Atanasije u De Decretis navodi Origena, Teognosta i dvojicu Dionisija kao svedoke pravoslavnog učenja o Trojstvu i božanstvu Hrista.
Zašto liberalno čitanje odlomka Ponovljeni zakoni 32:8-9 nije uverljivo: Jahve nije samo Sin Svevišnjega, on sam jeste Svevišnji koji je razdelio narode.
Još starozavetnih dokaza za Božju trojedinost: Ponovljeni zakoni 32, Stena koja je Hristos i Sin Svevišnjega u Novom zavetu.
Još starozavetnih dokaza Božje trojedinosti: Ponovljeni zakoni 32:8-9 i tvrdnja da je Jahve Sin Boga Svevišnjega.
Biblijski dokazi da je Isus Svevišnji Bog, a istovremeno i Sin Svevišnjega: Danilova vizija, Septuaginta i novozavetna primena tekstova o JHVH.
Rana i obilna svedočanstva latinske Crkve — Kiprijan, Fulgencije, Priscilijan i drugi — u prilog autentičnosti 1. Jovanove 5:7 (Comma Johanneum).
Reformatori i reformatorske ispovesti o tekstualnoj verodostojnosti Mk 16:9-20, Jn 7:53-8:11, Dela 8:37 i 1. Jn 5:7 u Primljenom tekstu.
Odlomak iz Haydockovog katoličkog komentara Svetog pisma o 1. Jovanovoj 5:7 — svedočanstvo Oca, Reči i Svetog Duha i odbrana autentičnosti stiha.
Evsevije se u Istoriji crkve poziva na rane pisce i mučenike da pokaže da su apostoli i njihovi naslednici uvek učili da je Isus Hristos Bog.
Deuterokanonske knjige — Premudrosti Solomonove i Sirah — o Mudrosti i Duhu Božijem, i kako su ih Vasilije Veliki i Amfilohije koristili za odbranu Trojstva.
Grčki tekst Postanja 2:18 i Tovita ima „načinimo“ u množini — svedočanstvo o Bogu koji stvara kroz svoju Reč/Mudrost i Svetog Duha.
Beseda svetog Amfilohija Ikonijskog o reci „Otac je veci od mene": razlikovanje bozanske i ljudske prirode u Hristu.
Anđeo Gavrilo objavljuje Devi Mariji da će začeti od Svetoga Duha — Gospod je doslovno došao da prebiva u njoj i da postane telo.
Nadahnuto Sveto pismo opisuje Isusa i kao Boga i kao Sina Božjeg: poseduje božansku prirodu u punoći jer je jedinorodni Sin Božji.
Psalam 91: Satana ga primenjuje na Isusa, a psalmista se obraća JHVH koji je Svevišnjeg učinio svojim utočištem.
Biblijski dokazi koji su prve hrišćane doveli do zaključka da je jedini istiniti Bog po prirodi trojedan: Otac je Bog, Sin je Bog, Sveti Duh je Bog.
Još dokaza iz same Biblije Jehovinih svedoka: Hristos je nestvoreni Sin Božji i večni Stvoritelj zajedno sa Ocem.
Da li je Isus Božji „jedinorodni“ Sin? Odlomak iz Grudemove Sistematske teologije o značenju reči monogenes i večnom rađanju Sina.
Unitarijanska dilema: u Otkrivenju glas sa prestola, glas samog Oca, poziva sluge da hvale „našeg Boga“. Šta to znači za poricanje Trojstva?
Prevodi Biblije koje preporučuje jedan unitarijanac pokazuju da se Isus obožava kao Jahve, Bog Svemogući, u telu.
Nastavak dokazivanja da Jovanovo jevanđelje potvrđuje da Isusa treba obožavati kao Boga u telu, kao jedinorodnog Sina koji je dostojan iste one časti i obožavanja koje prima Otac.
Unitarijanci tvrde da se izraz ho Kyrios mou nikada ne koristi za Boga. Starozavetni tekstovi i Tomino ispovedanje pokazuju suprotno.
Odlomak iz knjige The Incarnate Christ and His Critics o Isusovom zahtevu iz Jovana 5:23 da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca.
Citati iz dela Ilarija iz Poatjea koji pokazuju njegovo verovanje u Trojstvo, večno rođenje Sina i božanstvo Hrista.
Odlomak svetog Amvrosija koji pobija tvrdnju da rođenje Hrista podrazumeva da je On stvoren.
Dragulj crkvenog oca svetog Amvrosija koji razotkriva uzaludnost mišljenja da Otac vremenski prethodi Sinu.
Zbirka svedočanstava ranih crkvenih otaca o poretku u Božanstvu: Sin kao poslati, poslušni i podređeni Ocu.
Rani hrišćani o razlici ličnih svojstava Oca, Sina i Svetog Duha — zbirka svedočanstava iz Berkotovog Rečnika ranohrišćanskih verovanja.
Rani crkveni oci o razlici između unutrašnjeg Logosa i Reči koja izlazi od Oca — Tatijan, Tertulijan i Hipolit.
Zbirka svedočanstava ranih crkvenih otaca o božanstvu Hrista, preuzeta iz rečnika ranohrišćanskih verovanja Dejvida V. Berkota, sa uputama na desetotomno izdanje Ante-Nikejskih otaca.
Mudrost iz Priča Solomonovih i Reč Božija — nestvorene, rođene pre stvaranja — u Novom zavetu se poistovećuju sa Hristom, Stvoriteljem i Iskupiteljem.
Biblijski dokaz da rađanje i stvaranje nisu istoznačni: večno rađanje Sina i pouka o stvorenoj Premudrosti.
Svedočanstva prednikejskih crkvenih otaca o rađanju Sina od Oca i o Njegovom postojanju pre svih vekova.
Berkot pokazuje da pretnikejski oci nisu učili da je Sin stvoren i objašnjava razliku između prirode, ličnih svojstava i poretka u Trojstvu.
Odlomci u kojima je Isus opisan kao theos u punom i apsolutnom smislu: Jevrejima 1, Jovan 1, Jovan 20:28, Rimljanima 9, Titu 2 i 2. Petrova 1.
Grčki izraz theos javlja se oko 1.315 puta u Novom zavetu; šest puta odnosi se na nekog drugog osim Oca ili Hrista. Pregled tih mesta i Harisova analiza.
Jevrejima naziva Hrista ho theos: Otac slavi Sina kao večnog Stvoritelja koga anđeli obožavaju. Zaključci Mareja Harisa o theos kao hristološkoj tituli.
Treći deo serije: Pavle i Petar o Isusu kao Bogu — Rimljanima 9:5, Kološanima 1 i 2, Titu 2:13, 2. Petrova 1:1 i Grenvil Šarpova konstrukcija.
Nastavak: tekstovi u kojima Novi zavet naziva Hrista Bogom — Jovan 1:1, Jovan 1:18 i Tomino ispovedanje „Gospod moj i Bog moj“.
Pobijanje tvrdnje unitarijanaca da se reč „bog“ koristi fluidno: u Novom zavetu se theos gotovo uvek odnosi na jednog istinitog Boga.
Nastavak pobijanja Adnana Rašida: kako Kuran pogrešno predstavlja hrišćansko učenje o Trojstvu i o božanstvu Hrista.
Kuran ne osuđuje Trojstvo koje hrišćani ispovedaju — on mu, nesvesno, svedoči. Odgovor na drugi Adnanov prigovor.
Protiv duhoboraca (pneumatomaha): Sveti Duh kao Bog u hrišćanskom Svetom pismu (55–60. n. e.). Studija pokazuje verovatnu grešku u savremenim prevodima Svetog pisma, pre svega u Filipljanima 3:3, koji
Citati crkvenih otaca iz Berkotovog rečnika koji pokazuju da je rana crkva verovala u božanstvo Svetog Duha.
Kuran duhu pripisuje jedinstvena Alahova imena al-kudus i al-amin, kao i stvaranje i davanje života — svedočanstvo o božanstvu Duha.
Pavle i Poslanica Jevrejima ne prikazuju Hrista kao prvo stvorenje, već kao ovaploćenog Jehovu Boga — odgovor na tvrdnje Šabira Alija.
Novi zavet uči da se jedino Bog obožava — a ipak Isus prima isto obožavanje uz izričito odobrenje Boga. Dokaz božanstva Hrista.
Sabor u Antiohiji 268. godine osudio je Pavla Samosatskog i posvedočio da je Hristos božanski Anđeo koji se javljao starozavetnim vernicima.
Odlomak iz Morlanda i Krejga o oblikovanju učenja o Trojstvu: Logos hristologija, modalizam, Tertulijan, arijanstvo i Nikejski simvol vere.
Pregled novozavetnog svedočanstva o božanstvu Hrista prema Mareju Dž. Harisu: implicitna i eksplicitna hristologija sa nizom biblijskih referenci.
Odlomci iz knjige jednog od vodećih evanđeoskih bibličara u kojima se brane istorijsko postojanje, telesno vaskrsenje i božanstvo Hrista.
Prema arijancu Gregu Staffordu, Jevrejima 1:6 citira Ponovljene zakone 32:43 — čime apostol Isusa poistovećuje sa Jahveom Svemogućim.
Izreka zabeležena kod Mateja i Luke, nazvana „sinoptičkim jovanovskim gromom“, otkriva Sina koji poznaje Oca kao što Otac poznaje njega.
Kritičari se pozivaju na Marka 13:32 protiv božanstva Hrista, ali jevanđelja istovremeno tvrde da je ovaploćeni Isus znao sve.
Primeri iz hebrejske Biblije u kojima se JHVH vidljivo javlja ljudima — izazov rabinskoj tvrdnji da Bog ne može ući u svet i pojaviti se kao čovek.
Danilo istinitog Boga naziva Knezom vojske, Knezom nad knezovima i Bogom nad bogovima — a Novi zavet ta zvanja pripisuje Isusu Hristu.
Isaija 9:6 naziva Mesiju Ocem večnosti. Šta ta jevrejska fraza zaista znači i zašto ne izjednačava Isusa sa Bogom Ocem.
Još jedan dokaz iz Jovanovog jevanđelja da je Isus ovaploćeni Jehova: Krstitelj je pripremao put Gospodu Isusu, a Isaija ga je pripisao Jehovi.
Sveto pismo uči da se Jahve lično javljao Avrahamu. Novi zavet otkriva da je to bio Hristos u svojoj pretovaploćenoj slavi.
Apostol Jovan tvrdi da je Isaija video slavu Hrista kada mu se Gospod Isus javio kao Jehova nad vojskama na prestolu.
Psalam 110:5 i Jehova s desne strane Jehove: zašto je Davidov Gospod sam Jehova koji postaje telo — završni deo serije.
Jehova se Avramu javlja kao tri čoveka; dva anđela u Sodomu kao Sin i Duh, uz Avgustinovo tumačenje Postanja 18.
Dokazi da se Trojstvo javilo Avraamu kao tri različita čoveka i da je David i Oca i Sina identifikovao kao Jehovu Boga Svemogućeg.
Primer kako rabinski judaizam izvrće jasno čitanje Postanja 18-19, gde se Jahve javlja Avramu kao čovek i jede ljudsku hranu.
Dokazi iz Judine poslanice da je nadahnuti pisac verovao kako je Isus JHVH Bog Svemogući koji je postao telo.
Poređenje Isaijinih tekstova sa aramejskim Targumom, koji Reč (Memra) poistovećuje sa Bogom, a Slugu Gospodnjeg sa Mesijom.
Treća Makavejska pripisuje Bogu jedinstvene titule i uloge — a Novi zavet iste te titule pripisuje Gospodu Isusu Hristu.
Rabinski izvori o Postanju 3:8: glas JHVH koji hodi vrtom nije puki zvuk, već Božansko prisustvo (Šekina) — Reč koja se javlja Adamu i Evi.
Citati iz Targuma Neofiti 1: Postanje pokazuju Memru, Slavu Gospodnju i Duha milosrđa u stvaranju, kao i Cara Mesiju u Postanju 3:15.
Nastavak članka o Targumu Neofiti: Postanje 1:1 kaže da je Sin Gospodnji mudrošću stvorio nebo i zemlju — šta o tome kažu naučnici.
Targum Neofiti, jevrejska aramejska parafraza Postanja, svedoči o Sinu, Reči i Slavi Gospodnjoj — mnoštvu božanskih Ličnosti u jednom Bogu.
Odgovor Jehovinim svedocima i rabinskom judaizmu: Postanje 19:24 zaista govori o dvema Osobama koje se nazivaju JHVH.
Dodatak: u Postanju 18–19 Jahve na zemlji spušta oganj od Jahvea sa neba — pokazatelj više božanskih Ličnosti koji pobija arijanstvo.
Odgovor na tvrdnje arijanskog apologete Grega Staforda o Judinoj poslanici, Anđelu JHVH-a i navodnoj paraleli između Zaharije 3 i Jude 9.
Odgovor na antitrinitarnu tvrdnju da stvoreni anđeli govore kao Jehova: Sveto pismo poznaje samo jednog jedinstvenog božanskog Glasnika.
Unitarijanski jeretik i pseudointelektualac Dejl Tagi rado citira izvore van konteksta ili sasvim selektivno u svom ratu protiv Trojstva. Ovde se pokazuje kako je iskrivio komentar na Jovana 12:38-41,
Dodatni dokazi iz nadahnutog Svetog pisma da je Hrist istiniti Bog, iako nije ni Otac ni Sveti Duh.
Odgovor filozofima koji tvrde da je samo Otac Bog u nominalnom smislu — ista logika dokazuje da je Isus jedini istiniti Bog.
Unitarijanski silogizam Dejla Tagija okrenut protiv njega samog: pokazuje se da bi njime i Otac morao prestati da bude Bog.
Odlomci iz eseja Vilijama Lejna Krejga o Hristu kao Kyriosu i o božanstvu Hrista u jovanovskim spisima.
Šarpovo prvo pravilo ponovo trijumfuje: gramatika 2. Solunjanima 1:12 Isusa naziva našim Bogom i Gospodom.
Da li Efescima 5:5 predstavlja još jedan primer prvog Šarpovog pravila i naziva Hrista Bogom? Svedočanstvo grčkih crkvenih otaca.
Pregled biblijskih tekstova koji Isusa nazivaju Bogom: Isaija, Matej, Petar i Juda, uz Granvil Šarpovo pravilo.
Odlomak iz eseja Vilijama Lejna Krejga o tome kako Novi zavet naziva Isusa Bogom: Rimljanima 9:5, Jevrejima 1:8, Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1.
Teoforna imena u Svetom pismu: Avija i Ahija — „Jah je moj otac“ i „brat Jahov“ — i kako se to ispunjava u ovaploćenju Hrista.
Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1 nazivaju Isusa velikim Bogom i Spasiteljem — a Stari zavet zna samo jednog takvog: Jehovu.
Citati iz poslanice Klimenta Rimskog i iz 2. Klimentove koji svedoče o Trojstvu i o božanstvu Hrista u najranijoj Crkvi.
Danilova i Jovanova vizija pokazuju da Sin Čovečiji prima pelah/latreuo — obožavanje koje pripada samo Bogu.
Završni deo odgovora: Sveto pismo i crkveni oci o večnom rađanju Sina, i kako sam Kuran Hrista naziva Rečju i Duhom Božjim.
Šta kažu naučnici: Kuran pogrešno predstavlja Trojstvo kao trijadu Boga, Isusa i Marije, i time promašuje hrišćansku veru.
Šta učenjaci kažu o kuranskoj tvrdnji da je Bog Mesija i treći od trojice i zašto to nije ono u šta hrišćani zaista veruju.
Nastavak polemike: kuranski tekst nesvesno potvrđuje Trojstvo — Isus kao preegzistentna Reč i Duh Božji koji stvara i oživljava.
Prvi deo odgovora muslimanskom „metafizičaru“ Džejku: Kuran nigde ne opisuje niti osuđuje istorijsko hrišćansko učenje o Trojstvu.
Ignjatije Antiohijski, učenik apostola, u svojim poslanicama svedoči da je Hristos naš Bog, večan i pre vremena, ovaploćen radi našeg spasenja.
Odgovor na dezinformacije muhamedanskih polemičara: prednikejski oci su obožavali Svetog Duha kao Boga, savečnog Ocu i Sinu.
Odabrani odlomci iz aramejskih Targuma u kojima Jevreji GOSPODA Boga poistovećuju sa Njegovom Rečju (Memra), posebnom božanskom Ličnošću.
Tertulijan o Hristu kao Bogočoveku: jedna božanska Ličnost koja je uzela telo, tri razlicite Licnosti Trojstva i pobijanje modalizma.
Kontekst Irinejevih reči o tome da ni Sin ne zna čas pokazuje da je on ispovedao puno božanstvo Hrista i Trojstvo.
Odlomak iz knjige dr Roberta A. Moreja o Bogu Sinu u Starom zavetu: Priče 30:4, Psalam 2 i Isaija 9:6 kao svedočanstvo o božanstvu Sina.
Jevrejski izvori — Zohar i Lubavičer Rebe — potvrđuju da Elohim i ehad ukazuju na pluralnost unutar Božanstva.
Starozavetni dokazi da jevrejski termin ehad ne isključuje, već potkrepljuje istinu o Bogu kao višeličnom Biću.
Muslimanski polemičar tvrdi da reč ehad, primenjena na Avrahama, obara trinitarni argument — ali biblijski tekst zapravo potvrđuje složeno jedinstvo.
Iz konteksta Postanja 3: GOSPOD Bog koji se javio Adamu i Evi bio je predovaploćeni Hristos — Glas i Reč Gospodnja.
Dokazi iz Svetog pisma (KJV) da je Sveti Duh Jehova Bog i božanska Ličnost, a ne bezlična sila.
Dokazi iz Postanja da je jedan pravi Bog mnoštvo božanskih Ličnosti, a ne jednolična monada.
Odlomak iz mog odgovora Abdulahu Kundeu: starozavetni tekstovi u kojima se za jednog istinitog Boga koriste množinske imenice, glagoli i participi.
Irinej Lionski (oko 180. g.) svedoči o veri koju Crkva ispoveda širom sveta: Trojstvo, božanstvo Hrista, vaskrsenje tela i budući sud.
Odlomak iz Origenovog dijaloga sa Heraklidom: jednosuštnost Oca i Sina i telesno vaskrsenje Spasitelja.
U ovom tekstu citiram „Hermin pastir“, rani hrišćanski spis koji je bio veoma cenjen i prilično popularan među hrišćanima prvih nekoliko vekova. Bio je toliko uticajan dokument da su ga mnogi crkveni
Teologija Jerminog Pastira kao vrlo rano hrišćansko svedočanstvo o veri Crkve u Trojstvo i suštinsku jednakost Sina sa Ocem.
Majkl F. Bird o 1. Korinćanima 8:6: Pavle deli Šemu iz Ponovljenih zakona 6:4 između Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista.
Nastavak: Pavlovi dokazi da je vaskrsli Hristos ovaploćeni Jahve — Dan Gospoda Isusa, molitve upućene Njemu i prizivanje Njegovog imena.
Protestantski polemičari protiv Marijinog večnog devičanstva koriste istu metodu kojom arijanci poriču Trojstvo — nedosledno i nepošteno.
Rabinski izvori otkrivaju Izraelovog drugog Boga i borbu rabinskog judaizma sa božanskom pluralnošću u hebrejskoj Bibliji.
Nastavak teme o dve sile na nebu: Metatron, anđeo koji nosi Božje ime, i jevrejska svedočanstva o drugom YHWH iz 3. Enoha i hehalot literature.
U pobijanju paganina Celzija, Origen potvrđuje da je Isus Hristos nestvoreni prvorođeni Sin Božji, koji je oduvek postojao.
Sveto pismo uči da je Bog stvorio sve ni iz čega, a da je Sin onaj kroz koga je sve stvoreno.
Kološanima 1,15-20: Hrist kao slika nevidljivog Boga i Prvorođeni nad svim stvorenjem — večni Tvorac i Držalac svega.
Teodorit i Amvrosije u 1. Korinćanima 8:6 vide hrišćansku Šemu: Otac i Sin su jedan Bog i jedan Gospod JHVH.
Navodi iz dela Tatijana, asirskog apologete iz drugog veka i učenika Justina Mučenika, o Bogu, Logosu i vaskrsenju.
U ovom tekstu ispravljam grubo pogrešno čitanje i tumačenje hristoloških stavova Justina Mučenika kod jednog pravoslavnog autora, na osnovu navoda iz dela Džona Bera „Formation of Christian Theology,
Apostolski i pretnikejski oci o mestima gde Bog o sebi govori u množini: Postanje 1:26, 3:22, 11:7 i Isaija 6:8.
Citati Justina Mučenika, Ipolita i Origena koji svedoče o večnom božanstvu Hrista i o učenju rane crkve o Trojstvu.
Dva svedočanstva iz 2-3. veka — Poslanica Diognetu i Meliton Sardski — o apsolutnom božanstvu Hrista i njegovoj ličnoj razlici od Boga Oca.
Odlomak iz knjige Majkla Berda o ranoj hristologiji: Atinagora, Teofil Antiohijski i Poslanica Diognetu o Logosu i Trojstvu.
Uz pomoć prevoda Novi svet Jehovinih svedoka pokazujem da je Isus večni Stvoritelj, Jehova Bog Svemogući, iako nije Otac niti Sveti Duh.
Odlomak iz knjige Majkla F. Berda o prologu Jevanđelja po Jovanu: Logos, preegzistencija i božanstvo Hrista.
Odlomak iz Berdove studije o ranoj hristologiji: Tatijan, Irinej i Kliment Aleksandrijski o Logosu, Trojstvu i božanstvu Hrista.
Sveti Irinej u Dokazu apostolske propovedi jasno potvrđuje večno božanstvo i ovaploćenje Gospoda Isusa Hrista.
Irinej je bio episkop crkve u Lionu, u Francuskoj, i učenik episkopa i mučenika Polikarpa, koji je bio učenik apostola, naročito Jovana. Episkop iz Francuske i sam je postradao kao mučenik zbog vere u
Najjasnija svedočanstva o trinitarnim uverenjima Irineja Lionskog i Tertulijana, sa naglascima.
Jehovini svedoci tvrde da je Tertulijan poricao večno postojanje Sina. Kontekst njegovih spisa pokazuje suprotno: on je bio trinitarac.
Tertulijan, pobijajući modalistu Praksiju, pokazuje da je vera u Trojstvo drevno predanje Crkve, starije od svih jeresi.
Muslimanski polemičari tvrde da pre-nikejski oci poput Tertulijana nisu bili trinitarci, već subordinacionisti koji su Sina i Duha smatrali nižim božanstvima. Navodima iz samih Tertulijanovih spisa po
Sveti Justin u Razgovoru s Trifonom uči da je Hristos rođen pre svih stvorenja — nestvorena Reč i Mudrost proizišla iz samoga Boga.
Odgovor Jehovinom svedoku: Justin Mučenik je verovao da je Isus večni Bog Jehova u telu, koji se javljao patrijarsima Starog zaveta.
U ovom tekstu ponovo se osvrćem na to šta je apologeta drugog veka Justin Mučenik pisao o božanstvu Hrista. Fokusiram se na Justinove izjave u kojima on odlučno poistovećuje predovaploćenog Isusa sa o