Zar hrišćani ne veruju u tri boga?

Autor: Jews for Jesus, 20. april 2018.

Tri boga? Trojstvo? U šta hrišćani veruju?

Vrlo je rasprostranjena pogrešna predstava da Jevreji veruju u jednog Boga, dok hrišćani veruju u tri. Činjenica je da je hrišćanstvo jednako čvrsto monoteističko kao i judaizam.

Hrišćani veruju da taj jedan Bog postoji — na način koji ograničeni čovek nikada ne može potpuno da shvati — u tri ličnosti ili osobe. To verovanje ne počiva na filozofskim argumentima, nego na Svetom pismu — kako na Starom, tako i na Novom zavetu.

Potvrđujemo da hebrejska Biblija uči o jednosti Boga.

Osnovna ispovest jevrejskog naroda oduvek je bila Šema: „Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“ Ali uz naglasak na Božjoj jednosti stoji i niz nagoveštaja da je On istovremeno nekako više od jednog.

Mnoštvo imena za Boga

Jedan takav nagoveštaj jeste to koliko se puta u odnosu na Boga upotrebljavaju množinski oblici imena i reči. Uobičajena hebrejska reč za Boga, Elohim, i sama je po obliku množinska. Njen jedninski parnjak, Eloah, upotrebljava se deset puta ređe nego množinski oblik. Uz ime Elohim ponekad se koriste glagoli u množini, kao u Postanju 20:13.1 Bog povremeno koristi zamenice u množini kada govori o sebi, kao u Postanju 1:26.2 I drugi opisi Boga ponekad stoje u množini, što nije uvek vidljivo u našim engleskim prevodima (na primer, Propovednik 12:13 ili Isaija 54:54).

Mnoštvenost Boga u judaizmu

Još je upečatljivija sama reč kojom Šema objavljuje Božju jednost — ehad. Ta reč dopušta mnoštvenost ili raznolikost unutar jedinstva. To se naročito jasno vidi u nekoliko odlomaka. U Postanju 1:55, 2:246, Jezdri 2:647 i Jezekilju 37:178 jednost je rezultat sjedinjavanja večeri i jutra, muža i žene, pojedinačnih članova zbora, odnosno dva štapa. Postoji, međutim, i druga hebrejska reč koja označava nedeljivo jedinstvo — jahid. Desilo se da je učenjak Majmonid9, sastavljajući svojih čuvenih Trinaest članova vere, u opisu Božje prirode reč ehad zamenio rečju jahid. Otada se u judaizmu neguje predstava o nedeljivom jedinstvu Boga; ipak, Biblija pruža obilje primera koji pokazuju da unutar Božjeg jedinstva postoji raznolikost.

Zohar, temeljna knjiga jevrejskog misticizma, prepoznao je da ideja mnoštvenosti u jedinstvu nije strana jevrejskom mišljenju. Iako se zamisao srednjovekovnih mistika razlikuje od hrišćanskog učenja o Trojstvu, osnovna ideja mnoštvenosti unutar jednoga Boga i dalje stoji. Odlomak iz Zohara, koji komentariše Šemu, glasi ovako:

„Čuj, Izrailju, YHVH Elohenu YHVH je jedan.” Ovo troje jesu jedno. Kako tri Imena mogu biti jedno? Jedino kroz opažanje Vere: u viđenju Svetoga Duha, u sagledavanju koje pripada samo skrivenim očima. Tajna čujnoga glasa slična je tome, jer iako je jedan, ipak se sastoji od tri elementa — vatre, vazduha i vode, koji su, međutim, postali jedno u tajni glasa. Tako je i sa tajnom trostrukog Božanskog otkrivanja označenog imenom YHVH Elohenu YHVH — tri načina koja ipak čine jedno jedinstvo.10

Prikazi Boga u hebrejskom Svetom pismu

Zapravo, pored samog Boga, na stranicama hebrejskog Svetog pisma postoje još dve ličnosti koje su prikazane kao različite od Boga, a ipak na neki način istovetne s Njim. To dvoje su anđeo Gospodnji i Duh Božji, odnosno Sveti Duh.

Anđeo Gospodnji pominje se više puta, ali se i poistovećuje sa samim Bogom. Na primer, u Postanju 16:711 i 16:1312 On se naziva najpre anđelom Gospodnjim, a zatim Gospodom. Drugi primer bio bi Postanje 22:11 i 22:1213. Ta ista ličnost istovremeno se razlikuje od samog Boga i poistovećuje s Njim.

Tu je zatim i Duh Božji. Sveto pismo govori o Božjem Duhu kao o zasebnoj ličnosti, a ipak Ga poistovećuje s Bogom. U takve odlomke spadaju Postanje 1:214, Psalam 51:1315 ili Isaija 11:2.16

Izrailj i narodi

Budući da je Izrailj u drevna vremena bio okružen politeistima i sklon da upije idolopoklonstvo tih naroda, hebrejsko Sveto pismo naglašavalo je Božju jednost više nego Njegovo „trojedinstvo”. Ali u dane Novog zaveta, kada idolopoklonstvo više nije bilo problem u Izrailju, ideja Božjeg „trojedinstva” jasnije je izražena u Svetom pismu. Tri upravo pomenute ličnosti u Novom zavetu prikazane su kao Bog Otac, Bog Sin (Mesija, Isus) i Bog Duh — a da pritom ni u čemu nije narušena temeljna ispovest Šeme: „Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“ — ispovest koju je i sam Isus nazvao „najvažnijom zapovešću”.17

Možda ćete prigovoriti: „Ali zar hrišćani ne veruju da je Isus Sin Božji? A ako je Isus Bog, kako može biti Sin Božji? Vidite, vi od čoveka pravite Boga, a povrh toga, Bog nema sina!”

I opet — nije tačno! U Izlasku 4:22-23 Izrailj se naziva Božjim „sinom”.18 Car Izrailja se u 1. Dnevnika 17:13 naziva Božjim „sinom”.19 Da će i Mesija biti Božji sin, tvrdi se u Talmudu:

Naši rabini su učili: Sveti, blagosloven neka je On, reći će Mesiji, sinu Davidovom (neka se otkrije brzo, u naše dane): „Traži od mene bilo šta i daću ti, kao što je rečeno [Psalam 2:7,8]. Kazaću o odluci: [Gospod mi reče: „Ti si sin moj;] ja te danas rodih, traži od mene i daću ti narode u nasledstvo.”20

Mesija kao vid Božjeg prisustva

Zamisao Svetog pisma nije da je čovek postao Bog — sačuvaj Bože — nego da bi sam Mesija bio Bog koji dolazi kao čovek. Isaija 9:6 opisuje dolazak Mesije ovim rečima: „Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni.“ Ali ako Bog zaista jeste „trojedinstvo”, onda je moguće da Mesija istovremeno bude nazvan Bogom i da postoji u odnosu koji se opisuje kao „sin Božji”. To je zaključak do kojeg dolazimo mi, Jevreji koji verujemo u Isusa, dok proučavamo Sveto pismo. Zajedno sa ostalim Jevrejima potvrđujemo — „Gospod je Bog naš jedini Gospod“ — jednost koju odlikuje „trojedinstvo”.

Napomene

1. „A kad me Bog izvede iz doma oca mojega“ Glagol „učinio da lutam” u hebrejskom stoji u množini.

2. „Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi“

3. „opominji se Tvorca svojega u mladosti svojoj“ U hebrejskom je „Tvorac” množinski oblik.

4. „Jer ti je muž Tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama“ I ovde su „Tvorac” i „muž” množinski oblici.

5. Postanje 1:5: „I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.“

6. Postanje 2:24: „Zato će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.“

7. Jezdra 2:64: „Svega zbora skupa bješe četrdeset i dvije tisuće i tri stotine i šezdeset“

8. Jezekilj 37:15-17: „uzmi jedno drvo i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevijem, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci.“

9. Majmonid je jedna od najvećih ličnosti jevrejske istorije. Rođen u Španiji 1135. godine, bio je poznat kao rabinski učenjak, filozof, pa čak i lekar. Među rabinskim đacima Majmonid je poznat kao „Rambam”, što je akronim njegovog hebrejskog imena „rabi Moše ben Majmon”. Njegovih Trinaest članova vere ortodoksni Jevreji danas prihvataju kao obavezujuću ispovest vere. Majmonid je umro 1204. godine.

10. Zohar, III: Izlazak 43b, Sonsino prevod.

11. Postanje 16:7: „Ali anđeo Gospodnji nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur.“

12. Postanje 16:13: „Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: Ti si Bog koji vidi. Jer govoraše: Zar još gledam iza onoga koji me vidje?“

13. Postanje 22:11-12: „Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba i reče: Avrame! Avrame! A on reče: Evo me. A anđeo reče: Ne diži ruke svoje na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi.“

14. Postanje 1:2: „A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.“

15. Psalam 51:13 (u hebrejskoj Bibliji; stih 11 u engleskim prevodima): „Naučiću bezakonike putovima tvojim, i grješnici k tebi će se obratiti.“

16. Isaija 11:2: „I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega.“

17. Marko 12:28-30: „I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako raspravljaju, pa vidjevši kako im dobro odgovori, zapita ga: Koja je zapovijest prva od sviju? A Isus mu odgovori: Prva je zapovijest od sviju: Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini; I ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.“ Isus citira Ponovljene zakone 6:4-5.

18. „A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj. I kazah ti: Pusti sina mojega da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti; evo, ja ću ubiti sina tvojega, prvenca tvojega.“

19. „Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin; a milosti svoje neću ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe.“

20. Suka 52a, Sonsino prevod.