Grigorije Niski: Ne govorite o tri Boga!
Poslanica svetog Grigorija Niskog Avlaviju: zašto se, uprkos ispovedanju tri Lica, nikada ne sme govoriti o tri Boga.
56 objava
Poslanica svetog Grigorija Niskog Avlaviju: zašto se, uprkos ispovedanju tri Lica, nikada ne sme govoriti o tri Boga.
Blaženi svetitelj Justin Mučenik pisao je da nema drugog Boga osim jednog neizrecivog Boga koji je iznad imena i koji je večno postojeće Biće iz Izlaska 3:14. Razmatranje njegovog Dijaloga sa Trifonom
U dijalogu s Trifonom Jevrejinom, sveti Justin Mučenik priznaje da Jevreji i hrišćani obožavaju potpuno istog Boga. Navodim relevantni deo tog razgovora.
Sveti Grigorije Palama u dijalogu sa turskim muslimanima tvrdi da prizivaju istog Boga, neodvojivog od Hrista.
Mormonova knjiga osuđuje mnoge žene Davida i Solomona kao gnusobu, a Džozef Smit tvrdi da mu je isti Bog zapovedio mnogoženstvo.
Religija rabinskog judaizma nije vera hebrejske Biblije, a njeno božanstvo nije jedini istiniti Bog Starog zaveta, već mešavina paganskih i gnostičkih ideja.
Aramejski poziv Marana tha u 1. Korinćanima 16:22 svedoči da su Isusa kao JHVH obožavali njegovi jevrejski sledbenici u Jerusalimu.
Ponovljeni zakoni 6:4, Šema, srce je jevrejske vere i temelj novozavetne objave Trojedinog Boga. Ibn Ezra: JHVH je i vlastito ime i pridev.
U jevrejskom misticizmu Šehina je ženski parnjak JHVH-a; odlomci iz Zohara pokazuju kako je rabini opisuju kao Njegovu družicu i kao žrtvu prinesenu Njemu.
U svojoj prvoj poslanici Korinćanima, napisanoj oko 55. godine, Pavle iznosi ispovedanje o jednom Bogu Ocu i jednom Gospodu Isusu Hristu. Nije preterivanje reći da konsenzus novozavetne nauke prihvata
Iz Besede 25 svetog Grigorija Nazijanzina: jedan nerođeni Bog Otac, jedan rođeni Gospod Sin i jedan Sveti Duh koji ishodi od Oca.
Sveti Avgustin u prvoj knjizi dela O Trojstvu poistovećuje jedinog Boga iz 1. Timoteju 6 sa samim Trojstvom i dokazuje jednakost Sina i Svetog Duha.
U Poslanici Rimljanima Pavle osuđuje obožavanje stvorenja umesto Stvoritelja, a Hrista slavi kao Boga kome pripada obožavanje, služba i molitva.
Nastavak citata svetog Ilarija Piktavijskog iz dela O Trojstvu, Knjiga VII: izraz „jedan Bog“ odnosi se na celo Trojstvo, a ne na jednu Ličnost.
Sveti Ilarije iz Poatjea u delu O Trojstvu, Knjiga VII, potvrđuje da se ime Bog odnosi na božanske Ličnosti koje dele isto ime i istu prirodu.
Brigham Young je učio da je Adam Mihailo i Jahve, naš Bog i Otac, i da je Isusa začeo Adam, a ne Sveti Duh. Pregled mormonskih bogohuljenja.
Kada mormonski apologeti citiraju Jovana 17:3 protiv Trojstva, njihov sopstveni nauk da je Isus Jehova okreće taj argument protiv njih.
Još dokaza za Trojstvo: Jerovoamova telad, Vetilj i oblici množine koji otkrivaju JHVH, njegovog Anđela i Svetog Duha.
Skriveni dragulj za Trojstvo u priči o zlatnom teletu: hebrejske i grčke množine otkrivaju JHVH-a, njegovog Anđela i Svetog Duha kao jednog Spasitelja.
Odlomak iz Beseda svetog Grigorija Nazijanzina o monarhiji Oca u odnosu na Trojstvo, večnom rađanju Sina i bespočetnosti Božanskih Lica.
U ovom tekstu navodim zvanična mormonska učenja i izvore kako bih pokazao koliko su ta učenja nebiblijska. Ti izvori otkrivaju da mormoni veruju da su ljudi koji žive na zemlji ranije postojali kao du
Nastavak pobijanja mormonskog učenja: JHVH je jedini istinski Elohim, a Otac, Sin i Sveti Duh se u Svetom pismu poistovećuju sa JHVH Elohimom.
Započinjem niz objava u kojima učenja Svetog pisma suprotstavljam mormonskim verovanjima — počev od pitanja stvaranja i mnoštva mormonskih bogova.
Prema mormonskoj veri, Bog Otac je uzvišeni čovek s telom od mesa i kostiju; ali istiniti Otac Gospoda Isusa Hrista nikada nije bio čovek.
Odlomak iz knjige The Incarnate Christ and His Critics: mormonsko učenje o mnoštvu bogova i razlika između Elohima i Jehove pred svedočanstvom Starog zaveta.
Poslednja propoved Džozefa Smita, jedanaest dana pre njegove smrti, pokazuje da nije bio monoteista nego paganski idolopoklonik i lažni prorok.
Hrišćanstvo je monoteističko kao i judaizam: jedan Bog postoji u tri ličnosti, o čemu svedoče Stari i Novi zavet.
Jevrejski odgovor na prigovor Trojstvu: šta rabini čine sa množinom u Postanju 1:26 i šta jevrejski izvori kažu o Božjoj složenoj jednosti.
Stari grčki prevod Danila 7,13-14: onaj nalik sinu čovečjem stiže kao Starac danima, prima kultsko obožavanje i pristup nebeskog mnoštva.
Prorok Danilo vidi dve različite božanske Ličnosti koje večno vladaju čitavim svetom i koje obožavaju svi narodi na svim jezicima.
Zašto liberalno čitanje odlomka Ponovljeni zakoni 32:8-9 nije uverljivo: Jahve nije samo Sin Svevišnjega, on sam jeste Svevišnji koji je razdelio narode.
Još starozavetnih dokaza Božje trojedinosti: Ponovljeni zakoni 32:8-9 i tvrdnja da je Jahve Sin Boga Svevišnjega.
Nastavak analize tvrdnje Džamala Badavija da islam zabranjuje obožavanje preko posrednika: Kuran i hadisi zahtevaju predanu službu Muhamedu.
Kuranski stihovi koji pokazuju da rec ahad ne znaci „jedan“, vec „jedan od“ – ponovno razmatranje izraza iz sure 112:1.
Epigrafičar Ahmad al-Džalad: predislamski natpis priziva božanstvo ḥd „Jedan” pored boginje Alat, dok su Alah i Rahman bili paganska imena.
Dokazi da je islam religija Baala prerušena u avramovski etički monoteizam: Hubal, glavno božanstvo Meke, i njegova veza sa Alahom.
Novozavetni dokazi da se Isusu odaje isto ono obožavanje koje pripada jedino Jehovi Bogu — tekst pripremljen za razgovor sa Dejvidom Vudom.
Nastavak analize islamskog učenja o nestvorenom Kuranu i nepremostivih problema koje ono stvara za islamsko shvatanje monoteizma.
Tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren i večan, i posledice tog stava po islamski tevhid i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Kumranski svitak 11Q13 prikazuje Melhisedeka kao nebesko božansko biće — istovremeno Jahvea i Božijeg posrednika, jednu od „dve Sile na nebu”.
Kuran, poput Biblije i drevnih paganskih kultura, priznaje postojanje nebeskog saveta božanskih bića kojima predsedava jedan Bog.
Šta Sveto pismo zaista uči o nebeskom saboru: da li su sinovi Božji posebna klasa bića iznad anđela ili su to sami anđeli?
Sunitski islam uči da je Kuran nestvorena Alahova reč — a Kuran Isusa naziva Alahovom Rečju i Duhom. Kakve to posledice ima po Alahovu jednoličnost?
Tradicionalni suniti tvrde da je Kuran nestvoreni govor Alaha — a hadisi ga prikazuju kao svesnog posrednika koji spasava i zatvara u pakao.
Prema Kuranu i verodostojnim hadisima, Alah se moli, obožava i posreduje — ali kome se moli bog koji je samo jedna ličnost?
Ako je izgovaranje salama dova, a dova je obožavanje, koga onda Alah obožava kada priziva mir na proroke i vernike?
Još dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani — svedočanstvo islamske tradicije o Alahu koji se moli Muhamedu.
Ako svaka duša mora okusiti smrt, a Alah ima dušu, šta sledi? I šta znači to što su ljudi spaljivali Kuran?
Jevrejski izvori — Zohar i Lubavičer Rebe — potvrđuju da Elohim i ehad ukazuju na pluralnost unutar Božanstva.
Starozavetni dokazi da jevrejski termin ehad ne isključuje, već potkrepljuje istinu o Bogu kao višeličnom Biću.
Muslimanski polemičar tvrdi da reč ehad, primenjena na Avrahama, obara trinitarni argument — ali biblijski tekst zapravo potvrđuje složeno jedinstvo.
Odlomak iz mog odgovora Abdulahu Kundeu: starozavetni tekstovi u kojima se za jednog istinitog Boga koriste množinske imenice, glagoli i participi.
Majkl F. Bird o 1. Korinćanima 8:6: Pavle deli Šemu iz Ponovljenih zakona 6:4 između Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista.
Jevrejski izvori o Metatronu: drugi Bog, „Manji JHVH“, sin Šekine i Božji pomoćnik u stvaranju neba i zemlje.
Teodorit i Amvrosije u 1. Korinćanima 8:6 vide hrišćansku Šemu: Otac i Sin su jedan Bog i jedan Gospod JHVH.
Teologija oblikuje kako milioni ljudi razumeju život, svrhu i moral. Pregled ključnih pojmova i njihovog značaja u savremenom svetu.