Mesija, pravda naša: Ilija koji treba da dođe
Jevrejski izvori Mesiji daju imena JHVH, pravda naša (Jeremija 23:5-6) i Ilija (Malahija 4:5) — iz Targuma, Talmuda i midraša.
111 objava
Jevrejski izvori Mesiji daju imena JHVH, pravda naša (Jeremija 23:5-6) i Ilija (Malahija 4:5) — iz Targuma, Talmuda i midraša.
Hebrejska Biblija proriče Vladara zvanog Klica, potomka Davidovog čije je ime Jehova, pravda naša; rabinski izvori ga prepoznaju kao Mesiju.
Prema rabinskoj tradiciji jedna od Mesijinih titula je „Klica“, a Jeremija 23:5-6 daje mu sopstveno Božje ime: rabinski izvori o svešteničkom Mesiji.
Starozavetni tekstovi koje jevrejsko predanje tumači mesijanski pokazuju da je narodima zapoveđeno da obožavaju i služe Mesiji, Caru koji dolazi.
Jevrejska mistička knjiga Zohar tumači Postanje 1:26 kao reči koje je Šekina uputila samome Bogu, a Sveti Duh naziva Duhom Mesije.
Rukopisni i prevodilački dokazi za čitanje „probodoše ruke moje i noge moje“ u Psalmu 22:16, nasuprot masoretskom čitanju „kao lav“.
Hristova smrt na krstu prikazana je kao ispunjenje svih starozavetnih žrtava i kao Isaijino Jagnje koje svoju dušu prinosi za grehe sveta.
Odlomci iz komentara Waltkea i Houstona o Psalmu 22: patrističko tumačenje i tekstualna kritika spornog čitanja u 16. stihu.
Justin Mučenik u Dijalogu s Trifonom koristi Isaiju 53 i Psalam 22 da dokaže da Mesija mora stradati — Trifon i sam priznaje da Pismo to objavljuje.
Nastavak: Singerovi dokazi da je Sluga iz Isaije 53 narod Izrailj ruše se o sam kontekst Isaijine knjige.
Rabin Tovija Singer priznaje da Isaija 53 pretkazuje stradanje Mesije — čime se ruši Vilijamsova odbrana Kurana i Muhamedovog proroštva.
Unutrašnji dokazi iz Psalma 22: hijastička struktura psalma podržava čitanje „probodoše ruke moje i noge moje“, a ne „kao lav“.
Rabinski judaizam uči da su svi proroci prorokovali o danima Mesije, a Novi zavet potvrđuje da su proroci znali za Hrista i verovali u njega.
Odlomak iz Moody Handbook of Messianic Prophecy: Zaharija 13:7-9 i udaranje Pastira-Cara kao direktno mesijansko proročanstvo.
Studija o Zahariji 12:10-13:1 iz Mudijevog priručnika o mesijanskom proroštvu: gramatička analiza hebrejskog teksta pokazuje da je Probodeni sam Gospod, čime se otvaraju vrata novozavetnoj tvrdnji da
Odlomak dr Michaela L. Browna o Zahariji 12:10: probodeni Gospod, mesijansko tumačenje i nacionalno žaljenje i pomirenje Izraela.
Eikhah Rabbah 1:51 svedoči da su i rabini priznavali da će se Mesija roditi u Vitlejemu, uz mesijanska tumačenja starozavetnih odlomaka.
Kumranski fragment 4Q521 kaže da nebo i zemlja slušaju Mesiju, a Novi zavet ista ta čuda i vlast nad stvorenjem pripisuje Isusu Hristu.
Svici sa Mrtvog mora otkrivaju iščekivanje dvojice Mesija — carskog Davidovog i svešteničkog Aronovog — i proroka poput Mojsija.
U ovom tekstu iznosim dokaze iz svitaka sa Mrtvog mora koji podupiru novozavetni prikaz Isusa kao božanskog mesijanskog Cara — jedinstvenog božanskog Sina Božjeg koji postaje čovek upravo zato da bi p
U Danilu 7 prorok vidi viziju u kojoj se pojavljuju dve božanske Osobe: Starac danima i neko nalik Sinu čovečjem koji dolazi na oblacima.
Danilo vidi dve različite božanske Osobe – Starca danima i Sina čovečjeg – koje Sveto pismo naziva Najvišim Svetima.
Prorok Danilo vidi dve različite slavne božanske Ličnosti — Starca danima i Sina Čovečjeg — a Otkrivenje oba opisa primenjuje na vaskrslog Hrista.
Zašto se Isaija 52:13-53:12 ne odnosi na nacionalni Izrael: dr Majkl Braun o identitetu Sluge Gospodnjeg i zamenskom stradanju Mesije.
Da li je Matej pogrešno pripisao Zahariju 11:13 proroku Jeremiji? Opširan odgovor Majkla L. Brauna na ovaj čest prigovor Novom zavetu.
Ibn Ezra u izlaganju Psalma 2 izraz „celivajte sina“ odnosi na Mesiju i njemu pripisuje obožavanje koje Zaharija namenjuje samom JHVH.
Odlomci iz zbirke Ocar midrašim o dva Mesije — sinu Josifovom koji biva ubijen i sinu Davidovom koji ga vaskrsava — i o događajima poslednjih dana.
Rabinski izvori o velikoj gori iz Zaharije 4:7: prema njihovom tumačenju to je Car Mesija, veći od praotaca, povezan sa Postanjem 49, Danilom 2 i 7.
Svici s Mrtvog mora i Himna samoproslavljanja: najstarije sačuvano tumačenje Isaije 52:13-53:12 o stradajućem i uzvišenom Sluzi Gospodnjem.
Ramhal o dvojici Mesija — Mašijahu ben Josefu i Mašijahu ben Davidu — o Šehini, patnji Mesije i budućem iskupljenju Jisraela.
Dr Jehuda Libes pokazuje da ortodoksna jevrejska molitva za Roš Hašanu pominje Ješuu Sar ha-Panima — Isusa Hrista — po imenu.
Novozavetna upotreba Psalma 2:7 i egzegetski razlozi zbog kojih su rani crkveni oci u njemu videli dokaz večnog rađanja Sina od Oca.
Zohar uči o dva Mesije: sinu Davidovom (lav) i sinu Josifovom (vo), i pripisuje Mesiji Isaiju 53, silazak s neba i javljanje u Galileji.
Rabin J. Immanuel Schochet o mesijanskom dobu — starozavetni stihovi u kojima sam JHVH dolazi na zemlju potvrđuju da Mesija nije puki čovek.
Isaija je prorekao da će sam JHVH doći da iskupi Izrael, a rabinski izvori Iskupitelja iz Isaije 59:20 poistovećuju sa Mesijom — kao i Novi zavet.
Ibn Ezra o Isaiji: gde srednjovekovni jevrejski komentator vidi Mesiju, a gde Jezekiju ili Jeremiju, uz osvrt na hrišćansko tumačenje.
Navodi iz Heihalot Rabatija: Enoh kao mlađi JHVH Metatron i Mesija koga Izrael odbacuje kao ludaka pre nego što se pojavi u slavi.
Aramejska parafraza Isaije 52:13-53:12 iz Targuma: i sama jevrejska parafraza ovo proročanstvo pripisuje Mesiji.
Engleski prevod aramejske parafraze Isaije 52:13-53:12 sa sajta Sefarija, sa istaknutim mesijanskim čitanjem stradalnog sluge.
Nastavak razmatranja Psalma 110: Adonay s desne strane Jahvea i božanstvo Davidovog Gospoda, večnog Cara iz Davidove loze.
O božanskom identitetu Mesije, 1. deo: Gospod koga Jahve poziva da sedne s njegove desne strane jeste božanska Ličnost jedna s Jahveom po suštini.
Jevrejski izvori — aramejski Targum i Vavilonski Talmud — u kojima se drugi gospod iz Psalma 110:1 tumači kao David ili Avraham.
David Kimhi (RaDaK), srednjovekovni rabin, o Psalmu 2:12, Psalmu 45:1 i Malahiji 3:1 — mesijanska tumačenja i njihov značaj za hrišćansku egzegezu.
Sveti Atanasije u delu O ovaploćenju Reči poziva se na mesijanska proroštva da dokaže da je Isus Hristos i Gospod Bog koji je došao u telu.
Citiram Sefarijino onlajn izdanje Midraša Tanhuma na mestima gde se pominje Mesija. Ovaj rabinski izvor je posebno važan jer sledeće starozavetne tekstove pripisuje Mesiji i/ili mesijanskom dobu: Post
Rabinski izvori — Targum, Radak, Pesikta Rabati i Talmud — koji Slugu iz Isaije 42 tumače kao Cara Mesiju i vezuju za vreme Mesijinog dolaska.
Prorok Zaharija govori o Jahveu procenjenom na trideset srebrnika — a i rabini su to proročanstvo primenjivali na Mesiju.
Ovde navedeni odlomci uzeti su iz Prve apologije svetog Justina Mučenika. Justin se poziva na proroštva Starog zaveta i na Pilatove pisane izveštaje, koji su još uvek postojali, kako bi rimske vlasti
Nastavak Kiprijanovog spisa: proroštva o Hristovom božanstvu, čovečanstvu, smrti, vaskrsenju, vaznesenju, povratku na sud i braku s Crkvom.
U ovom tekstu citiram Traktate svetog Kiprijana, tačnije Traktat XII (Knjiga 2). Kiprijan opširno citira i Stari i Novi zavet da bi dokazao da je Isus Bogočovek, božanski Sin Božji, za koga su proroci
Rabini navode Jezekilja 45 protiv Mesije, a sam Talmud priznaje da je Jezekilj zamalo sklonjen iz kanona jer protivreči Tori.
Rabinski judaizam uči o dva Mesije: sin Josifov biva ubijen za grehe Izrailja radi pomirenja, a sin Davidov ga vaskrsava.
Rabinski izvori uče da smrt pravednika donosi pomirenje za grehe — svedočanstva saglasna sa novozavetnom porukom da Hristos umire za grehe sveta.
Nastavak analize apokrifnih i pseudoepigrafskih spisa: hrišćanske interpolacije u Zavetu dvanaestorice patrijaraha svedoče o božanstvu Hrista i Trojstvu.
Odlomak iz knjige Roberta A. Moreja o Psalmu 45:6-7: Bog pomazan od Boga i Car Mesija čiji presto traje doveka i doveka.
Biblijski tekstovi i jevrejska tumačenja pokazuju da je obećano Seme Avraamovo i Car koji blagosilja sve narode — Isus Hristos, Bog i čovek.
Kabalistički tekstovi govore o složenom jedinstvu Boga, ovaploćenju Šehine i Mesiji koji strada — paralele sa Novim zavetom koje su neke rabine dovele Ješui.
Citati iz Vavilonskog Talmuda (Sanhedrin 93b-94a i 96b) koji starozavetne tekstove primenjuju na Mesiju i odbacuju da je Jezekija Mesija.
Izvodi iz jevrejskog teksta o slovu mem: zatvoreno mem, materica, mikve i broj četrdeset — te veza sa Isaijom i devičanskim rođenjem.
Tajna zatvorenog mema u Isaijinom proroštvu: zatvorena materica device i rođenje Deteta kome se daju božanski nazivi.
Odlomak iz Majmonidove poslanice jemenskim Jevrejima (12. vek) o računanju datuma iskupljenja, astrologiji i dolasku Mesije.
Odlomci iz Majmonidove Poslanice Jemenu: obeležja pravog Mesije, njegovo odbacivanje Isusa i primeri lažnih mesijanskih pokreta.
Cilj ove kratke objave jeste da pokaže kako su drevni i posthrišćanski prevodi i komentari, jevrejski i hrišćanski, tumačili Isaiju 42:1.
Komentari koji objašnjavaju šta je Matej mislio kada je napisao da će Isus, prema prorocima, biti nazvan Nazarećaninom.
Skeptici tvrde da proročanstvo o Nazarećaninu ne postoji. Zašto Matej u 2:23 govori o prorocima u množini i kako Isaija 11:1 rešava problem.
Arapski Danilo naspram Kurana: Sin čovečji prima obožavanje, jaše na oblacima kao Jahve, a rabinski judaizam ga vidi kao Cara Mesiju.
Prorok Danilo vidi dve različite božanske Ličnosti koje večno vladaju čitavim svetom i koje obožavaju svi narodi na svim jezicima.
Odlomci iz 1. Enoha pokazuju da su neki Jevreji Danilovog Sina čovečjeg razumeli kao večno božansko biće uz Starca danima.
Novozavetni stihovi koji potvrđuju da je Isus telesni potomak cara Davida, iz plemena Judinog, uz svedočanstva svetog Ignjatija.
Apokrifni i pseudoepigrafski spisi svedoče da su Marija i njeni roditelji bili telesni potomci Davida, iz plemena Judinog.
Psalam 45 nije pesma o davidovskom kralju, već proročanstvo ispunjeno jedino u Hristu — Očeva ljubavna pesma njegovom večno rođenom Sinu.
Dva proroštva iz Zaharije o Čoveku jednakom Bogu koji biva proboden, uz tekstualne dokaze za čitanje „gledaće na Mene“ i njihovo ispunjenje u Hristu.
Zaharija 12:10 proriče da će Izrailj naricati za Jehovom koga su proboli — proroštvo koje se ispunilo u Isusu Hristu.
Petar u Delima 2 tumači Psalam 16:10 kao proroštvo o Hristovom telesnom vaskrsenju; Bruce Waltke brani značenje reči sahat kao „raspadanje”.
Seth D. Postell brani hristološko tumačenje Priča Solomonovih 8:22-31: Mudrost je nestvoreni, večno rođeni Sin Božji.
Odgovor na tvrdnju da je Isus bio samo nacionalni prorok: davidovski Car Izrailja je po Pismu Vladar kome se svi narodi moraju pokoriti.
Bog je oduvek želeo da bude jedini Car Izrailja; Hristos, Sin Davidov, seda na Jahvin presto i tako ispunjava savez sa Davidom.
Rabinska tumačenja Isaije 7:14 — Raši i Ibn Ezra o devici, znaku i Emanuilu, i zašto njihova objašnjenja ne uspevaju.
Levitska 16 opisuje jarca koji na Dan pomirenja odnosi grehe Izrailja u pustinju — i njegovo ispunjenje u Hristu, Sluzi stradalniku iz Isaije 53.
Aramejska parafraza Miheja 4:8 kaže da je Mesija bio sakriven od Izrailja zbog njihovih greha — uporedo sa učenjem Novog zaveta.
Prikaz teksta sa jewsforjesus.org o Mesiji kao Divnom savetniku, Silnom Bogu, Ocu večnosti i Knezu mira.
Ključni starozavetni tekstovi o večnoj božanskoj prirodi Mesije i rabinski izvori koji ih tumače mesijanski — odgovor muslimanskoj polemici.
Islamska tradicija potvrđuje da je Isus prorečen u spisima poverenim Jevrejima — i to muslimanima stvara ozbiljnu dilemu.
Bog je Izraelcima obećao proroka poput Mojsija. Kako Isus Hristos ispunjava sve kriterijume Tore — i zašto je beskrajno veći od Mojsija.
Dodatni dokaz da Isus nije arhanđel: samo Jehova i Davidovi potomci vladaju Izrailjem, pa Hristos ne može biti Mihailo.
Isaija je prorekao rođenje muškog Deteta koje nosi ista imena kao JHVH — Silni Bog, Otac večni. Novi zavet to proroštvo primenjuje na Isusa Hrista.
Psalam 110:5 i Jehova s desne strane Jehove: zašto je Davidov Gospod sam Jehova koji postaje telo — završni deo serije.
Kumranski svitak 11Q13 prikazuje Melhisedeka kao nebesko božansko biće — istovremeno Jahvea i Božijeg posrednika, jednu od „dve Sile na nebu”.
Odgovor na muslimanske prigovore: Sin čovečji iz Danila 7 nije simbol svetih, već pojedinac — preegzistentni nebeski Mesija, kako svedoče i jevrejski izvori.
Odgovor na muhamedanske prigovore hrišćanskom tumačenju Danila 7:13-14 i Sina Čovečjeg koji dolazi na oblacima nebeskim.
Poređenje Isaijinih tekstova sa aramejskim Targumom, koji Reč (Memra) poistovećuje sa Bogom, a Slugu Gospodnjeg sa Mesijom.
Dva izuzetna odlomka iz 2. Jezdrine potvrđuju Isusovo božanstvo i mesijanski status.
Citati iz Targuma Neofiti 1: Postanje pokazuju Memru, Slavu Gospodnju i Duha milosrđa u stvaranju, kao i Cara Mesiju u Postanju 3:15.
Tora opisuje lažnog proroka Valama kako vidi Anđela JHVH i prorokuje o dolazećem Davidovom Kralju — i kako targumi to čitaju mesijanski.
Psalmi koje aramejski Targumi tumače kao mesijanska proroštva — Psalmi 18, 21, 45, 61, 72, 80 i 89 u prevodu Edvarda Kuka.
Navodi iz Midraša Tehilim koji sledeće starozavetne tekstove pripisuju Mesiji i/ili njegovim danima: Postanje 49:8-12; 1. Samuilova 2:10; Pesma nad pesmama 4:8; Isaija 4:5, 11:1-10, 16:5, 49:23, 57:19
Ime Hiel („brat Božji“) i proroštva o Mesiji pokazuju kako Bog postaje naš brat da bi iskupio ljudske duše.
Isaija 52:13-15 retko se navodi, a ukazuje na Božanstvo, slavu, svešteničku ulogu i zamensku smrt Gospodnjeg Pomazanika.
Prigovor o prokletstvu Jehonijinom pobijen: sami jevrejski izvori svedoče da je prokletstvo poništeno i da Mesija potiče od Zorovavelja.
Vavilonski Talmud pokazuje kako su rabini iste starozavetne odlomke primenjivali na Mesiju i verovali u njegovo lično pretpostojanje.
Jevrejski izvori — Talmud, midraši, Zohar i rabini — svedoče da je mesijansko tumačenje Isaije 52:13-53:12 ukorenjeno u ranoj jevrejskoj tradiciji.
U ovom članku navodim određene odeljke iz Vavilonskog Talmuda, posebno iz traktata Sanhedrin, koji govore o Mesiji. Pre samih navoda dajem sažetak onoga čemu ovaj deo Talmuda uči o dolasku Mesije, nje
Dodatni dokazi da nacionalni Izrael ne može biti napaćeni Sluga koji strada za grehe sveta i biva uzvišen do božanskog dostojanstva.
Zašto proroštva u „prošlom vremenu“ ne isključuju budućeg Mesiju: biblijski hebrejski nema glagolska vremena, nego aspekte.
Odlomak iz knjige dr Roberta A. Moreja o Bogu Sinu u Starom zavetu: Priče 30:4, Psalam 2 i Isaija 9:6 kao svedočanstvo o božanstvu Sina.
Rabin Šohet priznaje da rabini protiv hrišćana koriste „slamnate" argumente koji ne odražavaju pravi jevrejski stav o Isaiji 53.
Majmonid (Rambam) tumači Isaiju 9:6, 11:1-4 i Psalam 2:7 kao mesijanska proroštva, razotkrivajući jevrejske antihrišćanske polemičare.
Rabinska tumačenja starozavetnih tekstova pokazuju da su i pojedini rabini verovali u božansko postojanje Mesije pre ovaploćenja.
Talmud o razaranju drugog hrama zbog bezrazložne mržnje i o prestanku prihvatanja žrtava potvrđuje svedočanstvo Novog zaveta.
Kako rabinsko verovanje u Mesiju sina Josifovog i Mesiju sina Davidovog dokazuje da je Isus obećani Hristos.
Jevrejski izvori — Enoh, 4. Jezdrina i Pesiqta Rabbati — koji potvrđuju lično postojanje Mesije pre njegovog ljudskog života.