Muhamed i dalje pozajmljuje! [Deo 2]
Uticaj hrišćanskih apokrifa na nastanak i oblikovanje Kurana, drugi deo: nastavak rasprave sa Zavadijevim primedbama na tvrdnju da je Muhamed preuzeo hrišćanske legende o Isusu u Kuran, uključujući pi
27 objava · strana 1 od 2
Uticaj hrišćanskih apokrifa na nastanak i oblikovanje Kurana, drugi deo: nastavak rasprave sa Zavadijevim primedbama na tvrdnju da je Muhamed preuzeo hrišćanske legende o Isusu u Kuran, uključujući pi
Uticaj hrišćanskih apokrifa na sastavljanje i formiranje Kurana, 1. deo: odgovor Basamu Zavadiju na tvrdnju da Muhamed nije preuzeo priču o Isusu koji oblikuje ptice od gline i govori u kolevci iz apo
Treći deo pobijanja tvrdnje da je Azazel Satana: Enoh, Petar i Juda svedoče da su pali anđeli vezani, dok Satana i dalje luta.
Nastavljamo analizu nekanonskih jevrejskih spisa: šta Josif i Aseneta govore o Bogu i o drugoj potpuno Božanskoj Ličnosti na nebu.
Božanstvo Hrista u svetlu grčkih dodataka Knjizi o Jestiri i njihovog poimanja Jahvea.
Šta međuzavetni jevrejski spisi, poput 2. Makavejske, otkrivaju o Isusovoj jednakosti sa Ocem i njegovom apsolutnom božanstvu.
Nastavljamo osvrtom na svedočanstvo ranih crkvenih pisaca o starozavetnom kanonu i mestu apokrifa u njemu.
Treći deo: svedočanstvo samih apokrifa — prestanak proroštva, trodelna podela Starog zaveta i priznanja pisaca o mogućim greškama.
Nastavak rasprave o apokrifima: svedočanstvo Isusa i novozavetnih pisaca o granicama starozavetnog kanona.
Muslimani otvaraju pitanje kanona da bi bacili sumnju na nadahnutost Biblije. Da li su apokrifi ikada bili deo starozavetnog kanona? (1. deo)
Dodatak: odgovor na tri glavna argumenta koja se koriste u prilog uvrštavanju apokrifa u kanon Starog zaveta.
U tumačenju 1. Korinćanima 10:20 Kalvin je smatrao da je apostol Pavle pozajmio jezik iz devterokanonske knjige proroka Varuha.
Pavle i 1. Makavejska o Avraamu: opravdanje vernošću, a ne „samo verom“ — grčki tekst, prevodi i Jakovljeva poslanica protiv sola fide.
Treća Makavejska pripisuje Bogu jedinstvene titule i uloge — a Novi zavet iste te titule pripisuje Gospodu Isusu Hristu.
Dva manje poznata svedočanstva iz devterokanonskih spisa — Varuha i Premudrosti Solomonove — koja jasno ukazuju na Gospoda Isusa Hrista.
Dva izuzetna odlomka iz 2. Jezdrine potvrđuju Isusovo božanstvo i mesijanski status.
Judina poslanica pominje spor arhanđela Mihaila i Satane oko Mojsijevog tela; dva komentara objašnjavaju smisao tog neobičnog navoda.
Prema Jovanovom jevanđelju, Gospod Isus je slavio Hanuku — praznik posvećenja hrama, čije poreklo opisuju knjige o Makavejima.
Nekoliko komentara na Danila 8:11-14 i njihova veza sa praznikom Hanuke, oskvrnjenjem i ponovnim posvećenjem hrama.
Mudrost iz Priča Solomonovih i Reč Božija — nestvorene, rođene pre stvaranja — u Novom zavetu se poistovećuju sa Hristom, Stvoriteljem i Iskupiteljem.