Da li su jevrejski apokrifi nadahnuto Sveto pismo? [Deo 2]

Nastavljamo našu raspravu o apokrifima.

Zašto apokrifi nisu Sveto pismo

Svedočanstvo Isusa i novozavetnih pisaca

Pažljivo čitanje novozavetnih podataka pokazuje zašto apokrife treba odbaciti. Ni Gospod Isus ni njegovi apostoli nikada ne citiraju apokrife kao nadahnut izvor otkrivenja.

Autor G. Daglas Jang (G. Douglas Young) pita:

„Da li Novi zavet citira apokrife? Odgovor je kategorično ne. Ne postoji nijedan jedini citat iz bilo koje od tih 14 ili 15 knjiga. Nema sumnje da su novozavetni pisci znali za postojanje ovih knjiga. Ipak, nijednom nije nijedna od njih citirana, ni kao nadahnuto Sveto pismo, ni kao autoritet, niti na bilo koji način. Ni u jednom jedinom slučaju nijedna od njih nije citirana ni na koji način ni u koju svrhu. Profesor C. C. Tori (C. C. Torrey), koji u svom delu The Apocryphal Literature navodi veoma velik broj navodnih apokrifnih citata ili aluzija, prinuđen je da prizna u vezi sa Novim zavetom da ‚uopšte uzev, apokrifni spisi su ostali nezapaženi‘ (str. 18). Navodni citati potiču iz knjiga izvan onih koje ovde razmatramo, to jest izvan apokrifa. Primer je citat Enoha u Judinoj poslanici. Sve što se može reći jeste da su novozavetni autori donekle poznavali ranije pisane materijale, na koje najviše ako posredno aluziraju, ili činjenice koje se na kraju pojavljuju i u biblijskim i u nebiblijskim dokumentima.“ (Young, ‚The Apocrypha‘ u Carl F.H. Henry, prir., Revelation and the Bible: Contemporary Evangelical Thought [Baker, Grand Rapids MI, 1958], str. 175)

Rodžer Nikol (Roger Nicole) se slaže:

„Treba primetiti da ceo Novi zavet ne sadrži čak ni jedan izričit citat iz bilo kog starozavetnog apokrifa koje Rimokatolička crkva smatra kanonskim. Teško da se ovaj izostanak može posmatrati kao slučajan.“ (Nicole, ‚New Testament Use of the Old Testament‘ u Carl F.H. Henry, prir., Revelation, str. 138)

Zapravo, sam Gospod Isus potvrđuje trodelnu podelu Starog zaveta, podelu koja je, kao što ćemo pokazati, isključivala apokrife:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma.“ Luka 24:44-45

Još jedno mesto na kojem Isus potvrđuje jevrejski starozavetni kanon jeste:

„Da se ište od roda ovoga krv sviju proroka prolivena od postanja svijeta. Od krvi Aveljeve sve do krvi Zaharije, koji pogibe između žrtvenika i hrama. Da, kažem vam, iskaće se od roda ovoga.“ Luka 11:50-51

Pominjanje proroka od Avelja do Zaharije potvrđuje da je Isus jevrejski kanon smatrao nadahnutim od Boga. To se zasniva na činjenici da je kanon jevrejskih spisa počinjao/počinje Postanjem (tj. „krv Aveljeva“ – Postanje 4:3-11), a završavao se (i završava) Dnevnicima (tj. „krv Zaharijina“ – 2. Dnevnika 24:20-21). Ovo je opet izričito svedočanstvo Gospoda Isusa Hrista da apokrifni spisi nemaju mesta u starozavetnom kanonu, kao što objašnjava Rodžer Bekvit (Roger Beckwith), koga mnogi smatraju jednim od vodećih autoriteta po pitanju starozavetnog kanona:

„Teško je zamisliti da je kanon organizovan prema racionalnom načelu, ili da su njegove knjige poređane određenim redosledom, ukoliko identitet tih knjiga već nije bio utvrđen i kanon zatvoren; još je teže zamisliti da su te knjige brojane, i da je taj broj bio opšteprihvaćen i dobro poznat, ako je kanon ostajao otvoren a identitet njegovih knjiga neizvestan. Čak i da nema (a zapravo ima) dokaza koji pokazuju koje su to knjige brojane, ponekad azbučno kao 22, a ponekad jednostavnije kao 24, i dalje bi važila pretpostavka da je identitet knjiga morao biti utvrđen pre nego što su mogle biti prebrojane, i da saglasnost o njihovom broju podrazumeva saglasnost o njihovom identitetu. A takva saglasnost je, kao što smo sada videli, verovatno bila postignuta do drugog veka pre Hrista... Činjenica da je starozavetni kanon do novozavetnog vremena dodatni je pokazatelj da su Isus i njegovi najraniji sledbenici poznavali zatvoren kanon i preporučili zatvoren kanon hrišćanskoj Crkvi.“ (Beckwith, The Old Testament Canon of the New Testament Church, [Eerdmans, Grand Rapids MI, 1985], str. 262-263; podebljani naglasak naš)

Štaviše, Isus i novozavetni pisci implicitno potvrđuju da je knjiga, da bi bila deo starozavetnog kanona, morala biti napisana tokom proročkog razdoblja Izraela, to jest u vreme kada je u Izraelu bilo proroka:

„Ne mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke; nisam došao da ukinem nego da ispunim.“ Matej 5:17

„Sve, dakle, što hoćete da čine vama ljudi, tako činite i vi njima: jer to je Zakon i Proroci.“ Matej 7:12

„A ovo je sve bilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.“ Matej 26:56

„Zakon i Proroci su do Jovana; od tada se Carstvo Božije blagovijesti, i svaki se trudi da uđe u njega.“ Luka 16:16

„Reče mu Avraam: Imaju Mojseja i proroke, neka njih slušaju. A on reče: Ne, oče Avraame, nego ako im dođe neko iz mrtvih, pokajaće se. A on mu reče: Ako ne slušaju Mojseja i proroke, ako neko i iz mrtvih vaskrsne, neće se uvjeriti.“ Luka 16:29-31

„Uze pak Dvanaestoricu i reče im: Evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za Sina Čovječijega.“ Luka 18:31

„A on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje u sve što govoriše proroci! Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojseja i od sviju Proroka, razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano.“ Luka 24:25-27

„Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, iz Nazareta.“ Jovan 1:45

„U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni.“ Jovan 6:45

„I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i starješine vaše. A Bog ono što je predskazao ustima sviju svojih proroka, da će Hristos postradati, tako je i ispunio. Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane.“ Dela apostolska 3:17-18, 22-24

„A Bog se okrenu od njih i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao što je pisano u knjizi Proroka: Eda što zaklano i žrtve prinesoste mi za četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?“ Dela apostolska 7:42

„Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:43

„Poslije pak čitanja Zakona i Proroka starješine sinagoge poslaše k njima govoreći: Ljudi braćo, ako imate riječ utjehe za narod, govorite. A Pavle ustavši mahnu rukom i reče: Ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite, čujte: Bog naroda ovoga Izrailjskoga izabra oce naše, i uzdiže narod kad bijahu došljaci u zemlji egipatskoj, i moćnom rukom izvede ih iz nje. I za četrdeset godina hranjaše ih u pustinji. I zatrvši sedam naroda u zemlji hanaanskoj, razdijeli im kockom zemlju njihovu. I poslije toga za četiri stotine pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka. I otada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, čovjeka od koljena Venijaminova, za četrdeset godina. I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reče posvjedočivši: Nađoh Davida, sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti svaku volju moju. Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa, Pošto pred njegov dolazak Jovan propovijedaše krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu. I kada Jovan završavaše podvig svoj, govoraše: 3a koga me vi smatrate, ja nisam taj, nego evo ide za mnom Onaj kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ljudi braćo, sinovi roda Avraamova, i koji se među vama boje Boga, vama se posla riječ ovoga spasenja. Jer oni što žive u Jerusalimu, i starješine njihove, ne poznaše Ovoga, nego osudivši ga, ispuniše proročke riječi koje se čitaju svake subote.“ Dela apostolska 13:15, 27

„Ali dobivši pomoć od Boga stojim do samoga ovoga dana i svjedočim malom i velikom, ne kazujući ništa osim ono što su Proroci i Mojsej kazali da će biti: Da će Hristos postradati, i da će biti prvi iz vaskrsenja mrtvih, i da će javiti svjetlost narodu judejskome i neznabošcima. A kada on sebe ovako pravdaše, reče Fest snažnim glasom: Luduješ Pavle! Mnoge te knjige izvode iz pameti. A on reče: Ne ludujem, moćni Feste, nego kazujem riječi istine i razuma. Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u nekom uglu. Vjeruješ li, care Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ.“ Dela apostolska 26:22, 27

„I odredivši mu dan, dođoše mnogi kod njega u stan; njima je izlagao svjedočeći o Carstvu Božijem od jutra do mraka i uvjeravajući ih o Isusu iz Zakona Mojsejeva i iz Proroka.“ Dela apostolska 28:23

„Pavle, sluga Isusa Hrista, pozvani apostol, izabran za Jevanđelje Božije, Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojih u Svetim Pismima, O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih,“ Rimljanima 1:1-4

„A sada se bez zakona javila pravda Božija, posvjedočena od Zakona i Proroka;“ Rimljanima 3:21

„„A onome koji je moćan da vas utvrdi mojim jevanđeljem i propovedanjem Isusa Hrista, po otkrivenju tajne koja je bila prećutana kroz dugi niz vekova, a sada je otkrivena i obznanjena kroz proročke spise, po zapovesti večnoga Boga, da bi svi narodi poverovali i pokorili se njemu –“ Rimljanima 16:25-26

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio;“ Jevrejima 1:1-2

„O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti.“ 1. Petrova 1:10-12

„I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju kao na svjetilnik koji svijetli u tamnom mjestu, dokle Dan ne osvane i Danica se ne rodi u srcima vašim. I ovo prvo znajte da nijedno proroštvo Pisma ne biva po ličnom tumačenju. Jer nikad proroštvo ne nastade čovječijom voljom, nego pokretani Duhom Svetim govoriše sveti Božiji ljudi.“ 2. Petrova 1:19-21

„Da se sjetite riječi koje su ranije kazali sveti proroci, i zapovijesti apostola vaših od Gospoda i Spasa,“ 2. Petrova 3:2

„Nego u dane glasa sedmoga anđela, kada bude zatrubio, onda će se svršiti tajna Božija, kao što javi slugama svojim prorocima.“ Otkrivenje 10:7

Stoga, da bi apokrifi bili Sveto pismo, morali su biti napisani u vreme kada je Bog još uvek slao proroke svom narodu.

Nakon svega rečenog, sada prelazimo na sopstveno svedočanstvo apokrifa o sebi.