Alah arapske Biblije naspram Ilaha islama
Arapska Biblija – prijatelj ili neprijatelj islama? Pagansko poreklo islamskog boga: onima koji su proučavali istoriju i nastanak islama nije nepoznato da je Muhamed rođen u paganskom plemenu koje je
238 objava
Arapska Biblija – prijatelj ili neprijatelj islama? Pagansko poreklo islamskog boga: onima koji su proučavali istoriju i nastanak islama nije nepoznato da je Muhamed rođen u paganskom plemenu koje je
Vreme je da ponovo pogledamo šta Kuran zaista kaže o Alahovoj prirodi, a posebno o njegovom znanju.
Kuran prikazuje Alaha kao onoga koji zavodi i odvodi ljude sa puta spasenja, nasuprot Bogu Svetog pisma.
Nastavljamo odakle smo stali: mesta u Kuranu koja se direktno obraćaju Muhamedovim ličnim potrebama i željama.
Završni deo: dilema oko toga da li su Muhamedovi lični problemi oduvek deo nestvorenog Alahovog govora.
Hajru al-mušrikin: kako sam Alah zapoveda obožavanje stvorenja — Adama, Muhamedovog imena i crnog kamena. Prvi deo.
Nastavak analize: Alah deli objavljivanje, stvaranje i smrt sa anđelima i Duhom — zašto kuranska množina ukazuje na Alahovu nebesku vojsku.
Kako uzdizanje Muhameda na status Alahovog sadruga potkopava Alahovu samodovoljnost — dokazi iz Kurana, hadisa i islamskih izvora.
Ponovni osvrt na iracionalnost islamske teologije: da li su Alahov presto, vode, oblak i pero večni ili stvoreni?
Ispitivanje kuranskih i hadiskih tekstova prema kojima Alah moli, slavi i hvali, i muslimanskih pokušaja da se to objasni.
Ekskurs o nedostajucim stihovima i surama Kurana u svetlu ucenja o derogaciji (nash) i problemima koje ono otvara.
Otvoreni izazov muslimanima: isti kritički standardi koje primenjuju na jevanđelja primenjeni na poreklo i sastav Kurana.
Drugi deo otvorenog izazova muslimanima: ispitivanje izmena, promena, prerada i uređivanja islamskog teksta. Prema takozvanim autentičnim islamskim predanjima nije postojao jedan standardni način učen
Treći i završni deo otvorenog izazova muslimanima: ispitivanje izmena, promena, prepravki i uređivanja islamskog teksta, sa dodacima i izostavljanjima u Kuranu potvrđenim u samim islamskim izvorima.
Kuran protivreči sam sebi o tome da li Satana napada one na pravom putu ili ne, i kada je Alahu otkrio svoje planove.
Dodatak: odgovor na tri glavna argumenta koja se koriste u prilog uvrštavanju apokrifa u kanon Starog zaveta.
Muslimani otvaraju pitanje kanona da bi bacili sumnju na nadahnutost Biblije. Da li su apokrifi ikada bili deo starozavetnog kanona? (1. deo)
Nastavak rasprave o apokrifima: svedočanstvo Isusa i novozavetnih pisaca o granicama starozavetnog kanona.
Treći deo: svedočanstvo samih apokrifa — prestanak proroštva, trodelna podela Starog zaveta i priznanja pisaca o mogućim greškama.
Nastavljamo osvrtom na svedočanstvo ranih crkvenih pisaca o starozavetnom kanonu i mestu apokrifa u njemu.
Robert H. Stajn pobija tvrdnju da Luka odbacuje pomiriteljski značaj Hristove smrti u svom dvotomnom delu.
Da li Biblija zaista uči da muškarci moraju da izbegavaju žene kako bi izbegli pakao? Jedan muslimanski početnik odlučio je da preradi stari muslimanski argument da Otkrivenje 14:4 uči kako muškarci m
Ermanove sopstvene reči o Psalmu 110:1 i uzvišenju Isusa pokazuju da Kuran protivreči istoriji – i da je Muhamed lažni prorok.
Sinoptička jevanđelja o Isusovoj božanskoj preegzistenciji: odgovor Bartu Ehrmanu, 1. deo – Jovan Krstitelj, Isaija 40 i Malahija 3.
Sinoptička jevanđelja o Isusovoj božanskoj preegzistenciji – odgovor Bartu Ehrmanu, drugi deo.
Da li je biblijski monoteizam trinitarni ili henoteistički? Prvi deo odgovora Jehovinim svedocima i arijanskoj argumentaciji.
Prorok iskušenja i požude: muslimanski izvori o Muhamedu, Banu Asfaru i obećanim vizantijskim plavušama kao ratnom plenu.
Da li Kuran zaista poriče mogućnost da neko ponese grehe drugoga? Pažljivo čitanje ajeta pokazuje nešto drugo. Deo 1.
Drugi deo: Isus je bezgrešan i svet prema islamskim izvorima i Svetom pismu, te jedini može nositi naša bezakonja.
Plinije Mlađi u pismu caru Trajanu oko 106. godine izveštava da su hrišćani pevali himnu Hristu „kao bogu“. Ovaj tekst istražuje rane hrišćanske himne u Novom zavetu, pre svega Filipljanima 2:5-8, i p
Isus Hristos, suvereni Gospod iznad svega – biblijski dokazi da je Hristos Jahve u telu, uzvišen nad celokupnim stvorenjem.
Sažetak islamskog učenja o Isusu i Muhamedu: islamski izvori svedoče da je Hristos veći i uzvišeniji od proroka islama. Deo 1.
Drugi deo analize: islamski izvori svedoče da je Hristos veći i superiorniji od Muhameda.
Božanski susreti u Starom zavetu – svedočanstvo knjige proroka Danila o Božjoj jedinstvenoj mnoštvenosti. Kanonska knjiga Danilova, sa svojim detaljnim proroštvima i opisima nebeskih bića, donosi neke
Novi zavet poziva na veru i nadu u Hrista, iako Sveto pismo zabranjuje pouzdanje u čoveka – još jedan dokaz božanstva Hrista.
Još kuranskih dokaza da je Isus jednak Alahu: Kuran Hristu pripisuje stvaranje, isceljivanje i vaskrsavanje mrtvih — moći rezervisane za Boga.
Prvi deo serijala o muslimanskom obogotvorenju Muhameda: kuranska i hadiska svedočanstva da je bio samo smrtan i pogrešiv čovek.
Prvi deo: Kuran zabranjuje da se iko osim Alaha služi kao Gospod, a ipak su demoni prepoznali Isusa kao Sina Božjeg i drhtali pred njim.
Drugi deo: Hristova vlast nad tamom, iskušenje u pustinji i anđeli koji služe Sinu.
Hristos sebe naziva Aminom i vernim i istinitim svedokom — titulama koje Sveto pismo pripisuje samom Jahveu.
Da li Elohim pruža dokaz za Božju uni-pluralnost? Prvi deo: Elohim kao najčešća reč za Boga u hebrejskoj Bibliji i njen množinski oblik.
Islamska dilema: muslimanski „test falsifikacije“ zapravo obara Kuran — slučaj Ibn Abi Sarha, otpadnika koji je postao pobožni musliman.
Prikaz kako antitrinitarna logika, dosledno primenjena, na kraju dokazuje da ni Otac ne može biti Bog.
Kuran tvrdi da Alah nikada ne zaboravlja, a zatim na više mesta izričito kaže da on zaboravlja one koji su zaboravili susret sa njegovim Danom.
Kratak odgovor Džozefu Islamu: kuranski tekstovi pokazuju da Gavrilo i Sveti Duh nisu isto i da nije postojao samo jedan posrednik objave.
Isus stoga mora biti Bog, 1. deo — tipičan antitrinitarni argument okrenut protiv onih koji ga koriste: ako je jedino Bog dobar, ko je onda Hristos?
Gordon Nikel pokazuje da najraniji islamski izvori i sam Kuran svedoče da su jevrejski i hrišćanski spisi ostali netaknuti i pouzdani.
Novozavetni spisi pripisuju Hristu uloge, titule i funkcije koje i Sveto pismo i Kuran priznaju kao isključivo Božje.
Prvi deo: narodi treba da obožavaju Jahvea i njegovog mesijanskog kralja — poređenje Starog zaveta, Kurana i Novog zaveta.
Odgovor na muslimansku tvrdnju da se Biblija nigde ne naziva Biblijom niti svetom — reč, ime i savez potiču iz samog Pisma.
Muslimani tvrde da se 2. Timoteju 3:16-17 odnosi samo na Stari zavet. Odgovor: Pavle, Petar, Otkrivenje i Jovan svedoče o nadahnuću novozavetnih spisa.
Kako je Muhamed dozvolio da mu se upućuje du'a, iako Kuran zabranjuje prizivanje bilo koga osim Alaha. Prvi deo.
Treći deo: hadisi o Muhamedovom zagovoru pretvaraju ga u pravog spasitelja islama i vode muslimane u širk protiv Alaha.
Kako antitrinitarni argumenti dokazuju previše: u Novom zavetu Otac nikada ne kaže izričito „Ja sam Bog“.
Božanska perihoreza u knjizi proroka Isaije: starozavetna potvrda novozavetnog učenja da Bog prebiva u Bogu, uz svedočanstva crkvenih otaca.
Dodatni dokazi da su Isus i njegovi sledbenici smatrali da je on apsolutno dobar, a time i istinski božanski i po suštini jednak Bogu Ocu.
Ispitivanje Jovana 1:1 u svetlu učenja Jehovinih svedoka: da li tekst zaista dopušta prevod „Reč beše bog“ i šta grčka gramatika, kontekst jevanđelja po Jovanu i svedočanstvo Svetog pisma o jednom Bog
Odgovor muslimanskom polemičaru: Sveto pismo, pa i islamski izvori, svedoče da je jedino Isus apsolutno čist, svet i bezgrešan.
Kako muslimansko rezonovanje o nestvorenosti Kurana vodi do zaključka da je Hristos nestvoren.
Isus Hristos – arhanđel Mihailo ili Mihailov Tvorac? Postoje pseudohrišćanski kultovi, poput Jehovinih svedoka, koji veruju da je Isus Hristos zapravo arhanđel Mihailo i da stoga nije večni Bog, već u
Prema islamskim izvorima Alah je uzvisio i Isusa: spojio je njegovo ime sa svojim, tražio veru i pokornost njemu, čineći ga stubom tevhida.
Kuran poredi Isusa sa Adamom da bi porekao božanstvo Hrista, ali se to poređenje obija o glavu islamu i potvrđuje da je Hristos dostojan obožavanja.
Od nadahnuća do izdisaja: Muhamed ne ispunjava proročke kriterijume Svetog pisma, ali ni sopstvene kriterijume postavljene u Kuranu — i, prema muslimanskim izvorima, snosi upravo onu kaznu kojom mu je
Prvi deo odgovora na tvrdnju da Muhamedovo nepoznavanje Božjeg saveznog imena Jahve nije problem.
Nastavak pobijanja: Jovan 8:58, grčko ego eimi i Hristova tvrdnja da je večni „JA JESAM“ iz Izlaska 3:14.
Nastavak dokaza da je Isus zaista tvrdio da je JHVH u telu, uz upotrebu autorovog sopstvenog argumenta o značenju imena JHVH.
Čiju je slavu Isaija video? Pregled komentara bibličara i apologeta o Jovanu 12:41 i Isaiji 6.
Zaharija 14 i Novi zavet pokazuju da je Isus Jahve koji zna tačan dan svog dolaska da sudi narodima.
Džon MekArtur sažima biblijsko svedočanstvo o božanstvu Hrista i pokazuje da Isus i izvan Jovanovog jevanđelja iznosi božanske tvrdnje.
Odgovor na napade na Jovanovo jevanđelje: Džon Makartur o odnosu sa sinopticima, autorstvu i tipičnim prigovorima kritičara.
Kako su Muhamedove želje dovele do ozakonjenja nedoličnosti – još jedan primer njegove nedoslednosti.
Starozavetni dokazi da je Danilov nebeski Sin čovečji zapravo Mesija, Sin Davidov i potpuno božanska Ličnost.
Ponovni osvrt na Muhamedovo posredovanje: kako sunet nadmašuje Kuran i uzdiže Muhameda do božanskog statusa uz Alaha.
Nastavak: kome Alah posreduje? Islamsko učenje o posredovanju naspram biblijskog svedočanstva o božanskom Posredniku i Spasitelju.
Muslimanski učenjak otvoreno priznaje da po islamu nema spasenja bez Muhamedovog posredovanja — i šta to logički povlači.
Ili: čija je teologija bliža Solomonovoj? Muslimanska tvrdnja da je Muhamed prorečen u Pesmi nad pesmama 5:16 ispitana u svetlu Solomonove vere.
Čija je teologija bliža Solomonovoj? Nastavak: da li je Muhamed propovedao ista učenja kao biblijski proroci, ili ih je poricao?
Izjave iz Kurana i hadisa koje pokazuju da je Muhamed bio grešnik nesiguran u svoju konačnu sudbinu.
Kuran, hadisi i komentatori pokazuju da je Muhamed dozvoljavao i odobravao batinanje žena.
Odgovor: odlučno DA. Dokazi iz Kurana, hadisa i klasičnih muslimanskih komentara o statusu i pameti žena.
Prvi deo serije koja ispituje nebiblijske jevrejske spise nastale pre i tokom Hristovog vremena kako bi se pokazalo da razni jevrejski pravci nisu zastupali unitarijanizam, sa naglaskom na Otkrivenje
Nastavljamo analizu nekanonskih jevrejskih spisa: šta Josif i Aseneta govore o Bogu i o drugoj potpuno Božanskoj Ličnosti na nebu.
Drevni i savremeni komentatori o Isusovim rečima iz Mateja 25:41 – večni oganj pripremljen je za đavola i njegove anđele, a ne za ljude.
Ovaj članak iznosi šest tvrdnji koje osporavaju muslimansko verovanje da je Muhamed Božji prorok. Molimo sve muslimane koji ovo čitaju da ove tvrdnje razmotre molitveno i pažljivo, i da sami uvide
Od tri takozvane avramovske vere, islam je jedina koja garantuje da će svaki pojedinac ući u pakao, bez ikakve garancije da će odatle izaći.
Nastavak poređenja sumorne islamske poruke sa slavnim obećanjima Gospoda Isusa Hrista o večnom životu.
Muslimanski polemičari se pozivaju na Ninivu protiv zamenskog pomirenja — ali Jonina knjiga i Hram pokazuju da je oproštenje počivalo na žrtvi.
Odgovor muslimanskim polemičarima koji tvrde da su prvi hrišćani Isusa nazivali samo Božjim slugom, a ne Sinom.
Drugi deo odgovora: Hrist je jedinstveni Božiji Sin koji je dobrovoljno uzeo ulogu sluge — svedočanstvo jevanđelja i apostola Pavla.
Treći deo odgovora: analiza konteksta odlomaka iz Dela apostolskih u kojima se Isus naziva pais — dete/sin ili sluga?
Nastavak razmatranja značenja reči pais: Isus kao Jahvin Sluga koji strada iz Isaijinih pesama o Sluzi i njihova upotreba u Delima apostolskim.
Peti deo: Sluga sedi na Jahveovom prestolu i naziva se Jahveovom mišicom — dokaz da je istovremeno različit od Boga i istovetan s njim.
Šesti deo pobijanja: Isusova ruka Jahvina, jevanđelje sluge i problem koji to predstavlja za islamsku teologiju.
Odnos Isaije 52:13-53:12 prema Carmen Christi u Filipljanima 2 i Pavlova primena Isaije 45 na Hrista.
Sem Šamun i Johen Kac ispituju Muhamedova imena, hadiske i kuranske tekstove koji ga uzdižu do nivoa božanstva, pokazujući kako islam počiva na partnerstvu Alaha i njegovog poslanika.
Istorijska i kontekstualna egzegeza Kurana 9:5 i 29 — da li ovi tekstovi govore o odbrambenom džihadu ili zapovedaju napad i potčinjavanje nevernika radi širenja islama.
Deo A: da li je Hristova žrtva umilostivila samo Oca, ili i Sina i Svetog Duha? Biblijski temelji Trojstva pre odgovora na prigovor.
Deo B: šta Sveto pismo kaže o Hristovoj smrti kao žrtvi koja umiruje gnev — Očev ili gnev čitavog Trojedinog Boga.
Sve tri božanske Osobe Božanstva bile su uključene u prinošenje Hrista kao žrtve za greh.
Odgovor na prigovor da razlikovanje Isusa od Boga u Novom zavetu poriče njegovo božanstvo.
Zašto je Otac, a ne Sveti Duh, postao i ostao Bog ovaploćenog Hrista, i kako Sin šalje Duha zajedno sa Ocem.
Odgovor na uobičajenu muslimansku primedbu na Isusovu tvrdnju o večnom preegzistiranju u Jovanu 8:58 — zašto Avram, a ne Adam?
Nastavljamo raspravu o Isusovom predljudskom postojanju na nebu; Jovan 17:5, 8 i 24 nisu jedina mesta gde Isus potvrđuje svoj silazak sa neba.
Isus kaže da je pre Avrama jer su njegovi protivnici pomenuli Avrama — kontekst Jovana 8 i njegov večni identitet.
Abualrub napada Sveto pismo, ali njegove tvrdnje o nepromenljivosti Alahovih reči dokazuju upravo suprotno.
Kritičko ispitivanje debatnih argumenata Džalala Abualruba [1. deo] — nastavljamo analizu tvrdnji koje muslimanski dawa-propagandist iznosi protiv hrišćanskog apologete i filozofa Dejvida Vuda u prilo
Kritičko razmatranje debatnih teza Džalala Abualruba [Drugi deo]. Nastavljamo kritički osvrt na Džalalov citat Džafera ibn Abu Taliba, koji je tvrdio da je Muhamed učio svoje sledbenike da napuste ido
Kome tačno Alah plaća otkup? 1. deo — odgovor na prigovore Šabira Alija i Pola Bilala Vilijamsa o Hristovoj otkupnini.
Kome tačno Alah plaća otkup? 2. deo – primedbe Šabira Alija protiv hrišćanskog pomirenja okrenute ka njegovim vlastitim izvorima.
Davagandista posredno i prećutno odgovara potvrdno, 1. deo: Bog se Mojsiju otkrio kao „JA JESAM“, ime iz istog korena od kojeg dolazi Tetragramaton.
Šabir Ali posredno i prećutno priznaje da je Isus tvrdio da je Bog, jer izjednačava izraz „JA JESAM“ sa imenom Jahve.
Odgovor na Alijevo poricanje da Isusove izjave „JA JESAM“ dokazuju da je tvrdio da je Jahve Bog.
Alijevo pozivanje na Septuagintu i izraz „ho on“ iz Izlaska 3:14 zapravo potvrđuje Isusovo „ego eimi“ u Jovanu 8:58.
Dawagandista posredno i prećutno odgovara potvrdno – 4a deo: Jovan 17,3 i Hristova slava pre postanja sveta.
Nastavak odgovora Šabiru Aliju: Jovanovo jevanđelje, Tomino ispovedanje i Hristove tvrdnje da će vaskrsnuti mrtve.
Odgovor Šabiru Aliju i Polu Vilijamsu: Markovo jevanđelje pokazuje da je Isus tvrdio da je božanski Sin Čovečji koji vlada s Božjeg prestola.
Drugi deo odgovora Ally-ju: spasenje ne dolazi od držanja zapovesti nego od sleđenja Hrista, koji je apsolutno dobar i bezgrešan.
Treći deo odgovora Allyju: Jovanovo jevanđelje, Hristove božanske tvrdnje i Isus kao Spasitelj sveta.
Odgovor Šabiru Aliju i Polu Vilijamsu: čak i tumačenje da je Isaija 53 o Izraelu potvrđuje hrišćansko čitanje i obara islam.
Muhamedovo izopačeno shvatanje zamenskog pomirenja: hadisi u kojima Alah grehe muslimana prebacuje na Jevreje i hrišćane, i protivrečnosti u Kuranu.
U prethodnoj raspravi pokazali smo da nema neslaganja između Pavlovog viđenja Mojsijevog zakona i Lukinog prikaza u Delima apostolskim.
Odgovor Šabiru Aliju: Sin Čovečji s Božjeg prestola, islamski tevhid i novozavetno svedočanstvo o božanstvu Hrista.
Odgovor na pokušaj Shabira Allyja da diskredituje The True Furqan: arapska gramatika, imena Alaha i sporni sadržaj kuranskih kodeksa.
Nastavak analize: autor Istinskog Furkana nije modalista, a Kuran iskrivljuje hrišćansko učenje o Trojstvu.
Ali Ataie tvrdi da je Muhamed Danilov Sin Čovečji — čime svom proroku pripisuje suverenost i obožavanje koje Kuran daje samo Alahu.
Badavi tvrdi da shakhs znači samo ograničeno fizičko biće — a hadisi Alaha upravo tako nazivaju. Šta iz toga sledi?
Ispitivanje pretpostavki i teoloških uverenja Džeralda F. Dirksa u svetlu učenja islama, 1. deo: ebioniti, Crni kamen i pitanje ko je stvorio Isusa.
Nastavak ispitivanja Dirksove tvrdnje da islam uči strog monoteizam: Kuran Isusa naziva Rečju i Duhom Božjim, Stvoriteljem i Gospodom.
Da li 1. Timoteju 3:16 potvrđuje božanstvo Hrista? Prvi deo odgovora Ibn Anvaru o čitanju theos/hos i o preegzistenciji Hrista.
Nastavak ispitivanja Pavlovih spisa o božanskoj preegzistenciji i ovaploćenju Hrista, uz svedočanstvo Jevrejima i sinoptika.
Da li 1. Timoteju 3:16 potvrđuje božanstvo Hrista? Dodatak u kojem se navode hrišćanski naučnici koji smatraju da je theos izvorno čitanje, zajedno sa svedočanstvima crkvenih otaca koja se često koris
Odgovor Ibn Anwaru: kuranske reči taba i tawwab pokazuju da se Alah kaje, okreće i menja mišljenje, baš kao i stvorenja.
Odgovor na muslimanski pokušaj da se kohortativnim načinom porekne trojstvena implikacija Postanja 1:26.
Odgovor Ibn Anwaru: kontekst Jevrejima 1:8 pokazuje da Hristos deli Božji presto i prima obožavanje anđela. Prvi deo.
Nastavak razmatranja svedočanstva Poslanice Jevrejima o božanstvu Hrista: Sin vrši dela Božja i poseduje Božju nestvorenu prirodu.
Kuranska zbrka u vezi sa identitetom Marije: analiza pokušaja Ibn Anvara da odbrani Kuran od optužbe da Muhamed brka Mariju, majku Hrista, sa Marijom, sestrom Arona i Mojsija.
Muhamedanski bluz: odgovor na besramne laži Ibn Anvara o Mateju 26:64 i Isusovom priznanju da je Sin Božji i Sin Čovečji.
Ponovo je vreme da se razotkriju laži jednog od najprevarnijih islamskih internet dawagandista i njegov napad na Ponovljene zakone 22:28-29.
Pobijanje bogohulnih laži vodećeg takijiste: prvi deo analize Levitske 16, jarca za azazela i tvrdnje da je Bog naredio žrtve Satani.
Pobijanje bogohulnih laži vodećeg takijiste, 2. deo: zloupotreba izvora i pitanje Azazela u Levitskoj 16.
Treći deo pobijanja tvrdnje da je Azazel Satana: Enoh, Petar i Juda svedoče da su pali anđeli vezani, dok Satana i dalje luta.
Četvrti deo pobijanja: čak i ako je Azazel zli anđeo, to ne vodi zaključku da je Jahve naredio žrtvu zlome.
Ponovno razmatranje konteksta Marka 12:28-34 u svetlu trinitarnih verovanja, prvi deo.
Drugi deo odgovora: kontekst Marka 12,28-34 u svetlu trojstvenih verovanja i starozavetnih svedočanstava o Davidovom Gospodu.
„Satanski stihovi”: drugi deo analize Braunove knjižice i epizode koja podriva Muhamedove tvrdnje o proroštvu i monoteizmu.
Šiiti su u pravu: Braunove izjave potvrđuju da je Alija sebe smatrao Muhamedovim naslednikom.
Nastavak odgovora Kundeu: Isaijin Sluga stradalnik i njegova pomirbena smrt za namerne prestupe, nasuprot islamskom poricanju.
Dilema Abdulaha Kundea: njegovi prigovori hrišćanstvu ruše islamsko učenje o Alahovim obavezama i kazni za tuđe grehe.
Analiza Božjeg savršenstva u svetlu islamskog učenja o posredovanju i zagovoru — odgovor na tvrdnje Abdulaha Kundea.
Analiza Božjeg savršenstva u svetlu islamskog učenja o posredovanju i zagovaranju: kuranski i hadiski izvori u sukobu.
Analiza Božije savršenosti u svetlu islamskog učenja o posredovanju i zagovoru — završni deo pobijanja Abdulaha Kundea.
Nastavak analize Kundeovih nedoslednosti: Danilov Sin čovečji kao božanska Ličnost koja prima obožavanje.
Vreme je da se ponovo razotkrije još jedan obmanjivački takijist, dr Lorens B. Braun, koji izvrće Sveto pismo i istoriju Crkve.
Nastavak odgovora Lorensu Braunu: šta je Isus zaista učio o Zakonu, šta je Pavle učio o odgovornosti i šta Kuran i hadisi kažu o delima.
Nastavak pobijanja Lorensa Brauna: Isusova univerzalna misija, posredovanje i jedinstvo Boga u svetlu Biblije i islamskih izvora.
Nastavak odgovora Lorensu Braunu: Isus kao Sin Božji i Sin Čovečji, i muslimanske molitve upućene Muhamedu.
Islamski izvori tvrde da presto dele Alah, Muhamed, Gavrilo i Sotona — primena zelenokljunčeve metode na njegove sopstvene tekstove.
Muslimanski dawagandista „Question Mark“ tvrdi da Isus nije božanski — a time zapravo dokazuje da je Muhamed lažni prorok.
Odgovor na prigovor iz Dela apostolska 2:36: kako je Bog učinio Isusa Gospodom i Hristom ako je on sam Bog?
Kuran uči da Alah nasleđuje od svojih stvorenja — kako onda može biti Bog koji je samodovoljan tvorac i vlasnik svega?
Okrećemo prigovor Pola Bilala Vilijamsa protiv njega samog: Kuran i hadisi prikazuju Alaha kako pita i uči, što po njegovoj logici poriče sveznanje.
Pol Bilal Vilijams citira Džejmsa Dana da bi pobio božanstvo Hrista, ali Danove tvrdnje zapravo dokazuju da je Muhamed bio lažni prorok i antihrist.
Pol Bilal Vilijams citira Mateja 26:39 da bi dokazao da se Isus molio kao muslimani, ali prećutkuje da je Isus Boga oslovljavao kao Oca.
Muslimanski polemičar Pol Bilal Vilijams objavljuje argumente antitrinitarnih jeretika ne shvatajući da oni razotkrivaju Muhameda kao lažnog proroka.
Kratak odgovor na tvrdnje Pola Bilala Vilijamsa iz druge debate sa velečasnim Krisom Grinom na temu „Isus: Bog ili prorok?“.
Odgovor na izvrtanje Markovog jevanđelja: zašto je Isus namerno postepeno isceljivao slepca u Vitsaidi i šta to znači za učenike.
Nastavak odgovora Vilijamsu: Isusova čuda kao božanska potvrda da je Jahve Svemogući došao u telu.
Treći deo odgovora: Isusova čuda — očišćenje gubavaca, opraštanje greha i poznavanje srca — dela koja Sveto pismo pripisuje jedino Bogu.
Odgovor na lažne optužbe Pola Vilijamsa, 1. deo: zamenička žrtva, pomirenje krvlju i namerni gresi u Mojsijevom zakonu.
Drugi deo odgovora Polu Vilijamsu: Isusove parabole, oproštenje greha i otkup, i kuranski odgovor na Boga kao Oca.
Treći deo odgovora Polu Vilijamsu: zloupotreba Isusovih reči bogatom mladiću i Markovo svedočanstvo o božanstvu Hrista.
Nastavak odgovora Polu Vilijamsu: Matej i Marko, Isusov autoritet iznad Tore i savršena saglasnost Isusa i Pavla.
Šesti deo odgovora Vilijamsu: hadisi o tome da Alah muči Jevreje i hrišćane kao žrtvu za grehe muslimana.
Odgovor Polu Bilalu Vilijamsu: Pavlove poslanice pokazuju da apostol Hrista poistovećuje sa Jahvom, Gospodom nad gospodarima i sudijom sveta.
Drugi deo odgovora Vilijamsu: Bog se u Starom zavetu vidljivo objavljivao, a u Hristu, liku nevidljivog Boga, otkriva se njegova slava.
Treći deo odgovora: Pavle je iz prve ruke video slavnu svetlost vaskrslog Hrista i propovedao da je Isus Gospod, tj. Jahve.
Odgovor na tvrdnju Pola Vilijamsa i Hašima Badata da Isus ne može biti Bog zato što je podređen Ocu. Prvi deo.
Odgovor Majka Likone na selektivne citate Pola Bilala Vilijamsa: o žanru jevanđelja, njihovoj istorijskoj pouzdanosti i izvorima o Muhamedu.
Muslimanski apologeta Pol Bilal Vilijams odgovorio je Alisteru Makgratu; pokazujemo zašto Kuran ne predstavlja tačno hrišćansko učenje o Trojstvu i Hristu.
Nastavak: Williams izostavlja ostatak Jovana 20, Markova hristologija i kuranski dokazi da Alah čini ono što pripada samo Bogu.
Paul Williams tvrdi da je Isus Mesija samo za Jevreje; kuranski i islamski izvori pokazuju upravo suprotno.
Pol Bilal Vilijams ponavlja pobijene tvrdnje, a njegov argument protiv Jevreja i hrišćana pokazuje da je Muhamed sebe učinio bogom pored Alaha.
Nastavak polemike: Williams protivreči svom proroku i muslimanskim učenjacima i nesvesno potvrđuje očuvanost i autoritet hebrejske Biblije.
Vilijamsova tvrdnja da islam ne poznaje posrednika ruši se pred kuranskim i hadiskim tekstovima o Muhamedovom posredovanju.
Kuranski stihovi, tefsiri i hadisi o tome kako je Muhamed gledao na žene: manjak razuma, batine, dečji brakovi i zarobljenice.
Muslimanka Khadijah Elisabeth iznosi prigovore hrišćanskoj veri; prvi deo odgovora o obožavanju koje pripada samo Bogu.
Nastavak razgovora: Isus prima obožavanje koje pripada Bogu — svedočanstvo sinoptičkih jevanđelja o njegovom božanstvu.
Nastavak: Jovan o obožavanju Isusa, molitve upućene Hristu i obožavanje koje mu celo stvorenje duguje.
Kako Kuran pokazuje da je Alah kriv za širk: anđeli se klanjaju Adamu, a moć i čast deli sa Muhamedom i vernicima.
Odgovor Paulu Bilalu Williamsu: priča o izgubljenom sinu ne poriče posrednika, već pokazuje da je Isus Bog koji traži i spasava izgubljene.
Isus odgovara šta čovek mora da učini da bi bio spasen — isti odgovor koji je dao i blaženi apostol Pavle.
Odgovor na optužbu da apostol Pavle uči da se žene spasavaju rađanjem dece: šta 1. Timoteju 2:15 zaista znači u svetlu Pavlovog učenja o spasenju.
Odgovor Polu Bilalu Vilijamsu: sam Stari zavet svedoči da Izrailj nije bio u stanju da ispuni Zakon dat preko Mojsija.
Završni odgovor Vilijamsu: njegove sopstvene reči dokazuju da je Isus njegov Bog, Muhamedov Bog i Bog svega stvorenja.
Odgovor na tvrdnje o 1. Timoteju 2:15: šta Kuran, hadisi i muslimanski tumači govore o postupanju prema ženama u islamu.
Neverujući optužuju da je Kuran samo zbirka drevnih bajki koje je Muhamed zapisao uz tuđu pomoć — potvrđuju to i muslimanski tumači.
Pobijanje Samija Zatarija: po islamskoj teologiji Isusov naziv „Svetlost sveta“ znači božanstvo, dok Kuran 5:15 ne naziva Muhameda svetlošću.
Kratak odgovor muslimanskom takijisti Samiju Zaatariju, koji izvrće moje reči kako bi ubedio čitaoce da su gresi mogli biti oprošteni bez krsta.
Gospod Isus Hristos – jedini istiniti Bog i večni život. Odgovor na tvrdnju muslimanskog dawa-propagandiste Samija Zatarija da Jovan 17:3 pobija božanstvo Gospoda Isusa Hrista, uz razmatranje kontekst
Odgovor na Zaatarijeva iskrivljavanja: šta su Jevreji prvog veka zaista verovali o Božjoj prirodi i Mesiji.
Odgovor Samiju Zaatariju: Isusova čuda nisu sama po sebi dokaz, već božanska potvrda njegovih izričitih tvrdnji da je Bog.
Muslim Debate Initiative tvrdi da niko za Isusovog života nije verovao da je on Bog. Odgovor na taj članak i pregled onoga što Marko zaista uči.
Nastavak: u istom poglavlju koje MDI citira, Hristos vrši dela koja Stari zavet pripisuje jedino Jahveu — hoda po moru i kaže „Ja jesam“.
Musliman davagandista posredno priznaje da je Isus Hristos tvrdio da je Bog — analiza debate Džejmsa Vajta i Samija Zaatarija.
Odgovor Basamu Zavadiju: Kuran i hadisi pokazuju da je Alah stvorio sopstveni atribut milosrđa i da tek treba da usavrši svoju svetlost.
Šamun razotkriva Zavadijeve namerne laži o selefijskom stavu da su Mekanci verovali u Alaha kao vrhovnog tvorca i gospodara.
Odgovor Basamu Zavadiju: da li hadisi Alaha svrstavaju u kategoriju shakhs — telesne, ograničene osobe?
Islamski izvori tvrde da je Adam stvoren po Alahovom obličju i visini – šta to znači za islamski monoteizam i Zavadijeve tvrdnje.
Šest ili osam dana stvaranja? Razotkrivanje još jednog neuspelog pokušaja da se pomire nepomirljivi kuranski izveštaji o stvaranju.
Nedavno je muslimanski propagandista Basam Zavadi objavio link ka razgovoru koji je vodio sa hrišćanskim pastorom Tabitijem Anjabvajlom na temu „Ko je Bog i kako smo spaseni?“, održanom 2. marta 2009.
Nastavak analize Zavadijevih argumenata: upotreba jednine, plural veličanstva i dokazi za mnoštvo u Božanstvu.
Dolazimo do poslednjeg dela rasprave: dokazi da islamski izvori priznaju postojanje više božanskih ličnosti i da Kuran ne uči da je Alah jedna ličnost.
Kuran potvrđuje da otkrivene Božje reči ne mogu biti izmenjene: odgovor Zawadiju uz svedočanstva najvećih islamskih tumača.
Veran musliman koji je dokazao da nije bio izdajnik — pogled na postupke Nidala Malika Hasana u svetlu islamskog učenja, 1. deo. Masakr u Fort Hudu ponovo je pokrenuo pitanje da li su ovakva dela moti
Drugi deo analize postupaka majora Nidala Malika Hasana u svetlu islamskog učenja o džihadu i takiji.
Odgovor Basamu Zavadiju: hadis koji navodi zapravo pokazuje da je Muhamed bio nedosledan i da protivreči Kuranu o neiskvarenosti Svetog pisma.
Basam Zavadi pokušava da ospori izveštaje iz sunitskih izvora o Muhamedovim pokušajima samoubistva; odgovor sa nizom pobijanja.
Da li islam zaista uči da je Muhamed jedini univerzalni poslanik? Odgovor na polemike Basama Zavadija i Mansura Ahmeda.
Pulijamove kritike prvorodnog greha i kaznenog pomirenja okrenute protiv islama: prenos grehova muslimana na Jevreje i hrišćane i Zavadijeva nedoslednost.
Sem Šamun i Johen Kac odgovaraju Basamu Zavadiju o kaznenoj zameni i pokazuju šta islamski hadisi uče o oproštenju greha i pravdi.
Odgovor Basamu Zavadiju o gramatičkoj grešci u Kuranu 26:16 i protivrečnostima sa Kuranom 20:47.
Da li je islam pogrešno razumeo hrišćanstvo? Hrišćanski odgovor na debatu Basama Zavadija sa dr Džejmsom R. Vajtom, prvi deo.
Da li je islam pogrešno razumeo hrišćanstvo? Hrišćanski odgovor na debatu Basama Zavadija sa dr Džejmsom Vajtom o Kuranu, Trojstvu i božanstvu Hrista.
Rani islamski izvori i tefsiri pokazuju da je Muhamed verovao u tekstualnu pouzdanost Svetog pisma Jevreja i hrišćana.
Kuran tvrdi da mu niko ne može biti ravan, ali muslimanski izvori kažu da je Satana Muhamedu stavio stihove na jezik.
Kuran uči da su muslimani robovi Alaha, ali i robovi Muhameda, a anđeli se klanjaju Adamu — primeri kršenja islamskog tevhida.
Muslimani u službi Alaha i Muhameda, njegovog saradnika: kako je Muhamed preuzeo paganske obrede Meke i sebe učinio Alahovim sudrugom.
Kuran tvrdi da svaka duša ide na sud, ali Muhamedova suna govori o 70.000 vernika koji ulaze u raj bez polaganja računa.
Prvi deo: Isus u pustinji upućuje kušača da se jedino Gospodu Bogu klanja i služi — i da Njega ne treba kušati.
Nastavak: Matej i Luka o iskušavanju Gospoda Isusa i o tome šta ono otkriva o njegovom božanskom identitetu.
Nego Ga obožavaj! Deo 3a: obožavanje koje Gospod Isus prima prema Mateju i Luki-Delima apostolskim.
Treći, četvrti i peti slučaj: gubavac, žena sa krvarenjem i Jairova kći — dodiri koji otkrivaju Hristovu božansku svetost.
Šesti do dvanaesti primer: učenici, Hananejka, isceljeni Samarjanin, deca u hramu, Stefan i rana Crkva obožavaju Isusa kao Boga.
Četvrti deo: Jahve Bog je došao — Isaija 40, Jovan Krstitelj i svedočanstvo crkvenih otaca da Hrista treba obožavati.
Biblijska definicija ovaploćenja Hrista: potpuno Bog i potpuno čovek, sa odgovorom na antitrinitarne prigovore.
Trojstvo u Svetom pismu, 1. deo: odgovor na kuransku analogiju sa Muhamedovim opraštanjem greha i posredovanjem.
U ovoj seriji dokumentujem kako je Alah nedosledno i licemerno božanstvo koje krši sopstvena pravila i postupa protivno svojim uputstvima.
Nastavak prikaza u kome pokazujemo kako Alah otvoreno krši sopstvene naredbe — na primeru Zaharije i Marije koji anđela oslovljavaju sa „Gospode“.