Kako hebrejska Biblija opovrgava islam, 1. deo

Narodi će obožavati Jahvea i njegovog mesijanskog kralja

Uvod

Muslimanski apologeti vole da tvrde da je hebrejska Biblija u svom učenju o Bogu, Mesiji, spasenju itd. bliža Kuranu i islamskoj teologiji uopšte nego hrišćanskoj veri, a naročito novozavetnim spisima.

U svetlu ove tvrdnje odlučili smo da se upustimo u poređenje između hebrejske Biblije i islamskih izvora kako bismo videli da li je to zaista tako.

U ovom članku ćemo videti šta starozavetni spisi imaju da kažu o odnosu između Jahvea i njegovih pomazanih kraljeva, posebno Mesije. To će nam pomoći da utvrdimo da li je hebrejska Biblija više u skladu sa onim što Kuran govori o ovoj temi nego sa nadahnutim hrišćanskim grčkim spisima.

Šta Kuran uči o prorocima i apostolima

Prema Kuranu, svi biblijski proroci i apostoli bili su muslimani:

„Ko drugi veru Avramovu izbegava do onaj koji ne drži do sebe!? Mi smo njega na ovome svetu odabrali, pa će on i na drugom svetu biti među dobrima. Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!" On je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru svetova." I Avram je, kao i Jakov, to sinovima svojim zapovedio: „Sinovi moji, Allah vam je veru odabrao, i nipošto nemojte da umrete drugačije osim kao muslimani.“ Zar ste bili prisutni kada je Jakovu smrtni čas došao?! Kad je on sinove svoje upitao: „Koga ćete, nakon mene, da obožavate?" Odgovorili su: „Obožavaćemo Boga tvog, Boga tvojih otaca Avrama, Jišmaela i Isaka, Boga Jedinog! I mi se samo Njemu predajemo!““

„I kada je Isus osetio da oni ne veruju, rekao je: „Ko su pomagači moji na putu prema Allahu?“ „Mi smo Allahovi pomagači“, rekoše učenici, „mi u Allaha verujemo, a ti budi svedok da smo mi Allahu predani.““ – up. Kuran 5:111

„Avram nije bio ni jevrej ni hrišćanin, već pravi vernik, Allahu predan. On nije bio od onih koji drugima daju mesto koje samo pripada Allahu.“

„I borite se, radi Allaha, istinski, onako kako treba da se bori! On vas je izabrao i u veri vam nije ništa teško propisao, u veri vašeg pretka Avrama. Allah vas je odavno nazvao muslimanima, i u ovom Kur'anu, da bi Poslanik bio svedok protiv vas, i da biste vi bili svedoci protiv ostalih ljudi. Zato, obavljajte molitvu i dajte obaveznu milostinju i Allaha se čvrsto držite. On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!“

To uključuje i kraljevske proroke, tj. proroke koji su ujedno vladali kao kraljevi, kao što su David i Solomon:

„Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Noju i verovesnicima posle njega, objavljivali smo Avramu, i Jišmaelu i Isaku i Jakovu i potomcima, i Isusu, i Jovu, i Joni, i Mojsiju, i Aronu, i Solomonu, a Davidu smo dali Psalme,“ Quran: A Reformist Translation (QRT)

„To je Naš čvrst dokaz koji smo dali Avramu protiv njegovog naroda. Mi na više stepene uzdižemo one koje hoćemo. Tvoj Gospodar je, uistinu, mudar i sve zna. I Mi smo mu darovali Isaka i Jakova; i svakog uputismo - a Noja smo još pre uputili - i od potomaka njegovih Davida, i Solomuna, i Jova, i Josifa, i Mojsija, i Arona - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra dela čine; i Zaharija, i Jovana, i Isusa, i Iliju - svi su oni bili među čestitima – i Jišmaela, i Jeliseja i Jonu i Lota - i svima smo prednost nad ostalim svetovima dali – I neke njihove pretke i njihove potomke i njihovu braću - odabrali smo ih i na Pravi put im ukazali. To je Allahova uputa kojom On upućuje one koje želi od slugu Svojih. A da su oni pored Allaha druge obožavali, sigurno bi propalo ono što su radili. To su oni kojima smo Mi dali Knjigu i mudrost i verovesništvo. Pa ako oni u to ne veruju, Mi smo to poverili ljudima koji to ne negiraju. Njih je Allah uputio, i zato sledi njihov put. Reci: „Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svetovima.““

„Tvoj Gospodar najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne verovesnike nad drugima odlikovali, a Davidu smo Psalame dali.“

To nas dovodi do sledećeg odeljka.

Šta Kuran uči o prirodi Alaha i njegovom obožavanju

Muslimansko pismo izričito uči da se samo Alahu sme služiti i da se samo on sme obožavati:

„Reci: „Ja (Muhammed) sam čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka radi dobra dela i neka pored svog Gospodara nikoga ne obožava!““

Ono takođe poriče da je Alah ikome otac, uključujući i Isusa. Tvrdi da je najviši odnos koji neko može imati sa islamskim božanstvom odnos roba:

„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“

„Oni govore: „Svemilosni je uzeo dete!“ Vi, zaista, govorite nešto strašno i gnusno! Gotovo da se od toga nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, jer Svemilosnom pripisuju dete! Nezamislivo je da Svemilosni ima dete! Pa, svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, da dođu Svemilosnom kao sluge.“

„Oni govore: „Svemilosni ima dete!“, Uzvišen i slavljen je On! A anđeli su samo sluge poštovane!“

Budući da Kuran tvrdi da su proroci i pravedni kraljevi Izraela navodno bili muslimani, to znači da oni nikome ne bi dozvolili da im se pokloni kao čin poštovanja. Niti bi Boga nazivali svojim Ocem, niti bi bili nazivani njegovim sinovima, jer to izričito protivreči učenju Kurana.

Šta hebrejska Biblija ima da kaže

Starozavetni spisi izričito protivreče Kuranu na ovoj tački, jer proročki spisi izričito svedoče da je Bog počastvovao kraljeve Izraela, tj. Davida i njegove kraljevske naslednike, dozvolivši im da stupe u odnos oca i sina sa njim. On im je takođe milostivo dozvolio da sede na njegovom zemaljskom prestolu u Jerusalimu kako bi vladali u njegovo ime kao njegovi zemaljski predstavnici:

„Ali Gospod Bog Izrailjev izabra me iz svega doma oca mojega da budem car nad Izrailjem dovijeka; jer Judu izabra za vođa, i iz doma Judina dom oca mojega; i između sinova oca mojega bi mu volja da mene postavi carem nad svijem Izrailjem. A tako između svijeh sinova mojih (jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomona, sina mojega, da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem. I reče mi: Solomon, sin tvoj, sazidaće moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja ću mu biti otac. I utvrdiću carstvo njegovo dovijeka ako bude postojan da izvršuje zapovijesti moje i zakone moje kao danas.“ 1. Dnevnika 28:4-7

„I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje umjesto Davida, oca svojega, i bijaše srećan, i slušaše ga sav Izrailj. I svi knezovi i junaci i svi sinovi cara Davida dadoše ruke da će biti pokorni caru Solomonu. I Gospod uzvisi veoma Solomona pred svijem Izrailjem i dade mu slavu carsku kakve nijedan car prije njega nije imao u Izrailju.“ 1. Dnevnika 29:23-25

„Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ umjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.“ 2. Dnevnika 9:8

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega.“ Psalam 89:19-20, 26

Jahve im je tako dodelio da učestvuju u njegovoj vlasti nad zemljom, kao i da primaju kraljevsku počast.

Na primer, hebrejski tekst svedoči da je jedino Jahve uzvišen:

„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18

A ipak je to i Davidov kralj:

Od naroda se očekuje da služe i obožavaju Jahvea:

„Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom.“ Psalam 2:11

„Služite Gospodu veselo; idite pred lice njegovo pjevajući! Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove.“ Psalam 100:2-3

„Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje.“ Psalam 86:9

„I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.“ Isaija 66:23

Od njih se takođe očekuje da služe i obožavaju Davidovog kralja:

„Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se, pokloniše se Gospodu i caru.“ 1. Dnevnika 29:20

„Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuđim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi. Po samome čuvenju slušaju me, tuđini pokorni su mi.“ Psalam 18:43-44

„Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: On će suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom. On će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti, Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. Sići će kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. Carevi tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni.“ Psalam 72:1, 9, 11

„Nego će služiti Gospodu Bogu svojemu i Davidu, caru svojemu, kojega ću im podignuti.“ Jeremija 30:9**(1)**

Dalje nam se kaže da se od naroda očekuje da hvale Jahvea i da priznaju njegovu slavu:

„Dajte, Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast. Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo!“ Psalam 96:7-9

„Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! Da se vesele i raduju plemena; jer sudiš narodima pravo, i plemenima na zemlji upravljaš. Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! Zemlja dade plod svoj; da nas blagosilja Bog, Bog naš! Da nas blagosilja Bog, i da ga se boje svi krajevi zemaljski!“ Psalam 67:3-7

A ipak nam se takođe kaže da će narodi zauvek hvaliti Davidovog kralja i da on poseduje veliku slavu:

„Velika je slava njegova tvojom pomoću; slavu si i krasotu metnuo na nj. Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošću lica svojega.“ Psalam 21:5-6

„I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni. Kći Tirova doći će s darovima, najbogatiji u narodu tebe će moliti. Sva je ukrašena kći careva iznutra, haljina joj je zlatom iskićena. U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine. Vode ih veselo i radosno, ulaze u dvor carev. Umjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, postavićeš ih knezovima po svoj zemlji. Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; potom će te slaviti narodi vavijek vijeka.“ Psalam 45:11, 17

Zanimljivo je da se reč adonajik na drugom mestu koristi za Jahvea:

„Ovako veli Gospod tvoj, Gospod i Bog tvoj, koji brani svoj narod: Evo, uzimam iz tvoje ruke čašu strašnu, talog u čaši gnjeva svojega; nećeš više piti.“ Isaija 51:22

Konačno, Jahve očekuje od svih naroda da se potpuno pokore vladavini njegovog Pomazanog Kralja, jer će biti uništeni ako to odbiju:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:1-12

Pre nego što nastavimo dalje, od ključne je važnosti da precizno odredimo šta znači da Davidovi kraljevi primaju obožavanje, kako čitaoci ne bi pogrešno razumeli. Ne pokušavamo da dokažemo da su izrailjski kraljevi bili obožavani kao Bog, jer to očigledno nisu bili. Oni jesu, međutim, primali relativno obožavanje ili, preciznije, poklonjenje ili poštovanje kao priznanje njihovog jedinstvenog odnosa sa Bogom i njihovog položaja pred njim.

S tim rečeno, vreme je da vidimo šta novozavetni spisi imaju da kažu o ovoj temi.

Šta uči Novi zavet

Novi zavet nam pomaže da razumemo zašto bi Bog dozvolio Davidovim kraljevima da prime takvu počast. Prema nadahnutim hrišćanskim grčkim spisima, svi ti kraljevi ukazivali su na veću stvarnost, na određenu ličnost koja će biti daleko iznad njih, jer on zapravo jeste ono što su oni bili samo simbolično, tj. ovaploćeni Bog.

Ti kraljevi su ukazivali na Gospoda Isusa, Božjeg jedinstvenog, božanskog Sina:

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35

Zapravo, neki od ovih starozavetnih tekstova, kao što su Psalam 72 i Jeremija 30:9, mesijanski su po svojoj prirodi, tj. to su proročki tekstovi koji ukazuju na Hrista.

Stoga ne treba da čudi što hrišćanski spisi ne samo da svedoče da Isus učestvuje u Božjoj vlasti nad narodima, već dalje objavljuju da on čak prima obožavanje koje bi trebalo da prima jedino Bog:

„A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gdje će se Hristos roditi. A oni rekoše: U Vitlejemu judejskome; jer je tako prorok napisao: I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izići Vođa koji će napasati narod moj Izrailja. Onda Irod, tajno dozvavši mudrace, saznade od njih kada se pojavila zvijezda. I poslavši ih u Vitlejem, reče: Idite i raspitajte se dobro za dijete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja dođem da mu se poklonim. A oni, saslušavši cara, pođoše, i gle, zvijezda, koju su vidjeli na Istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gdje bješe dijete. A kad vidješe zvijezdu, obradovaše se veoma velikom radosti. I ušavši u kuću, vidješe dijete sa Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se, pa otvorivši riznice svoje, prinesoše mu dare: zlato, tamjan i smirnu.“ Matej 2:1-2, 11

„A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:16-18

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“ Jovan 5:22-23

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:1-9

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih. I vidjeh posred prijestola i četiri živa bića, između starješina, Jagnje gdje stajaše kao zaklano, i imađaše sedam rogova i sedam očiju, a to su sedam duhova Božijih koji se šalju po svoj zemlji. I dođe i uze knjigu iz desnice Onoga koji sjeđaše na prijestolu. I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:5-14

To znači da hebrejska Biblija protivreči Kuranu, ali se savršeno slaže sa hrišćanskim spisima!

Drugim rečima, imamo dva skupa svetih spisa koji opovrgavaju tvrdnje koje je Muhamed izneo u svom pismu.

Time dolazimo do zaključka prvog dela naše rasprave. Vreme je da pređemo na Drugi deo, jer imamo još mnogo toga da kažemo o uzvišenom statusu Mesije.

Napomene

(1) Kako čitaoci ne bi pretpostavili da Jeremija ovde ima u vidu istorijskog Davida, iz njegove knjige je jasno da ime „David“ nije upućivanje na drevnog kralja koga će Bog vaskrsnuti iz mrtvih da bi ponovo vladao nad Izraelom. Naprotiv, ime se odnosi na jednog od njegovih potomaka, tačnije na Mesiju, koji će u određenim aspektima biti nalik svom pretku.

To se lako može pokazati jednostavnim uvidom u neposredni kontekst dotičnog poglavlja:

„I knez će njihov biti od njih, i vladalac će njihov izlaziti ispred njih; i daću mu da pristupa, i pristupaće k meni; jer ko je taj koji se usuđuje pristupiti k meni? govori Gospod.“ Jeremija 30:21

Prema ovom stihu, Jahve će izabrati Vladara iz naroda da mu pristupi, što stoga dokazuje da Kralj koji dolazi neće doslovno biti David. To dodatno potvrđuju sledeći odlomci:

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.“ Jeremija 23:5-6

„U te dane i u to vrijeme učiniću da proklija Davidu Klica prava, koja će činiti sud i pravdu na zemlji. U te dane spašće se Juda, i Jerusalim će stajati bez straha, i zvaće se: Gospod pravda naša.“ Jeremija 33:15-16

Onaj koga će Bog podići da pravedno vlada i pravedno sudi izričito se naziva Izdanak Davidov, tj. Davidov potomak, a ne sam David.

Zanimljivo je da se ovom Kralju daje i ime „Jahve, pravda naša“, što je izričita naznaka da će ovaj Vladar biti više nego čovek; Kralj koji treba da dođe iz Davidove loze biće takođe potpuno božanski, budući ljudsko otelovljenje same Božje prirode i prisustva.

Da su odlomci poput Jeremije 23:5-6 i 30:9 mesijanski po svojoj prirodi priznaju čak i rabinski izvori:

Rav Jehuda je rekao: „Rav je rekao da će Sveti, blagosloven neka je, u budućnosti podići za njih [za Izrael] drugog Davida, jer je rečeno Služiće Gospodu Bogu svome i Davidu, kralju svome, koga ću im podići (Jer. 30:9). Ne kaže se ’podigao je‘, nego ’podići će‘.“ (B. Sanh. 98b)

R. Šmuel bar Nahmani je rekao u ime R. Johanana: „Trojica se nazivaju imenom Svetoga, blagosloven neka je, a to su: pravednik, Mesija i Jerusalim….“ (B. Bab. Bath. 75b)

(Raphael Patai, The Messiah Texts: Jewish Legends of Three Thousand Years [Wayne State University Press, Detroit, MI 1979], str. 20-21; podebljanje naše)

Kako se zove Kralj Mesija? R. Aba bar Kahana je rekao: „GOSPOD [Adonaj] je njegovo ime, jer je pisano, Podići ću Davidu pravedni Izdanak…. U njegove dane Juda će biti spasen…. A ovo je ime kojim će se zvati: Gospod je pravda naša (Jer. 23:5-6).“ Jer R. Levi je rekao: „Blažena je zemlja čije je ime kao ime njenog kralja i ime čijeg je kralja kao ime njenog Boga….“ R. Jehošua je rekao: „IZDANAK [Cemah] je njegovo ime, jer je pisano, Evo čoveka čije je ime Izdanak i koji će izniknuti sa svoga mesta i sagraditi Hram Gospodnji (Zah. 6:12).“ R. Judan je u ime R. Ajba rekao: „Menahem [’Utešitelj‘] je njegovo ime, jer je pisano, Jer je Utešitelj daleko od mene (Plač Jer. 1:16).“ U kući R. Šele rekli su: „ŠILO je ime Mesije, jer je pisano, Dok ne dođe Šilo (Post. 49:10), a reč se piše Šela.“ U kući R. Hanine rekli su: „HANINA je njegovo ime, jer je pisano, Jer vam neću ukazati milost [hanina] (Jer. 16:13).“ U kući R. Janaja rekli su: „JINON je njegovo ime, jer je pisano Neka njegovo ime traje [jinon] dokle je sunca (Ps. 72:17).“ R. Biva iz Srungaje je rekao: „NEHIRA [’Svetlost‘] je njegovo ime, jer je pisano, I svetlost [nehora] prebiva s Njim (Dan. 2:22), a piše se nehira.“ R. Jehuda ben R. Šimon je rekao u ime R. Šmuela ben R. Jichaka: „Ovaj Kralj Mesija, ako je od onih koji su živi, njegovo ime je DAVID, a ako je od onih koji su umrli, njegovo ime je DAVID.“ R. Tanhuma je rekao: „Reći ću vam razlog: [pisano je] On daje veliko spasenje svome kralju i pokazuje milost svome pomazaniku (Ps. 18:51). [Zatim] nije pisano ’i Davidu‘, nego svome pomazaniku, Davidu i njegovom semenu….“

(Plač Jer. Rab. 1:51, str. 36, uz Plač Jer. 1:16)

Rav Huna je rekao: „Mesija se naziva sa sedam imena, a to su: Jinon, Cidkenu [’Pravda naša‘], Cemah [’Izdanak‘], Menahem [’Utešitelj‘], David, Šilo i Ilija. (Mid. Mišle, izd. Buber, str. 87)

Mesija se naziva sa osam imena: Jinon, Cemah, Pele [„Čudo“], Joec [„Savetnik“], Mašiah [„Mesija“], El [„Bog“], Gibor [„Junak“] i Avi Ad Šalom [„Večni Otac mira“]. (Buberova beleška, isto, str. 87)

(Isto, str. 21-22; podebljanje naše)

Što se tiče razloga zbog kojeg je sam Jerusalim nazvan po Jahveu, to je zato što je to grad u kome Jahve sam dolazi da lično prebiva, mesto za koje proroci kažu da se u njemu nalaze njegov presto i njegovo ime:

„I kad se umnožite i narodite u zemlji, onda se, veli Gospod, neće više govoriti: Kovčeg zavjeta Gospodnjega; niti će im dolaziti na um niti će ga pominjati, niti će hoditi k njemu, niti će ga više opravljati. U to će se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Gospodnji, i svi će se narodi sabrati u nj, k imenu Gospodnjemu u Jerusalimu, i neće više ići po misli srca svojega zloga.“ Jeremija 3:16-17

„Potom me odvede k vratima koja gledaju na istok. I gle, slava Boga Izrailjeva dohođaše od istoka, i glas joj bijaše kao glas velike vode, i zemlja se sjaše od slave njegove. I utvara koju vidjeh bijaše kao utvara koju vidjeh kad dođoh da zatrem grad: bješe utvara kao ona koju vidjeh na rijeci Hevaru; i padoh na lice svoje. A slava Gospodnja uđe u dom na vrata koja gledaju na istok. I podiže me duh i odvede me u unutrašnji trijem; i gle, dom bijaše pun slave Gospodnje. I čuh gdje mi progovori iz doma, i čovjek stajaše kod mene. I reče mi: Sine čovječji, ovo je mjesto prijestola mojega i mjesto stopa nogu mojih gdje ću nastavati usred sinova Izrailjevijeh dovijeka; i dom Izrailjev neće više skvrniti svetoga imena mojega ni oni ni carevi njihovi kurvarstvom svojim i mrtvijem tjelesima careva svojih ni visinama svojim. Metaše prag svoj do moga praga, i dovratnike svoje do mojih dovratnika i pregradu između mene i sebe, te skvrniše sveto ime moje gadovima svojim koje činjahu; zato ih satrh u gnjevu svom. Sada neka uklone daleko od mene kurvarstvo svoje i mrtva tjelesa careva svojih i nastavaću usred njih dovijeka.“ Jezekilj 43:1-9

„Unaokolo će biti osamnaest tisuća lakata, a ime će gradu od toga dana biti: Gospod je tu.“ Jezekilj 48:35

Međutim, prema Jeremiji 23:5-6, upravo je mesijanski Izdanak Davidov taj koji dolazi da vlada u Jerusalimu!

To jednostavno potvrđuje da Mesija nije niko drugi do ljudsko ispoljenje Jahvea Boga koji dolazi da prebiva sa svojim narodom, što objašnjava zašto se naziva Jahve, pravda naša!

Dakle, ovo je jednostavno još jedno područje u kome se i hebrejska Biblija i Novi zavet slažu jedno s drugim naspram Kurana!