Još o islamskom ženskom obrezivanju
Žensko obrezivanje (tačnije, genitalno sakaćenje žena) deo je islamskog učenja, kao što potvrđuje sledeći muslimanski izvor.
282 objava
Žensko obrezivanje (tačnije, genitalno sakaćenje žena) deo je islamskog učenja, kao što potvrđuje sledeći muslimanski izvor.
I druga izopačena islamska učenja: navodi iz klasičnih islamskih izvora o ženskom obrezivanju, seksualnoj etici i položaju žene.
Muslimani tvrde da su verniji Zakonu jer se obrezuju, ali Kuran obrezanje ne pominje, dok hadisi nalažu i žensko obrezivanje.
Prema navodno verodostojnim predanjima, Muhamedova dete-nevesta i treći halifa priznali su da Kuran sadrži gramatičke greške.
Imam an-Nawawi i drugi sunitski učenjaci o mursal hadisima: definicija, uslovi prihvatanja i sporovi oko njihove verodostojnosti.
Nastavak: Alijev sopstveni kriterijum otkriva da je Muhamed oduvek nameravao da napadne nevernike i da ih podjarmi.
Nastavak pobijanja: sam Kuran potvrđuje starozavetne ratove koje Šabir Ali napada, a Muhamed nije imao problem sa Božjim naredbama Izrailjcima.
Kriterijumi Šabira Alija o nasilju u Svetom pismu i Kuranu na kraju dokazuju da je Muhamed potvrdio Toru i osvajanje Hanana.
Nastavak kritike Šabira Alija: dilema večne molitve sure al-Fatiha i kuranski prikaz Svetog Duha kao božanskog sustvoritelja i darodavca života.
Nastavak kritike Šabira Alija: islamski izvori uče da je Kuran nestvoreni govor Alaha, svesno biće koje govori, moli se i prepire sa Alahom.
Ali tvrdi da Jevreji Toru smatraju nestvorenom kao muslimani Kuran; rabinski izvori pokazuju suprotno – Tora je stvorena pre sveta.
Nastavljamo izlaganje taktika koje Ali koristi u debatama i navodnim dijalozima — ovoga puta njegove protivrečnosti i nedoslednosti.
Prvi deo serije odgovora na argumente Šabira Alija protiv Trojstva: Justin Mučenik, Bart Erman i izvrtanje svedočanstva crkvenih otaca.
Nastavak odgovora Šabiru Aliju: Justin Mučenik uči da se obožava jedino Bog — Otac, Sin i Sveti Duh — i da je Hristos Gospod nad vojskama.
Šabir Ali tvrdi da je Justin Mučenik obožavao anđele uz Oca, Sina i Duha. Odgovor na to iskrivljavanje, uz svedočanstva crkvenih istoričara.
U ovom tekstu iznosim hadise o Kuranu koji se na poslednji dan pojavljuje kao čovek, kao i varijantna čitanja i tekstualna iskvarenja.
Odgovor na tvrdnju da je Isusov poklič sa krsta pogrešno citiranje Psalma 22:1 — o hebrejskom, aramejskom i targumu Jonatan.
Rabin Tovija Singer priznaje da Isaija 53 pretkazuje stradanje Mesije — čime se ruši Vilijamsova odbrana Kurana i Muhamedovog proroštva.
Al-Tabari, al-Buhari, Ibn Ishak i Guillaume: pregled dokaza da je Satana naveo Muhameda da hvali tri boginje kao Alahove kćeri.
Satanski stihovi: muslimanski tumači, verodostojni lanci prenosilaca i Ibn Taymiyyahovo prihvatanje da je Muhamed veličao tri paganske boginje.
SATANSKI STIHOVI. Pobijanje Ataijeve tvrdnje da je Kuran 22:52 „spušten“ osam godina kasnije — o nasumičnoj kompoziciji Kurana.
Satanski stihovi, prvi deo: zašto nema kuranskih rukopisa sa satanskim stihovima — islamski izvori o uništenju kodeksa i gubitku delova Kurana.
Ibn Kesirovo tumačenje pojma muhajmin u kontekstu Kurana 5:48, gde se za Kuran kaže da je čuvar i svedok prethodnih Svetih pisama.
Muhamedovo satansko nadahnuće: odgovor na muslimanske prigovore protiv istoričnosti satanskih stihova u najranijim izvorima islama.
Najraniji islamski izvori beleže kako je Satana naveo Muhameda da izgovori stihove u slavu triju paganskih boginja — takozvani satanski stihovi.
Vilijam Montgomeri Vot, jedan od najvećih islamologa 20. veka, o tome kako je Muhamed pod satanskim nadahnućem hvalio tri paganske boginje.
Prema hadisu, Muhamed je tvrdio da Hasana ibn Sabita nadahnjuju Gavrilo i Sveti Duh — isti izvori koje Kuran pripisuje sopstvenoj objavi.
Islamski izvori svedoče o demonu al-Abyadu koji se Muhamedu javljao u Gavrilovom obličju — i o Muhamedovom strahu da je opsednut džinom.
Muhamedovo priznanje da je poslušao Satanu razotkriva ga kao lažnog proroka — osuđenog i Kuranom i Svetim pismom.
Najraniji i najpouzdaniji islamski izvori beleže da je Muhamed hvalio boginje Lat, Uzu i Menat — takozvane „satanske stihove“.
Al-Sujuti navodi predanja sa verodostojnim lancima: Satana je nadahnuo Muhameda da hvali tri paganske boginje, uz rečenicu koja nedostaje u Kuranu 22:52.
Alfred Gijom o rukopisu br. 727 iz Fesa koji potvrđuje da je Ibn Ishak preneo izveštaj o sotonskim stihovima, a da ga je Ibn Hišam izbacio.
Izveštaji iz šiitske zbirke al-Kafi u kojima se Kuran, njegova poglavlja i stihovi na Sudnji dan pojavljuju u ljudskom obliku i govore Alahu i ljudima.
U ovom članku navodim određene hadise iz zbirke pod naslovom Al-Kafi koji se tiču Alahovih telesnih delova i odnosa Kurana prema njemu. Za razliku od selefija, koji tvrde da se pominjanje Alahovih ruk
Predanja iz zbirke Al-Kafi: Kuran je imao 17.000 stihova i objavljen je na jednom harfu, a ne na sedam, kako tvrde sunitski izvori.
Luka beleži Isusov odgovor ženi koja je hvalila njegovu majku, a isti iskaz nalazimo citiran u muslimanskom delu Abu Ubejda el-Kasima ibn Selama.
Ibn Kajim al-Dževzija o stavovima muslimanskih učenjaka o očuvanju Tore: tri mišljenja o navodnom iskrivljenju teksta.
Nastavak razmatranja Ehrmanovih tvrdnji o 1. Jovanovoj 5:7: njegov argument zapravo dokazuje da Jovanovo jevanđelje prikazuje Isusa kao jednakog Ocu.
Ehrman tvrdi da je 1. Jovanova 5:7 kasniji umetak. Pokazujem zašto taj argument nimalo ne pomaže muslimanskim polemičarima protiv učenja o Trojstvu.
Postoje predanja u kojima se Aiši pripisuje izjava da je devojčica od devet godina žena. Al-Albani je te reči ocenio kao neautentične.
Pravni stavovi sajta IslamWeb o braku i odnosima sa maloletnicama: većina učenjaka dozvoljava snošaj kada je devojčica sposobna da ga izdrži.
IslamWeb pobija predanje da je devojčica sa devet godina žena; izvori pokazuju da Aiša nije dostigla pubertet do svoje četrnaeste godine.
Ponovni osvrt na Muhamedov susret sa duhom koji ga je psihički zlostavljao i toliko traumatizovao da je više puta pokušao da se ubije.
Abdulah ibn Sad ibn Abi Sarh, Muhamedov pisar objave, tvrdio je da je menjao kuranski tekst — i zbog toga je bio osuđen na smrt posle osvajanja Meke.
Kuran tvrdi da sve objašnjava u detalje i da je bez protivrečnosti — a ipak o spasenju Jevreja i hrišćana govori dvostruko. Još jedna dilema „samo Kuran“.
Kratak prikaz kako Kuran svedoči da je on jedini hadis koji je Alah nadahnuo i pismo koje sve potanko objašnjava, pa drugi hadis nije potreban.
U ovom tekstu citiram delo Gregory Palamas: The Hesychast Controversy and the Debate with Islam (Translated Texts for Byzantinists, tom 8), u prevodu, sa uvodom i beleškama Normana Rasela, objavljeno
Citati ljubaznošću Divine Mercy Apologetics: stav svetog Grigorija Palame o muslimanima u saglasju sa Katoličkom crkvom.
Navodi iz pravoslavnog dokumenta o socijalnom etosu (2020): islam, judaizam i odnos prema drugim crkvama i religijama.
Odlomci iz obraćanja patrijarha Kirila muslimanskim liderima: tvrdnja da pravoslavni i muslimani služe istom Bogu i vrše njegovu volju.
Sveti Grigorije Palama u dijalogu sa turskim muslimanima tvrdi da prizivaju istog Boga, neodvojivog od Hrista.
Šta zvanični dokumenti Katoličke crkve — Katehizam, Lumen gentium i Nostra aetate — uče o svetskim religijama i o tome kako se zadobija spasenje.
Kuran sam pobija tvrdnju da je Muhamed Ismailov potomak: narod kome je poslat nikada nije imao proroka ni knjigu, a Ismail je imao oboje.
Kuran optužuje Jevreje da Uzejra obožavaju kao sina Alahovog. Da li je Uzejr Jezdra ili egipatski bog Oziris — i zašto obe opcije stvaraju problem?
Kuran tvrdi da je potpuno razjašnjeno pismo, a ipak brka biblijske ličnosti i njihova imena, preuzeta iz grčkih i sirijskih oblika.
Kuran izvrće susret Boga i Mojsija kod gorućeg grma: da li se štap pretvorio u zmiju, u živo biće ili u džina?
Kuran Mojsijevu ruku koja postaje bela navodi među devet znakova, dok Biblija kaže da je ruka postala gubava — protivrečnost koju Kuran ne izbegava.
Zašto su muslimani krivi za širk: Danilov Sin Čovečiji prima obožavanje koje Kuran i hadisi zabranjuju svakome osim Alahu.
Suprotno uverenju nekih, u Kuranu ne postoji nijedan stih koji ženama nalaže hidžab kao odeću za pokrivanje glave ili lica.
Islamska predanja se slažu sa Svetim pismom: Sara je bila Avramova sestra, a Agara Sarina sluškinja. Navodi iz Sahiha al-Buharija i al-Taberijeve istorije.
Poslednji deo odgovora In Anwaru: kuranske reči čije tačno značenje ni Muhamedovi najbliži saputnici nisu pouzdano znali.
Četvrti deo: mnoštvo gramatičkih grešaka u Kuranu, uz priznanja Aiše, Osmana i muslimanskih učenjaka da spis nije napisan na savršenom arapskom.
Šta zapadni i muslimanski učenjaci kažu o nepovezanosti, gramatici i strukturi Kurana — Karlajl, Gibon, Neldeke, Dašti, Puin, Bel, Vat i Esak.
Nastavak: strane reči u Kuranu i tajanstvena slova na početku sura koja su vekovima zbunjivala i same muslimanske učenjake.
Odgovor na pokušaj Ibn Anvara da objasni strane reči u Kuranu, koji tvrdi da je na čistom arapskom i da je nestvoreni, večni Alahov govor.
Kuranski Injil i Tawrat, Ibn Abbas i Al-Bukhari o iskvarenju: da li je reč o tekstu ili o tumačenju? Svedočanstva muslimanskih učenjaka o Bibliji.
Kuran zlatno tele pripisuje Samarjaninu, iako Samarjani u Mojsijevo vreme nisu postojali — još jedan promašaj koji razotkriva Muhameda.
Odgovor na prigovor iz Dela apostolskih: spasenje dolazi verom u Hrista, a ne držanjem Zakona niti prinošenjem životinjskih žrtava u hramu.
Citati iz izlaganja o Gospodnjoj smrti i vaskrsenju: 1. Korinćanima 15, istorijska pouzdanost Luke-Dela, Kuran i hadisi o Isusovoj smrti.
Kljucni tekst o Trojedinstvu Boga: odgovor Basamu Zavadiju i unitarijancima na tvrdnju da je krsna formula iz Mateja 28:19 kasniji dodatak.
Odlomak iz Talmuda (Hagiga 12b) o sedam nebeskih svodova, stubovima zemlje i izvoru Muhamedove tvrdnje o rastojanju od pet stotina godina.
Sunitski pozdrav as-salamu alaykum ne nalazi se u Kuranu, koji koristi oblik salamun — još jedan slučaj gde hadisi nadjačavaju Kuran.
Predanja iz tefsira i hadisa o telesnoj bliskosti Muhameda sa muškarcima — er-Razi, Ebu Davud i et-Taberani.
Dodatni dokazi da kuranski Ahmad nije Muhamed, već Sveti Duh — Paraklit kojeg je Isus obećao da će poslati posle svog vaznesenja.
Odgovor na muslimanski prigovor iz Luke 2:22-24: Isus je i Gospod i Sin Gospodnji, Jehova u telu prinet pred Gospoda, svog Oca.
Dodatna potvrda da je Muhamed nosio žensku odeću: naučna studija o arapskoj odeći i sunitska predanja o mirtu njegove žene Aiše.
Kameron Bertuci iz Capturing Christianity izlaže 15 paralela između islama i mormonizma — od „izgubljenih“ proročanstava koja su navodno najavljivala njihov dolazak, do demonskih manipulacija, posebni
Nastavak pobijanja tvrdnje da Luka i Dela apostolska nemaju teologiju zamenskog pomirenja: naučna gledišta, Makavejske knjige i Isus kao pravedni mučenik.
Uvod u seriju o Lukinom viđenju Hristove smrti: istorijska pouzdanost Luke i Dela apostolskih i Pavlovo naglašavanje zamenske žrtve.
Prema sunitskim predanjima, Aiša je mrzela Aliju i radovala se njegovoj smrti — a Muhamed je rekao da Aliju može mrzeti samo licemer.
Sunitska predanja o Aišinoj ljubomori, tuzi i mržnji prema Aliji — i o Muhamedovom neuspehu kao supruga.
Iz Iggeret Teimana: Majmonid o Muhamedu, o muslimanskim tvrdnjama da ga Tora najavljuje, i o životu Jevreja pod islamskom vlašću.
Kuran prekoreva Jevreje što skrivaju istinu iz Knjige koju imaju — a to potvrđuje očuvanost Svetog pisma.
Prema sunitskom islamu, Alah je na ploči al-Lawh al-Mahfuz zapisao sve što će se dogoditi pedeset hiljada godina pre stvaranja nebesa i zemlje.
Kuran tvrdi da je Alah stvorio sve, a hadisi govore o prestolu, oblacima i vodi pre stvaranja. Šta to znači za islamsko učenje o stvaranju?
Ibn Kesir i drugi sunitski autoriteti o prestolu koji škripi, osam nebeskih planinskih koza i kitu koji drži zemlju — islamska kosmologija.
Ako grčko doxa znači hamd, onda su pravi Muhamed i Ahmed Isus i Sveti Duh — jer Sveto pismo obojicu naziva slavnima i Paraklitom.
Da li se ime Ahmad iz Kurana odnosi na Muhameda ili je rec o opisu Svetog Duha koga je Hristos obecao? Analiza sure 61:6 i jovanovskih tekstova.
Izraz Muhamed javlja se u Kuranu samo četiri puta. Da li se odnosi na islamskog proroka ili na Isusa kao Onoga koji je mnogo hvaljen?
Kuran i muslimanski tumači svedoče da je Muhamed Toru smatrao merodavnom i nepokvarenom, pozivajući Jevreje da po njoj sude.
Muhamed je, ponavljajući ono što je čuo od drugih, na kraju poistovetio Isusa sa Sinom Čovečjim iz Danilove vizije zabeležene u 7:13-14.
Arapski Danilo naspram Kurana: Sin čovečji prima obožavanje, jaše na oblacima kao Jahve, a rabinski judaizam ga vidi kao Cara Mesiju.
Kuran opisuje Isusovo začeće na sirov i vulgaran način, tvrdeći da je Alah udahnuo u Marijin polni organ — što priznaju i muslimanski komentatori.
Islamski izvori otkrivaju da je jedan od Muhamedovih drugova prešao u hrišćanstvo u Abisiniji i time razotkrio Muhamedovu obmanu.
Odeljak o braku sa maloletnicom iz internet Enciklopedije islamskog prava, sa dokazima iz Kurana, sunneta i stavovima četiri pravne škole.
Islamski učenjaci o nestvorenom Kuranu: zabranjeno je reći da je recitovanje stvoreno, a onima koji to tvrde pretilo se odrubljivanjem glave.
Odgovor na tvrdnju da muslimani ne veličaju Muhameda: islamski izvori pokazuju da ga sam Alah hvali pred anđelima i da će ga hvaliti celo stvorenje.
Kuran Izrailjcima pripisuje reči „čuli smo i ne pokoravamo se“ — Muhamedova zabuna oko hebrejskog teksta iz Ponovljenih zakona 5:27.
Šiitski hadisi o Isusu kao Duhu i Reči Alahovoj: predanja iz Bihar al-Anvara i drugih izvora u kojima ga nazivaju Ruhulah.
Prema sunetu Muhameda i mišljenju njegovih sledbenika, igranje šaha ili bekgemona jeste greh: pregled hadisa iz Sahih Muslima, Miškata, Adaba i Muvate.
Muhamedovo iskrivljeno shvatanje prvorodnog greha: zašto je naredio ubijanje svih guštera zbog basne o Avramu bačenom u vatru.
Kuran tvrdi da se Avram prepirao s kraljem — muslimanski tumači kažu da je to bio Nimrod. Ali Petoknjižje o tome ne zna ništa.
Muhamed je proklinjao Jevreje i hrišćane zbog pretvaranja grobova proroka u mesta obožavanja — a njegov grob postao je upravo to.
Kuran tvrdi da postoje stihovi čije značenje zna samo Alah. Varijantna čitanja sure 3:7 i Tabarijev komentar razotkrivaju duboku protivrečnost.
Sam Shamoun pokazuje da Kuran o Alahu govori kao o bogu koji se kaje, popušta i menja svoje mišljenje — odgovor na tvrdnje korisnika 1MoreMuslim.
Prema navodno verodostojnim sunitskim predanjima, Aiša je prala, a suvo seme i noktima strugala sa Muhamedove odeće.
Nekadašnji članak: da li Kuran sam tvrdi da je potpun, jasan i detaljan, i da li su muslimanima potrebne druge knjige pored njega?
Daniel Haqiqatjou brani tradicionalnu islamsku praksu prizivanja mrtvih muslimana: tavesul, istigasa i spor oko širka.
Pokazujem koliko je islam nekoherentan i seksualno perverzan: pojedini muslimanski učenjaci dopuštaju brak sa ćerkom rođenom iz bluda.
Pregled kuranskih podataka koji pokazuju da su Alah i Muhamed praktično jedno te isto: što pogađa Muhameda, pogađa i Alaha.
Nastavak analize tvrdnje Džamala Badavija da islam zabranjuje obožavanje preko posrednika: Kuran i hadisi zahtevaju predanu službu Muhamedu.
Badavi tvrdi da islam zabranjuje obožavanje Boga preko posrednika — ali Kuran i hadisi zahtevaju pokornost Muhamedu i njegovo posredovanje.
Kuran na odvratan način dozvoljava bračne odnose i razvod sa nedozrelim, prepubertetskim maloletnicama — analiza izraza nisa i sunitskih tumačenja.
Kuran tvrdi da nema poslanika ni proroka kojem Sotona nije ubacio svoje reči — a Isus i njegova majka izuzeti su od đavolovog dodira.
Dodatak: čak i uz tradicionalno tumačenje Kurana 30:1-5, rimska pobeda nad Persijancima kasni preko 13 godina — lažno proroštvo koje razotkriva Muhameda.
Nastavak izlaganja o navodnom proroštvu iz Kurana 30:1-5 i hadisima koji pokazuju da je nastalo tek nakon rimske pobede nad Persijancima.
Kuransko proroštvo o Rimljanima (S. 30:1-5) ne kazuje ko, gde ni kada — a bez vokalskih znakova tekst se može čitati i sasvim obrnuto.
Islamski izvori pokazuju da je Muhamed naređivao ubijanje pasa i svojih kritičara — teško da je bio milost svemu stvorenom.
Rabinski izvor pobija laž da je Rebeka imala tri godine kada se udala za Isaka — odgovor muslimanima koji se pozivaju na Rašija.
Salafista Džalal Abualrub napada šiite zbog privremenog braka, a upravo taj oblik prostitucije dozvolio je njegov prorok Muhamed.
Kako je Muhamed od Alaha i Isusa načinio dva Gospoda: analiza Kurana 9:31, veznika wa i posledica po islamsku teologiju.
Kako je Muhamed pretvorio Isusa i Mariju u dva boga pored Alaha — kuranski i hadiski dokazi o njihovoj bezgrešnosti.
Kuran i islamska predanja pripisuju Mariji i Isusu odlike koje ih izdvajaju iz stvorenja — sve do nagoveštaja njenog uznesenja na nebo.
Odlomak sa fejsbuka Jasira Kadija o tome koga je Avraham, prema muslimanskim izvorima, trebalo da žrtvuje — Ismaila ili Ishaka.
Muhamedanski prigovor da Biblija kleveće proroke primenjen na Kuran i hadise: Josif, Avraam i njihovi navodni gresi.
Prema sahih predanju, grupa visokih i mršavih muškaraca jahala je Muhameda cele noći, ostavljajući ga u bolu i iscrpljenosti.
Tvrdnja da je Buhari nepotpuno preneo izjavu Ibn Omera o povodu objave kuranskog stiha 2:223.
Ugledni muslimanski autoriteti — Malik, El-Šafija, Ibn Omer i drugi — o dozvoljenosti analnog seksa na osnovu sure 2:223.
Muslimani prikrivaju nemoralna učenja svog proroka brisanjem dela Ibn Omarove izjave o suri 2:223 kod al-Buharija.
Kako je jedan od najvećih islamskih tumača objasnio device začeće Marije — i šta to otkriva o islamskim izvorima.
Odlomak sa sajta Islam Question & Answer: o glumi i o propisu o ženidbi mladim devojčicama. Sav naglasak je moj.
Prevod odgovora sa Islam Q&A 146882: da li islam propisuje najnižu starost za brak muškaraca i žena, uz kuranske i hadiske dokaze.
Hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Ajša nije bila dostigla pubertet kada je Muhamed konzumirao brak s njom.
Nastavak analize islamskog stava o Adamovom grehu: hadisi, Kuran i predodređenje — pobijanje tvrdnje o „prvorodnom oproštaju“.
Pobijanje muslimanske tvrdnje o „istočnom oproštaju“: Kuran i tefsiri pokazuju da je Adamov greh pogodio celo čovečanstvo. Prvi deo.
Dokazi iz Kurana i hadisa da je greh Adama i Eve pokvario ceo ljudski rod i doveo do izgnanstva iz raja.
Kuran i hadisi tvrde da je Alah izvukao potomstvo iz Adamovih bedara i crno potomstvo unapred odredio za večnu paklenu vatru.
Islamski izvori pokazuju da Alah plaća žrtveni otkup stvorenom duhovnom biću kako bi obezbedio oslobođenje muslimana iz pakla.
Odgovor na tvrdnju da je Isus bio samo nacionalni prorok: davidovski Car Izrailja je po Pismu Vladar kome se svi narodi moraju pokoriti.
Nastavak pobijanja Adnana Rašida: da li je u Muhamedovo vreme postojao arapski prevod jevanđelja i od koga je Muhamed mogao da čuje biblijske priče?
Nastavak pobijanja Adnana Rašida: kako Kuran pogrešno predstavlja hrišćansko učenje o Trojstvu i o božanstvu Hrista.
Kuran ne osuđuje Trojstvo koje hrišćani ispovedaju — on mu, nesvesno, svedoči. Odgovor na drugi Adnanov prigovor.
Materijal sastavljen povodom pokušaja Adnana Rašida da dokaže kako Kuran svedoči o iskvarenosti Starog i Novog zaveta.
Šta zaista znači muhaimin u Kuranu 5:48 i zašto taj stih ne dokazuje iskvarenost Biblije — nastavak polemike sa Adnanom Rašidom.
Mekanske i medinske sure potvrđuju da su Jevreji i hrišćani u Muhamedovo vreme posedovali neiskvarena Božja pisma.
Muslimanski apologeti tvrde da Kuran ne pominje Bibliju ni kanonska jevanđelja. Kuranski tekst i sami muslimanski prevodioci govore suprotno.
Grčki prevod Kurana reč za Knjigu datu Jevrejima i hrišćanima prenosi kao Biblos — odakle potiče reč Biblija — potvrđujući da je Alah objavio Bibliju.
Kuranski stihovi koji svedoče da su Jevreji i hrišćani u Muhamedovo vreme još uvek posedovali izvorna, neiskvarena Sveta pisma.
Citati iz Kadijeve biografije Muhameda pokazuju da su muslimani muhamedanci koji su svog proroka uzdigli do božanskog statusa.
Kuranski stihovi koji pokazuju da rec ahad ne znaci „jedan“, vec „jedan od“ – ponovno razmatranje izraza iz sure 112:1.
Epigrafičar Ahmad al-Džalad: predislamski natpis priziva božanstvo ḥd „Jedan” pored boginje Alat, dok su Alah i Rahman bili paganska imena.
Prema Hebrejskoj Bibliji, jedno od Baalovih imena jeste Baal Zevuv, kojeg Gospod Isus poistovećuje sa Satanom — a islamski izvori Hubala sa Alahom.
Dokazi da je islam religija Baala prerušena u avramovski etički monoteizam: Hubal, glavno božanstvo Meke, i njegova veza sa Alahom.
Jasir Kadi opisuje kako je paganizam ušao u Arabiju — a njegovi navodi pokazuju da Alah iz Kabe nije bio niko drugi do idol Hubal, tj. lažni bog Vaal.
Prema muslimanskim autoritetima, arapske reči muškog roda često obuhvataju i muškarce i žene, osim ako kontekst ne ukazuje drugačije.
Srednjovekovni muslimanski komentator imam al-Navavi objašnjava hadise u kojima Muhamed naziva Isusa Božjom Rečju i Duhom od Njega.
Kuran duhu pripisuje jedinstvena Alahova imena al-kudus i al-amin, kao i stvaranje i davanje života — svedočanstvo o božanstvu Duha.
Muhamedov bog mu je dao seksualne povlastice zabranjene svima drugima — uzimanje tuđe žene i odnos protiv njene volje. Pregled izvora.
Muslimanski izvori o Muhamedovoj požudi prema Zejnebi, ženi njegovog usvojenog sina Zejda, i o braku koji je, prema Kuranu, Alah unapred odredio.
Muhamedovo božanstvo dozvolilo je njemu i njegovim sledbenicima da siluju zarobljene žene, čak i ako su te žene i dalje bile udate.
Odlomak iz knjige iranskog muslimanskog učenjaka Alija Daštija o Muhamedovoj žudnji za ženama i objavama koje su je ozakonile.
Muhamed je učio da onaj ko oslobodi i oženi svoju robinju dobija dvostruku nagradu — a Mariju Koptkinju je zadržao kao seksualnu robinju.
Mojsijev zakon štiti zarobljenice, dok Muhamedov bog dozvoljava silovanje udatih zarobljenica i unapred određuje preljubu.
Gnusoba zvana muhalil: Muhamedovo dopuštanje ponovnog braka posle braka s drugim čovekom sukobi se s Mojsijevim zakonom.
Kuran i sunitska predanja žene svrstavaju u imovinu i zarobljenice: hadisi o batinama, krivom rebru i manjku razuma.
Tora zahteva pravedno postupanje prema ženama; islamski izvori pokazuju kako je Muhamed zanemarivao i zlostavljao sopstvene žene.
Kuran i sunitska tradicija prikazuju Alaha kao biće sa najmanje tri oka i tri ruke. Pregled stihova o Alahovim mnogim očima i rukama.
Kratak osvrt na načelo bi-la kayfa („bez [pitanja] kako") i njegovu ulogu u islamskoj teologiji.
Kuran tvrdi da će Alah uništiti sve osim svog lica — uključujući i sačuvanu ploču na kojoj je zapisan sam Kuran, njegov nestvoreni govor.
Ponovni osvrt na Muhamedovo nepoštovanje žena i na to kako su ih on i njegovo božanstvo sveli na seksualne objekte za zadovoljstvo muškaraca.
Selefije tvrde da je Alah iznad prestola, ali Kuran i hadisi kažu da je bukvalno na nebu — a osmorica anđela nose njegov presto.
Salafije tvrde da je njihov bog iznad prestola, iznad sedam nebesa. Ali Kuran i hadisi kažu da Alah doslovno prebiva na nebu, kao i anđeli.
Varijantno čitanje Kurana 37:12 u kojem se sam Alah čudi — dokaz da kuranske varijante ipak zadiru u samu islamsku teologiju.
Autentična islamska predanja prikazuju Alaha kao konačno, prostorno biće koje se čudi, zbunjuje i smeje svojim stvorenjima.
Alahova dilema: da li je Alah bukvalno seo na presto? Prevodi Kurana i muslimanski učenjaci ne slažu se oko značenja termina Istawa.
Salafijska protiv sunitsko-šiitske dileme: da li Alah bukvalno silazi na najniže nebo svake noći i šta to znači za islamski prigovor ovaploćenju?
Odgovor na tvrdnju da Biblija odobrava silovanje: Sudije 19 u svom kontekstu i Muhamedovo dopuštanje silovanja zarobljenih žena.
Kuran traži četiri svedoka preljube, a islamsko pravo da svaki od njih vidi sam čin — nepravda ugrađena u temelje islamskog zakona.
Kuran i hadisi dozvoljavaju muslimanskim ratnicima da siluju zarobljene udate žene — analiza sure 4:24 i njenog konteksta.
Kuran i hadisi pripisuju Alahu telesne delove: stopalo u paklu, golu cevanicu, prepone koje hvata materica, više očiju, tri ruke i ljubav prema trčanju.
Hadisi u kojima Muhamed tvrdi da mu se Alah ukazao kao lep mladić bez brade sa kovrdžavom kosom, i antropomorfizam ibn Hanbala.
Još primera prostačkog jezika Muhameda i njegovih drugova, koji nisu prezali od toga da protivnike vređaju na najslikovitiji i najvulgarniji način.
Primeri iz Kurana u kojima Alah koristi prostački jezik i vređa nevernike, nazivajući ih psima, nečistima, kopiladima i najgorim stvorenjima.
Pavle i Poslanica Jevrejima ne prikazuju Hrista kao prvo stvorenje, već kao ovaploćenog Jehovu Boga — odgovor na tvrdnje Šabira Alija.
Kuran koristi izraz „asa" („možda") čak i za Alaha, prikazujući ga kao božanstvo koje se samo nada da će stvari ispasti kako on želi.
Didat je tvrdio da razlike protestantskog i rimokatoličkog kanona ruše autoritet Biblije. Sam Kuran obara taj prigovor.
Vreme je da se muslimanima uputi isti prigovor koji je Didat upućivao Bibliji: najraniji izvori potvrđuju da su postojali različiti Kurani.
Prema Svetom pismu, Jovan Krstitelj je bio Isusov preteča poslat da pripremi njegovo javljanje Izrailju — a i islamska predanja to potvrđuju.
Islamski izvori tvrde da je Džibril prestao da dolazi Muhamedu zbog psa u kući — pa je Muhamed naredio da se psi pobiju.
Zašto Alah u Kuranu govori o sebi u množini: anđeli, Gavrilo i Muhamed unutar božanskog identiteta islamskog božanstva.
Prema islamskim izvorima, čovek ulazi u islam tek kada posvedoči i da je Isus Alahova Reč koju je bacio u Mariju i Duh od njega.
Islamski izvori pokazuju da je Muhamed pretio ratom hrišćanima Nadžrana i da džihad nije bio samo odbrambeni rat.
Hadisi i Kuran o Muhamedovom nalogu da se ratuje protiv ljudi dok se ceo svet ne osvoji za Alaha i njegovu religiju.
Prema takozvanim autentičnim sunitskim predanjima, Muhamed je odvraćao od braka sa nerotkinjama i naređivao ženidbu plodnim ženama radi brojnosti muslimana.
Kuran i tefsiri pokazuju da je Alah stvorio nebesa tek nakon zemlje, i da je stvaranje trajalo osam dana, a ne šest.
Iz Kurana i hadisa vidi se da su Alah i Muhamed imali odnos ljubavi i mržnje: čini, otrov i ashabi koji misle da Poslanik bunca.
Islamski tumači tvrde da je Muhamed osramoćen jer nije rekao „inša Allah“ — a Alah je, prema hadisima, ponizio i Solomona.
Nastavak analize islamskog učenja o nestvorenom Kuranu i nepremostivih problema koje ono stvara za islamsko shvatanje monoteizma.
Tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren i večan, i posledice tog stava po islamski tevhid i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Kuran veliča Isusovu porodicu, dok islamski izvori svedoče da su Muhamedovi roditelji u paklu — kako je Alah obeščastio svog „proroka“.
Kuranski dokazi da Isus stvara, daje život i telesno boravi iznad celog stvorenja poput Alaha — te da je stoga jednak Alahu, a ne poput Adama.
U islamu je pravljenje likova osuđeno, a dušu može udahnuti samo Bog — ipak Kuran to pripisuje i Isusu, Stvoritelju i Davaocu života.
Kuranski iskazi o Duhu i Reči Božjoj pokazuju da je Isus večna stvaralačka Reč kroz koju je Bog sve doveo u postojanje.
Ovca je pojela list sa kuranskim stihovima o kamenovanju i dojenju odraslih — a Alah, koji se zakleo da čuva Kuran, nije mogao ništa da učini.
Odgovor na muslimanske pokušaje da ospore Aišin hadis o ovci koja je pojela list sa stihovima o kamenovanju i dojenju odraslih.
U ovom tekstu dokazujem da je Muhamed brkao nazive spisa Jevreja i hrišćana, pripisujući određeni termin pogrešnoj knjizi.
Muhamedanci koriste rabine i liberalne kritičare protiv mesijanskih proroštava — isti kriterijum primenjen na tvrdnju da je Muhamed prorečen u Bibliji.
Ključni starozavetni tekstovi o večnoj božanskoj prirodi Mesije i rabinski izvori koji ih tumače mesijanski — odgovor muslimanskoj polemici.
Islamska tradicija potvrđuje da je Isus prorečen u spisima poverenim Jevrejima — i to muslimanima stvara ozbiljnu dilemu.
Novozavetni odlomci pokazuju da je Isus Onaj o kome su Mojsije i proroci pisali — što obara tvrdnju da je Muhamed prorok poput Mojsija.
Predanje iz velikih kuranskih komentara pokazuje zabunu oko tvrdnje da je Isusova majka bila sestra Aronova — što Mojsija čini Isusovim ujakom.
Četvrti deo odgovora: Muhamed je prekršio sopstvenu zapovest o četiri žene i uzimao žene zbog njihove lepote.
Judina poslanica naziva Hrista Gospodom koji dolazi sa anđelima na sud — a Kuran svedoči da je to jedino Alah.
Odgovor na muhamedanske prigovore: množina Elyonin u Danilu 7 poistovećuje Sina čovečjeg sa Svevišnjim, uz Starca dana.
Odgovor na uobičajene muhamedanske prigovore: Danilo 7:27 govori o Svevišnjem, a ne o svetima, i potvrđuje božanstvo Sina čovečjeg.
Odgovor na muslimanske prigovore: Sin čovečji iz Danila 7 nije simbol svetih, već pojedinac — preegzistentni nebeski Mesija, kako svedoče i jevrejski izvori.
Odgovor na muhamedanske prigovore hrišćanskom tumačenju Danila 7:13-14 i Sina Čovečjeg koji dolazi na oblacima nebeskim.
Kuran, poput Biblije i drevnih paganskih kultura, priznaje postojanje nebeskog saveta božanskih bića kojima predsedava jedan Bog.
Različite verzije hadisa u kojima Alah kažnjava Jevreje i hrišćane u paklu umesto muslimana, kao njihov otkup od paklene vatre.
Kuran i hadisi opovrgavaju tvrdnju da islam ne zahteva pomirenje za oproštaj greha — uključujući žrtvovanje Jevreja i hrišćana u paklu.
Islamski izvori potvrđuju zamenske žrtve, zamensko pomirenje i pripisivanje tuđih dela — pa na kojoj osnovi muslimani odbacuju biblijsko svedočanstvo?
Alahov nestvoreni Duh postaje čovek: Kuran i islamska predanja svedoče da je Isus Alahova Reč i Duh koji je ušao u Mariju.
Kuran govori o grupi Jevreja koja je zapisala knjigu koja nije bila od Boga i pokušala da je predstavi kao Božije otkrivenje.
Kuran 2:75-79 ne uči da je Sveto pismo tekstualno iskvareno — sami muslimanski tumači pokazuju da je reč o određenoj grupi Jevreja.
Isti prigovor koji se upucuje Svetom pismu primenjen na Kuran: izbrisani ajet o kamenovanju svedoci o iskvarenosti muslimanskog pisma.
Muslimanska tvrdnja da se Taurat odnosi samo na otkrivenje dato Mojsiju — odgovor iz Kurana, hadisa i muslimanskih učenjaka.
Dva kuranska stiha koja dodatno potvrđuju da Kuran odlučno svedoči o neiskvarenosti ranijih Pisama, naročito Tore.
Dokaz iz samog Kurana da Muhamed nije mogao biti Ismailov potomak, jer Kuran tvrdi da Mekanci nikada nisu imali proroka ni knjigu.
Kuran Alaha naziva najboljim od svih varalica. Ko je onda zaista Muhamedov bog? Poređenje kuranskih iskaza sa svedočanstvom Svetog pisma.
Kuran tvrdi da niko nije sličan Alahu, a ipak mu je Đavo zapanjujuće sličan — pregled zajedničkih imena, osobina i dela.
Da li u Kuranu 4:117-120 govori Satana ili Alah? Gramatička i kontekstualna analiza jednog nesuvislog kuranskog odlomka.
Završni deo odgovora: Sveto pismo i crkveni oci o večnom rađanju Sina, i kako sam Kuran Hrista naziva Rečju i Duhom Božjim.
Nastavak odgovora: rađanje nije isto što i stvaranje, a stvaranje ne mora značiti prethodno nepostojanje.
Pobijanje muslimanske tvrdnje da sura 112:3 odbacuje hrišćansko učenje o večnom rađanju Sina — analiza kuranskog rečnika i islamskih komentatora.
Reakcije na Umarovu prosidbu desetogodišnje Alijeve kćeri pokazuju da su i tada brakovi sa decom bili sporni.
Treći deo: Muhamed kao uzor za sva vremena, ukidanje usvajanja i brak sa snahom Zejnebom — odgovor dr Braunu o Ajšinom uzrastu.
Nastavak odgovora Braunu: al-Tabari, hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Aiša nije bila u pubertetu kada je Muhamed konzumirao brak.
Odgovor na pokušaj Džonatana Brauna da opravda Muhamedov brak sa devetogodišnjom Aišom — argument iz ćutanja i hadisi koji ga pobijaju.
Prema jednoglasnom mišljenju muslimanskih učenjaka ne postoji donja starosna granica za udaju devojčice — pregled izvornih tekstova.
Dokazi da su hristološke rasprave i teološki rečnik sirijskih hrišćana oblikovali sam jezik i sadržaj Kurana.
Šta kažu naučnici: Kuran pogrešno predstavlja Trojstvo kao trijadu Boga, Isusa i Marije, i time promašuje hrišćansku veru.
Šta učenjaci kažu o kuranskoj tvrdnji da je Bog Mesija i treći od trojice i zašto to nije ono u šta hrišćani zaista veruju.
Sunitski islam uči da je Kuran nestvorena Alahova reč — a Kuran Isusa naziva Alahovom Rečju i Duhom. Kakve to posledice ima po Alahovu jednoličnost?
Tradicionalni suniti tvrde da je Kuran nestvoreni govor Alaha — a hadisi ga prikazuju kao svesnog posrednika koji spasava i zatvara u pakao.
Nastavak izazova Džejku, takozvanom Metafizičaru: Kuran kao nestvoreni govor Alaha koji je postao knjiga, i muslimanski arijanci — mutaziliti.
Nastavak polemike: kuranski tekst nesvesno potvrđuje Trojstvo — Isus kao preegzistentna Reč i Duh Božji koji stvara i oživljava.
Prvi deo odgovora muslimanskom „metafizičaru“ Džejku: Kuran nigde ne opisuje niti osuđuje istorijsko hrišćansko učenje o Trojstvu.
Odgovor na dezinformacije muhamedanskih polemičara: prednikejski oci su obožavali Svetog Duha kao Boga, savečnog Ocu i Sinu.
Kuran kao model za ovaploćenje i hipostatsko jedinstvo: zemaljski Kuran ne sadrži sve što sadrži nebeska ploča, pa muslimani imaju isti problem.
Muhamed je verovao da gotovo sve ima svest — materica koja govori sa Alahom, drveće koje plače i kamenje koje priča.
Škripavi presto, drevni kit i nebeske koze: izvodi iz Ibn Kesirovog dela Al-Bidaja va-nihaja o islamskoj slici stvarnosti.
Muslimani tvrde da islam nema spasitelja ni posrednika. Kuran i hadisi, međutim, pokazuju da tu ulogu ima sam Muhamed.
Prema sopstvenom merilu Muhamed je sebe pretvorio u predmet obožavanja: hadisi koji dopuštaju da se prorok priziva u molitvi.
Kuran i hadisi uče da je prizivanje drugih bića vid obožavanja i širk — dilema za muslimane koji prizivaju mrtve.
Prema Kuranu i verodostojnim hadisima, Alah se moli, obožava i posreduje — ali kome se moli bog koji je samo jedna ličnost?
Ako je izgovaranje salama dova, a dova je obožavanje, koga onda Alah obožava kada priziva mir na proroke i vernike?
Prema Kuranu i islamskoj tradiciji, Muhamedovo božanstvo se moli — a analiza pokazuje kome se zapravo moli.
Još dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani — svedočanstvo islamske tradicije o Alahu koji se moli Muhamedu.
Hidžabovo priznanje da salah znači du'a pokazuje da se muslimani u svojim molitvama mole Muhamedu — mrtvom čoveku, čak i na njegovom grobu.
Hijab je priznao da salah znači du’a. A du’a je sama srž muslimanskog obožavanja — pa koga onda Alah obožava kada čini salah za Muhameda?
Jedan od glavnih čina obožavanja u islamu jeste recitovanje Kurana — a predanja tvrde da je i sam Alah recitovao sure pre stvaranja.
Najrasprostranjenije arapsko čitanje Kurana potiče od Hafsa, čoveka koga su sunitski učenjaci proglasili lažovom i lopovom.
Citati iz islamskih izvora u kojima vodeći sunitski autoriteti osuđuju Abu Hanifu kao jeretika, nevernika i najveću štetu po islam.
Sunitski islam uči o nestvorenom Kuranu i o čuvanoj ploči stvorenoj pre nebesa i zemlje — tvrdnja koja sama sebe ruši.
Muslimanski učenjaci tvrde da je Kuran koji se uči i zapisuje stvoren, dok je Alahov govor nestvoren — što vodi zaključku da postoje dva Kurana.
Kuran naziva Isusa Rečju Božijom i Duhom od Boga poslatim Mariji — potvrda da je Hristos postojao pre ovaploćenja.
Kuran naziva Isusa Rečju Božjom koja je poslata Mariji — ne kao proizvod zapovesti, već kao lična, večna Reč Božja.
Tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren i večan, i posledice tog stava po tevhid i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Usman ibn Faruk je tvrdio da je hadis o Kuranu koji se pojavljuje kao bled čovek slab. Dokazi iz zbirki i učenjaka pokazuju suprotno.
Ako svaka duša mora okusiti smrt, a Alah ima dušu, šta sledi? I šta znači to što su ljudi spaljivali Kuran?
U ovom tekstu iznosim još jednu hrišćansku legendu iz doba pre islama koju je Muhamed čuo i preuzeo, predstavljajući je kao objavu od Boga.
Muslimanski polemičar tvrdi da reč ehad, primenjena na Avrahama, obara trinitarni argument — ali biblijski tekst zapravo potvrđuje složeno jedinstvo.
Odlomak iz mog odgovora Abdulahu Kundeu: starozavetni tekstovi u kojima se za jednog istinitog Boga koriste množinske imenice, glagoli i participi.
Arapski Kuran koji stoji iza svetskih prevoda nije postojao pre 1924. Nijedan sačuvani rukopis nije istovetan kairskom izdanju.
Muslimanski izvori o tome kako je treći halifa Osman ibn Afan vređao i pretukao Abdulaha ibn Mesuda, najvećeg poznavaoca i sastavljača Kurana.
Odgovor na muslimanske prigovore: potvrđuju li najraniji islamski izvori da je apostol Pavle bio istinski nadahnuti izaslanik Isusa Hrista?
Dvadeset pet islamskih tefsira i istorijskih dela koja apostola Pavla svrstavaju među poslanike iz Kurana 36:13-14.
I rabinski judaizam i islam uče da se njihov bog moli i traži blagoslov — a ipak zameraju Hristu što se moli Ocu.
Kuran i hadisi pripisuju Alahu telesne delove: stopalo u paklu, golen, slabine, bok, više očiju i tri ruke.
Kuran, hadisi i veliki sunitski učenjaci svedoče da Alah ima telo — konačno, vremensko biće, a ne Trojični Bog Svetog pisma.
Suprotno tvrdnjama muhamedanskih polemičara, Kuran svedoči da čovek može nositi tuđe grehe i stajati na mestu mnoštva kao njihov predstavnik.
Muslimanski polemičari tvrde da pre-nikejski oci poput Tertulijana nisu bili trinitarci, već subordinacionisti koji su Sina i Duha smatrali nižim božanstvima. Navodima iz samih Tertulijanovih spisa po