Justin: obožavanje nestvorenog, vanvremenog Sina
Justin Mučenik svedoči da je Sin nestvoren i vanvremen, rođen od Oca pre svega stvorenja, i da prima obožavanje koje pripada samo Bogu.
142 objava
Justin Mučenik svedoči da je Sin nestvoren i vanvremen, rođen od Oca pre svega stvorenja, i da prima obožavanje koje pripada samo Bogu.
Komentari Michaela F. Birda o hristologiji Justina Mučenika: Logos kao Bog pre vekova, jedno s Ocem po suštini.
Polikarp i Justin Mučenik svedoče da svako stvorenje treba da služi (latreuo) Hristu — obožavanje koje po Svetom pismu pripada jedino Bogu.
Odlomak iz dela Murray J. Harrisa Jesus as God o značenju grčke reči monogenes u Jovanu 1:18 i njenom odnosu prema rađanju Sina.
U ovom tekstu navodim odlomke iz različitih dela svetog Justina kako bih pokazao da je ovaj sveti mučenik učio da je Hristos odvojen i različit od stvorenog poretka. Pokazaću da je Justin verovao da j
Navodi iz Hipolitovih dela pokazuju da je učio da je Hristos nestvorena Reč Božja, koju je Otac rodio kao prvorođenog Sina pre stvaranja svega.
Navodim u celini Hipolitovo pobijanje modalističkog jeretika, delo pod naslovom Protiv Noetove jeresi. Zanimljivo je primetiti da Hipolit Rimljanima 9:5 i Otkrivenje 1:8 pripisuje Hristu i naglašava č
Jovan vidi Hrista kako dolazi na oblacima kao Svemogući Bog koji sudi svetu — Alfa i Omega, Prvi i Poslednji, onaj koji jeste, koji beše i koji dolazi.
Bog je obećao da će slava drugog hrama biti veća od slave prvog i da će tu dati mir — ispunjenje toga jeste Hristos, hram u kome prebiva punina Božanstva.
Justin Mučenik o Hristu kao nestvorenoj Reči rođenoj pre svih vekova i kao Gospodu nad vojskama iz Starog zaveta.
Jevrejima 2:16 ne uči da je Hristos postao anđeo, već da je uzeo ljudsku prirodu — seme Avraamovo — da bi nas izbavio od smrti i straha od umiranja.
Zašto Lukin rodoslov verovatno prati Marijinu lozu: izrailjski rodoslovi, zet kao naslednik i svedočanstvo Fortunatijana i Jeronima.
Rano svedočanstvo Crkve da je Marija telesni potomak Davidov — Justin, Irinej, Kliment, Viktorin i Efrem Sirin o Matejevom rodoslovu.
Navodim šta Katekizam Katoličke crkve uči o spasenju nacionalnog Izraela i o usponu antihrista.
U ovom članku navodim razne hrišćanske pisce, teologe, apologete i crkvene oce rane Crkve i njihovo tumačenje stiha iz Jovanovog Otkrivenja u kojem Gospod Bog kaže da je Alfa i Omega, Onaj koji jeste,
Sveto pismo istinitog Boga naziva Bogom praotaca i Bogom Izrailja, a Novi zavet objavljuje da je Isus istinski Izrailj Božiji.
Hristova smrt na krstu prikazana je kao ispunjenje svih starozavetnih žrtava i kao Isaijino Jagnje koje svoju dušu prinosi za grehe sveta.
Svi jevanđeoski izveštaji smeštaju Isusovu izdaju, raspeće i smrt u praznik Pashe — a Pavle ga naziva našom Pashom, zaklanim Jagnjetom koje živi.
Sveti Irinej u Adversus haereses III, 22 suprotstavlja Svetu Devicu Evi i pokazuje da je ona nova i veća Eva.
Izreke iz hipotetičkog jevanđelja Q pokazuju da Isus sebe poistovećuje sa Jahveom Starog zaveta.
U Danilu 7 prorok vidi viziju u kojoj se pojavljuju dve božanske Osobe: Starac danima i neko nalik Sinu čovečjem koji dolazi na oblacima.
Citiram Knjigu Enohovu da bih pokazao da je ono što Enoh govori o Bogu upravo ono što Novi zavet govori o Hristu.
Filipljanima 2:5-11 prikazuje Isusa kao primer, a grčki glagol iz 9. stiha pokazuje da Bog nagrađuje poslušnost uzvišenjem i slavom.
Sveti Justin Mučenik je učio da se predovaploćeni Logos objavio i grčkim filozofima, pripremajući ih za svoj dolazak u telu radi iskupljenja.
Isusova parabola o gorušičinom zrnu nije greška u botanici: među semenima koja su palestinski zemljoradnici sejali, ono je bilo najmanje, a raslo je najviše.
Da li je Isus pogrešio nazvavši gorušičino zrno najmanjim semenom? Odgovor u svetlu istorijskog i kulturnog konteksta jevanđelja.
Dr Jehuda Libes pokazuje da ortodoksna jevrejska molitva za Roš Hašanu pominje Ješuu Sar ha-Panima — Isusa Hrista — po imenu.
Biblija uči da vernici ne mogu služiti nijednom drugom nebeskom Gospodu osim JHVH — a prvi hrišćani su služili uskrslom Hristu.
Richard Bauckham o Isusovoj braći, stricu Klopi i rođacima koji su vodili palestinsko judeohrišćanstvo do drugog veka.
Sveti Irinej u Adversus haereses svedoči da su starešine primile od apostola predanje da je Gospod bio u četrdesetim godinama na kraju svoje službe.
Odlomci iz drevne sirijske verzije poslanica svetog Ignjatija Polikarpu, Efescima i Rimljanima, sa izvodima iz Severa Antiohijskog i Timoteja.
Sveti Ignjatije Antiohijski, učenik apostola, svedoči da je Hristos vaskrsao u svom fizičkom, telesnom telu koje je sada učinio besmrtnim.
Novozavetni spisi prikazuju Gospoda Isusa na potpuno isti način na koji je JHVH prikazan kroz čitavu knjigu proroka Isaije.
Kratak prikaz kako izraz Ehyeh, kojim je Bog nazvao samog sebe pred Mojsijem, funkcioniše kao ime i titula za JHVH.
Tabela mesta na kojima Pavle Gospodu Isusu Hristu pripisuje starozavetne tekstove o JHVH; čitati uz objavu 1. Korinćanima 8:6: hrišćanska Šema.
U ovoj kratkoj objavi pokazujem kako Sveto pismo osobine i titule JHVH iz proroštva Avakuma pripisuje Gospodu Isusu Hristu.
Sveti Avgustin u prvoj knjizi O Trojstvu pokazuje da je Hristos, uzevši obličje sluge, postao manji ne samo od Oca i Duha nego i od samoga sebe.
Avgustin pokazuje da Isusove reči u Marku 13:32 ne znače neznanje Sina, već da nije obznanio dan i čas — uz Pavlovo „ne znati“ iz 1. Korinćanima 2:2.
Crkveni oci — Hipolit, Zlatousti, Atanasije, Grigorije, Kirilo i Amvrosije — o tome zašto Sin naziva Oca svojim Bogom: zbog ovaploćenja.
Apostol Pavle je učio da će Gospod Isus telesno sići s neba da vaskrsne mrtve i sudi svetu: večni život i slava ili gnev i večna propast.
U sinoptičkim jevanđeljima Isus sam šalje proroke u svoje ime, a izraz „Gospode, Gospode“ u LXX označava samog Adonaj JHVH.
Novozavetni spisi opisuju Isusa kao Gospoda s neba — Jehovu Starog zaveta koji iskupljuje svoj narod.
Odgovor na tekstove koje modalisti („oneness") zloupotrebljavaju da bi dokazali da je Očevo ime Isus i da je Isus lično Otac.
Ovde navedeni odlomci uzeti su iz Prve apologije svetog Justina Mučenika. Justin se poziva na proroštva Starog zaveta i na Pilatove pisane izveštaje, koji su još uvek postojali, kako bi rimske vlasti
Dva mesta u Svetom pismu na kojima se Theos (Bog) i Soter (Spasitelj) primenjuju na Isusa: Titu 2:13-14 i 2. Petrova 1:1, uz analizu Daniela Wallacea.
Sveto pismo prikazuje Hrista kao Svemogućeg Boga koji večno caruje — poređenje carevanja JHVH u hebrejskoj Bibliji sa vlašću Hrista u Novom zavetu.
Novozavetni spisi svedoče da je Isus Hristos Ho On — Biće koje večno jeste, u nedrima Očevim, jedini koji može objaviti Boga.
Tora nenamernog ubicu drži u gradu utočišta do smrti prvosveštenika; jevrejska predanja i Poslanica Jevrejima u tome vide pomirenje smrću.
Rabinski judaizam uči da Bog spasava čovečanstvo tako što pravednici stradaju za grehe sveta kao pomirenje — što potvrđuje novozavetno učenje o Hristu.
Jevrejska predanja o vezivanju Isaka: njegova krv i spremnost na žrtvu kao pomirenje za grehe Izrailja, i novozavetna paralela sa Hristom.
Dokazi iz Otkrivenja Jovanovog da Isus nije stvorenje, već večni, nestvoreni božanski Sin koji je postao čovek — ovaploćeni JHVH.
Hrišćanski dodaci Sibilinskim proročanstvima iz kasnog 2. veka svedoče o raširenom verovanju u božanstvo Hrista.
Prema hebrejskoj Bibliji, Bog je poslao Uništitelja da pobije prvence Egipta; u kasnijim tekstovima taj Uništitelj je anđeo Jahvin.
Isti glagoli, titule i funkcije primenjuju se i na Boga i na Gospoda Isusa Hrista — dokaz da nadahnuti spisi uče da su Otac i Sin jedan Bog.
Hebrejska Biblija objavljuje da je JHVH veliki Bog i veliki Car nad svim bogovima, Onaj koji je načinio i održava zemlju.
Zvanični verski izvori mormonske religije pružaju nekoherentnu i protivrečnu sliku Isusa Hrista. U nekim njihovim spisima Isus je opisan kao nestvorena, večna božanska Ličnost koja je sve stvorila i s
Odlomak iz The Expositor's Greek Testament (1897) o Filipljanima 2:6 — μορφή, ἁρπαγμός i jednakost sa Bogom.
Citat je preuzet iz Beseda svetog Bernarda o Pesmi nad pesmama, tom 2 — o lepoti dveju priroda Hrista, božanske po suštini i ljudske po milosti.
Prema literaturi Kule stražare, Isus je tek na krštenju postao Božji duhovni Sin i tada se setio svog preegzistentnog nebeskog života.
U ovom tekstu navodim zvanična mormonska učenja i izvore kako bih pokazao koliko su ta učenja nebiblijska. Ti izvori otkrivaju da mormoni veruju da su ljudi koji žive na zemlji ranije postojali kao du
Apostol Jovan u 1. Jovanovoj 5:20 poistovećuje Isusa sa istinitim Bogom i večnim životom — biblijski i patristički dokazi.
Odlomak iz gramatike Danijela Volasa o 1. Jovanovoj 5:20: da li se izraz „istiniti Bog“ odnosi na Isusa Hrista?
Prema talmudskim naučnicima, pojedina pominjanja Valama u Talmudu zapravo se odnose na Isusa — svedočanstva iz Sanhedrina i Jevrejske enciklopedije.
Kako novozavetni pisci prikazuju Isusa kao otelovljenje nestvorene Mudrosti i ovaploćenje večne božanske Reči.
Novi zavet prikazuje Isusa kao ovaploćenje Božje večne Mudrosti: monogenes, apaugasma, Reč kojom je sve stvoreno, Sila i Mudrost Božja.
Katolički autoriteti — papa Grigorije Veliki, Katehizam Katoličke crkve i Njuman — o Sinovljevom neznanju dana i časa (Marko 13:32).
Peter Schäfer o priči iz traktata Gitin: Isus kažnjen u ključalom izmetu, i rabinska polemika protiv evharistije i vaskrsenja.
Odlomci iz Majmonidove Poslanice Jemenu: obeležja pravog Mesije, njegovo odbacivanje Isusa i primeri lažnih mesijanskih pokreta.
Elijuj se pitao postoji li posrednik koji može dati otkup za grešnike. Sveto pismo pokazuje da je taj Iskupitelj došao — Isus Hristos.
Erman priznaje da su pisci jevanđelja verovali kako Isus sebe naziva Danilovim Sinom čovečjim, kosmičkim Sudijom zemlje.
Sveto pismo poziva vernike da se mole i zauzimaju za spasenje svih ljudi, jer imaju jednog Posrednika koji je sebe dao kao otkup za sve.
Poslanica Jevrejima opisuje Isusa kao nepromenljivog Stvoritelja i Održavatelja svega stvorenog, primenjujući na Sina starozavetne tekstove o JHVH.
Šiitski hadisi o Isusu kao Duhu i Reči Alahovoj: predanja iz Bihar al-Anvara i drugih izvora u kojima ga nazivaju Ruhulah.
Novozavetni stihovi koji potvrđuju da je Isus telesni potomak cara Davida, iz plemena Judinog, uz svedočanstva svetog Ignjatija.
Apokrifni i pseudoepigrafski spisi svedoče da su Marija i njeni roditelji bili telesni potomci Davida, iz plemena Judinog.
Nastavak: dodatni primeri da se Hristu ukazuje isto obožavanje koje Stari zavet pripisuje jedino Jahveu.
Dodatni dokazi o večnom devičanstvu Marije: Bog je njenu utrobu učinio svetinjom nad svetinjama u kojoj je Hristos prebivao u svoj svojoj punini.
Biblijski dokazi da je Isus Svevišnji Bog, a istovremeno i Sin Svevišnjega: Danilova vizija, Septuaginta i novozavetna primena tekstova o JHVH.
Novozavetni dokazi da anđeli pripadaju Isusu Hristu i da je on Gospod anđela, jedno sa suverenim Bogom Izrailja.
Poznati crkveni istoričar iz IV veka Jevsevije objašnjava značenje i važnost Isusovog jevrejskog imena; navodim ga u celini.
Svedočanstvo sinoptičkih jevanđelja, naročito Lukinog: Isus je Gospod u smislu JHVH, Boga Svemogućeg, koji se ponizio i postao čovek.
Nadahnuto Sveto pismo opisuje Isusa i kao Boga i kao Sina Božjeg: poseduje božansku prirodu u punoći jer je jedinorodni Sin Božji.
Da li je Isus Božji „jedinorodni“ Sin? Odlomak iz Grudemove Sistematske teologije o značenju reči monogenes i večnom rađanju Sina.
Dokazi iz Markovog jevanđelja da je Isus prikazan kao vidljivo pojavljivanje i samo fizičko otelovljenje Boga Izrailja.
Nastavak dokazivanja da Jovanovo jevanđelje potvrđuje da Isusa treba obožavati kao Boga u telu, kao jedinorodnog Sina koji je dostojan iste one časti i obožavanja koje prima Otac.
Pregled najsnažnijih biblijskih dokaza za božanstvo Hrista: božanski atributi, večno postojanje, titule, obožavanje i apostolsko svedočanstvo.
U Jevanđelju po Luki učenici obožavaju Isusa nakon što se telesno vazneo na nebo pred njihovim očima — što potvrđuje njegovo božanstvo.
Slučaj Jude Iskariotskog pobija kalvinističku doktrinu T.U.L.I.P. — Hristos ga je izabrao da bi ga spasao.
Odgovor na tvrdnju da je Isus bio samo nacionalni prorok: davidovski Car Izrailja je po Pismu Vladar kome se svi narodi moraju pokoriti.
Bog je oduvek želeo da bude jedini Car Izrailja; Hristos, Sin Davidov, seda na Jahvin presto i tako ispunjava savez sa Davidom.
Odlomci u kojima je Isus opisan kao theos u punom i apsolutnom smislu: Jevrejima 1, Jovan 1, Jovan 20:28, Rimljanima 9, Titu 2 i 2. Petrova 1.
Jevrejima naziva Hrista ho theos: Otac slavi Sina kao večnog Stvoritelja koga anđeli obožavaju. Zaključci Mareja Harisa o theos kao hristološkoj tituli.
Srednjovekovni muslimanski komentator imam al-Navavi objašnjava hadise u kojima Muhamed naziva Isusa Božjom Rečju i Duhom od Njega.
Novozavetni dokazi da se Isusu odaje isto ono obožavanje koje pripada jedino Jehovi Bogu — tekst pripremljen za razgovor sa Dejvidom Vudom.
Novi zavet uči da se jedino Bog obožava — a ipak Isus prima isto obožavanje uz izričito odobrenje Boga. Dokaz božanstva Hrista.
Izvodi iz Jewish New Testament Commentary dr Dejvida H. Sterna o imenu Ješua, reči ‘almah u Isaiji 7:14 i devičanskom rođenju Mesije.
Pregled novozavetnog svedočanstva o božanstvu Hrista prema Mareju Dž. Harisu: implicitna i eksplicitna hristologija sa nizom biblijskih referenci.
Odlomci iz knjige jednog od vodećih evanđeoskih bibličara u kojima se brane istorijsko postojanje, telesno vaskrsenje i božanstvo Hrista.
Izreka zabeležena kod Mateja i Luke, nazvana „sinoptičkim jovanovskim gromom“, otkriva Sina koji poznaje Oca kao što Otac poznaje njega.
Objava katoličkog apologete Dejva Armstronga: crkveni oci protiv Lutera i Kalvina o tome da li je Hristos doslovno postao greh na krstu.
Levitska 16 opisuje jarca koji na Dan pomirenja odnosi grehe Izrailja u pustinju — i njegovo ispunjenje u Hristu, Sluzi stradalniku iz Isaije 53.
Avgustin u Enhiridionu tumaci 2. Korincanima 5:21: Hristos je ucinjen grehom u smislu da je postao zrtva za nase grehe.
Pavle u Rimljanima 8:3 i 2. Korinćanima 5:21 prikazuje Hristovu smrt kao žrtvu za greh, u skladu sa starozavetnim sistemom žrtvovanja.
Šta znači da je Hristos „postao greh“ za nas? Odgovor leži u grčkoj reči hamartia, koja označava i žrtvu za greh.
Dokazi da je Hrist onaj Bog Izrailjev, Ani Waho iz Praznika senica, koji dolazi na Maslinsku goru i spasava svoj narod.
Bog je Izraelcima obećao proroka poput Mojsija. Kako Isus Hristos ispunjava sve kriterijume Tore — i zašto je beskrajno veći od Mojsija.
Prema Jovanovom jevanđelju, Gospod Isus je slavio Hanuku — praznik posvećenja hrama, čije poreklo opisuju knjige o Makavejima.
Isaija je prorekao rođenje muškog Deteta koje nosi ista imena kao JHVH — Silni Bog, Otac večni. Novi zavet to proroštvo primenjuje na Isusa Hrista.
Sveto pismo uči da se Jahve lično javljao Avrahamu. Novi zavet otkriva da je to bio Hristos u svojoj pretovaploćenoj slavi.
Apostol Jovan tvrdi da je Isaija video slavu Hrista kada mu se Gospod Isus javio kao Jehova nad vojskama na prestolu.
Jovanovo jevanđelje potvrđuje Hristovo božansko preljudsko postojanje suprotstavljajući ga mani koju je Jehova spustio Izrailjcima.
Starozavetna javljanja Jehove Avrahamu i Isaiji bila su javljanja Gospoda Isusa Hrista, jedinog koji otkriva Oca.
Judina 1:4-5 i njene varijante: Isus je Gospod koji je izbavio Izrailj iz Egipta i potom kaznio neverne — izričito svedočanstvo o božanstvu Hrista.
Judina 1:4 opisuje Hrista kao našeg jedinog Gospodara i Gospoda — isti izraz kojim Septuaginta prevodi Adonaj JHVH.
Odgovor na muslimanske prigovore: Sin čovečji iz Danila 7 nije simbol svetih, već pojedinac — preegzistentni nebeski Mesija, kako svedoče i jevrejski izvori.
Pobijanje prigovora Iglesia Ni Cristo: Sveto pismo svedoči da je Hristos i na zemlji znao sve, što potvrđuje njegovo božanstvo.
Nastavak rasprave: starozavetni prvosveštenik prinosio je žrtve za spasenje celog sveta, a ne samo za Izrailj.
Proroštva iz Premudrosti Solomonove i Psalma 22 koja se do detalja ispunjavaju u raspeću Isusa Hrista.
Dva manje poznata svedočanstva iz devterokanonskih spisa — Varuha i Premudrosti Solomonove — koja jasno ukazuju na Gospoda Isusa Hrista.
Dodatni dokazi iz nadahnutog Svetog pisma da je Hrist istiniti Bog, iako nije ni Otac ni Sveti Duh.
Odlomci iz eseja Vilijama Lejna Krejga o Hristu kao Kyriosu i o božanstvu Hrista u jovanovskim spisima.
Pregled biblijskih tekstova koji Isusa nazivaju Bogom: Isaija, Matej, Petar i Juda, uz Granvil Šarpovo pravilo.
Odlomak iz eseja Vilijama Lejna Krejga o tome kako Novi zavet naziva Isusa Bogom: Rimljanima 9:5, Jevrejima 1:8, Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1.
Ime Hiel („brat Božji“) i proroštva o Mesiji pokazuju kako Bog postaje naš brat da bi iskupio ljudske duše.
Teoforna imena u Svetom pismu: Avija i Ahija — „Jah je moj otac“ i „brat Jahov“ — i kako se to ispunjava u ovaploćenju Hrista.
Kako prvo pravilo Granvila Šarpa u novozavetnoj grčkoj gramatici pokazuje da Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1 nazivaju Isusa Bogom.
Alahov nestvoreni Duh postaje čovek: Kuran i islamska predanja svedoče da je Isus Alahova Reč i Duh koji je ušao u Mariju.
Sveto pismo prikazuje kako svako živo biće koje diše hvali Isusa na isti način na koji se hvali Jah, jer je on Jehova Bog Svemogući.
Paganski namesnik Plinije Mlađi svedoči da su se hrišćani okupljali pre zore i pevali himne Hristu kao Bogu — drevni dokaz božanstva Hrista.
Pavle navodi himnu (Carmen Christi) koja svedoči o Hristovom postojanju pre ovaploćenja i o njegovom uzvišenju kao Gospoda kome se klanja celo stvorenje.
Sveto pismo prikazuje Gospodnju blaženu majku kao onu koja tipizira i personifikuje narod Izrailj.
Justin Mučenik, Irinej, Tertulijan i Jefrem Sirin o Mariji kao novoj Evi čija je poslušnost poništila ono što je Evina neposlušnost učinila.
Kuran naziva Isusa Rečju Božijom i Duhom od Boga poslatim Mariji — potvrda da je Hristos postojao pre ovaploćenja.
Kuran naziva Isusa Rečju Božjom koja je poslata Mariji — ne kao proizvod zapovesti, već kao lična, večna Reč Božja.
Novozavetni dokazi da je Hristos bio lično prisutan kroz ceo Stari zavet i da se on javio Adamu i Evi u vrtu.
Rabin Abahu iz 3–4. veka svedoči protiv hrišćanstva rečima koje potvrđuju da je Isus izričito tvrdio da je Bog.
Novi zavet prikazuje Isusa kao JHVH koji silazi i uzlazi u oblaku, uz zvuk trube i u ognju — istim izrazima kojima LXX opisuje Boga.
Talmud o razaranju drugog hrama zbog bezrazložne mržnje i o prestanku prihvatanja žrtava potvrđuje svedočanstvo Novog zaveta.
Jevrejski izvori — Enoh, 4. Jezdrina i Pesiqta Rabbati — koji potvrđuju lično postojanje Mesije pre njegovog ljudskog života.
Sveto pismo uči da je Bog stvorio sve ni iz čega, a da je Sin onaj kroz koga je sve stvoreno.
Dva svedočanstva iz 2-3. veka — Poslanica Diognetu i Meliton Sardski — o apsolutnom božanstvu Hrista i njegovoj ličnoj razlici od Boga Oca.
Irinej je bio episkop crkve u Lionu, u Francuskoj, i učenik episkopa i mučenika Polikarpa, koji je bio učenik apostola, naročito Jovana. Episkop iz Francuske i sam je postradao kao mučenik zbog vere u