Origen potvrđuje jednosuštno (homoousios) Trojstvo
Camalikos objavljuje dva neobjavljena Origenova rukopisa u kojima Origen Trojstvo naziva jednosuštnim (homoousios).
132 objava
Camalikos objavljuje dva neobjavljena Origenova rukopisa u kojima Origen Trojstvo naziva jednosuštnim (homoousios).
Odlomak iz De haeresibus svetog Avgustina (pogl. 86): Tertulijan nije osuđen zato što je Boga smatrao telesnim, već iz sasvim drugih razloga.
Navodi iz Slusserovog izdanja dela Grigorija Čudotvorca: pitanje autentičnosti spisa i trinitarno učenje poslanice Filagriju.
Sveti Polikarp: Poslanica Filipljanima i Mučeništvo — o božanstvu Hrista, vaskrsenju i obožavanju Sina i Svetog Duha u ranoj crkvi.
Dekret Tridentskog sabora sa cetvrte sednice (1546): kanon Svetog pisma, autenticnost Vulgate i tumacenje Pisma po saglasnosti Otaca.
Jevsevije o Papijevom svedočanstvu o Marku i Mateju, i Justin Mučenik o uspomenama apostola: rani svedoci o autorstvu jevanđelja.
U poslanici Serapionu sveti Atanasije naglašava da je Trojstvo drevno učenje Katoličke Crkve, primljeno od Hrista i svetih apostola.
Atanasijeva 39. praznična poslanica iz 367. godine: spisak kanonskih knjiga Starog i Novog zaveta koje Crkva prihvata.
Izdvajam izrazito katolička/pravoslavna verovanja svetog Atanasija, velikog teologa i trinitarnog apologete koji se suprotstavio Ariju u Nikeji.
Odlomak iz Katekizma Tridentskog sabora: zvaničan katolički stav je da je izveštaj o stvaranju u Postanju stvarna sveta istorija, a ne mitologija.
Luterovi predgovori Jakovljevoj, Judinoj i Otkrivenju: kako je sopstveno tumačenje opravdanja pretvorio u merilo novozavetnog kanona.
Prema Katoličkoj enciklopediji, Sabor u Firenci sazvan je zbog čistilišta, filioque i papskog primata — a utvrdio je i biblijski kanon.
Nastavljam sa izvodima iz Jevsevijeve istorije u vezi sa raspravama i neslaganjima oko kanona: Kanon kao Ahilova peta protestantizma – 1. deo. Knjiga VI, Poglavlje 14. Sveto pismo koje on pominje. 1.
Citati iz Euzebijeve Crkvene istorije o sporovima oko kanoničnosti knjiga i dilemi koju oni postavljaju pred protestantsko načelo Sola Scriptura.
Istorijski zapis iz Jevsevijeve Crkvene istorije koji pokazuje veliku ljubav apostola Jovana prema Hristovom stadu i njegovu spremnost na svaku žrtvu.
Citati iz Justinijanovog Kodeksa (529–534): pisma rimskog episkopa Jovana i cara Justinijana o Rimskoj stolici kao glavi svih crkava.
Izvodi iz beseda i pisama pape svetog Lava o rimskom prvenstvu i filiokveu, sa naglascima autora.
Drevna jevrejska molitva Birkat haMinim: kako su Jevreji u sinagogama proklinjali minim — jeretike, među kojima su i hrišćani.
Šta je Avgustin pisao o tome da li su Jevreji obožavali Boga i o grčkim filozofima poput Platona koji bi prihvatili hrišćanstvo da su ga videli.
Ovde u celini navodim Besedu 1 iz spisa Protiv Jevreja svetog Jovana Zlatoustog, besedu upućenu hrišćanima koje su i dalje privlačili Jevreji i njihovi verski običaji, jer su mislili da su ti obredi n
U ovom tekstu citiram delo Gregory Palamas: The Hesychast Controversy and the Debate with Islam (Translated Texts for Byzantinists, tom 8), u prevodu, sa uvodom i beleškama Normana Rasela, objavljeno
Odlomci iz Justina Mučenika: spasenje samo kroz Hrista, jevrejski hrišćani koji su držali Zakon i pravednici koji Hrista nisu poznavali.
U spisu Agonija Crkve pravoslavni svetitelj Nikolaj Velimirović naziva Abu Bekra, Krišnu, Budu, Konfučija i Zoroastra svetim ljudima.
Citati ljubaznošću Divine Mercy Apologetics: stav svetog Grigorija Palame o muslimanima u saglasju sa Katoličkom crkvom.
Beseda 4 Lava Velikog (29. septembar 444) o jedinstvu Crkve i o Petru kao prvom među apostolima, kroz koga se svima daje čvrstina vere.
U ovom tekstu navodim neka od najranijih svedočanstava o verovanju Crkve u učenje creatio ex nihilo — da je Bog stvorio sve stvari ni iz čega. Sav naglasak je moj.
Izvodi iz dvojice pisaca ranog 2. veka o božanstvu Hrista: hrišćanina Aristida Filozofa i paganskog satiričara Lukijana iz Samosate.
Dva pseudonimna spisa pripisana Klimentu Rimskom svedoče o božanstvu Hrista, njegovom ovaploćenju i ličnosti Svetog Duha.
Odlomci iz dva izvora iz IV veka koji potvrđuju primat Rima zbog njegove veze sa Petrom, prvakom svetih apostola.
Svedočanstva svetog Jovana Zlatoustog o primatu apostola Petra: Petar kao stena, vođa apostola i prvi u Crkvi.
Nastavak pregleda svedočanstava crkvenih otaca o Petrovom primatu: Jovan Zlatousti, Amvrosije Milanski i drugi, sa tumačenjima ključnih novozavetnih mesta.
U ovom članku navodim izjave nekih od najvećih teologa, apologeta, naučnika, episkopa i crkvenih sinova kako bih pokazao da je jednodušno verovanje sveopšte Crkve bilo da je Petar bio prvi i glava svi
Epifanije aludira na uznesenje blažene Majke poredeći je sa Ilijom, dok osuđuje koliridijance i odbacuje žensko sveštenstvo u Crkvi.
Pismo Jevsevija Kesarijskog svojoj pastvi o tome zašto je prihvatio nikejski Simvol vere — dokaz da nije učio da su Sin i Duh stvorenja ni iz čega.
Odeljak iz Renbergove knjige o Evsevijevoj pnevmatologiji: da li je Sveti Duh kod Evsevija Kesarijskog Bog i lice svetog Trojstva?
Richard Bauckham o Isusovoj braći, stricu Klopi i rođacima koji su vodili palestinsko judeohrišćanstvo do drugog veka.
Sveti Irinej u Adversus haereses svedoči da su starešine primile od apostola predanje da je Gospod bio u četrdesetim godinama na kraju svoje službe.
Nastavak razmatranja Origenovog Komentara na Jovana (Knjiga II): Reč koja beše u početku, to jest u Premudrosti, Hristos kao arche i demijurg, odnos Premudrosti i Reči u Njegovim mnogim imenima, kao i
U ovom tekstu citiram Origenov Komentar na Jovana. Navodi koje donosim pomoći će čitaocima da uvide kako Origen potvrđuje monarhiju (monarchia) Oca, to jest da je on nerođeni Izvor Božanstva. Hristos
Odlomci iz drevne sirijske verzije poslanica svetog Ignjatija Polikarpu, Efescima i Rimljanima, sa izvodima iz Severa Antiohijskog i Timoteja.
Kraća i duža recenzija poslanice svetog Ignjatija Traljanima, sa isticanjima o Trojstvu, božanstvu Hrista i crkvenom poretku.
Kraća (sirijska) i duža recenzija poslanice svetog Ignjatija Rimljanima, sa naglašenim svedočanstvom o božanstvu Hrista i Evharistiji.
Kraća (sirijska) i duža recenzija poslanice svetog Ignjatija Polikarpu Smirnskom, sa komentarom o božanstvu Hrista i ustrojstvu Crkve.
Citati iz knjige Roberta E. Vina o Evseviju Emeskom, uceniku Evsevija Kesarijskog, i o njegovom ucenju o Trojstvu, Sinu i Svetom Duhu.
Završni deo serijala: Jevsevije tumači Jovan 1:1, pobija Markela i Savelija i pokazuje da je Reč jedinorodni Sin, Bog i posrednik stvaranja.
Nastavak Jevsevijevog pobijanja Markela: Sin postoji pre sveta, dve ipostasi jednog izvora i svedočanstva Pisma protiv savelijanstva.
Ehrmanov prevod sedam poslanica svetog Ignjatija: Trojstvo, božanstvo Hrista, evharistija, jedinstvo Crkve i vlast episkopa.
Svedočanstva Evsevija Kesarijskog koji navodi Matejevu trojstvenu krsnu formulu — iz Teofanije i iz spisa protiv Markela.
Simvol vere Antiohijskog sabora iz 325: Sin je rođen a ne stvoren, večan i nepromenljiv, slika same ipostasi Očeve — grčki tekst i prevod.
Origen u delu De Principiis izričito uči da Trojstvo prevazilazi svako vreme, vekove i večnost i da je jedino priroda Trojstva nestvorena.
Izvodi iz Jevsevijeve Istorije crkve: Lin kao prvi rimski episkop, Klimentova poslanica, kanon Svetog pisma i čuda u ranoj Crkvi.
Odlomci iz sv. Optata: Rimska crkva je Petrova stolica i temelj jedinstva Crkve; ko se odvoji od nje, prestaje da bude crkva.
Sveti Atanasije pokazuje da nikejski izraz o jednosuštnosti Sina sa Ocem nije novina, već drevno učenje Crkve potvrđeno apostolskim nasleđem episkopa.
Avgustin pokazuje da pouzdanost jevanđelja počiva na autoritetu Katoličke crkve, pa napad na Crkvu podriva verodostojnost samih jevanđelja.
Odlomak iz Besede svetog Jovana Zlatoustog o svetom Ignjatiju: Petar kao gospodar celoga sveta i Ignjatije kao njegov naslednik.
Molitve upokojenim svetiteljima i anđelima u prednikejskoj Crkvi: 5 do 8 jasnih svedočanstava iz najmanje tri sredine, pre 325. godine.
Navodi predstavljeni ovde dokumentuju rasprostranjeno verovanje u molitve i posredovanje anđela i svetitelja za vernike na zemlji. Sav naglasak je moj. Pastir Jermin (89-145. n. e.), 4. poglavlje: Mno
Izvori o statusu svetog Hipolita: da li je bio episkop Rima ili nekog drugog sedišta i da li je zaista bio antipapa nasuprot rimskom episkopu.
Tekst Tomasa V. Mirusa o Hipolitu, prvom antipapi, i o papama Zefirinu, Kalistu, Urbanu, Poncijanu, Anteru i Fabijanu.
Navodi iz Ermanovog izdanja Apostolskih otaca: Poslanica Varnavina i Poslanica Diognetu o Hristu kao Gospodu, Tvorcu i Sinu Božjem.
Svedočanstva rane crkve o svetoj tajni pokajanja: Kliment, Didahi, Jermin Pastir, Tertulijan, Kiprijan i Origen.
Prilagođeno članku Catholic Answers: svedočanstva ranih hrišćanskih pisaca o ispovesti greha, pokajanju i vlasti sveštenika da opraštaju grehe.
Jakovljeva 5:16, Didahi i 1. Jovanova 1:9 kao svedočanstvo o javnom ispovedanju grehova u ranoj Crkvi.
Citiraću Varnavinu poslanicu, pismo koje se pripisuje Pavlovom saputniku i koje je nastalo negde između sredine i druge polovine prvog veka nove ere. Ona sadrži mnoštvo alegorijskih tumačenja zapovest
Isidor Seviljski (o. 560–636) nabraja knjige koje je Crkva primila kao kanonske, uključujući Premudrost, Ekleziastik, Tovita, Juditu i Makavejske knjige.
Mnogi protestanti ne znaju da su Luter, Cvingli i Kalvin branili trajno devičanstvo Marije — svedočanstva reformatora i protestantskih naučnika.
Odlomci koji se ovde navode preuzeti su iz dela Ambrosiaster’s Commentary on the Pauline Epistles: Romans, Translated with Notes, u prevodu Teodora S. de Brojna, sa uvodom Teodora S. de Brojna, Stiven
Sveti Irinej beleži šta je apostol Jovan uzviknuo kada je sreo jeretika Kerinta i šta je sveti Polikarp rekao Markionu, prvorođenčetu sotone.
Hrišćanski dodaci Sibilinskim proročanstvima iz kasnog 2. veka svedoče o raširenom verovanju u božanstvo Hrista.
Ranohrišćanske interpolacije u Testamentu Adama i Testamentu Isaka svedoče o božanstvu Hrista i o Trojstvu već u 2. i 3. veku.
Papirus iz oko 250. godine sa himnom Sub Tuum Praesidium — najstarija poznata molitva Bogorodici, u kojoj se ona naziva Theotokos.
Na Efeskom saboru 431. sveti Kirilo Aleksandrijski izgovorio je litaniju pohvala Presvetoj Bogorodici. Evo reči ovog svetog sluge Hristovog.
U ovom tekstu navodim odlomke iz Svetog Irineja i Jevsevija u kojima se govori o apostolskom nasleđu, Isusovim srodnicima i njihovom Davidovom poreklu, rimskom episkopu — među kojima je bio i Kliment
Atanasije Veliki u delu De Synodis potvrđuje Ignjatijevu hristologiju: Hristos je nenastali Bog koji je postao telo od svete Djeve.
Odlomak iz Dvornikovih Vizantijskih misija među Slovenima: pismo pape Stefana V, spor oko Filiokve i pozivanje na rimski primat.
Odlomak iz Besede 1 dela „Protiv Jevreja“ Jovana Zlatoustog, u kojem on govori o nedokučivosti Božje prirode i upozorava vernike na jevrejske sinagoge i praznike.
Odlomci iz Jevsevijeve Crkvene istorije (Knjiga III) o tome koji su novozavetni spisi priznati, koji sporni, a koji odbačeni.
Apokrifni i pseudoepigrafski spisi svedoče da su Marija i njeni roditelji bili telesni potomci Davida, iz plemena Judinog.
Pseudonimno delo iz 2. veka pripisano svetom Petru, sačuvano samo u fragmentima — ovde donosim dva prevoda teksta u celini.
U prethodnom tekstu pokazao sam da je znak krsta bio veoma rana hrišćanska praksa. Ovde iznosim dodatne dokaze iz spisa ranih crkvenih otaca koji pokazuju da je praksa krštenja rukom, odnosno pravljen
Rani izvor koji svedoči o hrišćanskoj praksi činjenja znaka krsta rukom — svedočanstvo Solomonovih oda.
Sveti Avgustin je izričito tvrdio da će zli trpeti večne svesne muke i suprotstavljao se kondicionalizmu i Origenovom univerzalizmu.
Odlomci iz Crkvene istorije Evsevija o Origenu: detinjstvo, mučeništvo oca, samokastracija, Heksapla i odbrana od optužbi za jeres.
Sveti Atanasije u De Decretis navodi Origena, Teognosta i dvojicu Dionisija kao svedoke pravoslavnog učenja o Trojstvu i božanstvu Hrista.
Evsevije se u Istoriji crkve poziva na rane pisce i mučenike da pokaže da su apostoli i njihovi naslednici uvek učili da je Isus Hristos Bog.
Prema Klimentu Aleksandrijskom i Jevseviju, Petrova žena je postradala kao mučenica dok ju je apostol hrabrio rečima: „Seti se Gospoda.“
Kanoni Laodikijskog sabora (343–381) o subotnjem bogosluženju, zabrani judaiziranja i poštovanju Gospodnjeg dana.
Sto iz Megida, datovan u treći vek, posvećen „Bogu Isusu Hristu“ — arheološko svedočanstvo o veri u božanstvo Hrista i o Evharistiji.
Nastavak razmatranja varijanti Jevrejima 2:9 u sirijskoj Pešiti i njihovog uticaja na hristologiju i soteriologiju.
Odlomak iz Avgustinovog pobijanja Julijana u kojem se navode reči Jovana Zlatoustog o tome zašto su rani hrišćani krštavali decu.
Odlomak iz poslanice svetog Kiprijana Fidu: zašto decu treba krstiti odmah i kako obrezanje osmog dana ukazuje na Hristovo vaskrsenje.
Navodim šta su plodni crkveni pisac Origen i teolog Hipolit Rimski napisali o krštenju odojčadi i male dece.
Citati ranih crkvenih otaca o krštenju kao ponovnom rođenju i otpuštenju greha, preuzeti iz Berkotovog rečnika ranohrišćanskih verovanja.
Zbirka svedočanstava crkvenih otaca prvih pet vekova koji potvrđuju da se Jovan 3:5 odnosi na krštenje vodom, i da Bog upravo u krštenju vodom daruje duhovno preporođenje i oproštenje greha Svetim Duh
Zbirka svedočanstava ranih crkvenih otaca o poretku u Božanstvu: Sin kao poslati, poslušni i podređeni Ocu.
Rani crkveni oci o razlici između unutrašnjeg Logosa i Reči koja izlazi od Oca — Tatijan, Tertulijan i Hipolit.
Zbirka svedočanstava ranih crkvenih otaca o božanstvu Hrista, preuzeta iz rečnika ranohrišćanskih verovanja Dejvida V. Berkota, sa uputama na desetotomno izdanje Ante-Nikejskih otaca.
Svedočanstva prednikejskih crkvenih otaca o rađanju Sina od Oca i o Njegovom postojanju pre svih vekova.
Berkot pokazuje da pretnikejski oci nisu učili da je Sin stvoren i objašnjava razliku između prirode, ličnih svojstava i poretka u Trojstvu.
Sveti Jeronim, moj zaštitnik: prevodilac Biblije na latinski i čovek koji se celog života borio sa sopstvenim gnevom.
Sabor u Antiohiji 268. godine osudio je Pavla Samosatskog i posvedočio da je Hristos božanski Anđeo koji se javljao starozavetnim vernicima.
Svedočanstva Irineja i dvojice ranohrišćanskih pisaca o tome da nepisana apostolska tradicija sačuvana u crkvama čuva ispravno značenje i primenu Svetog pisma i vere.
Jednoglasno svedočanstvo crkvenih otaca prva četiri veka: Marko je u Rimu zapisao Petrovu propoved jevanđelja kao tumač i duhovni sin apostola.
Blaženi Kiprijan o autoritetu, središnjem mestu i neophodnosti episkopa: episkop je u Crkvi, a Crkva u episkopu.
Dokazi iz Ignjatija Antiohijskog i Jeronima da je monarhijski episkopat bio rana i sveopšta praksa crkve, ustanovljena još u apostolsko doba.
Najstariji pomen izraza katoličanska u primeni na Crkvu nalazi se kod svetog Ignjatija; sveti Kirilo Jerusalimski objašnjava taj naziv.
Odlomak iz Adversus haereses svetog Irineja, knjiga III: neprekidno nasleđe episkopa i autoritet Rimske crkve.
Sveti Irinej Lionski, učenik Polikarpov, svedoči o apostolskoj propovedi, nastanku jevanđelja i o Crkvi kao stubu i tvrđavi istine.
Tertulijan u Prigovoru protiv jeretika poziva se na episkope koje su postavili apostoli i apostolskim nasleđem razotkriva jeresi svoga doba.
Odlomci iz De Viris Illustribus svetog Jeronima o apostolima, jevanđelistima i ranim piscima, uključujući Josifa Flavija i Filona Aleksandrijskog.
Šta je sveti Jeronim pisao Luciferijancima o autoritetu nepisane Tradicije i apostolskom nasleđu.
Muratorijev fragment iz oko 170. godine — najstariji poznati spisak novozavetnih knjiga, u dva engleska prevoda, sa napomenama.
Citati iz poslanice Klimenta Rimskog i iz 2. Klimentove koji svedoče o Trojstvu i o božanstvu Hrista u najranijoj Crkvi.
Paganski namesnik Plinije Mlađi svedoči da su se hrišćani okupljali pre zore i pevali himne Hristu kao Bogu — drevni dokaz božanstva Hrista.
Šta je sveti Irinej napisao o poslanici koju je sveti Polikarp uputio Crkvi u Filipima.
Da li je Kliment Rimski učio Luterovu doktrinu sola fide? Čitanje njegove poslanice u kontekstu pokazuje sasvim suprotno.
Ignjatije Antiohijski, učenik apostola, u svojim poslanicama svedoči da je Hristos naš Bog, večan i pre vremena, ovaploćen radi našeg spasenja.
Svedočanstva crkvenih otaca od Didahija do Grgura I: nedelja kao Dan Gospodnji zamenila je subotu posle Hristovog vaskrsenja.
Svedočanstva crkvenih otaca prva četiri veka o držanju Mojsijevog zakona: Ignjatije, Justin, Origen, Jevsevije, Epifanije i Jeronim o ebionitima i nazarenima.
Justin Mučenik, Irinej, Tertulijan i Jefrem Sirin o Mariji kao novoj Evi čija je poslušnost poništila ono što je Evina neposlušnost učinila.
Martin Luter otvoreno priznaje da Katolička crkva vodi poreklo od apostola i da zaista ima apostolsko nasleđe — njegovim sopstvenim rečima.
Svedočanstva crkvenih otaca od 100. do 700. godine o čistoti, neporočnosti i bezgrešnosti Device Marije.
Protestantski učenjak J. B. Lightfoot o svedočanstvima rane crkve o trajnom devičanstvu Marije i o pitanju „braće Gospodnje“.
Crkveni istoričar Jevsevije zabeležio je ranu polemiku o datumu proslave Uskrsa: četrnaesti nisan ili Dan Gospodnji.
Ispitivanje Bauckhamove tvrdnje da Jovan pisac Jevanđelja nije apostol: šta Irinej zaista kaže o Jovanu, učeniku Gospodnjem, i o prezviteru Jovanu.
Irinej Lionski (oko 180. g.) svedoči o veri koju Crkva ispoveda širom sveta: Trojstvo, božanstvo Hrista, vaskrsenje tela i budući sud.
Pastir Hermin: Herma preklinje anđela da mu objasni parabolu i oslovljava ga sa „Gospode“ — rani hrišćani i prizivanje anđela.
Teologija Jerminog Pastira kao vrlo rano hrišćansko svedočanstvo o veri Crkve u Trojstvo i suštinsku jednakost Sina sa Ocem.
Citati Justina Mučenika, Ipolita i Origena koji svedoče o večnom božanstvu Hrista i o učenju rane crkve o Trojstvu.
Odlomak iz knjige Majkla Berda o ranoj hristologiji: Atinagora, Teofil Antiohijski i Poslanica Diognetu o Logosu i Trojstvu.
Odlomak iz Berdove studije o ranoj hristologiji: Tatijan, Irinej i Kliment Aleksandrijski o Logosu, Trojstvu i božanstvu Hrista.
Najjasnija svedočanstva o trinitarnim uverenjima Irineja Lionskog i Tertulijana, sa naglascima.