Zlatousti: Jevreji i njihove sinagoge i praznici
Sledeće je preuzeto iz Jovan Zlatousti, Protiv Jevreja. Beseda 1. Sve isticanje je moje.
(1) DANAS SAM NAMERAVAO da dovršim izlaganje o temi o kojoj sam vam govorio pre nekoliko dana; želeo sam da vam pružim još jasniji dokaz da je Božja priroda iznad onoga što naš um može da obuhvati. Prošle nedelje sam o tome opširno govorio i kao svoje svedoke izveo sam Isaiju, Davida i Pavla. Jer Isaija je uzviknuo: „a rod njegov ko će iskazati?“ David je znao da je Bog iznad njegovog poimanja, pa mu je zahvaljivao govoreći: „Hvalim te što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.“. I opet, David je taj koji je rekao: „Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim.“. Pavle nije istraživao niti zadirao u samu Božju suštinu, već samo u Njegovo proviđenje; tačnije bih rekao da je gledao samo na onaj mali deo božanskog proviđenja koji je Bog objavio kada je pozvao neznabošce. A Pavle je i taj mali deo video kao prostrano i nedokučivo more kada je uzviknuo: „O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi!“
(2) Ova tri svedoka pružila su nam dovoljno dokaza, ali ja se nisam zadovoljio prorocima niti sam stao na apostolima. Uzneo sam se na nebesa i dao vam kao dokaz hor anđela dok su pevali: „Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.“. Opet, čuli ste serafime kako uzdrhtali i zadivljeni kliču:
„Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.“.
I dao sam vam takođe heruvime koji su uzviknuli:
„Blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova“.
(3) Tako su bila tri svedoka na zemlji i tri na Nebu koji su jasno pokazali da se Božjoj slavi ne može prići. Što se ostalog tiče, dokaz je bio neosporan; usledio je snažan aplauz, slušaoci su se zagrejali od oduševljenja, vaš skup se rasplamsao. Radovao sam se tome, ali moja radost nije bila zbog toga što je pohvala dolazila meni, već zato što je slava dolazila mome Gospodaru. Jer taj aplauz i te pohvale pokazali su ljubav koju u svojim dušama imate prema Bogu. Ako sluga voli svoga gospodara i čuje nekoga da hvali toga gospodara, srce mu se rasplamsa ljubavlju prema onome koji govori. To je zato što sluga voli svoga gospodara. Upravo tako ste postupili i vi dok sam govorio: obiljem svoga aplauza jasno ste pokazali obilje svoje ljubavi prema Gospodaru.
(4) I tako sam želeo da se i danas upustim u tu borbu. Jer ako se neprijatelji istine nikada ne zasite huljenja na našeg Dobrotvora, mi moramo biti utoliko neumorniji u hvaljenju Boga svih. Ali šta da činim? Druga, veoma teška bolest zahteva svaki lek koji moje reči mogu doneti, bolest koja se usadila u telo Crkve. Moramo najpre iskoreniti tu boljku, pa se tek onda pobrinuti za ono što je spolja; moramo najpre izlečiti svoje, pa se onda brinuti za druge koji su tuđinci.
(5) Koja je to bolest? Praznici jadnih i bednih Jevreja uskoro će jedan za drugim, u brzom nizu, krenuti na nas: praznik Truba, praznik Senica, postovi. Mnogi u našim redovima kažu da misle kao i mi. Ipak, neki od njih idu da gledaju te svetkovine, a drugi će se pridružiti Jevrejima u proslavljanju njihovih praznika i u držanju njihovih postova. Želim da ovaj izopačeni običaj odmah sada isteram iz Crkve. Moje besede protiv anomejaca mogu se odložiti za drugo vreme i to odlaganje ne bi nanelo nikakvu štetu. Ali sada, kada su jevrejski praznici blizu i pred samim vratima, ako ne uspem da izlečim one koji boluju od bolesti judaizovanja, bojim se da bi neki hrišćani, zbog svog neprikladnog druženja i dubokog neznanja, mogli uzeti udela u prestupima Jevreja; a kada to jednom učine, bojim se da će moje besede o tim prestupima biti uzaludne. Jer ako danas ne čuju nijednu reč od mene, onda će se pridružiti Jevrejima u njihovim postovima; a kada jednom počine ovaj greh, biće uzaludno da primenjujem lek.
(6) I zato žurim da ovu opasnost predupredim i sprečim. Tako čine i lekari. Oni najpre zaustavljaju bolesti koje su najhitnije i najoštrije. Ali opasnost od ove bolesti veoma je bliska opasnosti od one druge; budući da je bezbožnost anomejaca srodna bezbožnosti Jevreja, moj sadašnji sukob srodan je onom pređašnjem. A postoji i srodstvo, jer Jevreji i anomejci iznose istu optužbu. A kakve optužbe iznose Jevreji? Da je Boga nazivao svojim sopstvenim Ocem i tako sebe činio jednakim Bogu. I anomejci iznose ovu optužbu-ne bi trebalo da kažem da od toga prave optužbu; oni čak brišu izraz „jednak Bogu“ i ono što on podrazumeva, svojom odlukom da ga odbace čak i ako ga fizički ne izbrišu.
II
Ali nemojte se čuditi što sam Jevreje nazvao jadnima. Oni zaista jesu jadni i bedni. Kada su im tolika blaga s neba došla u ruke, oni su ih odgurnuli i uložili velik trud da ih odbace. Njima je izašlo jutarnje Sunce pravde, ali oni su odgurnuli njegove zrake i još uvek sede u tami. Mi, koje je odgajila tama, privukli smo svetlost k sebi i oslobodili se mraka njihove zablude. Oni behu grane onoga svetog korena, ali te grane su odlomljene. Mi nismo imali udela u korenu, ali smo ubrali plod pobožnosti. Od detinjstva su čitali proroke, ali su razapeli onoga koga su proroci prorekli. Mi nismo slušali božanska proroštva, ali smo obožavali onoga o kome su ona prorokovala. I zato su jadni, jer su odbacili blagoslove koji su im poslati, dok su ih drugi zgrabili i privukli sebi. Iako su ti Jevreji bili pozvani na usinovljenje, spali su na srodstvo sa psima; a mi koji bejasmo psi, primili smo snagu, kroz Božju milost, da odbacimo nerazumnu prirodu koja beše naša i da se uzdignemo do časti sinova. Kako to dokazujem? Hristos je rekao: „Nije dobro uzeti hljeb od djece i baciti psima.“. Hristos je govorio Hananejki kada je Jevreje nazvao decom, a neznabošce psima.
(2) Ali pogledajte kako se potom poredak izmenio: oni su postali psi, a mi smo postali deca. Pavle je za Jevreje rekao: „Čuvajte se pasa, čuvajte se zlih poslenika, čuvajte se „podrezanih“! Jer obrezani, to smo mi“. Vidite li kako su oni koji su isprva bili deca postali psi? Želite li da saznate kako smo mi, koji smo isprva bili psi, postali deca? „A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija“.
(3) Ništa nije bednije od tih ljudi koji nikada nisu propustili da nasrnu na sopstveno spasenje. Kada je trebalo držati Zakon, gazili su ga nogama. Sada kada Zakon više ne obavezuje, tvrdoglavo nastoje da ga drže. Šta bi moglo biti jadnije od onih koji izazivaju Boga ne samo prestupanjem Zakona, već i njegovim držanjem? Zbog toga je Stefan rekao: „Tvrdovrati i neobrezani srcem i ušima, vi se svagda protivite Duhu Svetome“, ne samo prestupajući Zakon, već i želeći da ga drže u pogrešno vreme.
(4) Stefan ih je s pravom nazvao tvrdovratima. Jer nisu uzeli na sebe Hristov jaram, iako je bio sladak i nije u sebi imao ničega što bi bilo teško ili tlačiteljsko. Jer On je rekao: „naučite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem“, i „Uzmite jaram moj na sebe i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem, i naći ćete pokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag, i breme je moje lako.“. Pa ipak, nisu uzeli jaram zbog tvrdoće svojih vratova. Ne samo da ga nisu uzeli, već su ga slomili i uništili. Jer Jeremija je rekao: „Jer davno izlomih jaram tvoj i raskidoh sveze tvoje“. Nije Pavle to rekao, već glas proroka koji govori glasno i jasno. Kada je govorio o jarmu i okovima, mislio je na znamenja vlasti, jer su Jevreji odbacili Hristovu vlast kada su rekli: „Nemamo cara osim ćesara.“. Vi Jevreji ste slomili jaram, raskinuli okove, izbacili sebe iz carstva nebeskog i podvrgli se vlasti ljudi. Razmotrite sa mnom koliko je tačno prorok nagovestio da su njihova srca neobuzdana. Nije rekao: "Odložio si jaram", već „izlomih jaram tvoj“ a to je zločin neukroćenih zveri, koje su neobuzdane i odbacuju vlast.
(5) Ali odakle potiče ta tvrdokornost? Ona dolazi od proždrljivosti i pijanstva. Ko to kaže? Sam Mojsije. „Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati; utio si, udebljao i zasalio“. Kada se nerazumne životinje hrane iz punih jasala, ugoje se i postaju tvrdoglavije i teže ih je držati u uzdi; ne podnose ni jaram, ni uzde, ni ruku vozara. Upravo tako je i jevrejski narod svojim pijanstvom i ugojenošću bio dogonjen do krajnjeg zla; ritali su se, nisu prihvatili Hristov jaram niti su vukli plug Njegovog učenja. Drugi prorok je na to ukazao kada je rekao: „Jer je Izrailj uporan kao uporna junica“. A još jedan je Jevreje nazvao „kao june neuko“.
(6) Iako su takve životinje nesposobne za rad, sposobne su za klanje. I to se dogodilo Jevrejima: dok su sebe činili nesposobnima za rad, postali su sposobni za klanicu. Zato je Hristos rekao: „A one neprijatelje moje koji nisu htjeli da ja carujem nad njima, dovedite amo, i isijecite ih preda mnom.“. Vi Jevreji je trebalo da postite onda, kada je pijanstvo činilo s vama one strašne stvari, kada je vaša proždrljivost rađala vašu bezbožnost-a ne sada. Sada je vaš post nevremen i gnusoba. Ko to kaže? Sam Isaija, kada je gromkim glasom povikao: „Takav li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? Da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Gospodu?“. Zašto? „postite da se prete i svađate i da bijete pesnicom bezbožno“. Ali ako je vaš post bio gnusoba kada ste udarali svoje bližnje sluge, da li postaje prihvatljiv sada kada ste ubili svoga Gospodara? Kako bi to moglo biti ispravno?
(7) Čovek koji posti treba da bude uzdržan kako dolikuje, skrušen, ponizan-a ne pijan od gneva. A vi udarate svoje bližnje sluge? U Isaijino vreme svađali su se i prepirali kada su postili; sada, kada poste, upuštaju se u razuzdanosti i u krajnju raspusnost, igrajući bosih nogu na trgu. Izgovor je da poste, ali se ponašaju kao pijani ljudi. Čujte kako im je prorok zapovedio da poste. „Naredite post“, rekao je. Nije rekao: "Razmećite se svojim postom", već „oglasite praznik, skupite starješine“. Ali ovi Jevreji sakupljaju horove ženskastih ljudi i veliku gomilu bludnica; u sinagogu dovlače čitavo pozorište, sa glumcima i svime. Jer nema razlike između pozorišta i sinagoge****. Znam da me neki sumnjiče za nesmotrenost zato što sam rekao da nema razlike između pozorišta i sinagoge; ali ja njih sumnjičim za nesmotrenost ako ne misle da je tako. Ako moja tvrdnja da su to dvoje isto počiva na mom sopstvenom autoritetu, onda me optužite za nesmotrenost. Ali ako su reči koje govorim reči proroka, onda prihvatite njegovu presudu.
III
Mnogi, znam, poštuju Jevreje i misle da je njihov sadašnji način života dostojan poštovanja. Zato žurim da iščupam i istrgnem to smrtonosno mišljenje. Rekao sam da sinagoga nije ništa bolja od pozorišta i kao svedoka izvodim proroka. Zacelo Jevreji ne zaslužuju više vere nego njihovi proroci. „Zato se ustaviše daždi i ne bi poznoga dažda; ali u tebe bješe čelo žene kurve, i ne htje se stidjeti.“. Gde se bludnica nastanila, to mesto je bludilište. Ali sinagoga nije samo bludilište i pozorište; ona je i razbojnička pećina i obitavalište divljih zveri. Jeremija je rekao: „Našljedstvo moje posta mi ptica grabljiva“. On ne kaže prosto "divlje zveri", već "prljave divlje zveri", i opet: „Ostavih dom svoj, napustih našljedstvo svoje“. A kada Bog napusti narod, kakva nada u spasenje preostaje? Kada Bog napusti neko mesto, to mesto postaje stanište demona.
(2) Ali Jevreji ipak tvrde da i oni obožavaju Boga. Bože sačuvaj da ja to kažem. Nijedan Jevrejin ne obožava Boga! Ko to kaže? Sin Božji to kaže. Jer On je rekao: „Ne znate ni mene ni Oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i Oca mojega.“. Bih li mogao izvesti svedoka pouzdanijeg od Sina Božjeg?
(3) Ako, dakle, Jevreji ne poznaju Oca, ako su razapeli Sina, ako su odgurnuli pomoć Duha, ko se ne bi usudio da otvoreno izjavi da je sinagoga stanište demona? Bog se tamo ne obožava. Bože sačuvaj! Od sada ona ostaje mesto idolopoklonstva. Pa ipak, neki joj ukazuju čast kao svetom mestu.
(4) Reći ću vam ovo, ne po nagađanju, već iz sopstvenog iskustva. Pre tri dana-verujte mi, ne lažem-video sam slobodnu ženu lepog držanja, skromnu i vernicu. Neki grub, bezosećajan čovek, za koga se govorilo da je hrišćanin (jer osobu koja bi se usudila na takvo delo ne bih nazvao iskrenim hrišćaninom), primoravao ju je da uđe u svetilište Jevreja i da tamo položi zakletvu o nekim stvarima oko kojih su bili u sporu. Prišla mi je i zatražila pomoć; molila me je da sprečim to bezakono nasilje-jer njoj, koja je učestvovala u božanskim tajnama, beše zabranjeno da uđe u to mesto. Uzavreo sam od negodovanja, razgnevio sam se, ustao sam, nisam dopustio da bude odvučena u taj prestup, otrgao sam je iz ruku njenog otmičara. Upitao sam ga da li je hrišćanin, a on je rekao da jeste. Tada sam ga oštro napao, optužujući ga za bezosećajnost i najgore bezumlje; rekao sam mu da nije ništa bolji od mazge ako on, koji ispoveda da obožava Hrista, nekoga odvlači u jazbine Jevreja koji su Ga razapeli. Dugo sam s njim razgovarao, izvodeći pouku iz svetih jevanđelja; rekao sam mu najpre da je zaklinjanje sasvim zabranjeno i da je pogrešno bilo kome nametati nužnost zaklinjanja. Zatim sam mu rekao da krštenog vernika ne sme podvrgavati toj nužnosti. Zapravo, ne sme prisiliti na zakletvu ni nekrštenu osobu.
(5) Pošto sam s njim veoma opširno razgovarao i iz njegove duše isterao bezumlje njegove zablude, upitao sam ga zašto je odbacio Crkvu i odvukao ženu na mesto gde se Jevreji sabiraju. Odgovorio je da su mu mnogi rekli da su zakletve položene tamo strašnije**. Njegove reči su me naterale na uzdah, zatim sam se razgnevio, i najzad sam počeo da se smejem**. Kada sam video đavolju zloću, uzdahnuo sam zato što on ima moć da zavodi ljude; razgnevio sam se kada sam pomislio koliko su nemarni bili oni koji su prevareni; a kada sam video obim i dubinu bezumlja prevarenih, nasmejao sam se.
(6) Ispričao sam vam ovu priču zato što ste surovi i nemilosrdni u svom stavu prema onima koji čine takve stvari i koji kroz njih prolaze. Ako vidite nekoga od svoje braće kako pada u takve prestupe, smatrate da je to tuđa nesreća, a ne vaša; mislite da ste se odbranili od svojih tužilaca kada kažete: "Šta se to mene tiče? Šta ja imam zajedničko s tim čovekom"? Kada to kažete, vaše reči pokazuju krajnju mržnju prema čovečanstvu i okrutnost koja koristi đavolu. Šta to govorite? Vi ste čovek i delite istu prirodu. Zašto uopšte govoriti o zajedničkoj prirodi, kada imate jednu jedinu glavu, Hrista? Zar se usuđujete da kažete da nemate ništa zajedničko sa sopstvenim udovima? U kom smislu onda priznajete da je Hristos glava Crkve? Jer svakako je zadatak glave da sve udove spoji, da ih brižljivo uskladi jedne s drugima i da ih poveže u jednu prirodu. Ali ako nemate ništa zajedničko sa svojim udovima, onda nemate ništa zajedničko ni sa svojim bratom, niti vam je Hristos glava.
(7) Jevreji vas plaše kao da ste mala deca, a vi to ne uviđate. Mnoge zle sluge pokazuju deci strašne i smešne maske-maske po svojoj prirodi nisu strašne, ali takvima izgledaju prostodušnom dečjem umu-i tako izazivaju mnogi smeh. Tako i Jevreji plaše prostodušnije hrišćane strašilima i avetima svojih svetilišta. Pa ipak, kako bi vas njihove smešne i sramne sinagoge mogle uplašiti? Zar to nisu svetilišta ljudi koji su odbačeni, obeščašćeni i osuđeni?
IV
Naše crkve nisu takve; one su zaista strašne i ispunjene strahom. Božje prisustvo čini mesto strašnim, jer On ima vlast nad životom i smrću. U našim crkvama slušamo bezbrojne besede o večnim kaznama, o rekama ognja, o otrovnom crvu, o okovima koji se ne mogu raskinuti, o tami spoljašnjoj. Ali Jevreji te stvari niti znaju niti o njima sanjaju. Žive za svoj stomak, žudno zjape za stvarima ovoga sveta, njihovo stanje nije bolje od stanja svinja ili jaraca zbog njihove razuzdanosti i preterane proždrljivosti. Znaju samo jedno: da napune stomak i da se opiju, da budu isečeni i izubijani, da budu povređeni i ranjeni boreći se za svoje omiljene kočijaše.
(2) Recite mi, dakle, jesu li njihova svetilišta strašna i zastrašujuća? Ko bi to rekao? Kakve razloge imamo da mislimo da su strašna, osim ako nam neko ne kaže da obeščašćene sluge, koje nemaju pravo govora i koje su isterane iz doma svoga Gospodara, treba da plaše nas, kojima je data čast i sloboda govora? Svakako to nije slučaj. Svratišta nisu uzvišenija od carskih palata. Zaista, sinagoga zaslužuje manje časti nego bilo koje svratište. Ona nije samo prenoćište razbojnika i varalica, već i demona. To ne važi samo za sinagoge, već i za duše Jevreja, kao što ću pokušati da dokažem na kraju svoje besede.
(3) Molim vas da moje reči na naročit način zadržite u svom umu. Jer ja sada ne govorim radi predstave ili aplauza, već da bih izlečio vaše duše. I šta mi drugo preostaje da kažem kada su neki od vas još uvek bolesni, iako ima toliko lekara da izvrše isceljenje?
(4) Bilo je dvanaest apostola i oni su privukli k sebi ceo svet. Veći deo grada je hrišćanski, pa ipak su neki još uvek bolesni od bolesti judaizovanja. A šta bismo mi, koji smo zdravi, mogli reći u svoju odbranu? Zacelo, oni koji su bolesni zaslužuju prekor. Ali ni mi nismo bez krivice, jer smo ih zanemarili u času njihove bolesti; da smo pokazali veliku brigu za njih i da su imali koristi od te brige, nikako ne bi mogli još uvek biti bolesni.
(5) Dopustite mi da vas preduhitrim govoreći ovo sada, da bi svako od vas pridobio svoga brata. Čak i ako morate primeniti prinudu, čak i ako morate upotrebiti silu, čak i ako s njim morate postupati grubo i uporno, učinite sve da ga spasete od đavolje zamke i da ga oslobodite zajednice sa onima koji su ubili Hrista.
(6) Recite mi ovo. Pretpostavite da vidite čoveka koji je pravedno osuđen kako ga vode na pogubljenje preko trga. Pretpostavite da je u vašoj moći da ga spasete iz ruku javnog dželata. Zar ne biste učinili sve što možete da ga sprečite da bude odvučen? A sada vidite sopstvenog brata kako ga nepravedno odvlače u dubinu propasti. I ne odvlači ga dželat, već đavo. Zar biste bili toliko smeli da ne učinite svoj deo u njegovom izbavljenju iz prestupa? Ako mu ne pomognete, kakav biste izgovor našli? Ali vaš brat je jači i moćniji od vas. Pokažite mi ga. Ako ostane pri svojoj tvrdoglavoj odluci, radije ću izabrati da rizikujem svoj život nego da ga pustim da uđe na vrata sinagoge.
(7) Reći ću mu: Kakvu zajednicu imaš sa slobodnim Jerusalimom, sa Jerusalimom gore? Izabrao si onaj dole; budi rob sa tim zemaljskim Jerusalimom koji je, prema reči apostola, rob zajedno sa svojom decom. Postiš li sa Jevrejima? Onda izuj obuću sa Jevrejima, hodaj bos po trgu i deli s njima njihovu nepristojnost i podsmeh. Ali to ne bi izabrao, jer te je sramota i skloniji si da pocrveniš. Zar te je sramota da s njima deliš spoljašnji izgled, a nije te sramota da deliš njihovu bezbožnost? Kakav ćeš izgovor imati ti, koji si samo napola hrišćanin?
(8) Verujte mi, radije ću rizikovati svoj život nego zanemariti bilo koga ko boluje od ove bolesti-ako ga vidim. Ako ga ne vidim, Bog će mi zacelo oprostiti. I neka svako od vas razmotri ovu stvar; neka ne misli da je to nešto drugorazredno. Zar ne primećujete šta đakon neprestano oglašava u svetim tajnama? "Prepoznajte jedni druge", kaže on. Zar ne vidite kako vam poverava brižljivo ispitivanje vaše braće? Činite to i u slučaju judaizatora. Kada primetite nekoga da judaizuje, uhvatite ga, pokažite mu šta čini, da i sami ne biste postali saučesnici u opasnosti kojoj se izlaže.
(9) Ako se neki rimski vojnik koji služi preko mora uhvati da naginje varvarima i Persijancima, nije u opasnosti samo on, već i svako ko je znao za takvo njegovo osećanje a nije to obznanio vojskovođi. Budući da ste vojska Hristova, budite krajnje pažljivi u traganju za tim da li se među vas umešao neko ko naginje tuđoj veri, i obznanite njegovo prisustvo-ne da bismo ga pogubili kao što su činili oni vojskovođe, niti da bismo ga kaznili ili mu se osvetili, već da bismo ga oslobodili njegove zablude i bezbožnosti i učinili ga potpuno svojim.
(10) Ako niste voljni to da učinite, ako znate za takvu osobu ali je krijete, budite sigurni da ćete i vi i on podleći istoj kazni. Jer Pavle podvrgava ukoru i kazni ne samo one koji čine zla dela, već i one koji odobravaju ono što su oni učinili. I prorok izvodi na isti sud ne samo lopove, već i one koji s lopovima trče. A to je sasvim razumno. Jer ako čovek zna za zločinčeva dela, ali ih pokriva i skriva, on zločincu pruža jači osnov da ne mari za zakon i čini ga manje bojažljivim na njegovom zločinačkom putu.
V
Ali moram se ponovo vratiti onima koji su bolesni. Razmislite, dakle, s kim dele svoje postove. To je sa onima koji su vikali: „Raspni ga, raspni!“, sa onima koji su rekli: „Krv njegova na nas i na djecu našu!“. Da su neki ljudi bili uhvaćeni u pobuni protiv svoga vladara i osuđeni, da li biste se usudili da im priđete i da s njima razgovarate? Mislim da ne biste. Nije li onda bezumno pokazivati takvu spremnost da se beži od onih koji su sagrešili protiv čoveka, a stupati u zajednicu sa onima koji su počinili nedela protiv samoga Boga? Nije li čudno da oni koji obožavaju Raspetoga zajednički praznuju sa onima koji su Ga razapeli****? Nije li to znak bezumlja i najgoreg ludila?
(2) Budući da ima onih koji sinagogu smatraju svetim mestom, moram im reći nekoliko reči. Zašto poštujete to mesto? Zar ne treba da ga prezirete, da ga držite za gnusobu, da bežite od njega? Oni odgovaraju da se tamo čuvaju Zakon i knjige proroka. Šta je to? Zar će svako mesto na kome se te knjige nalaze biti sveto mesto? Nikako! To je, pre svega drugog, razlog zbog koga mrzim sinagogu i gnušam je se. Oni imaju proroke, ali im ne veruju; čitaju svete spise, ali odbacuju njihovo svedočanstvo-a to je znak ljudi krivih za najveću uvredu.
(3) Recite mi ovo. Kada biste videli časnog čoveka, slavnog i uglednog, kako ga odvlače u krčmu ili razbojničku pećinu; kada biste videli kako ga tamo vređaju, tuku i podvrgavaju najgorem nasilju, da li biste tu krčmu ili pećinu visoko cenili zato što je taj veliki i uvaženi čovek bio u njoj dok je trpeo to nasilje? Mislim da ne biste. Naprotiv, upravo zbog toga biste to mesto zamrzeli i gnušali ga se.
(4) Neka takav bude i vaš sud o sinagogi. Jer oni su knjige Mojsijeve i proročke uneli sa sobom u sinagogu, ne da ih poštuju, već da ih obeščašćenjem vređaju. Kada kažu da Mojsije i proroci nisu poznavali Hrista i da ništa nisu rekli o Njegovom dolasku, kakvu bi veću uvredu mogli naneti tim svetim ljudima nego da ih optuže da nisu prepoznali svoga Gospodara, nego da kažu da su ti sveti proroci saučesnici njihove bezbožnosti? I zato moramo utoliko više mrzeti i njih i njihovu sinagogu, zbog njihovog uvredljivog postupanja prema tim svetim ljudima.
(5) Zašto govorim o knjigama i sinagogama? U vreme progona javni dželati hvataju tela mučenika, bičuju ih i razdiru na komade. Da li dželatove ruke postaju svete zato što dodiruju telo svetih ljudi? Bože sačuvaj! Ruke koje su zgrabile i držale tela svetih i dalje ostaju nesvete. Zašto? Zato što su ti dželati počinili zlo delo kada su ruke svoje položili na svete. A hoće li oni koji rukuju spisima svetih i vređaju ih zbog toga biti išta časniji od onih koji su pogubljivali mučenike? Zar to ne bi bilo krajnje bezumlje? Ako zlostavljana tela mučenika ne osvećuju one koji su ih zlostavljali, već čak povećavaju njihovu krivicu za krv, utoliko manje bi Sveto pismo, ako se čita bez vere, ikada moglo pomoći onima koji čitaju ne verujući. Sam čin namernog opredeljenja da se Sveto pismo zlostavlja osuđuje ih za veću bezbožnost.
(6) Da nemaju proroke, ne bi zasluživali takvu kaznu; da nisu čitali svete knjige, ne bi bili tako nečisti i tako nesveti. Ali ovako, lišeni su svakog izgovora. Oni zaista imaju vesnike istine, ali se neprijateljskim srcem suprotstavljaju prorocima i istini koju oni govore. I upravo zato su utoliko skvrnaviji i krivlji za krv: imaju proroke, ali s njima postupaju neprijateljskim srcem.
(7) Zato vas opominjem da bežite od njihovih skupova i da ih izbegavate. Šteta koju nanose našoj slabijoj braći nije mala; oni pružaju nemali izgovor koji podržava bezumlje Jevreja. Jer kada vide da vi, koji obožavate Hrista koga su oni razapeli, s poštovanjem sledite njihove obrede, kako da ne pomisle da su obredi koje oni vrše najbolji, a da su naši obredi bezvredni? Jer pošto se poklonite i obožavate na našim svetim tajnama, trčite baš onim ljudima koji razaraju naše obrede. Pavle je rekao: „Jer ako tebe, koji imaš znanje, vidi neko gdje sjediš za trpezom u idolskom hramu, neće li se savjest njegova, zato što je slab, ohrabriti da jede idolske žrtve?“? A ja ću reći: Ako neko vidi tebe koji imaš znanje kako ulaziš u sinagogu i učestvuješ u prazniku Truba, neće li se njegova savest, budući slaba, ohrabriti da se divi onome što Jevreji čine? Onaj koji padne ne plaća samo kaznu za sopstveni pad, već biva kažnjen i zato što i druge saplete. Ali čovek koji je čvrsto stajao nagrađen je ne samo zbog sopstvene vrline, već mu se ljudi dive i zato što je druge naveo da žude za istim.
(8) Zato bežite od skupova i svetih mesta Jevreja. Neka niko ne poštuje sinagogu zbog svetih knjiga; neka je mrzi i izbegava zato što Jevreji vređaju i zlostavljaju svete, zato što odbijaju da veruju njihovim rečima, zato što ih optužuju za krajnju bezbožnost.
VI
Da biste znali da svete knjige ne čine mesto svetim, već da namera onih koji neko mesto pohode čini to mesto skrnavim, ispričaću vam jednu staru priču. Ptolomej Filadelf sakupljao je knjige iz celoga sveta. Kada je saznao da Jevreji imaju spise koji govore o Bogu i o idealnom uređenju države, poslao je po ljude iz Judeje i dao im da prevedu te knjige, koje je zatim položio u Serapisov hram, jer je bio neznabožac. Do današnjeg dana prevedene knjige ostaju tamo u hramu. Ali hoće li Serapisov hram biti svet zbog svetih knjiga? Bože sačuvaj! Iako knjige imaju sopstvenu svetost, one je ne prenose na to mesto, jer su oni koji ga pohode oskrnavljeni.
(2) Isti dokaz morate primeniti i na sinagogu. Čak i ako tamo nema idola, demoni ipak obitavaju na tom mestu. A ovo ne kažem samo za sinagogu ovde u gradu, već i za onu u Dafni; jer u Dafni imate još gore mesto propasti koje nazivaju Matroninim. Čuo sam da mnogi od vernih odlaze gore i spavaju pored tog mesta.
(3) Ali ne dao Bog da te ljude nazovem vernima. Jer za mene su Matronino svetilište i Apolonov hram podjednako skrnavi. Ako me neko optuži za drskost, ja ću njega zauzvrat optužiti za krajnje bezumlje. Jer, recite mi, zar prebivalište demona nije mesto bezbožnosti čak i ako tamo ne stoji nijedan kip nekog boga? Ovde se okupljaju ubice Hrista, ovde se krst izgoni, ovde se Bog huli, ovde se Otac zanemaruje, ovde se Sin vređa, ovde se milost Duha odbacuje. Zar veća šteta ne dolazi sa ovog mesta pošto su sami Jevreji demoni? U paganskom hramu bezbožnost je gola i očigledna; ne bi bilo lako prevariti čoveka zdravog i razboritog uma niti ga namamiti da tamo ode. Ali u sinagogi ima ljudi koji kažu da obožavaju Boga i da se gnušaju idola, ljudi koji kažu da imaju proroke i da im ukazuju čast. Ali svojim rečima pripremaju obilje mamaca da u svoje mreže uhvate prostodušnije duše koje su toliko nerazumne da budu zatečene nespremne.
(4) Dakle, bezbožništvo Jevreja i pagana je na istoj ravni. Ali Jevreji upražnjavaju obmanu koja je opasnija. U njihovoj sinagogi stoji nevidljivi oltar obmane na kome ne žrtvuju ovce i telad, već ljudske duše.
(5) Najzad, ako vas jevrejski obredi pokreću na divljenje, šta imate zajedničko sa nama? Ako su jevrejski obredi časni i veliki, naši su laž. Ali ako su naši istiniti, kao što jesu istiniti, njihovi su ispunjeni obmanom. Ne govorim o Svetom pismu. Ne dao Bog! Sveto pismo me je uzelo za ruku i povelo ka Hristu. Ali govorim o bezbožnosti i sadašnjem bezumlju Jevreja.
(6) Svakako je vreme da pokažem da demoni obitavaju u sinagogi, ne samo na samom mestu već i u dušama Jevreja. Kao što je Hristos rekao: „A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nalazi. Onda kaže: Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši boravi ondje; i bude potonje gore čovjeku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome.“.
(7) Vidite li da demoni obitavaju u njihovim dušama i da su ti demoni opasniji od onih drevnih? I to je sasvim razumno. U davna vremena Jevreji su bezbožno postupali prema prorocima; sada vređaju Gospodara proroka. Recite mi ovo. Zar ne drhtite pri pomisli da dođete na isto mesto sa opsednutim ljudima, koji imaju toliko nečistih duhova, koji su odgajani usred klanja i krvoprolića? Zar morate da razmenjujete pozdrav sa njima i da izmenite makar i jednu golu reč? Zar se ne morate okrenuti od njih, budući da su oni opšta sramota i zaraza celoga sveta? Zar nisu dospeli do svakog oblika zloće? Zar se svi proroci nisu iscrpli držeći mnoge i duge govore optužbe protiv njih? Koju tragediju, koji vid bezakonja nisu zasenili svojom krvnom krivicom? Žrtvovali su sopstvene sinove i kćeri demonima. Odbili su da priznaju prirodu, zaboravili su porođajne muke, pogazili su odgajanje svoje dece, iz temelja su prevrnuli zakone kraljevske vlasti, postali su divljiji od bilo koje zveri.
(8) Divlje zveri često polažu svoje živote i preziru sopstvenu bezbednost da bi zaštitile svoje mladunce. Nikakva nužda nije primorala Jevreje kada su sopstvenim rukama poklali svoju decu da bi ukazali čast osvetničkim demonima, neprijateljima našeg života. Koje njihovo delo treba da nas pogodi većim zaprepašćenjem? Njihova bezbožnost ili njihova okrutnost ili njihova neljudskost? To što su žrtvovali svoju decu ili to što su ih žrtvovali demonima? Zar zbog svoje razuzdanosti nisu pokazali požudu veću od one nerazumnih životinja? Čujte šta prorok kaže o njihovim prekomernostima. „kao tovni konji, svaki rže za ženom bližnjega svojega.“. Nije rekao: "Svako je požudeo za ženom bližnjega svoga", već je bezumlje koje je proisteklo iz njihove razuzdanosti izrazio sa najvećom jasnoćom govoreći o njemu kao o rzanju bezumnih životinja.
VII
Šta još želite da vam kažem? Da li da vam govorim o njihovoj pljački, njihovoj gramzivosti, njihovom napuštanju siromašnih, njihovim krađama, njihovom varanju u trgovini? ceo dan neće biti dovoljan da vam iznesem izveštaj o tim stvarima. Ali imaju li njihovi praznici u sebi nešto svečano i veliko? Pokazali su da su i oni nečisti. Poslušajte proroke; štaviše, poslušajte Boga i kako snažnom izjavom im okreće leđa: „Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih“.
(2) Zar Bog mrzi njihove praznike, a vi u njima učestvujete? Nije rekao ovaj ili onaj praznik, već sve njih zajedno. Želite li da vidite da Bog mrzi obožavanje koje se prinosi timpanima, lirama, harfama i drugim instrumentima? Bog je rekao: „Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neću da čujem.“. Ako je Bog rekao: „Ukloni od mene“, zar vi trčite da slušate trube? Zar te žrtve i prinosi nisu gnusoba? „Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se“. Tamjan je gnusoba. Zar i mesto nije gnusoba? Pre nego što su počinili zločin nad zločinima, pre nego što su ubili svoga Gospodara, pre krsta, pre ubistva Hrista, ono je bilo gnusoba. Zar sada nije utoliko više gnusoba? A ipak, šta je mirisnije od tamjana? Ali Bog ne gleda na prirodu darova već na nameru onih koji ih prinose; upravo po toj nameri sudi o njihovim prinosima.
(3) Obratio je pažnju na Avelja, a potom na njegove darove. Pogledao je Kajina, a potom se odvratio od njegovog prinosa. Jer Sveto pismo kaže: „A na Kaina i na njegov prinos ne pogleda.“. Noje je prineo Bogu žrtve od ovaca, teladi i ptica. Sveto pismo kaže: „I Gospod omirisa miris ugodni“, to jest, prihvatio je prinose. Jer Bog nema nozdrve, već je bestelesni duh. Pa ipak, ono što se uzdiže sa oltara jeste miris i dim od tela koja gore, a ništa nije smradnije od takvog vonja. Ali da biste naučili da Bog pazi na nameru onoga ko prinosi žrtvu i tek onda je prihvata ili odbacuje, Sveto pismo naziva taj miris i dim prijatnim mirisom; a tamjan naziva gnusobom, jer je namera onih koji ga prinose zaudarala velikim smradom.
(4) Želite li da saznate da, zajedno sa žrtvama, muzičkim instrumentima, praznicima i tamjanom, Bog odbacuje i hram zbog onih koji u njega ulaze? To je ponajviše pokazao svojim delima, kada ga je predao u varvarske ruke, a kasnije kada ga je potpuno razorio. Ali i pre njegovog razaranja, kroz svoga proroka je glasno povikao i rekao: „Ne uzdajte se u lažne riječi govoreći: Crkva Gospodnja, crkva Gospodnja, crkva Gospodnja ovo je.“! Ono što prorok kaže jeste da hram ne osvećuje one koji se u njemu okupljaju, već oni koji se okupljaju osvećuju hram. Ako hram nije pomogao u vreme kada su tamo bili heruvimi i kovčeg, još manje će pomoći sada kada su sve te stvari nestale, sada kada je Božje odbacivanje potpuno, sada kada postoji veći osnov za neprijateljstvo. Koliki bi čin bezumlja i pomračenja bio uzeti za svoje sadruge u praznicima one koji su obeščašćeni, one koje je Bog napustio, one koji su razgnevili Gospodara****?
(5) Recite mi ovo. Da je neki čovek ubio vašeg sina, biste li podneli da ga gledate ili da prihvatite njegov pozdrav? Zar ga ne biste izbegavali kao zlog demona, kao samog đavola? Oni su ubili Sina vašeg Gospoda; imate li drskosti da s njima uđete pod isti krov? Nakon što je bio ubijen, obasuo vas je takvom čašću da vas je učinio svojim bratom i sunaslednikom. A vi ga toliko obeščašćujete da ukazujete čast onima koji su ga ubili na krstu, da s njima održavate zajedništvo praznika, da odlazite na njihova skrnava mesta, ulazite na njihova nečista vrata i učestvujete za trpezama demona. Jer ubeđen sam da post Jevreja nazovem trpezom demona, jer su ubili Boga****. Ako Jevreji rade protiv Boga, zar ne moraju služiti demonima? Zar tražite da vas demoni izleče? Kada je Hristos dozvolio demonima da uđu u svinje, one su se smesta strmoglavile u more. Zar će ti demoni poštedeti tela ljudi? Voleo bih da ne ubijaju ljudska tela, da ne kuju zavere protiv njih. Ali hoće. Demoni su izbacili ljude iz Raja i lišili ih časti odozgo. Zar će izlečiti njihova tela? To je smešno, puke priče. Demoni znaju da kuju zavere i da nanose štetu, a ne da leče. Ne štede duše. Recite mi, dakle, hoće li poštedeti tela? Nastoje da oteraju ljude iz Carstva. Zar će izabrati da ih oslobode bolesti?
(6) Zar niste čuli šta je prorok rekao? Štaviše, jeste li čuli šta je Bog rekao kroz proroka? Rekao je da demoni ne mogu činiti ni dobro ni zlo. Čak i ako bi mogli da leče i ako bi to želeli — što je nemoguće — ne smete uzeti neuništivu i beskrajnu kaznu u zamenu za neznatnu korist koja uskoro može biti uništena. Hoćete li izlečiti svoje telo, a uništiti svoju dušu? Loše trgujete. Zar gnevite Boga koji je načinio vaše telo, a prizivate u pomoć demona koji kuje zaveru protiv vas?
(7) Ako neki paganin koji strahuje od demona poseduje lekarsko znanje, hoće li mu takođe biti lako da vas pridobije da obožavate paganske bogove? I ti pagani imaju svoje umeće. I oni su često izlečili mnoge bolesti i vratili bolesne u zdravlje. Zar ćemo zbog toga učestvovati u njihovom bezbožništvu? Ne dao Bog! Čujte šta je Mojsije rekao Jevrejima. „Ako ustane među vama prorok ili koji sne sanja, i kaže ti znak ili čudo, Pa se zbude taj znak ili čudo koje ti kaže, i on ti reče: Hajde da idemo za drugim bogovima kojih ne znaš, i njima da služimo, Nemoj poslušati što ti kaže taj prorok ili sanjač“.
(8) Evo šta Mojsije misli. Ako se neki prorok podigne, kaže on, i učini znak, bilo podizanjem mrtvaca, bilo očišćenjem gubavca, bilo izlečenjem sakatog čoveka, i nakon učinjenog čuda pozove vas na bezbožnost, ne slušajte ga samo zato što se njegov znak obistinio. Zašto? „jer vas kuša Gospod Bog vaš da bi se znalo ljubite li Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i sve duše svoje.“. Iz ovoga je jasno da demoni ne leče. Ako bi Bog ikada dozvolio demonima da leče, kao što bi to mogao dozvoliti i čoveku, njegovo dopuštenje daje se da bi vas iskušao — ne zato što Bog ne zna kakvi ste, već da bi vas naučio da odbacite čak i one demone koji zaista leče.
(9) A zašto govorim o telesnim izlečenjima? Ako vam neki čovek preti geenom ukoliko se ne odreknete Hrista, ne slušajte njegove reči. Ako bi vam neko obećao carstvo da biste se odmetnuli od jedinorodnog Sina Božjeg, okrenite se od njega i mrzite ga. Budite učenik Pavlov i podražavajte one reči koje je njegova blažena i plemenita duša uzviknula kada je rekao: „Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, Ni visina, ni dubina, niti ikakva druga tvar neće moći odvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem.“.
(10) Ni anđeli, ni sile, ni sadašnje, ni buduće stvari, niti ikakvo drugo stvorenje nisu odvojili Pavla od ljubavi Hristove. Zar se vi odmećete da biste izlečili svoje telo? I kakav bismo izgovor mogli naći? Zacelo se moramo bojati Hrista više nego geene i žudeti za njim više nego za carstvom. Čak i ako smo bolesni, bolje je ostati u lošem zdravlju nego pasti u bezbožnost radi izlečenja; jer čak i ako vas demon izleči, više je naškodio nego što je pomogao. Pomogao je telu, koje će kratko vreme potom sasvim umreti i istruleti. Ali je naškodio duši, koja nikada neće umreti. Otmičari često mame dečake nudeći im slatkiše, kolače, klikere i druge takve stvari; a zatim ih lišavaju slobode i samog života. Tako i demoni obećavaju izlečenje jednog uda, a onda celo spasenje duše bacaju u more.
(11) Voljeni, nemojmo to trpeti; na svaki način nastojmo da se sačuvamo slobodnima od bezbožništva. Zar Jov nije mogao poslušati svoju ženu, pohuliti na Boga i osloboditi se nesreće koja ga je snašla? „Blagoslovi Boga, pa umri.“, rekla je. Ali on je izabrao da trpi bol i da vene; izabrao je da podnese taj nepodnošljivi udarac radije nego da huli i oslobodi se zala koja su ga snašla. Vi treba da ga podražavate. Ako vam demon obeća deset hiljada izlečenja od zala koja vas snalaze, ne slušajte ga, ne trpite ga — baš kao što je Jov odbio da posluša svoju ženu. Izaberite da podnesete svoju bolest radije nego da uništite svoju veru i spasenje svoje duše. Bog vas ne napušta. Upravo zato što želi da uveća vašu slavu, često dopušta da se razbolite. Održite hrabrost, da biste i vi mogli čuti kako kaže: „Zatrpaj ih sve u prah, i poveži im lice na skrivenu mjestu.“?
VIII
Mogao sam reći i više od ovoga, ali da vam ne bih dopustio da zaboravite ono što sam rekao, ovde ću završiti svoju besedu rečima Mojsijevim: „Svjedočim vam danas nebom i zemljom“. Ako neko od vas, bilo da je ovde prisutan ili nije, ode na spektakl Truba, ili odjuri u sinagogu, ili se popne do Matroninog svetilišta, ili uzme učešća u postu, ili deli subotu, ili poštuje bilo koji drugi jevrejski obred, veliki ili mali, prizivam nebo i zemlju za svoje svedoke da sam nedužan za krv svih vas.
(2) Ove reči će stajati uz vas i uz mene na dan Gospoda našeg Isusa Hrista. Ako ih poslušate, doneće vam veliku smelost; ako ih ne poslušate ili prikrijete nekoga ko se usudi da čini te stvari, moje reči će stajati protiv vas kao gorke optužbe. „Jer ne propustih da vam objavim svu volju Božiju.“.
(3) Položio sam novac kod menjača. Na vama je da uvećate polog i da dobit od mojih reči upotrebite za spasenje svoje braće. Da li vam se čini teškim teretom da prokazujete one koji čine te grehe? Teški teret je ćutati. Jer to ćutanje vas čini neprijateljem Bogu i donosi propast i vama koji skrivate takve grešnike i onima čiji gresi ostaju neotkriveni. Koliko je bolje postati mrzak svojim sadruzima u službi zarad njihovog spasenja nego navući Božji gnev na sebe. Čak i ako je vaš sadrug u službi sada ozlojeđen na vas, neće moći da vam naškodi, već će vam kasnije biti zahvalan za svoje izlečenje. Ali ako nastojite da zadobijete naklonost svog sadruga u službi, ako ćutite i škodite mu prikrivajući njegov greh, Bog će od vas iziskivati krajnju kaznu. Vaše ćutanje će učiniti Boga vašim neprijateljem i naškodiće vašem bratu; ako ga prokažete i otkrijete njegov greh, učinićete Boga milostivim i doneti korist svome bratu i steći ćete kao prijatelja onoga koji je bio pomahnitao, ali koji je iz iskustva naučio da ste mu dobro poslužili.
(4) Nemojte, dakle, misliti da činite uslugu svojoj braći ako ih vidite kako se odaju nekoj besmislici, a propustite da ih sa svom revnošću prekorite. Ako izgubite ogrtač, zar ne smatrate svojim neprijateljem ne samo onoga ko ga je ukrao već i čoveka koji je znao za krađu, a odbio da prokaže lopova? Naša zajednička Majka (Crkva) nije izgubila ogrtač, već brata. Đavo ga je ukrao i sada ga drži u judaizmu. Znate ko ga je ukrao; znate i onoga ko je ukraden. Vidite li kako, tako reći, palim svetiljku svoje pouke i tražim svuda u svojoj tuzi? A vi stojite ćutke, odbijajući da ga prokažete? Kakav ćete izgovor imati? Zar vas Crkva neće ubrojati među svoje najgore neprijatelje? Zar vas neće smatrati protivnikom i razoriteljem?
(5) Ne dao Bog da neko ko čuje moje reči saveta počini takav greh da izda brata za koga je Hristos umro. Hristos je prolio svoju krv radi njega. Zar je vama preteško da izgovorite jednu reč radi njega? Pozivam vas da ne budete tako nevoljni. Odmah pošto odete odavde, pokrenite se u poteru i neka mi svako od vas dovede jednoga od onih koji boluju od ove bolesti.
(6) Ali ne dao Bog da toliko njih boluje od nje. Neka mi dvojica ili trojica, ili desetorica ili dvadesetorica vas dovedu jednog čoveka. Onoga dana kada to učinite i kada u vašim mrežama vidim ulov koji ste uhvatili, izneću pred vas obilniju trpezu. Ako vidim da je savet koji sam danas dao stavljen na delo, biću revnosniji u preduzimanju lečenja tih ljudi, a to će biti veći dobitak i za vas i za njih.
(7) Nemojte olako uzimati moje reči. Budite savesni u traganju za onima koji boluju od ove bolesti. Neka žene traže žene, muškarci muškarce, robovi robove, slobodnjaci slobodnjake, a deca decu. Dođite svi na naš sledeći sastanak sa takvim uspehom da zadobijete pohvalu od mene — i, pre svake moje pohvale, da od Boga dobijete veliku i neopisivu nagradu koja u obilnoj meri prevazilazi trud onih koji uspeju. Neka svi mi to zadobijemo milošću i čovekoljubljem Gospoda našeg Isusa Hrista, kroz koga i sa kojim neka je slava Ocu zajedno sa Svetim Duhom sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
Dodatna literatura