Avgustin o Tertulijanovoj jeresi
Odlomak iz De haeresibus svetog Avgustina (pogl. 86): Tertulijan nije osuđen zato što je Boga smatrao telesnim, već iz sasvim drugih razloga.
209 objava
Odlomak iz De haeresibus svetog Avgustina (pogl. 86): Tertulijan nije osuđen zato što je Boga smatrao telesnim, već iz sasvim drugih razloga.
Žensko obrezivanje (tačnije, genitalno sakaćenje žena) deo je islamskog učenja, kao što potvrđuje sledeći muslimanski izvor.
I druga izopačena islamska učenja: navodi iz klasičnih islamskih izvora o ženskom obrezivanju, seksualnoj etici i položaju žene.
Muslimani tvrde da su verniji Zakonu jer se obrezuju, ali Kuran obrezanje ne pominje, dok hadisi nalažu i žensko obrezivanje.
Imam an-Nawawi i drugi sunitski učenjaci o mursal hadisima: definicija, uslovi prihvatanja i sporovi oko njihove verodostojnosti.
Stihovi koje navodim i tumačim u prenosu uživo „Mizoginija u Sirahu? Božija ljubav prema svojim kćerima“.
Nastavak: Alijev sopstveni kriterijum otkriva da je Muhamed oduvek nameravao da napadne nevernike i da ih podjarmi.
Nastavak pobijanja: sam Kuran potvrđuje starozavetne ratove koje Šabir Ali napada, a Muhamed nije imao problem sa Božjim naredbama Izrailjcima.
Kriterijumi Šabira Alija o nasilju u Svetom pismu i Kuranu na kraju dokazuju da je Muhamed potvrdio Toru i osvajanje Hanana.
Nastavak kritike Šabira Alija: dilema večne molitve sure al-Fatiha i kuranski prikaz Svetog Duha kao božanskog sustvoritelja i darodavca života.
Nastavak kritike Šabira Alija: islamski izvori uče da je Kuran nestvoreni govor Alaha, svesno biće koje govori, moli se i prepire sa Alahom.
Ali tvrdi da Jevreji Toru smatraju nestvorenom kao muslimani Kuran; rabinski izvori pokazuju suprotno – Tora je stvorena pre sveta.
Nastavljamo izlaganje taktika koje Ali koristi u debatama i navodnim dijalozima — ovoga puta njegove protivrečnosti i nedoslednosti.
Prvi deo serije odgovora na argumente Šabira Alija protiv Trojstva: Justin Mučenik, Bart Erman i izvrtanje svedočanstva crkvenih otaca.
Šabir Ali tvrdi da je Justin Mučenik obožavao anđele uz Oca, Sina i Duha. Odgovor na to iskrivljavanje, uz svedočanstva crkvenih istoričara.
Da li je uklonjena? Katehizam i katolički prevodi Biblije pokazuju da Crkva nije izbrisala „drugu zapovest“.
Luterovi predgovori Jakovljevoj, Judinoj i Otkrivenju: kako je sopstveno tumačenje opravdanja pretvorio u merilo novozavetnog kanona.
Pobijanje uobičajene arijanske izmišljotine: kontekst Filipljanima 2 pokazuje da Isus nije stvorenje, već Jehova Bog u telu.
Prvi deo serije u kojoj dokumentujem protivrečnosti Barta Ermana, naročito one koje se tiču Hristovog božanstva i njegove jednakosti sa Bogom.
Odgovor na tvrdnju da je Isusov poklič sa krsta pogrešno citiranje Psalma 22:1 — o hebrejskom, aramejskom i targumu Jonatan.
SATANSKI STIHOVI. Pobijanje Ataijeve tvrdnje da je Kuran 22:52 „spušten“ osam godina kasnije — o nasumičnoj kompoziciji Kurana.
Ibn Kesirovo tumačenje pojma muhajmin u kontekstu Kurana 5:48, gde se za Kuran kaže da je čuvar i svedok prethodnih Svetih pisama.
Muhamedovo satansko nadahnuće: odgovor na muslimanske prigovore protiv istoričnosti satanskih stihova u najranijim izvorima islama.
Vilijam Montgomeri Vot, jedan od najvećih islamologa 20. veka, o tome kako je Muhamed pod satanskim nadahnućem hvalio tri paganske boginje.
Muhamedovo priznanje da je poslušao Satanu razotkriva ga kao lažnog proroka — osuđenog i Kuranom i Svetim pismom.
Izveštaji iz šiitske zbirke al-Kafi u kojima se Kuran, njegova poglavlja i stihovi na Sudnji dan pojavljuju u ljudskom obliku i govore Alahu i ljudima.
Postoje predanja u kojima se Aiši pripisuje izjava da je devojčica od devet godina žena. Al-Albani je te reči ocenio kao neautentične.
Pravni stavovi sajta IslamWeb o braku i odnosima sa maloletnicama: većina učenjaka dozvoljava snošaj kada je devojčica sposobna da ga izdrži.
IslamWeb pobija predanje da je devojčica sa devet godina žena; izvori pokazuju da Aiša nije dostigla pubertet do svoje četrnaeste godine.
Kuran tvrdi da sve objašnjava u detalje i da je bez protivrečnosti — a ipak o spasenju Jevreja i hrišćana govori dvostruko. Još jedna dilema „samo Kuran“.
Kratak prikaz kako Kuran svedoči da je on jedini hadis koji je Alah nadahnuo i pismo koje sve potanko objašnjava, pa drugi hadis nije potreban.
Ovde u celini navodim Besedu 1 iz spisa Protiv Jevreja svetog Jovana Zlatoustog, besedu upućenu hrišćanima koje su i dalje privlačili Jevreji i njihovi verski običaji, jer su mislili da su ti obredi n
U ovom tekstu citiram delo Gregory Palamas: The Hesychast Controversy and the Debate with Islam (Translated Texts for Byzantinists, tom 8), u prevodu, sa uvodom i beleškama Normana Rasela, objavljeno
U spisu Agonija Crkve pravoslavni svetitelj Nikolaj Velimirović naziva Abu Bekra, Krišnu, Budu, Konfučija i Zoroastra svetim ljudima.
Navodi iz pravoslavnog dokumenta o socijalnom etosu (2020): islam, judaizam i odnos prema drugim crkvama i religijama.
Odlomci iz obraćanja patrijarha Kirila muslimanskim liderima: tvrdnja da pravoslavni i muslimani služe istom Bogu i vrše njegovu volju.
Prigovor iz Mateja 24:36 i Marka 13:32 o danu i času — i zašto ne ugrožava božanstvo Hrista, uz svedočanstvo Otkrivenja o Hristu i anđelima.
U ovom tekstu navodim iz dela O Svetom Trojstvu svetog Avgustina, knjiga 15. Svako isticanje je moje.
Ponovo objavljujem tekst Džimija Akina: Sudbina Jude Iskariotskog — kako razumeti razlike između izveštaja Mateja i Luke o Judinom kraju.
Odgovor Glisona Arčera na navodnu protivrečnost o Judinoj smrti i na to zašto Matej 27:9 proroštvo iz Zaharije pripisuje Jeremiji.
Kuran sam pobija tvrdnju da je Muhamed Ismailov potomak: narod kome je poslat nikada nije imao proroka ni knjigu, a Ismail je imao oboje.
Kuran tvrdi da je potpuno razjašnjeno pismo, a ipak brka biblijske ličnosti i njihova imena, preuzeta iz grčkih i sirijskih oblika.
Kuran Mojsijevu ruku koja postaje bela navodi među devet znakova, dok Biblija kaže da je ruka postala gubava — protivrečnost koju Kuran ne izbegava.
Mormonova knjiga osuđuje mnoge žene Davida i Solomona kao gnusobu, a Džozef Smit tvrdi da mu je isti Bog zapovedio mnogoženstvo.
Suprotno uverenju nekih, u Kuranu ne postoji nijedan stih koji ženama nalaže hidžab kao odeću za pokrivanje glave ili lica.
Religija rabinskog judaizma nije vera hebrejske Biblije, a njeno božanstvo nije jedini istiniti Bog Starog zaveta, već mešavina paganskih i gnostičkih ideja.
U ovom tekstu navodim niz uglednih protestantskih komentara na Mateja 16:18 u vezi sa Petrom kao stenom na kojoj će Hristos zidati svoju Crkvu. Ti komentatori potpuno odbacuju rimokatoličko tumačenje
Poslednji deo odgovora In Anwaru: kuranske reči čije tačno značenje ni Muhamedovi najbliži saputnici nisu pouzdano znali.
Četvrti deo: mnoštvo gramatičkih grešaka u Kuranu, uz priznanja Aiše, Osmana i muslimanskih učenjaka da spis nije napisan na savršenom arapskom.
Šta zapadni i muslimanski učenjaci kažu o nepovezanosti, gramatici i strukturi Kurana — Karlajl, Gibon, Neldeke, Dašti, Puin, Bel, Vat i Esak.
Nastavak: strane reči u Kuranu i tajanstvena slova na početku sura koja su vekovima zbunjivala i same muslimanske učenjake.
Odgovor na pokušaj Ibn Anvara da objasni strane reči u Kuranu, koji tvrdi da je na čistom arapskom i da je nestvoreni, večni Alahov govor.
Epifanije aludira na uznesenje blažene Majke poredeći je sa Ilijom, dok osuđuje koliridijance i odbacuje žensko sveštenstvo u Crkvi.
Kalvinisti navode Psalam 69:8 kao dokaz da je Marija imala biološku decu. Kontekst i Novi zavet pokazuju da taj psalam govori o Davidu, a ne o Hristu.
U jevrejskom misticizmu Šehina je ženski parnjak JHVH-a; odlomci iz Zohara pokazuju kako je rabini opisuju kao Njegovu družicu i kao žrtvu prinesenu Njemu.
Odlomci iz sv. Optata: Rimska crkva je Petrova stolica i temelj jedinstva Crkve; ko se odvoji od nje, prestaje da bude crkva.
Sunitski pozdrav as-salamu alaykum ne nalazi se u Kuranu, koji koristi oblik salamun — još jedan slučaj gde hadisi nadjačavaju Kuran.
Predanja iz tefsira i hadisa o telesnoj bliskosti Muhameda sa muškarcima — er-Razi, Ebu Davud i et-Taberani.
Izvori o statusu svetog Hipolita: da li je bio episkop Rima ili nekog drugog sedišta i da li je zaista bio antipapa nasuprot rimskom episkopu.
Da li praksa krštenja podržava oneness/modalističku tvrdnju da je Isus ime Oca, Sina i Svetoga Duha? Analiza Mateja 28:19 i Dela apostolskih.
Dodatna potvrda da je Muhamed nosio žensku odeću: naučna studija o arapskoj odeći i sunitska predanja o mirtu njegove žene Aiše.
Sveti Irinej beleži šta je apostol Jovan uzviknuo kada je sreo jeretika Kerinta i šta je sveti Polikarp rekao Markionu, prvorođenčetu sotone.
Citat mormonskog lažnog proroka Brigama Janga: bog metodista i svih trinitaraca jeste — „mormonski“ đavo, biće bez tela.
Predavanje Džozefa Smita pokazuje da je isprva učio o samo dve božanske Osobe, Ocu i Sinu, i da je poricao ličnost Svetog Duha.
Brigham Young je učio da je Adam Mihailo i Jahve, naš Bog i Otac, i da je Isusa začeo Adam, a ne Sveti Duh. Pregled mormonskih bogohuljenja.
Zvanični verski izvori mormonske religije pružaju nekoherentnu i protivrečnu sliku Isusa Hrista. U nekim njihovim spisima Isus je opisan kao nestvorena, večna božanska Ličnost koja je sve stvorila i s
U ovom tekstu navodim zvanična mormonska učenja i izvore kako bih pokazao koliko su ta učenja nebiblijska. Ti izvori otkrivaju da mormoni veruju da su ljudi koji žive na zemlji ranije postojali kao du
Kameron Bertuci iz Capturing Christianity izlaže 15 paralela između islama i mormonizma — od „izgubljenih“ proročanstava koja su navodno najavljivala njihov dolazak, do demonskih manipulacija, posebni
Prema mormonskoj veri, Bog Otac je uzvišeni čovek s telom od mesa i kostiju; ali istiniti Otac Gospoda Isusa Hrista nikada nije bio čovek.
Materijal pripremljen za debatu sa mormonom: Smit kao politeista, modalista i trinitarac, i njegovo redefinisanje milosti.
Biblijski dokazi o nestvorenom postojanju Boga, stvaranju vremena i stvaranju ni iz čega — beleške za debatu sa mormonima.
Poslednja propoved Džozefa Smita, jedanaest dana pre njegove smrti, pokazuje da nije bio monoteista nego paganski idolopoklonik i lažni prorok.
Odlomak iz Besede 1 dela „Protiv Jevreja“ Jovana Zlatoustog, u kojem on govori o nedokučivosti Božje prirode i upozorava vernike na jevrejske sinagoge i praznike.
Prema talmudskim naučnicima, pojedina pominjanja Valama u Talmudu zapravo se odnose na Isusa — svedočanstva iz Sanhedrina i Jevrejske enciklopedije.
Katehizisi i ispovedanja luterana, anglikanaca, prezviterijanaca i baptista pokazuju da se oko prirode, načina i dejstva krštenja vodom ne slažu.
Nastavak pobijanja tvrdnje da Luka i Dela apostolska nemaju teologiju zamenskog pomirenja: naučna gledišta, Makavejske knjige i Isus kao pravedni mučenik.
Prema sunitskim predanjima, Aiša je mrzela Aliju i radovala se njegovoj smrti — a Muhamed je rekao da Aliju može mrzeti samo licemer.
Izvodi iz knjige Petera Šefera Jesus in the Talmud o tome šta vavilonski Talmud tvrdi o svetoj i blaženoj Majci Hristovoj.
Sunitska predanja o Aišinoj ljubomori, tuzi i mržnji prema Aliji — i o Muhamedovom neuspehu kao supruga.
Peter Schäfer o priči iz traktata Gitin: Isus kažnjen u ključalom izmetu, i rabinska polemika protiv evharistije i vaskrsenja.
Prema sunitskom islamu, Alah je na ploči al-Lawh al-Mahfuz zapisao sve što će se dogoditi pedeset hiljada godina pre stvaranja nebesa i zemlje.
Kuran tvrdi da je Alah stvorio sve, a hadisi govore o prestolu, oblacima i vodi pre stvaranja. Šta to znači za islamsko učenje o stvaranju?
Ibn Kesir i drugi sunitski autoriteti o prestolu koji škripi, osam nebeskih planinskih koza i kitu koji drži zemlju — islamska kosmologija.
Kuran opisuje Isusovo začeće na sirov i vulgaran način, tvrdeći da je Alah udahnuo u Marijin polni organ — što priznaju i muslimanski komentatori.
Islamski izvori otkrivaju da je jedan od Muhamedovih drugova prešao u hrišćanstvo u Abisiniji i time razotkrio Muhamedovu obmanu.
Odeljak o braku sa maloletnicom iz internet Enciklopedije islamskog prava, sa dokazima iz Kurana, sunneta i stavovima četiri pravne škole.
Islamski učenjaci o nestvorenom Kuranu: zabranjeno je reći da je recitovanje stvoreno, a onima koji to tvrde pretilo se odrubljivanjem glave.
Odgovor na zloupotrebu 1. Timoteju 2:5 kod protestantskih apologeta: kako Novi zavet koristi reč heis („jedan“) i šta to znači za Hristovo posredovanje.
Prema sunetu Muhameda i mišljenju njegovih sledbenika, igranje šaha ili bekgemona jeste greh: pregled hadisa iz Sahih Muslima, Miškata, Adaba i Muvate.
Muhamed je proklinjao Jevreje i hrišćane zbog pretvaranja grobova proroka u mesta obožavanja — a njegov grob postao je upravo to.
Sam Shamoun pokazuje da Kuran o Alahu govori kao o bogu koji se kaje, popušta i menja svoje mišljenje — odgovor na tvrdnje korisnika 1MoreMuslim.
Prema navodno verodostojnim sunitskim predanjima, Aiša je prala, a suvo seme i noktima strugala sa Muhamedove odeće.
Nekadašnji članak: da li Kuran sam tvrdi da je potpun, jasan i detaljan, i da li su muslimanima potrebne druge knjige pored njega?
Daniel Haqiqatjou brani tradicionalnu islamsku praksu prizivanja mrtvih muslimana: tavesul, istigasa i spor oko širka.
Pokazujem koliko je islam nekoherentan i seksualno perverzan: pojedini muslimanski učenjaci dopuštaju brak sa ćerkom rođenom iz bluda.
Odbrana učenja o večnim svesnim mukama: šta o kazni nevernika govore sinoptička jevanđelja i Otkrivenje, i odgovor na prigovore anihilacionista.
Pregled kuranskih podataka koji pokazuju da su Alah i Muhamed praktično jedno te isto: što pogađa Muhameda, pogađa i Alaha.
Badavi tvrdi da islam zabranjuje obožavanje Boga preko posrednika — ali Kuran i hadisi zahtevaju pokornost Muhamedu i njegovo posredovanje.
Kuran na odvratan način dozvoljava bračne odnose i razvod sa nedozrelim, prepubertetskim maloletnicama — analiza izraza nisa i sunitskih tumačenja.
Kuran tvrdi da nema poslanika ni proroka kojem Sotona nije ubacio svoje reči — a Isus i njegova majka izuzeti su od đavolovog dodira.
Dodatak: čak i uz tradicionalno tumačenje Kurana 30:1-5, rimska pobeda nad Persijancima kasni preko 13 godina — lažno proroštvo koje razotkriva Muhameda.
Rabinski izvor pobija laž da je Rebeka imala tri godine kada se udala za Isaka — odgovor muslimanima koji se pozivaju na Rašija.
Odgovor Dejvida Alena Džejmsu Vajtu: gramatika 1. Jovanove 5:1 ne dokazuje da preporod prethodi veri.
Odlomak sa fejsbuka Jasira Kadija o tome koga je Avraham, prema muslimanskim izvorima, trebalo da žrtvuje — Ismaila ili Ishaka.
Muhamedanski prigovor da Biblija kleveće proroke primenjen na Kuran i hadise: Josif, Avraam i njihovi navodni gresi.
Prema sahih predanju, grupa visokih i mršavih muškaraca jahala je Muhameda cele noći, ostavljajući ga u bolu i iscrpljenosti.
Tvrdnja da je Buhari nepotpuno preneo izjavu Ibn Omera o povodu objave kuranskog stiha 2:223.
Ugledni muslimanski autoriteti — Malik, El-Šafija, Ibn Omer i drugi — o dozvoljenosti analnog seksa na osnovu sure 2:223.
Muslimani prikrivaju nemoralna učenja svog proroka brisanjem dela Ibn Omarove izjave o suri 2:223 kod al-Buharija.
Kako je jedan od najvećih islamskih tumača objasnio device začeće Marije — i šta to otkriva o islamskim izvorima.
Odlomak sa sajta Islam Question & Answer: o glumi i o propisu o ženidbi mladim devojčicama. Sav naglasak je moj.
Prevod odgovora sa Islam Q&A 146882: da li islam propisuje najnižu starost za brak muškaraca i žena, uz kuranske i hadiske dokaze.
Hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Ajša nije bila dostigla pubertet kada je Muhamed konzumirao brak s njom.
Pobijanje muslimanske tvrdnje o „istočnom oproštaju“: Kuran i tefsiri pokazuju da je Adamov greh pogodio celo čovečanstvo. Prvi deo.
Islamski izvori pokazuju da Alah plaća žrtveni otkup stvorenom duhovnom biću kako bi obezbedio oslobođenje muslimana iz pakla.
Beleške za debatu sa Metom Slikom o ograničenom pomirenju i pobijanje njegovog tumačenja Kološanima 2:14 i 1:20.
Spurdžon o 1. Timoteju 2:4: Bog zaista želi da se svi ljudi spasu — propoved „Spasenje kroz poznanje istine“ nasuprot hiperkalvinizmu Džejmsa Vajta.
Materijal sastavljen povodom pokušaja Adnana Rašida da dokaže kako Kuran svedoči o iskvarenosti Starog i Novog zaveta.
Grčki prevod Kurana reč za Knjigu datu Jevrejima i hrišćanima prenosi kao Biblos — odakle potiče reč Biblija — potvrđujući da je Alah objavio Bibliju.
Citati iz Kadijeve biografije Muhameda pokazuju da su muslimani muhamedanci koji su svog proroka uzdigli do božanskog statusa.
Prema Hebrejskoj Bibliji, jedno od Baalovih imena jeste Baal Zevuv, kojeg Gospod Isus poistovećuje sa Satanom — a islamski izvori Hubala sa Alahom.
Dokazi da je islam religija Baala prerušena u avramovski etički monoteizam: Hubal, glavno božanstvo Meke, i njegova veza sa Alahom.
Prema muslimanskim autoritetima, arapske reči muškog roda često obuhvataju i muškarce i žene, osim ako kontekst ne ukazuje drugačije.
Muhamedov bog mu je dao seksualne povlastice zabranjene svima drugima — uzimanje tuđe žene i odnos protiv njene volje. Pregled izvora.
Muslimanski izvori o Muhamedovoj požudi prema Zejnebi, ženi njegovog usvojenog sina Zejda, i o braku koji je, prema Kuranu, Alah unapred odredio.
Muhamedovo božanstvo dozvolilo je njemu i njegovim sledbenicima da siluju zarobljene žene, čak i ako su te žene i dalje bile udate.
Odlomak iz knjige iranskog muslimanskog učenjaka Alija Daštija o Muhamedovoj žudnji za ženama i objavama koje su je ozakonile.
Muhamed je učio da onaj ko oslobodi i oženi svoju robinju dobija dvostruku nagradu — a Mariju Koptkinju je zadržao kao seksualnu robinju.
Mojsijev zakon štiti zarobljenice, dok Muhamedov bog dozvoljava silovanje udatih zarobljenica i unapred određuje preljubu.
Kuran i sunitska predanja žene svrstavaju u imovinu i zarobljenice: hadisi o batinama, krivom rebru i manjku razuma.
Tora zahteva pravedno postupanje prema ženama; islamski izvori pokazuju kako je Muhamed zanemarivao i zlostavljao sopstvene žene.
Kuran i sunitska tradicija prikazuju Alaha kao biće sa najmanje tri oka i tri ruke. Pregled stihova o Alahovim mnogim očima i rukama.
Kratak osvrt na načelo bi-la kayfa („bez [pitanja] kako") i njegovu ulogu u islamskoj teologiji.
Kuran tvrdi da će Alah uništiti sve osim svog lica — uključujući i sačuvanu ploču na kojoj je zapisan sam Kuran, njegov nestvoreni govor.
Ponovni osvrt na Muhamedovo nepoštovanje žena i na to kako su ih on i njegovo božanstvo sveli na seksualne objekte za zadovoljstvo muškaraca.
Selefije tvrde da je Alah iznad prestola, ali Kuran i hadisi kažu da je bukvalno na nebu — a osmorica anđela nose njegov presto.
Salafije tvrde da je njihov bog iznad prestola, iznad sedam nebesa. Ali Kuran i hadisi kažu da Alah doslovno prebiva na nebu, kao i anđeli.
Alahova dilema: da li je Alah bukvalno seo na presto? Prevodi Kurana i muslimanski učenjaci ne slažu se oko značenja termina Istawa.
Komentari i drevni bliskoistočni zakoni pokazuju izuzetnu saosećajnost odredbi o ratnim zarobljenicama u Ponovljenim zakonima 21:10-14.
Odgovor na tvrdnju da Biblija odobrava silovanje: Sudije 19 u svom kontekstu i Muhamedovo dopuštanje silovanja zarobljenih žena.
Kuran traži četiri svedoka preljube, a islamsko pravo da svaki od njih vidi sam čin — nepravda ugrađena u temelje islamskog zakona.
Kuran i hadisi dozvoljavaju muslimanskim ratnicima da siluju zarobljene udate žene — analiza sure 4:24 i njenog konteksta.
Kuran i hadisi pripisuju Alahu telesne delove: stopalo u paklu, golu cevanicu, prepone koje hvata materica, više očiju, tri ruke i ljubav prema trčanju.
Hadisi u kojima Muhamed tvrdi da mu se Alah ukazao kao lep mladić bez brade sa kovrdžavom kosom, i antropomorfizam ibn Hanbala.
Još primera prostačkog jezika Muhameda i njegovih drugova, koji nisu prezali od toga da protivnike vređaju na najslikovitiji i najvulgarniji način.
Primeri iz Kurana u kojima Alah koristi prostački jezik i vređa nevernike, nazivajući ih psima, nečistima, kopiladima i najgorim stvorenjima.
Kuran koristi izraz „asa" („možda") čak i za Alaha, prikazujući ga kao božanstvo koje se samo nada da će stvari ispasti kako on želi.
Didat je tvrdio da razlike protestantskog i rimokatoličkog kanona ruše autoritet Biblije. Sam Kuran obara taj prigovor.
Vreme je da se muslimanima uputi isti prigovor koji je Didat upućivao Bibliji: najraniji izvori potvrđuju da su postojali različiti Kurani.
Islamski izvori tvrde da je Džibril prestao da dolazi Muhamedu zbog psa u kući — pa je Muhamed naredio da se psi pobiju.
Islamski izvori pokazuju da je Muhamed pretio ratom hrišćanima Nadžrana i da džihad nije bio samo odbrambeni rat.
Hadisi i Kuran o Muhamedovom nalogu da se ratuje protiv ljudi dok se ceo svet ne osvoji za Alaha i njegovu religiju.
Prema takozvanim autentičnim sunitskim predanjima, Muhamed je odvraćao od braka sa nerotkinjama i naređivao ženidbu plodnim ženama radi brojnosti muslimana.
Kuran i tefsiri pokazuju da je Alah stvorio nebesa tek nakon zemlje, i da je stvaranje trajalo osam dana, a ne šest.
Iz Kurana i hadisa vidi se da su Alah i Muhamed imali odnos ljubavi i mržnje: čini, otrov i ashabi koji misle da Poslanik bunca.
Islamski tumači tvrde da je Muhamed osramoćen jer nije rekao „inša Allah“ — a Alah je, prema hadisima, ponizio i Solomona.
Ovca je pojela list sa kuranskim stihovima o kamenovanju i dojenju odraslih — a Alah, koji se zakleo da čuva Kuran, nije mogao ništa da učini.
Četvrti deo odgovora: Muhamed je prekršio sopstvenu zapovest o četiri žene i uzimao žene zbog njihove lepote.
Protestanti citiraju Mateja 23:9 protiv nazivanja sveštenika ocem. Sveto pismo pokazuje suprotno — evo šta je Gospod zaista mislio.
Zašto Jovan 6:63 ne ukida bukvalno jedenje Hristovog tela: odgovor protestantskom tumačenju i odbrana svete Evharistije.
Talmud citira Izlazak 23:2 da bi opravdao povođenje za većinom — iako stih kaže upravo suprotno. Čak i Raši priznaje da tumačenje ne odgovara kontekstu.
Pobijanje prigovora Iglesia Ni Cristo: Sveto pismo svedoči da je Hristos i na zemlji znao sve, što potvrđuje njegovo božanstvo.
Različite verzije hadisa u kojima Alah kažnjava Jevreje i hrišćane u paklu umesto muslimana, kao njihov otkup od paklene vatre.
Kuran i hadisi opovrgavaju tvrdnju da islam ne zahteva pomirenje za oproštaj greha — uključujući žrtvovanje Jevreja i hrišćana u paklu.
Dopuna članku u kojem se iz hebrejske Biblije pokazuje da Bog prihvata smrt zlih kao žrtvu paljenicu koja odvraća njegov gnev.
Odgovor na tvrdnje arijanskog apologete Grega Staforda o Judinoj poslanici, Anđelu JHVH-a i navodnoj paraleli između Zaharije 3 i Jude 9.
Unitarijanski jeretik i pseudointelektualac Dejl Tagi rado citira izvore van konteksta ili sasvim selektivno u svom ratu protiv Trojstva. Ovde se pokazuje kako je iskrivio komentar na Jovana 12:38-41,
Unitarijanski silogizam Dejla Tagija okrenut protiv njega samog: pokazuje se da bi njime i Otac morao prestati da bude Bog.
Dokaz iz samog Kurana da Muhamed nije mogao biti Ismailov potomak, jer Kuran tvrdi da Mekanci nikada nisu imali proroka ni knjigu.
Kuran Alaha naziva najboljim od svih varalica. Ko je onda zaista Muhamedov bog? Poređenje kuranskih iskaza sa svedočanstvom Svetog pisma.
Kuran tvrdi da niko nije sličan Alahu, a ipak mu je Đavo zapanjujuće sličan — pregled zajedničkih imena, osobina i dela.
Da li u Kuranu 4:117-120 govori Satana ili Alah? Gramatička i kontekstualna analiza jednog nesuvislog kuranskog odlomka.
Lingvistička kritika tvrdnje da prototokos sam po sebi nosi urođenu partitivnu vrednost u Kološanima 1:15.
Nastavak odgovora: rađanje nije isto što i stvaranje, a stvaranje ne mora značiti prethodno nepostojanje.
Pobijanje muslimanske tvrdnje da sura 112:3 odbacuje hrišćansko učenje o večnom rađanju Sina — analiza kuranskog rečnika i islamskih komentatora.
Reakcije na Umarovu prosidbu desetogodišnje Alijeve kćeri pokazuju da su i tada brakovi sa decom bili sporni.
Treći deo: Muhamed kao uzor za sva vremena, ukidanje usvajanja i brak sa snahom Zejnebom — odgovor dr Braunu o Ajšinom uzrastu.
Nastavak odgovora Braunu: al-Tabari, hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Aiša nije bila u pubertetu kada je Muhamed konzumirao brak.
Odgovor na pokušaj Džonatana Brauna da opravda Muhamedov brak sa devetogodišnjom Aišom — argument iz ćutanja i hadisi koji ga pobijaju.
Šta je sveti Irinej napisao o poslanici koju je sveti Polikarp uputio Crkvi u Filipima.
Prema jednoglasnom mišljenju muslimanskih učenjaka ne postoji donja starosna granica za udaju devojčice — pregled izvornih tekstova.
Nastavak izazova Džejku, takozvanom Metafizičaru: Kuran kao nestvoreni govor Alaha koji je postao knjiga, i muslimanski arijanci — mutaziliti.
Kuran kao model za ovaploćenje i hipostatsko jedinstvo: zemaljski Kuran ne sadrži sve što sadrži nebeska ploča, pa muslimani imaju isti problem.
Muhamed je verovao da gotovo sve ima svest — materica koja govori sa Alahom, drveće koje plače i kamenje koje priča.
Škripavi presto, drevni kit i nebeske koze: izvodi iz Ibn Kesirovog dela Al-Bidaja va-nihaja o islamskoj slici stvarnosti.
Prema sopstvenom merilu Muhamed je sebe pretvorio u predmet obožavanja: hadisi koji dopuštaju da se prorok priziva u molitvi.
Kuran i hadisi uče da je prizivanje drugih bića vid obožavanja i širk — dilema za muslimane koji prizivaju mrtve.
Džejms Vajt odbacuje katoličko čitanje Luke 1:28, a isti oblik argumenta osuđuje kada ga Staford koristi protiv božanstva Hrista.
Još dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani — svedočanstvo islamske tradicije o Alahu koji se moli Muhamedu.
Hidžabovo priznanje da salah znači du'a pokazuje da se muslimani u svojim molitvama mole Muhamedu — mrtvom čoveku, čak i na njegovom grobu.
Hijab je priznao da salah znači du’a. A du’a je sama srž muslimanskog obožavanja — pa koga onda Alah obožava kada čini salah za Muhameda?
Jedan od glavnih čina obožavanja u islamu jeste recitovanje Kurana — a predanja tvrde da je i sam Alah recitovao sure pre stvaranja.
Najrasprostranjenije arapsko čitanje Kurana potiče od Hafsa, čoveka koga su sunitski učenjaci proglasili lažovom i lopovom.
Citati iz islamskih izvora u kojima vodeći sunitski autoriteti osuđuju Abu Hanifu kao jeretika, nevernika i najveću štetu po islam.
Muslimanski učenjaci tvrde da je Kuran koji se uči i zapisuje stvoren, dok je Alahov govor nestvoren — što vodi zaključku da postoje dva Kurana.
Tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren i večan, i posledice tog stava po tevhid i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Usman ibn Faruk je tvrdio da je hadis o Kuranu koji se pojavljuje kao bled čovek slab. Dokazi iz zbirki i učenjaka pokazuju suprotno.
Ako svaka duša mora okusiti smrt, a Alah ima dušu, šta sledi? I šta znači to što su ljudi spaljivali Kuran?
Kontekst Irinejevih reči o tome da ni Sin ne zna čas pokazuje da je on ispovedao puno božanstvo Hrista i Trojstvo.
Muslimanski izvori o tome kako je treći halifa Osman ibn Afan vređao i pretukao Abdulaha ibn Mesuda, najvećeg poznavaoca i sastavljača Kurana.
Protestantski polemičari protiv Marijinog večnog devičanstva koriste istu metodu kojom arijanci poriču Trojstvo — nedosledno i nepošteno.
Odgovor na muslimanske prigovore: potvrđuju li najraniji islamski izvori da je apostol Pavle bio istinski nadahnuti izaslanik Isusa Hrista?
Dvadeset pet islamskih tefsira i istorijskih dela koja apostola Pavla svrstavaju među poslanike iz Kurana 36:13-14.
Prema rabinskoj tradiciji, anđeo Gavrilo je ukorio i ispravio Boga, a rabini objašnjavaju da je za to imao ovlašćenje zbog svoje veličine i položaja.
Rabin Šohet priznaje da rabini protiv hrišćana koriste „slamnate" argumente koji ne odražavaju pravi jevrejski stav o Isaiji 53.
Majmonid (Rambam) tumači Isaiju 9:6, 11:1-4 i Psalam 2:7 kao mesijanska proroštva, razotkrivajući jevrejske antihrišćanske polemičare.
Kuran i hadisi pripisuju Alahu telesne delove: stopalo u paklu, golen, slabine, bok, više očiju i tri ruke.
Kuran, hadisi i veliki sunitski učenjaci svedoče da Alah ima telo — konačno, vremensko biće, a ne Trojični Bog Svetog pisma.
U ovom tekstu ispravljam grubo pogrešno čitanje i tumačenje hristoloških stavova Justina Mučenika kod jednog pravoslavnog autora, na osnovu navoda iz dela Džona Bera „Formation of Christian Theology,