Da li je Marija imala biološku decu?
BELEŠKE ZA POBIJANJE ENTONIJA RODŽERSA
U svojoj revnosti protiv Marijinog večnog devičanstva i u mržnji prema njemu, pomamni antikatolički kalvinisti poput Entonija Rodžersa navode Psalam 69:8 kako bi dokazali da je blažena Majka našeg Gospoda (up. Luka 1:43) imala biološku decu nakon što je rodila Hrista.
To je zato što u ovom psalmu postoje elementi koji se primenjuju na Isusa. Naime, Psalam 69:9 navodi se u Jovanu 2:17 (up. 12-16) i u Rimljanima 15:3, dok se na Psalam 69:22-23 i 25 upućuje u Delima apostolskim 1:20 i Rimljanima 11:9-10.
PSALAM 69 NIJE O ISUSU
Kontekst pokazuje da je ovaj psalam o Davidu, iako u njemu postoje pojedini aspekti koji su praslika Hrista:
Načelniku pevačkom; po šošanima. Psalam Davidov.
69 „Pomozi mi, Bože, jer dođe voda do guše.“
2 „Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju.“
3 „Iznemogoh vičući, promuče mi grlo, pobijelješe mi oči pogledajući Boga.“
4 „Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoće da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim.“
5 „Bože! Ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe.“
6 „Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev!“,
7 „Jer zbog tebe podnosim ruganje, i sramota popade lice moje.“
8 „Tuđin postadoh braći svojoj, i neznan sinovima matere svoje.“
Da li iko i za trenutak pomišlja da je psalmistino priznanje sopstvenog bezumlja i krivice pred Bogom zapravo Hristos koji govori o samome sebi?
Ovaj psalam sličan je onome što je David napisao na drugom mestu u vezi sa svojim grešnim bezumljem i otuđenošću:
Molitva stradalnog pokajnika.
Psalam Davidov, za spomen.
38 „Gospode! Nemoj me karati u gnjevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj.“
2 „Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka me tvoja tišti.“
3 „Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega.“
4 „Jer bezakonja moja izađoše vrh glave moje“; „kao teško breme otežaše mi.“
5 „Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje“ „od bezumlja mojega.“…
11„Drugovi moji i prijatelji moji videći rane moje odstupiše“; „daleko stoje bližnji moji.“…
18 „Priznajem krivicu svoju, i tužim zbog grijeha svojega.“
U svetlu prethodno rečenog, tipično je za novozavetne spise da navode tekstove koji, u svom neposrednom kontekstu, nisu o Hristu, ali na neki poseban način ukazuju na njega. Uporedite, na primer, sledeći odlomak:
„Jošte ti javlja Gospod da će ti Gospod načiniti kuću. Kad se navrše dani tvoji i počineš kod otaca svojih, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će izaći iz utrobe tvoje, i utvrdiću carstvo njegovo. On će sazidati dom imenu mojemu, i utvrdiću prijesto carstva njegova dovijeka.“ „Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin. Ako učini što zlo, karaću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih.“, „Ali milost moja neće se ukloniti od njega kao što sam je uklonio od Saula, kojega uklonih ispred tebe. Nego će tvrd biti dom tvoj i carstvo tvoje dovijeka pred tobom, i prijesto će tvoj stajati dovijeka.“ 2. Samuilova 7:11b-16
Jasno je da je, kada se ovo čita u svetlu ostatka istorijskog pripovedanja, sin o kome je reč Solomon (up. 1. Dnevnika 17:10-14; 22:7-10; 28:4-7), otuda i upozorenje da će ga Bog karati za svako zlo koje počini.
Pa ipak, izjava da je Solomon Božji sin primenjuje se na vaskrslog i uzvišenog Hrista:
„Jer kome od anđela ikada reče:“
„Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih?“?
„I opet:“
„Ja ću njemu biti Otac“
„a on meni Sin“? Jevrejima 1:5
Očigledno je da se deo o sinu koji čini zlo ne odnosi, niti se može odnositi, na Isusa, koga novozavetni spisi prikazuju kao apsolutno čistog i bezgrešnog:
„Imajući, dakle, Prvosveštenika Velikoga“ „koji je prošao nebesa“, „Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vjere koju ispovijedamo. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi“, „ali bez grijeha“. „Stoga pristupajmo smjelo prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za blagovremenu pomoć.“ Jevrejima 4:14-16
„I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj“, „pošto ostaje vavijek“, „ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto“ „svagda živi“ „pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše“ „svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa“; „Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:23-28
„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe“ „neporočna“ „Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome.“ Jevrejima 9:14 – up. Marko 1:24; 9:7; Jovan 7:18; 8:29, 46; 14:30; Dela apostolska 3:14-15; 7:53; 22:14; 2. Korinćanima 5:21; 1. Petrova 1:18-19; 2:22-24; 3:18; 1. Jovanova 2:1-2; 3:3, 5, 7-8
Evo još jednog primera:
„Kad Izrailj bješe dijete, ljubljah ga, i iz Misira dozvah sina svojega.“. „Koliko ih zvaše“, „toliko oni odlaziše od njih; prinosiše žrtve Valima, kadiše likovima.“. „Ja učih Jefrema hoditi držeći ga za ruke, ali ne poznaše da sam ih ja liječio. Vukoh ih uzicama čovječjim, užima ljubavnijem; i bijah im kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti i davah im hranu. Neće se vratiti u zemlju Misirsku, nego će mu Asirac biti car“ „jer se ne htješe obratiti“. „I mač će stajati u gradovima njegovijem, i potrće prijevornice njegove i proždrijeti za namjere njihove.“ „Narod je moj prionuo za otpad od mene“. „zovu ga k Višnjemu, ali se nijedan ne podiže. Kako da te dam, Jefreme? Da te predam, Izrailju? Kako da učinim od tebe kao od Adame? Da te obratim da budeš kao Sevojim? Ustreptalo je srce moje u meni, uskolebala se utroba moja od žalosti.“ „Neću izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neću opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne čovjek, Svetac usred tebe; neću doći na grad.“. „jer sam ja Bog a ne čovjek, Svetac usred tebe; neću doći na grad. Ići će oni za Gospodom; on će rikati kao lav; kad rikne, sa strahom će dotrčati sinovi s mora; Sa strahom će dotrčati iz Misira kao ptica, i kao golub iz zemlje Asirske; i naseliću ih u kućama njihovijem, govori Gospod.“ „Jefrem Me opkoljava lažima, i dom Izrailjev prevarom; Juda je još uvek nepokoran Bogu“, „Čak i protiv Svetoga, koji je veran.“ Osija 11:1-12
Matej uzima ovaj tekst o Izraelu izvedenom iz Egipta i primenjuje ga na Isusa, koji je odnet u Egipat da bi izbegao Irodovo progonstvo:
„A kad oni otidoše, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i reče: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu“ „pa bježi u Egipat“, „i budi ondje dok ti ne kažem: jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi.“ „I on ustavši, uze dijete i mater njegovu noću“, „i otide u Egipat.“. „I bi tamo do smrti Irodove“; „da se ispuni što je Gospod rekao preko proroka koji govori“: „Iz Egipta dozvah sina svojega.“ Matej 2:13-15
Očigledno je da se ne odnosi sve što je rečeno u navedenim mestima na Hrista — osim ako neko ne želi da optuži Isusa da je grešni buntovnik koji je oduvek bio rešen da se odvrati od Boga, svoga Oca!
Stoga je Novi zavet taj koji određuje koji se konkretni aspekti određenog starozavetnog teksta odnose na Hrista, a koji elementi ne.
PSALAM 22 U POTPUNOSTI JE O ISUSU
Za razliku od Psalma 69, dvadeset drugi psalam u celini je o Isusu, kao što ću sada pokazati.
PROROŠTVO
Vapaj muke i pesma hvale.
Načelniku pevačkom; po Ajelet Hašaharu. Psalam Davidov.
22 „Bože, Bože moj, zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od riječi vike moje?“
„udaljivši se od spasenja mojega, od riječi vike moje“
ISPUNJENJE
„A oko devetoga časa, povika Isus iz svega glasa govoreći: Ili, Ili, lima savahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ „To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Matej 27:46
PROROŠTVO
6 „A ja sam crv, a ne čovjek“,
„podsmijeh ljudima i rug narodu.“
7 „Koji me vide, svi mi se rugaju“;
„razvaljuju usta, mašu glavom“,
8 „Oslonio se na Gospoda, neka mu pomože“;
„neka ga izbavi ako ga miluje.“
ISPUNJENJE
„Tada raspeše s njim dva razbojnika, jednoga s desne i jednoga s lijeve strane.“ „A koji prolažahu huljahu na njega mašući glavama svojima.“, „Ti koji hram razvaljuješ i za tri dana sagrađuješ, spasi sam sebe; ako si Sin Božiji, siđi sa krsta!“ „A tako i prvosveštenici sa književnicima, starješinama i farisejima“, „podsmijevajući se govorahu: Druge spase, a sebe ne može da spase.“ „Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta, pa ćemo vjerovati u njega.“ „Uzdao se u Boga, neka ga izbavi sad, ako mu je po volji; jer govoraše: Ja sam Sin Božiji.“; „jer govoraše: Ja sam Sin Božiji.“ „Tako isto i razbojnici raspeti s njim“ „rugahu mu se“. Matej 27:38-44
PROROŠTVO
14 „Kao voda razlih se“,
„rasuše se sve kosti moje“;
„srce moje posta kao vosak“;
„rastopilo se u meni“
15 „Sasuši se kao crijep krjepost moja“,
„jezik moj prionu za grlo“;
„u prah smrtni mećeš me“
16 „Opkoliše me psi mnogi“;
„četa zlikovaca ide oko mene“;
„probodoše ruke moje i noge moje“
17 „Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje.“
„Oni gledaju i od mene načiniše stvar za gledanje.“;
18 „Dijele haljine moje među sobom“,
„za dolamu moju bacaju ždrijeb“
ISPUNJENJE
„I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest: Mjesto lobanje, Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije. A kad ga razapeše“, „razdijeliše haljine njegove bacivši kocku.“. „I sjeđahu ondje te ga čuvahu. I staviše mu iznad glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski.“ Matej 27:33-37
„Vojnici, pak, kada razapeše Isusa, uzeše haljine njegove i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dio i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana izjedna. Onda rekoše među sobom: Da je ne deremo, nego da bacimo kocku za nju kome će dopasti.“ „Da se ispuni Pismo koje govori:“: „Razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocku.“
„A stajahu kod Isusova krsta mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji pored nje“, „reče materi svojoj: Ženo, eto ti sina! Potom reče učeniku: Evo ti majke! I od onoga časa uze je učenik k sebi.“ „Poslije toga, znajući Isus da se već sve svršilo, da se sasvim ispuni Pismo reče:“ „„Žedan sam!“”. „Stajaše pak sud pun octa; a oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše ustima njegovim. A kad Isus okusi ocat, reče: Svrši se! I preklonivši glavu predade duh.“
„A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu, jer bijaše veliki dan ona subota, Judejci zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni, pa da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvome prebiše golijeni i drugome raspetome s njim; A došavši do Isusa, kad vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni,“ „Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.“. „I onaj koji je vidio, posvjedočio je, i istinito je svjedočanstvo njegovo, i on zna da istinu govori, da i vi vjerujete. Jer se ovo dogodi da se ispuni Pismo:“: „Kost njegova neće se prelomiti.“ „I opet drugo Pismo govori:“, „Pogledaće na onoga koga probodoše.“ Jovan 19:23-37
Evo gde stvar postaje prilično zapanjujuća!
Kada Psalam 22 govori o Isusovoj braći, Novi zavet to objašnjava u odnosu na telesno seme Avraamovo, koje je Hristos došao da iskupi!
22 „Kazujem ime tvoje braći;“;
„usred skupštine hvaliću te.“
A sada uporedite ovo sa načinom na koji Poslanica Jevrejima tumači pomenuti odlomak:
„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve,“, „Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje.“. „Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga“; „zato se ne stidi da ih naziva braćom,“… „Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati.“,
„Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati.“
„I opet:“, „Ja ću se uzdati u Njega.“
„I opet:“,
„Evo ja i djeca koju mi dade Bog.“
„A“, „pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome,“, „da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima,“, „nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći,“ „da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-18
Dakle, Novi zavet ovde izraz „„braći“” ne tumači kao Marijinu biološku decu, već kao sve telesne Izraelce koji polažu svoje poverenje u svog jevrejskog Mesiju, Gospoda Isusa!
Biblijski navodi preuzeti su iz prevoda New American Standard Bible (NASB).
ZA DALJE ČITANJE
FRANSIS TURETIN O VEČNOM DEVIČANSTVU MARIJE
REFORMATORI O MARIJINOM VEČNOM DEVIČANSTVU
REFORMATORI O PRAZNIKU UZNESENJA