Rani hrišćani pobijaju sola fide
U ovom tekstu navodim rane hrišćanske svedoke iz 2. i 3. veka koji spasonosnu veru jednodušno definišu kao poslušnost Hristovim zapovestima. Neki od tih autoriteta takođe pokazuju da su dela pravednos
35 objava
U ovom tekstu navodim rane hrišćanske svedoke iz 2. i 3. veka koji spasonosnu veru jednodušno definišu kao poslušnost Hristovim zapovestima. Neki od tih autoriteta takođe pokazuju da su dela pravednos
Nasuprot tvrdnjama pojedinih protestantskih apologeta, Atanasije je citirao deuterokanonske spise kao nadahnuto Sveto pismo. Primeri iz njegovih dela.
Luterovi predgovori Jakovljevoj, Judinoj i Otkrivenju: kako je sopstveno tumačenje opravdanja pretvorio u merilo novozavetnog kanona.
Nastavljam sa izvodima iz Jevsevijeve istorije u vezi sa raspravama i neslaganjima oko kanona: Kanon kao Ahilova peta protestantizma – 1. deo. Knjiga VI, Poglavlje 14. Sveto pismo koje on pominje. 1.
Citati iz Euzebijeve Crkvene istorije o sporovima oko kanoničnosti knjiga i dilemi koju oni postavljaju pred protestantsko načelo Sola Scriptura.
Filipljanima 2:5-11 prikazuje Isusa kao primer, a grčki glagol iz 9. stiha pokazuje da Bog nagrađuje poslušnost uzvišenjem i slavom.
Slučaj Avraama: Sveto pismo uči da se pravedan status pred Bogom zadobija i održava vernošću Hristu, od početka do kraja.
U ovom tekstu navodim niz uglednih protestantskih komentara na Mateja 16:18 u vezi sa Petrom kao stenom na kojoj će Hristos zidati svoju Crkvu. Ti komentatori potpuno odbacuju rimokatoličko tumačenje
Kalvinisti navode Psalam 69:8 kao dokaz da je Marija imala biološku decu. Kontekst i Novi zavet pokazuju da taj psalam govori o Davidu, a ne o Hristu.
Poređenje stihova iz Biblija nastalih u doba reformacije koji nedostaju u savremenim prevodima ili su stavljeni u zagrade.
Beleške Ženevske studijske Biblije, nastale na osnovu Kalvina i Noksa, o tekstovima koje protestanti koriste protiv trajnog devičanstva Marije.
Mnogi protestanti ne znaju da su Luter, Cvingli i Kalvin branili trajno devičanstvo Marije — svedočanstva reformatora i protestantskih naučnika.
Da li se arhanđel Rafailo lažno predstavio u Knjizi Tovitovoj? Odgovor na prigovor kanoničnosti: teoforna imena i anđeli kao duhovna braća vernika.
Petrova propoved na Pedesetnicu i značenje predloga eis u Delima 2:38: krštenje vodom kao instrumentalni uzrok oproštenja greha i spasenja.
Suprotno učenju protestantizma, Sveto pismo uči da je verovanje u Hrista delo — jedino neophodno delo koje Bog zahteva za spasenje.
Sveto pismo pokazuje da nadahnuti spisi nisu bili privatno vlasništvo naroda, već su povereni onima koje je Bog postavio da poučavaju i tumače.
Ispovedanja i katehizmi luterana, anglikanaca, prezviterijanaca i baptista o Evharistiji — i njihova nepomirljiva neslaganja.
Katehizisi i ispovedanja luterana, anglikanaca, prezviterijanaca i baptista pokazuju da se oko prirode, načina i dejstva krštenja vodom ne slažu.
Odgovor na zloupotrebu 1. Timoteju 2:5 kod protestantskih apologeta: kako Novi zavet koristi reč heis („jedan“) i šta to znači za Hristovo posredovanje.
Odgovor na zloupotrebu 1. Timoteju 2:5 kod protestantskih apologeta: šta grčko heis zaista znači i zašto Vajtov argument dokazuje previše.
Reformatori i reformatorske ispovesti o tekstualnoj verodostojnosti Mk 16:9-20, Jn 7:53-8:11, Dela 8:37 i 1. Jn 5:7 u Primljenom tekstu.
Da li Pavlove reči iz 1. Korinćanima 1 pobijaju preporod u krštenju vodom? Svedočanstvo Svetog pisma i rane Crkve o krštenju i spasenju.
Da li je Jovan Kalvin zastupao ograničeno pomirenje? Njegovi sopstveni komentari pokazuju da je Hristos, po njemu, umro za ceo ljudski rod.
Objava katoličkog apologete Dejva Armstronga: crkveni oci protiv Lutera i Kalvina o tome da li je Hristos doslovno postao greh na krstu.
Protestanti citiraju Mateja 23:9 protiv nazivanja sveštenika ocem. Sveto pismo pokazuje suprotno — evo šta je Gospod zaista mislio.
Zašto Jovan 6:63 ne ukida bukvalno jedenje Hristovog tela: odgovor protestantskom tumačenju i odbrana svete Evharistije.
Pavle i 1. Makavejska o Avraamu: opravdanje vernošću, a ne „samo verom“ — grčki tekst, prevodi i Jakovljeva poslanica protiv sola fide.
U tumačenju 1. Korinćanima 10:20 Kalvin je smatrao da je apostol Pavle pozajmio jezik iz devterokanonske knjige proroka Varuha.
Da li je Kliment Rimski učio Luterovu doktrinu sola fide? Čitanje njegove poslanice u kontekstu pokazuje sasvim suprotno.
Ignatije i Polikarp, učenici apostola, nisu učili sola fide: spasenje se prima verom, a održava poslušnošću Božjim zapovestima.
Martin Luter otvoreno priznaje da Katolička crkva vodi poreklo od apostola i da zaista ima apostolsko nasleđe — njegovim sopstvenim rečima.
Protestantski učenjak J. B. Lightfoot o svedočanstvima rane crkve o trajnom devičanstvu Marije i o pitanju „braće Gospodnje“.
U ovom tekstu navodim egzegezu protestantskih tumača u vezi sa jezikom koji Luka koristi kada beleži navestenje i potonje reakcije na Isusovo devičansko začeće. Odavno je uočeno da Luka opisuje ovaj č
Nastavak: Pavlovi dokazi da je vaskrsli Hristos ovaploćeni Jahve — Dan Gospoda Isusa, molitve upućene Njemu i prizivanje Njegovog imena.
Protestantski polemičari protiv Marijinog večnog devičanstva koriste istu metodu kojom arijanci poriču Trojstvo — nedosledno i nepošteno.