Sola fide kod Klimenta?
Pojedini protestantski teolozi i/ili apologeti očajnički pokušavaju da pronađu neko opravdanje (igra reči je namerna!) za Luterovu doktrinu Sola Fide tako što iz konteksta izvlače citate ranih crkvenih pisaca. To čine kako bi pokazali da Luterovo učenje o opravdanju nije bilo nešto novo, niti potpuno nečuveno, a što je neizbežno iskrivilo istinsko Hristovo jevanđelje u koje su hrišćani verovali i koje su propovedali kroz vekove.
Jedan od takvih ranih pisaca koji se često navodi u prilog Sola Fide jeste Kliment Rimski, za koga se veruje da je upravo onaj isti Kliment koga blaženi apostol Pavle pominje u svojoj nadahnutoj poslanici:
„Evodiju molim, i Sintihiju molim, da isto misle u Gospodu. Da, molim i tebe, satrudniče vjerni, pomaži njima koje se potrudiše sa mnom u propovijedanju Jevanđelja zajedno i sa Klimentom i ostalim pomoćnicima mojim, čija su imena u knjizi života“ Filipljanima 4:2-3 Legacy Standard Bible (LSB)
Za Klimenta se kaže da je napisao pismo Korinćanima u kome ih prekoreva zato što su svoje starešine isterali iz crkve. Upravo iz tog dela, koje se obično naziva „Prva Klimenta Rimskog“, ovi protestanti navode citate da bi odbranili reformacijsku doktrinu o opravdanju samo verom.
Evo relevantnog odeljka Klimentovog pisma, koji se često iznosi kao dokaz da je Sola Fide bila poznata i da se učila u ranoj crkvi. Sve isticanje je moje:
Glava 32. Opravdani smo ne svojim delima, nego verom.
Ko god bude iskreno razmotrio svaku pojedinost, prepoznaće veličinu darova koji su od njega dati. Jer su od njega potekli sveštenici i svi leviti koji služe pred žrtvenikom Božjim. Od njega je takođe [potekao] naš Gospod Isus Hristos po telu. Rimljanima 9:5 Od njega su [potekli] carevi, knezovi i vladari iz Judinog roda. Niti su ostala njegova plemena u maloj slavi, budući da je Bog obećao: Tvoje seme biće kao zvezde nebeske. Svi oni, dakle, bili su veoma počastvovani i uzvišeni, ne radi sebe samih, niti radi svojih dela, niti radi pravednosti koju su činili, nego kroz delovanje Njegove volje. I mi, takođe, pozvani Njegovom voljom u Hristu Isusu, nismo opravdani sami sobom, niti svojom mudrošću, ili razumom, ili pobožnošću, ili delima koja smo činili u svetosti srca; nego onom verom kojom je od početka Svemogući Bog opravdao sve ljude; kome neka je slava u vekove vekova. Amin. (Prva poslanica)
Čitanje ovoga izolovano od celokupnog konteksta poslanice zaista deluje kao potvrda da je Kliment, baš kao i Martin Luter posle njega, zastupao Sola Fide.
Međutim, kada se Kliment zaista čita u kontekstu, pomalja se sasvim drugačija slika, kao što pokazuju svi navodi koji slede. Ponovo, sve isticanje je moje:
Glava 30. Činimo ono što je ugodno Bogu i bežimo od onoga što On mrzi, da bismo bili blagosloveni.
Budući, dakle, da smo deo Svetoga, činimo sve ono što pripada svetosti, izbegavajući svako zlogovorenje, sve gnusne i nečiste zagrljaje, zajedno sa svakim pijanstvom, traženjem promene, svakom gnusnom požudom, odvratnom preljubom i prokletom gordošću. Jer se Bog, [kaže Sveto pismo], protivi gordima, a milost daje smernima. Prionimo, dakle, uz one kojima je milost data od Boga. Obucimo se u slogu i poniznost, uvek se uzdržavajući, klonivši se svakog šaputanja i zlogovorenja, OPRAVDAVAJUĆI SE SVOJIM DELIMA, A NE SVOJIM REČIMA. Jer [Sveto pismo] kaže: Ko mnogo govori, mnogo će i čuti kao odgovor. I zar onaj ko je brz na reči sebe smatra pravednim? Blagosloven je onaj koji je rođen od žene, a živi kratko vreme: ne predaji se mnogogovorenju. Neka naša pohvala bude u Bogu, a ne od nas samih; jer Bog mrzi one koji sami sebe hvale. Neka svedočanstvo o našim dobrim delima daju drugi, kao što je bilo i u slučaju naših pravednih praotaca. Drskost, oholost i bezobzirnost pripadaju onima koje je Bog prokleo; a umerenost, poniznost i krotost onima koje je On blagoslovio.
Glava 31. Pogledajmo kojim sredstvima možemo zadobiti božanski blagoslov.
Prionimo, dakle, uz Njegov blagoslov i razmotrimo koja su sredstva da ga zadobijemo. Razmislimo o onome što se dogodilo od početka. Iz kog razloga je naš otac Avram bio blagosloven? Nije li zato što JE ČINIO PRAVEDNOST I ISTINU kroz veru? Isak, Jakovljeva 2:21 sa savršenim poverenjem, kao da je znao šta će se dogoditi, radosno se predao kao žrtva. Postanje 22:6-10 Jakov je, zbog svoga brata, s poniznošću otišao iz svoje zemlje, došao Lavanu i služio mu; i dat mu je skiptar dvanaest plemena Izrailjevih.
Glava 34. Velika je nagrada za dobra dela kod Boga. Sjedinjeni u slozi, molimo Ga za tu nagradu.
Dobar sluga sa pouzdanjem prima hleb SVOGA TRUDA; lenj i nemaran ne može da pogleda svoga poslodavca u lice. Potrebno je, dakle, da budemo revnosni u činjenju dobra; jer su od Njega sve stvari. I tako nas On unapred opominje: Gle, Gospod [dolazi], i nagrada je Njegova pred licem Njegovim, da uzvrati svakome po delu njegovom. On nas, dakle, podstiče da svim srcem pazimo na to da ne budemo lenji ili nemarni ni u jednom dobrom delu. Neka naša hvala i naše pouzdanje budu u Njemu. Podložimo se Njegovoj volji. Razmotrimo svo mnoštvo Njegovih anđela, kako stoje uvek spremni da služe Njegovoj volji. Jer Sveto pismo kaže: Deset hiljada puta deset hiljada stajalo je oko Njega, i hiljade hiljada služile su Mu, Danilo 7:10 i klicale: Svet, svet, svet, [je] Gospod Savaot; sva je tvorevina puna Njegove slave. Isaija 6:3 I zato, savesno se sabirajući u slozi, vapimo Mu usrdno, kao jednim ustima, da bismo postali pričasnici Njegovih velikih i slavnih obećanja. Jer [Sveto pismo] kaže: Oko nije videlo, ni uho čulo, niti je na srce čoveku došlo ono što je pripremio onima koji Ga čekaju. 1. Korinćanima 2:9
Glava 35. Neizmerna je ova nagrada. Kako ćemo je zadobiti?
Kako su blagosloveni i divni, voljeni, darovi Božji! Život u besmrtnosti, sjaj u pravednosti, istina u savršenom pouzdanju, vera u uverenosti, uzdržanje u svetosti! I sve to [sada] pada pod domašaj našeg razumevanja; kakve li će tek biti one stvari koje su pripremljene za one koji Ga čekaju? Tvorac i Otac svih svetova, Presveti, jedini zna njihovu meru i njihovu lepotu. Nastojmo, dakle, svesrdno da se nađemo u broju onih koji Ga čekaju, kako bismo imali udela u Njegovim obećanim darovima. Ali kako će se, voljeni, to postići? Ako naše razumevanje bude utvrđeno verom prema Bogu; ako usrdno tražimo ono što je Njemu ugodno i prihvatljivo; ako činimo ono što je u skladu sa Njegovom besprekornom voljom; i ako sledimo put istine, odbacujući od sebe svaku nepravednost i bezakonje, zajedno sa svakom pohlepom, svađom, zlim postupcima, prevarom, šaputanjem i zlogovorenjem, svakom mržnjom prema Bogu, gordošću i naduvenošću, taštom slavom i častoljubljem. Jer su oni koji čine takve stvari mrski Bogu; i ne samo oni koji ih čine, nego i oni koji nalaze zadovoljstvo u onima koji ih čine. Rimljanima 1:32 Jer Sveto pismo kaže: A grešniku Bog reče: Zašto objavljuješ moje uredbe i uzimaš moj savez u svoja usta, kad mrziš pouku i bacaš moje reči za leđa? Kad si video lopova, pristajao si s njim, i sa preljubnicima si delio svoj udeo. Tvoja su usta obilovala zloćom, i tvoj je jezik smišljao prevaru. Sediš i govoriš protiv svoga brata; klevećeš sina svoje majke. To si činio, a ja sam ćutao; mislio si, zli, da sam ja tebi sličan. Ali ću te prekoreti i postaviti te pred tebe samog. Razmotri sada ovo, ti koji zaboravljaš Boga, da te ne rastrgne kao lav, i da ne bude nikoga da izbavi. Žrtva hvale proslaviće me, i tu je put kojim ću mu pokazati spasenje Božje.
Nastavljajući dalje, Kliment piše:
Glava 41. Nastavak iste teme.
Neka svaki od vas, braćo, zahvaljuje Bogu u svome redu, živeći u svakoj dobroj savesti, sa dostojanstvom koje priliči, ne prekoračujući pravilo službe koje mu je propisano. Ne prinose se, braćo, svakodnevne žrtve na svakom mestu, ni žrtve zahvalnice, ni žrtve za greh i žrtve za prestup, nego samo u Jerusalimu. Pa i tamo se ne prinose na bilo kom mestu, nego samo na žrtveniku pred hramom, pri čemu ono što se prinosi najpre pažljivo ispituju prvosveštenik i već pomenuti služitelji. Oni, dakle, koji čine bilo šta izvan onoga što je saglasno Njegovoj volji, kažnjavaju se smrću. Vidite, braćo, da što nam je veće znanje koje nam je darovano, to je veća i opasnost kojoj smo izloženi.
A sada obratite pažnju na to kako Kliment tumači Psalam 32:1-2, koji Pavle navodi u Rimljanima 4:6-8:
Glava 50. Molimo se da budemo smatrani dostojnima ljubavi.
Vidite, voljeni, kako je velika i divna stvar ljubav, i da se njeno savršenstvo ne može iskazati. Ko je dostojan da se u njoj nađe, osim onih koje je Bog udostojio da takvi budu? Molimo se, dakle, i preklinjimo Njegovu milost, da živimo besprekorno u ljubavi, slobodni od svake ljudske pristrasnosti prema jednome nad drugim. Svi naraštaji od Adama pa sve do današnjeg dana prošli su; ali oni koji su, kroz milost Božju, postali savršeni u ljubavi, sada imaju mesto među pobožnima, i biće objavljeni pri otkrivenju Hristovog carstva. Jer je pisano: Uđi u svoje tajne odaje na kratko vreme, dok ne prođu moj gnev i jarost; i setiću se povoljnog dana, i podignuću vas iz vaših grobova. Isaija 26:20 Blagosloveni smo, voljeni, AKO DRŽIMO ZAPOVESTI BOŽJE u slozi ljubavi; da bi nam kroz ljubav bili oprošteni naši gresi. Jer je pisano: Blagosloveni su oni kojima su prestupi oprošteni i čiji su gresi pokriveni. Blagosloven je čovek kome Gospod neće uračunati greh, i u čijim ustima nema prevare. Ovo blaženstvo dolazi na one koje je Bog izabrao kroz Isusa Hrista, Gospoda našega; kome neka je slava u vekove vekova. Amin.
Prema Klimentu, Bog neće uračunati grehe nijednom čoveku koji usrdno drži Njegove zapovesti, a ne prosto onima koji ispovedaju veru!
Stoga je jasno da tačno, pošteno i iskreno čitanje Klimenta pokazuje da ovaj sveti Pavlov učenik i episkop rane crkve NIJE propovedao Luterovu doktrinu Sola Fide. Naprotiv, ovaj blaženi Hristov sluga učio je da je čovek u početku opravdan verom, a da se to opravdanje mora održavati poslušnošću Božjim zapovestima. Kliment je, kao i hrišćani koji su došli posle njega, objavljivao da konačno opravdanje dolazi iz čovekove vernosti Hristovim zapovestima, vernosti koju će Gospod potom nagraditi darom besmrtnosti.
Drugim rečima, Kliment je učio pravoslavno-katoličko shvatanje opravdanja, a NE protestantsko gledište koje su uveli Luter i ostali magistralni reformatori.
DALJE ČITANJE
IGNJATIJE, POLIKARP I SOLA FIDE
PRAVA VERA JESTE VERNOST I POSLUŠNOST 1. DEO