Kada protestanti argumentuju kao arijanski jeretici, 2. deo

Nastavljam tamo gde sam prethodno stao: KADA PROTESTANTI ARGUMENTUJU KAO ARIJANSKI JERETICI.

DAN JAHVEA ISUSA

Još jedan način na koji znamo da Pavle nije poistovećivao Isusa sa arhanđelom, posebno sa Mihailom, nego je opisivao vaskrslog Hrista kao ovaploćenog Svemogućeg Jahvea, jeste taj što on izričito naziva vreme kada se Hristos vraća da vaskrsne mrtve, sudi svetu i uvede budući vek — Danom našeg Gospoda / Gospoda Isusa Hrista, ili drugim sličnim nazivima. Obratite pažnju na sledeće primere:

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„Jer ko je naša nada ili radost ili vijenac hvale? Zar niste to i vi pred Gospodom našim Isusom Hristom o njegovu dolasku?“ 1. Solunjanima 2:19

„Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. Jer vam ovo kazujemo riječju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. Jer će sam Gospod sa zapovješću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi vaskrsnuti u Hristu; A potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti. Tako utješavajte jedni druge ovim riječima.“ 1. Solunjanima 4:13-18

„A o vremenima i rokovima, braćo, nije potrebno da vam se piše; Jer vi sami dobro znate da će Dan Gospodnji doći kao lopov u noći. Jer kada govore: Mir je i sigurnost, tada će naići na njih iznenada pogibija, kao bol na trudnu ženu, i neće izbjeći. Ali vi, braćo, niste u tami, da vas taj Dan zateče kao lopov. Jer ste vi svi sinovi svjetlosti i sinovi dana; nismo noći niti tame.“ tama.Tako „Zato nemojmo spavati, kao i ostali, nego bdijmo i budimo trijezni. Jer koji spavaju, noću spavaju i koji se opijaju, noću se opijaju. A mi koji smo sinovi dana budimo trijezni i obučeni u oklop vjere i ljubavi i s kacigom nade spasenja. Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli. Zato se tješite uzajamno, i izgrađujte jedan drugoga, kao što i činite.“… „A sam Bog mira da vas posveti potpuno, i vascijeli duh vaš i duša i tijelo da se sačuva bez poroka za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista.“ 1. Solunjanima 5:1-11, 23

„Ali vas molimo, braćo, u pogledu dolaska Gospoda našega Isusa Hrista i našega sabranja u Njemu. Ne dajte se lako pokolebati umom, niti uplašiti, ni duhom, ni riječju, ni poslanicom – tobože našom – kao da je već nastao Dan Hristov. Da vas niko ne prevari ni na koji način; jer neće doći dok najprije ne dođe otpadništvo i ne pojavi se čovjek bezakonja, sin pogibli“… „I tada će se javiti bezakonik, kojega će Gospod Isus ubiti duhom usta svojih i uništiti pojavom svoga prisustva;“ 2. Solunjanima 2:1-4, 8

„Tako da ne oskudijevate ni u jednom blagodatnom daru, vi koji čekate otkrivenje Gospoda našega Isusa Hrista, Koji će vas i utvrditi do kraja da budete besprekorni na dan Gospoda našega Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:7-8

„Da se takav preda satani na mučenje tijela, da bi se duh spasao u dan Gospoda Isusa.“ 1. Korinćanima 5:5

„Ubijeđen u to da će Onaj koji je otpočeo dobro djelo u vama dovršiti ga sve do dana Isusa Hrista. Kao što je i pravo da ja ovo za sve vas mislim; jer vas imam u srcu, i u okovima mojima, i u odbrani, i potvrđivanju Jevanđelja, sve vas koji ste zajedničari moji u blagodati. Jer Bog mi je svjedok, koliko čeznem za svima vama u ljubavi Isusa Hrista; I za to se molim Bogu da ljubav vaša sve više i više izobiluje u poznanju i svakom rasuđivanju, Da procijenite šta je najbolje, da budete čisti i besprekorni na dan Hristov, Puni plodova pravde kroz Isusa Hrista, na slavu i hvalu Božiju.“ Filipljanima 1:6-11

„Sve činite bez gunđanja i dvoumljenja, Da budete besprekorni i čestiti, djeca Božija neporočna usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu sijate kao svjetila u vasioni, Držeći riječ života na moju pohvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trčanje, niti trud uzalud.“ Filipljanima 2:14-16

„Ne postidi se, dakle, stradanja Gospoda našega, ni mene sužnja njegova, nego budi mi sastradalnik u Jevanđelju po sili Boga, Koji nas spase i prizva prizvanjem svetim, ne po djelima našim, nego po svojoj volji i blagodati datoj nam u Hristu Isusu prije vječnih vremena, A sada pokazanoj javljanjem Spasitelja našega Isusa Hrista, koji razruši smrt i obasja život i neraspadljivost Jevanđeljem, Za koje sam ja postavljen propovjednik i apostol i učitelj neznabožaca. Iz toga razloga ovo i stradam, ali se ne stidim; jer znam Kome sam povjerovao, i uvjeren sam da je On kadar sačuvati zalog moj za onaj dan.“ 2. Timoteju 1:8-12

Nazvati ovo izuzetnim bilo bi blago rečeno, budući da jevrejska Sveta pisma nikada ne povezuju taj dan sa pukim stvorenjem, nego uvek i jedino sa Jahveom!

„Teško onima koji žele Dan Gospodnji! Što će vam Dan Gospodnji? Tada je mrak, a ne vidjelo. Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuću i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela. Nije li Dan Gospodnji mrak, a ne vidjelo? I tama, bez svjetlosti?“ Amos 5:18-20

„Muči pred Gospodom Gospodom, jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod prigotovio žrtvu i pozvao svoje zvanice. I u dan žrtve Gospodnje pohodiću knezove i carske sinove i sve koji nose tuđinsko odijelo. I pohodiću u taj dan sve koji skaču preko praga, koji pune kuću gospodara svojih grabežem i prijevarom.“… „Blizu je veliki dan Gospodnji, blizu je i ide vrlo brzo; glas će biti dana Gospodnjega, gorko će tada vikati junak. Taj je dan dan kada će biti gnjev, dan kada će biti tuga i muka, dan kada će biti pustošenje i zatiranje, dan kada će biti mrak i tama, dan kada će biti oblak i magla, Dan kada će biti trubljenje i poklič na tvrde gradove i na visoke uglove. I pritijesniću ljude, te će ići kao slijepi, jer zgriješiše Gospodu; i krv će se njihova prosuti kao prah i tjelesa njihova kao gnoj.“ Sofonija 1:7-9, 14-17

Ovo je vreme kada sam Jahve dolazi da lično sudi narodima u savršenoj pravdi:

„Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj. On će suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiće narodima pravo.“ Psalam 9:7-8 Legacy Standard Bible (LSB)

„Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiće vaseljeni po pravdi, i narodima po istini svojoj.“ Psalam 96:13

„Pred licem Gospodnjim; jer ide da sudi zemlji; sudiće vaseljeni pravedno i narodima vjerno.“ Psalam 98:9

„Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim.“ Isaija 40:10

„Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad vratim roblje Judino i Jerusalimsko, Sabraću sve narode, i svešću ih u dolinu Josafatovu, i ondje ću se suditi s njima za svoj narod i za našljedstvo svoje Izrailja, kojega rasijaše među narode i razdijeliše zemlju moju;“… „Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo, i saberite se! Tamo svedi, Gospode, junake svoje. Neka se podignu i dođu narodi u Dolinu Josafatovu; jer ću ondje sjesti da sudim svijem narodima unaokolo. Zamahnite srpom, jer je žetva uzrela; hodite, siđite, jer je tijesak pun, kace se preljevaju; jer je zloća njihova velika.“ Joil 3:1-2, 11-13

Sledeća dva slučaja su prilično zanimljiva:

„Uđi u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova.“ (kai apo tes doxes tes ischuos autou). „Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi. I na sve kedre Livanske, velike i visoke, i na sve hrastove Vasanske, I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile. Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. I idola će nestati sasvijem. I ljudi će ići u pećine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova“ (kai apo tes doxes tes ischuos autou), „kad ustane da potre zemlju.“ „Tada će baciti čovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje načini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima, Ulazeći u rasjeline kamene i u pećine kamene od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova“ (kai apo tes doxes tes ischuos autou), „kad ustane da potre zemlju.“ Isaija 2:10-21

„Jer, gle, Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda.“ Isaija 66:15-16

Naveo sam grčke reči upotrebljene u Septuaginti (LXX) kako bih istakao vezu između navedenih tekstova i onoga što nadahnuti apostol piše u vezi sa Hristovim dolaskom u plamenom ognju sa svojim moćnim anđelima, da otkrije svoj veličanstveni sjaj i silu:

„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove,“ (kai apo tes doxes tes ischuos autou), „Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10

Pavle je namerno preuzeo sam jezik grčkog prevoda knjige proroka Isaije, kojim se opisuje Jahve kako ispoljava svoju silu i veličanstvo dolazeći da uništi bezbožnike u plamenu ognja — i pripisao ga Hristu!

MOLITVA JAHVEU ISUSU

Poslednji niz dokaza kod Pavla da Hristos nije niko drugi do ljudsko ovaploćenje Jahvea Boga dolazi iz obožavanja koje ovaj blaženi sluga pripisuje vaskrslom Sinu Božjem.

Na primer, apostol započinje i završava svoje poslanice prizivanjima i blagoslovima, moleći da se duhovni blagoslovi izliju na crkve i/ili pojedince kojima piše. Ono što ove molitve čini zapanjujućim jeste to što Pavle ne priziva samo Boga Oca nego i Hrista.

Štaviše, postoje čak i mesta na kojima se Sin priziva sasvim sam!

„Pavle i Silvan i Timotej Crkvi Solunskoj koja je u Bogu Ocu i Gospodu Isusu Hristu: Blagodat vam i mir“ 1. Solunjanima 1:1

„Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama!“ 1. Solunjanima 5:28

„Pavle i Silvan i Timotej Crkvi Solunskoj u Bogu Ocu našemu i Gospodu Isusu Hristu: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.“ 2. Solunjanima 1:1-2

„Zato se i molimo svagda za vas, da vas Bog naš učini dostojnim zvanja i ispuni svaku blagu namjeru dobrote i djelo vjere u sili, Da se proslavi ime Gospoda našega Isusa Hrista u vama i vi u njemu, po blagodati Boga našega i Gospoda Isusa Hrista.“ 2. Solunjanima 1:11-12

Izuzetno je to što se Pavle ne moli Hristu samo zajedno sa Ocem ili Njemu samom, nego ovaj nadahnuti izaslanik ide čak dotle da kaže kako su crkve u jedinstvu i zajednici i sa Bogom i sa Hristom!

Ovo pretpostavlja da je Sin sveprisutan i sveznajući, budući da može da ima zajednicu i opštenje sa svim vernicima, kao i da bdi nad njima, u istoj meri u kojoj to čini Otac!

Još su zapanjujuća sledeća dva primera:

„A sam Bog i Otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi“ (kateuthynai) „put naš k vama.“ 1. Solunjanima 3:11

U sledećem tekstu Pavle pominje Hrista pre Oca!

„A sam Gospod naš Isus Hristos, i Bog i Otac naš, koji nas je zavolio“ (ho agapeesas) „i dao“ (dous) „utjehu vječnu i nadu dobru u blagodati,“ „utješi“ (parakalesai) „srca vaša i utvrdi vas u svakoj riječi i djelu dobrome.“ 2. Solunjanima 2:16-17

Glagoli upotrebljeni u oba navedena odlomka stoje u jednini, iako apostol te radnje pripisuje i Bogu i Hristu. To jest, Pavle se upravo pomolio Ocu i Sinu da upute i podare ljubav i utehu vernicima kojima piše, prizivajući ih zajedno upotrebom glagola u jednini.

Ovo pokazuje da su za ovog nadahnutog izaslanika radnje Boga i Hrista jedne te iste — ne zato što su ista Ličnost, nego zato što su jedan te isti Bog!

Evo još primera u kojima se Pavle moli direktno Gospodu Isusu:

„A sam Gospod mira neka vam da mir svagda i u svakoj prilici. Gospod sa svima vama! Pozdrav mojom rukom, Pavlovom, što je znak u svakoj poslanici, ovako pišem: Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama.“ 2. Solunjanima 3:16-18

„Ako neko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista, neka je anatema. Maran ata.“ (Maranatha)! „Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama.“ 1. Korinćanima 16:22-23

Ovaj primer je zaista zapanjujuć:

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:2-3

Pavle se ovde ponovo ne moli samo Bogu nego i Hristu, već i opisuje vernike kao one koje karakteriše praksa prizivanja imena našeg Gospoda Isusa.

Da bi čitaoci bolje shvatili implikacije ovog uobičajenog molitvenog obrasca najranijih hrišćana, uporedite ga sa sledećim starozavetnim mestima:

„I Situ se rodi sin, kojemu nadjede ime Enos. Tada se poče prizivati ime Gospodnje.“ Postanje 4:26 LSB

„Poslije otide odande na brdo koje je prema istoku od Vetilja, i ondje razape šator svoj, te mu Vetilj bješe sa zapada, a Gaj s istoka; i ondje načini Gospodu žrtvenik, i prizva ime Gospodnje.“ Postanje 12:8

„A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.“ Postanje 21:33 LSB

„Jer koji je veliki narod kojemu je Bog blizu kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo?“ Ponovljeni zakoni 4:7 LSB

„Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade.“ Psalam 99:6-7 LSB

„Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj; Što prignu k meni uho svoje; i zato ću ga u sve dane svoje prizivati. Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiđoh na tugu i muku; Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode, izbavi dušu moju!“… „Uzeću čašu spasenja i prizvaću ime Gospodnje.“… „Žrtvu za hvalu prinijeću tebi, i ime Gospodnje prizvaću.“ Psalam 116:1-4, 13, 17 LSB

„Gospod je blizu svijeh koji ga prizivaju, svijeh koji ga prizivaju u istini.“ Psalam 145:18 LSB

„Tada ćete me prizivati i ići ćete i molićete mi se, i uslišiću vas.“ Jeremija 29:12 LSB

„I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:32 LSB

„I tu ću trećinu metnuti u oganj, i pretopiću ih kako se pretapa srebro, i okušaću ih kako se kuša zlato; oni će prizvati ime moje, i ja ću im se odazvati i reći ću: To je moj narod; a oni će reći: Gospod je Bog naš.“ Zaharija 13:9 LSB

Navedeni primeri pokazuju da je praksa prizivanja imena čin obožavanja, koji su pravi vernici bili i jesu dužni da prinose jedino Svemogućem Bogu Jahveu. Stoga bi to što su hrišćani poput Pavla postali poznati po svojoj uobičajenoj praksi prizivanja imena vaskrslog Hrista bilo očigledan čin idolopoklonstva sa njihove strane, ako je Sin puko stvorenje.

Jedini opravdan način na koji su jevrejski monoteisti, prožeti jevrejskim Svetim pismima, mogli da ovaj obrazac obožavanja pripišu Isusu jeste taj da Hristovi jevrejski učenici na njega nisu gledali kao na puko stvorenje. Naprotiv, prvi hrišćani su, usled Isusovog telesnog vaskrsenja i vaznesenja na nebo, poverovali da je Hristos zaista ovaploćeni Svemogući Bog Jahve (iako on nije Otac niti Sveti Duh). Ovu činjenicu jednostavno nije moguće zaobići.

Kao da to nije dovoljno zadivljujuće, imamo čak i trojstveni blagoslov u kome sveti apostol priziva i Svetog Duha, pokazujući time suštinsku jednakost Duha sa Ocem i Sinom!

„Blagodat Gospoda Isusa Hrista, i ljubav Božija, i zajedništvo Svetoga Duha, sa svima vama.“ 2. Korinćanima 13:14

Imajući sve navedeno u vidu, može li ostati ikakve sumnje da Pavle nikako nije tvrdio da je vaskrsli Gospod arhanđel Mihailo? Zar nije očigledno da je ovaj blaženi i nadahnuti Hristov izaslanik odlučno potvrđivao da Sin nije niko drugi do Svemogući Bog Jahve koji je postao Čovek?

IZAZOV ARIJANCIMA

Upućujem sledeći izazov arijanskom kultnom vođi Gregu Stafordu i drugim antitrinitarcima: neka navedu makar jedan starozavetni tekst u kome su nadahnuti pisci dan Jahveov pripisali nekome pored Jahvea i/ili uz njega, tj. dan Mihailov, dan Gavrilov, dan Jahvea i arhanđela itd. Dalje ih izazivam da pokažu gde su vernici u jevrejskim Svetim pismima prizivali ime nekog drugog uz Jahveovo, ili gde su prizivali Jahvea i stvorenje da izliju duhovne blagoslove na Božji narod.

U sledećem nastavku zaokružiću svoje izlaganje i pobijanje arijanskog kultiste Grega Staforda, kao i nedoslednosti protestantskih polemičara protiv katolika i pravoslavnih, koji se služe istom vrstom argumenata kojima se antitrinitarci služe da napadnu Trojstvenost Boga i božanstvo Hrista.