Opravdani vernošću od početka do kraja

Slučaj Avraama

Prema Poslanici Jevrejima, Avraam je imao istinsku spasonosnu veru od trenutka kada je učinio ono što mu je Bog zapovedio, napustivši Haran da bi se kao stranac nastanio u Hananu:

„A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji prilazi Bogu, treba da vjeruje da Bog postoji i da On nagrađuje one koji ga traže. Vjerom Noje bi od Boga obaviješten o onome što se još ne vidi, i iz pobožnog straha sagradi kovčeg za spasenje doma svoga; njome on osudi sav svijet, i postade nasljednik pravednosti po vjeri. Vjerom Avraam posluša kada bi pozvan da pođe u zemlju koju je imao da primi u nasljedstvo, i pođe ne znajući kuda ide. Vjerom se naseli on u zemlji obećanoj kao u tuđoj, i u šatorima stanovaše sa Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja. Jer očekivaše Grad koji ima temelje, kojemu je neimar i tvorac Bog.“ Jevrejima 11:6, 8-10 New American Standard Version (NASB)

Avraamov čin poslušnosti zabeležen je u Postanju 12:

„I reče Gospod Avramu: Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju ću ti ja pokazati. I učiniću od tebe velik narod, i blagosloviću te, i ime tvoje proslaviću, i ti ćeš biti blagoslov. Blagosloviću one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleću one koji tebe usproklinju; i u tebi će biti blagoslovena sva plemena na zemlji. Tada pođe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim pođe Lot. A bješe Avramu sedamdeset i pet godina kad pođe iz Harana. I uze Avram Saru, ženu svoju, i Lota, sina brata svojega, sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i pođoše u zemlju Hanansku, i dođoše u nju. I prođe Avram tu zemlju do mjesta Sihema i do ravnice Moreške; a bijahu tada Hananeji u toj zemlji. I javi se Gospod Avramu i reče: Tvojemu sjemenu daću zemlju ovu. I Avram načini ondje žrtvenik Gospodu koji mu se javio. Poslije otide odande na brdo koje je prema istoku od Vetilja, i ondje razape šator svoj, te mu Vetilj bješe sa zapada, a Gaj s istoka; i ondje načini Gospodu žrtvenik, i prizva ime Gospodnje. Odande otide Avram dalje idući na jug.“ Postanje 12:1-9 NASB

Pa ipak, tek u Postanju 15, mnogo godina kasnije, čitamo o tome da je Avraamu uračunata pravednost pred Bogom zato što je poverovao Božjem obećanju da će mu dati telesnog naslednika:

„Poslije ovijeh stvari dođe Avramu riječ Gospodnja u utvari govoreći: Ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika. A Avram reče: Gospode, Gospode, šta ćeš mi dati kad živim bez djece, a na kom će ostati moja kuća to je Elijezer ovaj Damaštanin? Još reče Avram: Eto, meni nijesi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj našljednik. A gle, Gospod mu progovori: Neće taj biti našljednik tvoj, nego koji će izaći od tebe – taj će ti biti našljednik. Pa ga izvede napolje i reče mu: Pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reče mu: Tako će biti sjeme tvoje. I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu.“ Postanje 15:1-6 NASB

Ovaj odlomak je zapanjujuć po tome što potvrđuje da Sola Fide, ispravno shvaćena, podrazumeva da čovek biva učinjen pravednim i da mu se pred Bogom daje pravedan status na osnovu vernosti Hristu, vernosti koju odlikuje puna ljubavi poslušnost Gospodnjim zapovestima:

„Jer i mi bijasmo nekada nerazumni, nepokorni, zabludeli, robujući raznim požudama i nasladama, provodeći život u zlobi i zavisti, gnusni, mrzeći jedan drugoga. A kada se javi dobrota i čovekoljublje Boga, Spasitelja našega, Ne za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim, Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista Spasitelja našega, Da bismo, opravdani njegovom blagodaću, postali nasljednici života vječnoga kao što se nadamo. Istinita je ova riječ, i hoću da to potvrđuješ, kako bi se oni koji povjerovaše Bogu starali da prednjače u dobrim djelima. Ovo je ljudima dobro i korisno.“ Titu 3:3-8 NASB

Uostalom, Avraamova vera, koju mu je Bog uračunao u pravednost, bila je određena mnogim pravednim delima koja je učinio.

Slučaj Avraama dokazuje da čovek zadobija pravedan status pred Bogom vernošću, i da upravo tom vernošću taj status održava tokom čitavog svog zemaljskog života, od početka do kraja:

„Jer se ne stidim Jevanđelja Hristova, jer je ono sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Judejcu i Jelinu. Jer se u njemu otkriva pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: A pravednik će od vjere živjeti.“ Rimljanima 1:16-17 New International Version (NIV)

Upravo zato blaženi Apostol navodi primer Avraama, i izričito citira Postanje 15:6, da bi dokazao svoje učenje o opravdanju vernošću, što je ispravno značenje istinske spasonosne vere:

„Šta ćemo, dakle, reći za Avraama, oca našega, da je postigao po tijelu? Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne pred Bogom. Jer šta kaže Pismo? I vjerova Avraam Bogu i to mu se uračuna u pravednost. A onome koji radi, ne računa se plata po milosti nego po dugu; Onome pak koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava grješnika, računa se vjera njegova u pravednost. Kao što i David govori da je blažen onaj čovjek kome Bog uračunava pravednost bez djela: Blaženi su oni kojima se oprostiše bezakonja i kojima se pokriše grijesi. Blažen je čovjek kome Gospod ne uračuna grijeh. Ovo blaženstvo, dakle, da li se odnosi na obrezanje ili i na neobrezanje? Jer govorimo da se Avraamu uračuna vjera u pravednost. Kako mu se, dakle, uračuna? Kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju. I primi znak obrezanja, pečat pravednosti vjere koju imaše u neobrezanju, da bi on bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju, da se i njima uračuna u pravednost; I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere oca našega Avraama koju imaše u neobrezanju. Jer obećanje Avraamu ili sjemenu njegovu da on bude nasljednik svijeta ne bi zakonom nego pravednošću vjere. Jer ako su nasljednici oni koji su od zakona, uzaludna je vjera i propade obećanje. Jer zakon stvara gnjev; a gdje nema zakona, nema ni prijestupa.“

„Zato je od vjere, da bude po blagodati, da obećanje bude sigurno svemu potomstvu, ne samo onome koje je od zakona, nego koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama. Kao što je napisano: Jer sam te postavio za oca mnogim narodima pred Bogom kome povjerova, koji oživljuje mrtve i zove nepostojeće kao postojeće. Kad nije bilo nikakve nade, on s nadom povjerova da će biti otac mnogim narodima, kao što je rečeno: Tako će biti tvoje potomstvo. I ne oslabivši vjerom ne pomisli na svoje već umrtvljeno tijelo, a bješe mu negdje oko sto godina, ni na umrtvljenost Sarine materice. I u obećanje Božije ne posumnja s nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu, I bješe potpuno uvjeren da ono što Bog obeća kadar je i učiniti. Zato mu se i uračuna u pravednost. A ne bi pisano samo za njega da mu je uračunato, Nego i za nas kojima će se uračunati, koji vjerujemo u Onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvih, Koji bi predan za grijehe naše i ustade za opravdanje naše.“ Rimljanima 4:1-25 NASB

Pavle je sasvim jasan. Bog opravdava bezbožnika, ne zbog ikakvih dela koja je učinio, nego zbog njegove vernosti Isusu Hristu. Pavle rasuđuje da onaj ko pokušava da se opravda svojim delima poništava milost, jer zadobijanje pravednog položaja pred Bogom na osnovu pravednih dela čini Boga njegovim dužnikom. Zato je opravdanje po milosti, koju Bog daje zbog onoga što je Hristos ostvario svojom savršenom pravednošću i poslušnošću, poslušnošću koja je uključivala i smrt na krstu,

„A sada se bez zakona javila pravda Božija, posvjedočena od Zakona i Proroka; I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike. Jer svi sagriješiše i lišeni su slave Božije, A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu, Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha, U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. Gdje je, dakle, hvalisanje? Isključeno je. Kakvim zakonom? Da li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere. Mislimo, dakle, da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona. Ili je Bog samo Judejaca, a ne i neznabožaca? Da, i neznabožaca. Jer jedan je Bog, koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom.“ Rimljanima 3:21-30 NASB

„Tako, dakle, kao što jednim prijestupom dođe osuda na sve ljude, tako i jednim opravdanjem dođe na sve ljude opravdanje života. Jer kao što kroz neposlušnost jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i kroz poslušnost jednoga postati mnogi pravedni.“ Rimljanima 5:18-19 NASB

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu,“ Filipljanima 2:5-8 NIV

Tako da počiva na Božjoj nezasluženoj naklonosti, budući da dela poništavaju milost, dok vera potvrđuje da je opravdanje besplatan dar Božje nezaslužene naklonosti koji Bog daje zbog onoga što je Hristos izvršio:

„I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.“ Dela apostolska 15:9-11 NASB

„Tako, dakle, i u sadašnje vrijeme postoji jedan ostatak po izboru blagodati. Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat već ne bi bila blagodat“ Rimljanima 11:5-6 NASB

Sledeći odlomak sažima izričito učenje bogonadahnutog Svetog pisma da je opravdanje pravedan položaj pred Bogom koji se daje i održava time što čovek ostaje veran:

„Pa znajući da se čovjek ne opravdava“ (dikaioutai) „djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo“ (dikaioothoomen) „vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati“ (dikaootheesetai). Galatima 2:16 English Standard Version (ESV)

Evo drugog prevoda:

„Pa znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati“ New English Translation (NET)

Obratite pažnju na različite nijanse glagola dikaioo koje blaženi Apostol koristi:

Dikaioutai: prezent indikativa, medijalni ili pasivni.

Dikaioothoomen: aorist konjunktiva, pasivni.

Dikaootheesetai: futur indikativa, pasivni.

Pavle potvrđuje da je vernik već opravdan, da biva opravdavan i da će biti opravdan vernom poslušnošću Hristu.

Drugim rečima, prošlo, sadašnje i buduće opravdanje jednog čoveka počivaju isključivo na njegovoj vernosti Hristu.

Šta još bogonadahnuto Sveto pismo treba da kaže da bi naglasilo činjenicu da je opravdanje pravedan status koji se održava vernošću od početka do kraja?

Dodatna literatura

Dr Robert Sungenis, Not By Faith Alone (https://www.robertsungenis.org/p/store.html#!/Not-By-Faith-Alone-The-Biblical-Evidence-for-the-Catholic-Doctrine-of-Justification-*2nd-Edition-2019*-Hardcover/p/156921013/category=1571960).