Osman i Aiša o greškama u Kuranu
Prema navodno verodostojnim predanjima, Muhamedova dete-nevesta i treći halifa priznali su da Kuran sadrži gramatičke greške.
67 objava
Prema navodno verodostojnim predanjima, Muhamedova dete-nevesta i treći halifa priznali su da Kuran sadrži gramatičke greške.
U ovom tekstu iznosim hadise o Kuranu koji se na poslednji dan pojavljuje kao čovek, kao i varijantna čitanja i tekstualna iskvarenja.
Rukopisni i prevodilački dokazi za čitanje „probodoše ruke moje i noge moje“ u Psalmu 22:16, nasuprot masoretskom čitanju „kao lav“.
Odlomci iz komentara Waltkea i Houstona o Psalmu 22: patrističko tumačenje i tekstualna kritika spornog čitanja u 16. stihu.
Unutrašnji dokazi iz Psalma 22: hijastička struktura psalma podržava čitanje „probodoše ruke moje i noge moje“, a ne „kao lav“.
Prema antihrišćanskim rabinskim polemičarima i drugim biblijskim kritičarima, Psalam 22:16 [17 u jevrejskim prevodima] predstavlja mesto na kome su hrišćani navodno iskvarili hebrejski tekst kako bi g
Satanski stihovi, prvi deo: zašto nema kuranskih rukopisa sa satanskim stihovima — islamski izvori o uništenju kodeksa i gubitku delova Kurana.
Al-Sujuti navodi predanja sa verodostojnim lancima: Satana je nadahnuo Muhameda da hvali tri paganske boginje, uz rečenicu koja nedostaje u Kuranu 22:52.
Predanja iz zbirke Al-Kafi: Kuran je imao 17.000 stihova i objavljen je na jednom harfu, a ne na sedam, kako tvrde sunitski izvori.
U Jovanovom jevanđelju Otac je jedini istiniti Bog, a Sin je jedinorodni Bog — Jovan 1:18 i tekstualni dokazi za monogenes theos.
Ibn Kajim al-Dževzija o stavovima muslimanskih učenjaka o očuvanju Tore: tri mišljenja o navodnom iskrivljenju teksta.
Ehrman tvrdi da je 1. Jovanova 5:7 kasniji umetak. Pokazujem zašto taj argument nimalo ne pomaže muslimanskim polemičarima protiv učenja o Trojstvu.
Glison Arčer odgovara: da li imena za Boga u Postanju 1 i 2 dokazuju dva autora i dva različita izveštaja o stvaranju?
Gleason Archer objašnjava prividnu protivrečnost: da li je Golijata ubio David ili Elhanan? Prepisivačka greška u 2. Samuilovoj 21:19.
Odgovor Glisona Arčera na navodnu protivrečnost o Judinoj smrti i na to zašto Matej 27:9 proroštvo iz Zaharije pripisuje Jeremiji.
Četvrti deo: mnoštvo gramatičkih grešaka u Kuranu, uz priznanja Aiše, Osmana i muslimanskih učenjaka da spis nije napisan na savršenom arapskom.
Šta zapadni i muslimanski učenjaci kažu o nepovezanosti, gramatici i strukturi Kurana — Karlajl, Gibon, Neldeke, Dašti, Puin, Bel, Vat i Esak.
Da li „danas“ iz Psalma 2:7 označava Božji neprekidni dan? Poslanica Jevrejima, Psalam 110:3 i večno rađanje Sina — drugi deo.
Kljucni tekst o Trojedinstvu Boga: odgovor Basamu Zavadiju i unitarijancima na tvrdnju da je krsna formula iz Mateja 28:19 kasniji dodatak.
Tekst Tima Hegga o Mateju 28:19: rukopisi, prevodi, Evsevije i crkveni oci potvrđuju izvornost trodelne krsne formule.
Morey brani božanstvo Hrista iz Dela apostolskih 20:28, Rimljanima 9:5 i Jevrejima 1:8 — tekstualna kritika i gramatika protiv arijanskih izgovora.
Sveti Avgustin u delu O Trojstvu navodi Filipljanima 3:3 kao dokaz da se Svetom Duhu ukazuje latreuo — služba koja pripada samo Bogu.
Da li Jakovljeva 5:16 traži ispovedanje „pogrešaka“ ili greha? Grčka reč paraptoma u Novom zavetu i u samom prevodu kralja Džejmsa.
Svedočanstva tekstualnih kritičara i teologa pre Grenvila Šarpa o Titu 2:13, 2. Petrovoj 1:1 i božanstvu Hrista.
Nastavak posta o tekstualnim varijantama: stihovi i reči kojih nema u mnogim modernim engleskim prevodima, a postoje u prevodima pre Biblije Kralja Džejmsa.
Poređenje stihova iz Biblija nastalih u doba reformacije koji nedostaju u savremenim prevodima ili su stavljeni u zagrade.
Granville Sharp i njegovo prvo pravilo o grčkom članu: zašto prevod Titu 2:13 i 2. Petrove 1:1 u KJV nije poricanje božanstva Hrista.
Kodeks Sinajski u 2. Petrova 1:1 ima „Gospod“ umesto „Bog“ — šta ta varijanta znači za Granvil Šarpovo pravilo i božanstvo Hrista.
Odlomak iz EOB-a (Istočnopravoslavni Novi zavet) o prevodu Jovana 1:1 i 1:18: theos u kvalitativnom smislu i značenje reči monogenes.
Prema hebrejskoj Bibliji, Bog je poslao Uništitelja da pobije prvence Egipta; u kasnijim tekstovima taj Uništitelj je anđeo Jahvin.
Lukin izveštaj o Poslednjoj večeri i Dela 20:28: tekstualni dokazi za duže čitanje i žrtveni, zamenički značaj Hristove smrti.
Rukopisni dokazi u prilog dužem čitanju Luke 22:19-20 — svedočanstva tekstualnih kritičara i komentatora Novog zaveta.
Stari grčki prevod Danila 7,13-14: onaj nalik sinu čovečjem stiže kao Starac danima, prima kultsko obožavanje i pristup nebeskog mnoštva.
Kuran prekoreva Jevreje što skrivaju istinu iz Knjige koju imaju — a to potvrđuje očuvanost Svetog pisma.
Kuran tvrdi da postoje stihovi čije značenje zna samo Alah. Varijantna čitanja sure 3:7 i Tabarijev komentar razotkrivaju duboku protivrečnost.
Problemi oko izgovora Božanskog imena (YHWH): masoreti, Teodorit, samarićanski oblik Iabe i navodna veza sa Zevsom/Jupiterom.
Hebrejski rukopisi Mateja 1:16 glase „Josif, otac Marije“. Zašto ta varijanta i sirijska Pešita ne dokazuju postojanje dva različita Josifa.
Odlomci iz Crkvene istorije Evsevija o Origenu: detinjstvo, mučeništvo oca, samokastracija, Heksapla i odbrana od optužbi za jeres.
Rana i obilna svedočanstva latinske Crkve — Kiprijan, Fulgencije, Priscilijan i drugi — u prilog autentičnosti 1. Jovanove 5:7 (Comma Johanneum).
Reformatori i reformatorske ispovesti o tekstualnoj verodostojnosti Mk 16:9-20, Jn 7:53-8:11, Dela 8:37 i 1. Jn 5:7 u Primljenom tekstu.
Odlomak iz Haydockovog katoličkog komentara Svetog pisma o 1. Jovanovoj 5:7 — svedočanstvo Oca, Reči i Svetog Duha i odbrana autentičnosti stiha.
Evsevije se u Istoriji crkve poziva na rane pisce i mučenike da pokaže da su apostoli i njihovi naslednici uvek učili da je Isus Hristos Bog.
Kuransko proroštvo o Rimljanima (S. 30:1-5) ne kazuje ko, gde ni kada — a bez vokalskih znakova tekst se može čitati i sasvim obrnuto.
Dva proroštva iz Zaharije o Čoveku jednakom Bogu koji biva proboden, uz tekstualne dokaze za čitanje „gledaće na Mene“ i njihovo ispunjenje u Hristu.
Odgovor na dva glavna prigovora čitanju Zaharije 12:10 kao „gledaće na Mene“ — promena lica u Pismu i Jovanov navod.
Nastavak razmatranja varijanti Jevrejima 2:9 u sirijskoj Pešiti i njihovog uticaja na hristologiju i soteriologiju.
Prema grckom tekstu Jevrejima 2:9 Isus okusi smrt za svakoga milošću Božjom — a varijanta „odvojen od Boga“ i njen odjek u sirijskim verzijama.
Da li su Jovan 9:38-39a izvorni? Tekstualni dokazi o slepcu koji je obožavao Isusa i o Jovanovoj visokoj hristologiji.
James Snapp, Jr. analizira rukopisne, patrističke i prevodilačke dokaze o spornom stihu Dela apostolska 8,37 i njegovoj krštenjskoj ispovesti vere.
Najstariji sačuvani dokazi za autentičnost stiha Dela apostolska 8:37: Irinej, Kiprijan, rukopisi, prevodi i tumači koji ga potvrđuju.
U Jevanđelju po Luki učenici obožavaju Isusa nakon što se telesno vazneo na nebo pred njihovim očima — što potvrđuje njegovo božanstvo.
Priče Solomonove 8:22 i jevrejski glagol qanah: da li Bog Mudrost stvara ili je poseduje? Drevni prevodi, crkveni oci i arijanski spor.
Varijantno čitanje Kurana 37:12 u kojem se sam Alah čudi — dokaz da kuranske varijante ipak zadiru u samu islamsku teologiju.
Vreme je da se muslimanima uputi isti prigovor koji je Didat upućivao Bibliji: najraniji izvori potvrđuju da su postojali različiti Kurani.
Novozavetna primena Malahijinog proroštva prikazuje Isusa Hrista kao Jehovu Boga u telu, Gospoda kome neznabošci prinose svoje žrtve.
Dokazi da se Trojstvo javilo Avraamu kao tri različita čoveka i da je David i Oca i Sina identifikovao kao Jehovu Boga Svemogućeg.
Judina 1:4-5 i njene varijante: Isus je Gospod koji je izbavio Izrailj iz Egipta i potom kaznio neverne — izričito svedočanstvo o božanstvu Hrista.
Judina 1:4 opisuje Hrista kao našeg jedinog Gospodara i Gospoda — isti izraz kojim Septuaginta prevodi Adonaj JHVH.
Dokazi iz Judine poslanice da je nadahnuti pisac verovao kako je Isus JHVH Bog Svemogući koji je postao telo.
Da li se „sinovi Božji” iz Ponovljenih zakona 32:8 odnose na anđele nebeskog saveta ili na same sinove Izrailjeve?
Kuran 2:75-79 ne uči da je Sveto pismo tekstualno iskvareno — sami muslimanski tumači pokazuju da je reč o određenoj grupi Jevreja.
Isti prigovor koji se upucuje Svetom pismu primenjen na Kuran: izbrisani ajet o kamenovanju svedoci o iskvarenosti muslimanskog pisma.
Novozavetni dokazi da je Hristos bio lično prisutan kroz ceo Stari zavet i da se on javio Adamu i Evi u vrtu.
Arapski Kuran koji stoji iza svetskih prevoda nije postojao pre 1924. Nijedan sačuvani rukopis nije istovetan kairskom izdanju.
Irinej Lionski, učenik Polikarpov, svedoči o sadržaju i obliku Markovog jevanđelja: čitanje „u prorocima“ i duži završetak Marka 16.
Gleason L. Archer o Ohozijinoj vladavini i uzrastu: 2. Carevima 8:26 kaže 22, a 2. Dnevnika 22:2 kaže 42 godine.
Jovanovo jevanđelje predstavlja Isusa kao preegzistentnu, nestvorenu Reč kroz koju je Bog stvorio sve i dao život svemu stvorenju. Postoji, međutim, i drugačiji način interpunkcije i prevoda stihova 3