Bog u vrtu Edenskom, 1. deo

Još jedno starozavetno javljanje Hrista pre ovaploćenja

Kao što sam obećao (Trojstvo u Postanju 3:5 i 22), u ovom tekstu pokazaću da je Gospod Bog koji se javio Adamu i Evi u vrtu zapravo bio Hristos pre svog ovaploćenja.

Prema novozavetnim spisima, Gospod Isus je večna Reč Božija koja objavljuje Boga čovečanstvu. Bogonadahnuto Sveto pismo jednako je jasno da niko ne može poznati Boga mimo otkrivenja Sina, to jest, Božiji Sin mora objaviti Boga čoveku, inače niko nikada ne može saznati ko je Bog i kakav je zaista:

„Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:27 Living Bible (TLB)

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14, 18 Common English Bible (CEB)

„Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca.“ Jovan 6:44-46 CEB

„Objavih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju su riječ održali. Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima; i oni primiše, i poznaše zaista da od tebe iziđoh, i vjerovaše da me ti posla. Ja se za njih molim, ne molim se za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima. I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi. Dok bijah s njima u svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one koje si mi dao sačuvah; i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se ispuni pismo. A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi. Ja sam im dao riječ tvoju; i svijet ih omrznu, jer nisu od svijeta, kao ni ja što nisam od svijeta. Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od zloga. Od svijeta nisu, kao ni ja što nisam od svijeta. Posveti ih istinom tvojom: riječ tvoja jeste istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja posvećujem sebe za njih, da i oni budu posvećeni istinom. Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji zbog riječi njihove povjeruju u mene: Da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu da svijet vjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno. Ja u njima i ti u meni, da budu usavršeni u jedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da ljubiš njih kao što mene ljubiš. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta. Oče pravedni, svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao. I ja im objavih ime tvoje i objaviću: da ljubav kojom me ljubiš u njima bude, i ja u njima.“ Jovan 17:6, 26 Good News Translation (GNT)

Budući da niko ne može poznati Boga mimo Sinovog otkrivenja o njemu, to znači da je Sin morao biti Onaj koji je objavljivao Boga čak i starozavetnim svetiteljima. To je činjenica koju potvrđuju sledeći novozavetni tekstovi, koji svi tvrde da je Hristos bio delatno prisutan tokom čitavog starozavetnog razdoblja:

„Odgovoriše i rekoše mu: Otac naš je Avraam. Isus im reče: Da ste djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova. A sada tražite da ubijete mene, čovjeka koji sam vam kazao istinu, koju čuh od Boga. To Avraam nije činio. Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni od bluda; jednoga oca imamo – Boga. A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla. Zašto ne razumijete govor moj? Jer ne možete da slušate riječ moju. Vama je otac đavo, i želje oca svojega hoćete da činite; on bješe čovjekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži. A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete? Onaj koji je od Boga riječi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga. A Judejci odgovoriše i rekoše mu: Ne kažemo li mi dobro da si ti Samarjanin, i da je demon u tebi? Isus odgovori: U meni demona nema, nego poštujem Oca svojega; a vi me sramotite. A ja ne tražim slave svoje; postoji Onaj koji traži i sudi. Zaista, zaista vam kažem: Ko održi riječ moju neće vidjeti smrti vavijek. Tada mu rekoše Judejci: Sada znamo da je demon u tebi. Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti vavijek. Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe. Ko se ti sam praviš? A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš, I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim. Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.“ Jovan 8:39-42, 49-59 New Revised Standard Version (NRSV)

Ovde Isus otvoreno kaže da Avraam nije pokušao da ga ubije kada je video Hrista, za razliku od Jevreja koji su to pokušavali. Naprotiv, patrijarh Izrailja bio je veoma obradovan kada su on i Gospod Isus lično videli jedan drugoga. To je snažno i izričito svedočanstvo o ličnom postojanju Hrista pre njegovog ovaploćenja.

Ima još:

„A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše, I svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru; I svi isto jelo duhovno jedoše; I svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja ih je slijedila, a stijena bješe Hristos. Ali većina od njih ne bješe po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji. A ovo biše primjeri nama, da ne želimo zla kao što oni želješe. Niti bivajte idolopoklonici, kao neki od njih, kao što je napisano: Sjede narod da jede i pije, i ustade da igra. Niti da bludničimo, kao što neki od njih bludničiše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade. Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše.“ 1. Korinćanima 10:1-4, 9

6 tc Χριστόν (Criston, „Hristos“) posvedočeno je u većini rukopisa, uključujući mnoge važne svedoke aleksandrijskog (Ì46 1739 1881) i zapadnog (D F G) tipa teksta, kao i druge rukopise i verzije (Ψ latt sy co). S druge strane, neki od važnih aleksandrijskih svedoka imaju κύριον (kurion, „Gospod“; א B C P 33 104 1175 al). Nekoliko rukopisa (A 81 pc) ima θεόν (qeon, „Bog“). Nomina sacra ovih čitanja prilično su slična (cMn, kMn, odnosno qMn), pa bi se razlike u čitanjima mogle objasniti zabunom. Pri pažljivijem ispitivanju, međutim, varijante deluju kao namerne izmene. Aleksandrijski prepisivači zamenili su veoma određen izraz „Hristos“ manje određenim izrazima „Gospod“ i „Bog“, jer u kontekstu izgleda anahrono govoriti o tome da je pokolenje izlaska iskušavalo Hrista. Da je izvorno čitanje bilo „Gospod“, malo je verovatno da bi prepisivač svojevoljno stvorio teškoću zamenjujući ga određenijim „Hristos“. Štaviše, čak i da nije bio vođen sklonošću ka preteranom ispravljanju, prepisivač bi verovatno prilagodio reč „Hristos“ reči „Gospod“ u skladu sa Ponovljenim zakonima 6:16 ili drugim odlomcima. Svedočanstvo rane crkve o čitanju ovog stiha prilično je ubedljivo u prilog čitanju „Hristos“. Markion, antijevrejski jeretik iz drugog veka, prirodno bi se protivio svakom pominjanju Hrista u istorijskom delovanju sa Izrailjem, jer je Boga Tvorca Starog zaveta smatrao suštinski zlim. Uprkos toj snažnoj predrasudi, {Markion} je ipak čitao tekst sa „Hristom“. Drugi rani crkveni pisci svedoče o prisustvu reči „Hristos“, među njima {Kliment Aleksandrijski} i Origen. Šta više, sabor u Antiohiji 268. godine po Hristu upotrebio je čitanje „Hristos“ kao dokaz Hristovog preegzistiranja kada je osudio Pavla Samosatskog. (Vidi G. Zuntz, The Text of the Epistles, 126-27; TCGNT 494; C. D. Osburn, „The Text of 1 Corinthians 10:9“, New Testament Textual Criticism: Its Significance for Exegesis, 201-11; contra A. Robertson i A. Plummer, First Corinthians [ICC], 205-6.) Budući da je „Hristos“ po svemu sudeći teže čitanje, gotovo je izvesno izvorno. Pored toga, „Hristos“ je u skladu sa Pavlovim stilom u ovom odlomku (uporedi 10:4, tekst u kojem {Markion} takođe čita „Hristos“). Ovaj tekst je i hristološki značajan, jer čitanje „Hristos“ predstavlja izričitu tvrdnju o Hristovom preegzistiranju. (Tekstualni kritičar suočava se sa sličnom dilemom u Judinoj 5. U sličnom kontekstu izlaska, neki od važnijih aleksandrijskih rukopisa [A B 33 81 pc] i Vulgata čitaju „Isus“ umesto „Gospod“. Dva od tih rukopisa [A 81] jesu isti oni rukopisi koji imaju „Hristos“ umesto „Bog“ u 1. Korinćanima 10:9. Vidi

tc napomene uz Judinu 5 za više podataka.) Ukratko, „Hristos“ ima sve odlike autentičnosti na ovom mestu i treba ga smatrati izvornim čitanjem. New English Bible (NET Bible https://net.bible.org/#!bible/1+Corinthians+10; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

I:

„Vjerom Mojsej, kada je odrastao, odreče da se naziva sin kćeri Faraonove; I više voljaše da strada sa narodom Božijim nego da ima privremenu nasladu grijeha, Smatrajući porugu Hristovu za veće bogatstvo od svega blaga egipatskoga, jer gledaše na nagradu. Vjerom on ostavi Egipat, ne pobojavši se jarosti careve, jer se čvrsto držaše Nevidljivoga, kao da ga vidi. Vjerom obavi pashu i kropljenje krvlju, da se onaj koji ubijaše prvence ne dotakne njih.“ Jevrejima 11:24-28 New International Version (NIV)

Na kraju:

„Jer se uvukoše neki ljudi odavno unaprijed zapisani za ovu osudu, bezbožnici koji blagodat Boga našega izvrću na razvrat, i odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista. A hoću da vas podsjetim, što vi svakako znate, da Gospod spasivši narod iz zemlje egipatske, pogubi zatim one koji ne vjerovaše;“ Judina 1:4-5

24 tc ‡ Čitanje ᾿Ιησοῦς (Ihsous, „Isus“) nekoliko naučnika smatra suviše teškim, jer podrazumeva predstavu da Isus deluje u ranoj istoriji naroda Izrailja. Međutim, to čitanje ne samo da uživa najsnažniju podršku raznovrsnih ranih svedoka (npr. A B 33 81 1241 1739 1881 2344 pc vg co Or1739mg), nego i mnoštvo varijanata pokazuje da je prepisivačima bilo neprijatno s njim, jer su, kako izgleda, umesto ᾿Ιησοῦς stavljali κύριος (kurios, „Gospod“) ili θεός (qeos, „Bog“) (mada Ì72 ima zanimljivo čitanje θεὸς Χριστός [qeos Cristos, „Bog Hristos“] umesto ᾿Ιησοῦς). Pored svedočanstva navedenog u NA27 za ovo čitanje, uporedi i {88 322 323 424c 665 915 2298 eth Cyr Hier Bede}. Koliko god čitanje ᾿Ιησοῦς bilo teško, u svetlu 4. stiha i u svetlu napretka otkrivenja (budući da je Judina poslanica jedna od poslednjih napisanih knjiga Novog zaveta), ono je sasvim primereno.

sn Konstrukcija naš Gospodar i Gospod, Isus Hristos u 4. stihu sledi Granvil Šarpovo pravilo (vidi napomenu uz Gospod). Ta konstrukcija snažno podrazumeva božanstvo Hrista. Zatim sledi tvrdnja da je Isus bio uključen u spasenje (a kasnije i u sud) Jevreja. ON SE STOGA MORA POISTOVETITI SA GOSPODOM BOGOM, JAHVEOM. Peti stih, dakle, samo razrađuje ono što je već sadržano u 4. stihu. (NET Bible https://net.bible.org/#!bible/Jude+1; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

Navedeni tekstovi jasno uče da je Gospod Isus bio lično prisutan u Mojsijevo vreme da izbavi Izrailj iz Egipta i da je bio Biće koje ih je potom kaznilo u pustinji zbog njihove pobune. To, dakle, ukazuje na to da bi trebalo da budemo u stanju da u starozavetnim spisima pronađemo javljanja Hrista pre njegovog ovaploćenja.

Imajući to na umu, spremni smo da pređemo na sledeći deo našeg razmatranja, u kojem ćemo izneti dokaze da Bog koji se javio Adamu i Evi u vrtu nakon njihovog pada nije bio niko drugi do njihov Gospod i Spasitelj Isus Hristos: Bog u vrtu Edenskom, 2. deo.