Kuran 2:75-79 i iskvarenost Biblije
Jedan od tekstova koje muhamedanski polemičari najčešće navode u prilog svojoj tvrdnji da Kuran svedoči o tekstualnoj iskvarenosti Svetog pisma jeste Kuran 2:75-79.
U ovom tekstu pokazaću da ovi stihovi nikako ne impliciraju da su biblijski spisi iskvareni i da više nisu očuvani. Naprotiv, pokazaću da se ovi ajati odnose na određenu grupu Jevreja, na određenom mestu i u određeno vreme, i da ne optužuju sve Jevreje (a kamoli hrišćane) da su iskvarili sve knjige Svetog pisma.
Kuran 2:75
Evo stiha o kome je reč:
„Zar se nadate da će oni (Jevreji) da vam poveruju, a neki od njih su Allahov govor slušali, a zatim bi ga, nakon što su ga shvatili, svesno izvrnuli?“ Pickthall
Očigledno je da ovaj odlomak nema nikakve veze sa tekstualnom iskvarenošću, budući da govori o onima koji menjaju ono što su slušali, a ne ono što su čitali.
Uz to rečeno, obratite pažnju na ono što su neki od najvećih islamskih tumača izjavili u vezi sa ovim tekstom. Sav naglasak je moj.
AL-DŽELALEJN
Zar ste toliko željni o vernici da oni Jevreji poveruju vama, kad je jedna grupa njih grupa njihovih rabina čula Božju reč u Tori pa je zatim izopačila menjajući je, i to nakon što su je pojmili nakon što su je razumeli svesno? dobro znajući da se odaju laži hamza na početku glagola a-fa-tatma‘ūn jeste upitna čestica odbacivanja, drugim rečima: ‘Ne budite toliko željni jer oni su i ranije bili neverni’. (https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=2&tAyahNo=75&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
IBN ABAS
(Zar se nadate da će vam oni biti verni) zar se nadaš, o Muhamede, da će Jevreji poverovati u tebe (kad je jedna grupa njih) 70 ljudi koji su bili sa Mojsijem (slušala Alahovu Reč) slušala kako Mojsije uči Alahovu Reč, (pa je zatim menjala) izopačavala je, (nakon što su je razumeli) nakon što su je spoznali i potpuno razumeli (svesno?) znajući da je menjaju? (Tanwîr al-Miqbâs min Tafsîr Ibn ‘Abbâs https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=73&tSoraNo=2&tAyahNo=75&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
AL-VAHIDI
(Zar se nadate da će vam oni biti verni …) [2:75]. Ibn Abas i Mukatil rekoše: „Ovo je objavljeno o sedamdesetorici ljudi koje je Mojsije izabrao da pođu s njim Alahu, uzvišen je On. Kada su pošli s njim na sastanak i čuli Alahov govor, kojim je Mojsiju naređivao i zabranjivao, vratili su se svome narodu. Oni istinoljubivi među njima preneli su tačno ono što su čuli. Ali jedna grupa njih reče: ‘čuli smo Alaha kako na kraju svoga govora kaže: ako možete da činite ove stvari, činite ih; ali ako hoćete, ne činite ih i nema vam greha’ ”. Međutim, većina kuranskih egzegeta smatra da je objavljeno o onima koji su izmenili stih o kamenovanju [oženjenih preljubnika] i opis Muhameda. (Asbab al-Nuzul https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=86&tSoraNo=2&tAyahNo=75&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
AL-KURTUBI
75 Zar se zaista nadate da će vas oni slediti u veri, kad je jedna grupa njih čula Alahovu Reč pa je, nakon što ju je shvatila, svesno izvitoperila?
Zar se zaista nadate da će vas oni slediti u veri
Ovo pitanje podrazumeva odričan odgovor, jer nije bilo nade u veru jedne grupe Jevreja zato što su već odbacili. Upućeno je Poslanikovim ashabima. To je zato što su neki od Ensarija želeli da Jevreji postanu muslimani zbog saveza s njima i blizine s njima. Kaže se da je upućeno samo Poslaniku g. Ibn Abas kaže da to znači: ‘Ne budi tužan zbog toga što te poriču.’ Preneo je da su oni već bili zli ljudi.
Kad je jedna grupa njih čula Alahovu Reč
Farīq (grupa) jeste imenica u množini bez oblika jednine. Ovde se misli na sedamdesetoricu ljudi koje je Musa izabrao da čuju Alahov Govor, ali koji zatim nisu poslušali i izmenili su Njegove reči kada su ih preneli svome narodu. Tako su rekli ar-Rabi i Ibn Ishak. Ovo tumačenje je donekle slabo. As-Sudi i drugi rekoše da oni nisu bili u stanju da slušaju, da su bili zbunjeni i da su želeli da im Musa to ponovi. Kada su otišli, jedna grupa njih izmenila je ono što je čula od Alahovih reči SA JEZIKA svoga proroka.
Ljudi se ne slažu oko toga kako je Musa prepoznao Alahov Govor kad ga ranije nije čuo. Neki kažu da je čuo reči bez slova i glasova, bez zastajanja i daha, i da je znao da to ne može biti ljudski glas, već glas Gospodara svetova. Drugi rekoše da je čuo reči koje nisu dolazile ni iz kog pravca i tako je znao da nisu ljudskog porekla. Kaže se da ih je čulo celo njegovo telo i da je zato znao da je to Alahov Govor. Kaže se da je čudo pokazalo da je to Alahov Govor kada mu je rečeno da baci svoj štap i on je postao zmija. To je bio dokaz istinitosti stvari i potvrda Njegovih reči: ‘Ja sam Gospodar tvoj.’ (20:12) Kaže se da je u sebi sakrio nešto što bi znao samo Onaj koji poznaje nevidljive svetove, pa ga je Alah o tome obavestio i tako je znao da mu se Alah obraća.
pa je zatim, nakon što ju je shvatila, svesno izvitoperila?
Mudžahid i as-Sudi rekoše da su to bili jevrejski učenjaci koji su izmenili Toru i učinili dozvoljenim ono što je zabranjeno, a zabranjenim ono što je dozvoljeno, sledeći sopstvene hirove i želje. Ovo je ukor njima zbog onoga što su činili njihovi očevi. To pokazuje da je svaki učenjak koji je samovoljan u pogledu istine daleko od pravog vođstva, jer poznaje obećanje i pretnju, a ipak i dalje sledi sopstveno mišljenje. (Tafsir al-Qurtubi, prevela Aisha Abdurrahman Bewley [Diwan Press, 2019], Tom 1: Džuz 1: Al-Fātiḥah i Sūrat al-Baqarah 1-141, str. 319-320)
IBN KESIR
Bilo je malo nade da bi Jevreji koji su živeli u Poslanikovo vreme mogli poverovati
Alah reče…
(Zar žudite) o vernici,
(da će oni poverovati u vašu veru) to jest, da će vas ovi ljudi poslušati. Oni su zastranjela sekta Jevreja čiji su očevi videli jasne znakove, ali su im srca potom otvrdnula. Alah zatim reče…
(iako je jedna grupa njih (jevrejskih rabina) slušala Alahovu Reč (Tevrat), a zatim je menjala) to jest, izopačavala njeno značenje…
(nakon što su je razumeli). Dobro su razumeli, a ipak su prkosili istini,
(svesno), potpuno svesni svojih pogrešnih tumačenja i izopačenja. Ova izjava slična je Alahovoj izjavi…
(Zato što su prekršili svoj savez, prokleli smo ih i učinili da im srca otvrdnu. Oni pomeraju reči s njihovih (pravih) mesta) (5:13).
Katada je prokomentarisao Alahovu izjavu…
(zatim su je svesno menjali nakon što su je razumeli) „Oni su Jevreji koji su slušali Alahove Reči, a zatim ih menjali nakon što su ih razumeli i pojmili.” Takođe, Mudžahid reče: „Oni koji su je menjali i skrivali njene istine; to su bili njihovi učenjaci.” Takođe, Ibn Vehb reče da je Ibn Zejd prokomentarisao…
(slušala Alahovu Reč (Tevrat), a zatim je menjala) „Izmenili su Tevrat koji im je Alah objavio, čineći da govori da je dozvoljeno zabranjeno, a zabranjeno dopušteno, i da je ono što je ispravno lažno, a ono što je lažno ispravno. Pa kada im dođe čovek koji traži istinu s mitom, oni njegov slučaj sude po Alahovoj Knjizi, ali kada im dođe čovek koji traži da učini zlo s mitom, oni izvade onu drugu (izopačenu) knjigu, u kojoj piše da je on u pravu. A kada im dođe neko ko ne traži ono što je ispravno, niti im nudi mito, onda mu naređuju pravednost. Zato im je Alah rekao…
(Zar ljudima naređujete Al-Birr (pobožnost i pravednost i svako delo pokornosti Alahu), a sami sebe zaboravljate (da to činite), a čitate Pismo (Tevrat)! Zar nemate razuma) (2:44)” (http://m.qtafsir.com/Surah-Al-Baqara/There-was-little-Hope-that-the—)
REZIME
Prema tumačima, stih se zapravo može odnositi na Mojsijevo vreme, kada su sedamdesetorica starešina slušale Mojsijeve reči i pogrešno ih tumačile. Drugi veruju da se to odnosi na određene jevrejske rabine/učenjake koji su namerno izvrtali značenje Tore da bi naveli ljude da se odreknu onoga što je dozvoljeno i/ili da čine ono što je zabranjeno.
Neki dalje smatraju da Kuran opisuje određene Jevreje toga vremena koji su skrpili knjigu koju bi izvadili za svakoga ko bi ih podmitio kako bi opravdao svoju želju da čini zlo. A ipak bi izvadili stvarnu Alahovu knjigu za one koji su ih podmićivali radi istine. Ironično, to znači da su ti Jevreji i dalje imali neiskvarene primerke Tore u svom posedu!
Kuran 2:76-79
Evo odlomka:
„Kada sretnu one koji veruju, govore: "Mi verujemo!" A čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati ono što je Allah vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti! A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što kriju i ono što pokazuju?! Neki od njih su nepismeni i ne poznaju Knjigu, nego samo gatalice. Oni samo nagađaju. A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: „Ovo je od Allaha“, da bi za to izvukli ništavnu korist. I teško njima zbog onoga što njihove ruke pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!“ Pickthall
AL-DŽELALEJN
A kada oni licemeri među Jevrejima sretnu one koji veruju kažu ‘Verujemo’ da je Muhamed prorok i da je on onaj o kome nam je data radosna vest u našoj Knjizi; ali kada se nasamo osame jedni s drugima oni njihovi vođi oni koji nisu upleteni u licemerje kažu tim licemerima ‘Zar im vernicima govorite o onome što vam je Bog otkrio to jest o onome što vam je obznanio o Muhamedovom opisu u Tori pa da se time prepiru lām u li-yuhājjūkum ‘da bi se prepirali s vama’ jeste lām ‘posledice’ s vama pred vašim Gospodarem? na onom svetu i da imaju dokaz protiv vas zato što ga niste sledili Muhameda uprkos vašem znanju o njegovoj iskrenosti? Zar nemate razumevanja?’ za činjenicu da će se prepirati s vama ako im tako govorite? Zato se čuvajte. (https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=2&tAyahNo=76&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
A ima među njima Jevrejima nepismenih neukih koji ne poznaju Pismo Toru nego samo želje laži koje su im preneli njihovi vođi i na koje su se oslanjali; a u svom odbacivanju Poslanikovog proroštva i izmišljanju drugih stvari imaju samo nagađanja, a ne čvrsto znanje. (https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=2&tAyahNo=78&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
Zato teško teška kazna onima koji Pismo pišu svojim rukama to jest sami ga izmišljaju pa zatim kažu ‘Ovo je od Boga’ da bi to prodali za malu cenu ovoga sveta to su Jevreji, oni koji su izmenili Poslanikov opis u Tori kao i stih o ‘kamenovanju’ i druge pojedinosti, i prepisali ih drugačije nego što su objavljeni. Zato teško njima zbog onoga što su njihove ruke napisale od izmišljotina i teško njima zbog onoga što su zaradili putem mita rishan množina od rishwa. (https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=2&tAyahNo=79&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
IBN ABAS
Zatim je Alah spomenuo licemere među sledbenicima Knjige, a kaže se i da se ovde misli na proste među sledbenicima Knjige, govoreći: (A kada sretnu one koji veruju) Ebu Bekra i njegove drugove, (kažu: Verujemo) u vašeg Proroka, a njegov opis i osobine spomenuti su u našoj Knjizi. (Ali kada se osame jedni s drugima) kada se ti prosti ljudi vrate svojim vođama (kažu) vođe kažu prostima: (Zar im pričate) to jest Muhamedu i njegovim ashabima (o onome što vam je Alah otkrio) o onome što vam je Alah pokazao u pogledu Muhamedovog opisa i osobina u vašoj Knjizi (pa da se time prepiru s vama) da se protiv vas prepiru (pred vašim Gospodarem? Zar nemate razuma?) zar nemate imalo zdravog razuma? (https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=73&tSoraNo=2&tAyahNo=76&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
(Zato teško) teška kazna, a kaže se da to znači: dolina u paklu (onima koji Pismo pišu svojim rukama) menjaju Muhamedov opis i osobine u Knjizi (a zatim kažu: „Ovo je) u Knjizi koja je došla (od Alaha”, da bi kupili) menjanjem i izopačavanjem (malu dobit time) malu dobit u vidu sredstava za život i viška imetka. (Teško njima) njima pripada teška kazna (zbog onoga što su njihove ruke napisale) izmenile (i teško njima) i njima pripada teška kazna (zbog onoga što time zarađuju) od nedozvoljene zarade i mita. (https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=73&tSoraNo=2&tAyahNo=79&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
AL-VAHIDI
(Zato teško onima koji Pismo pišu svojim rukama pa zatim kažu: „Ovo je od Alaha”…) [2:79]. Ovo je objavljeno o onima koji su izmenili Poslanikov opis i preinačili njegove osobine. Al-Kelbi je spomenuo, kroz gore navedeni lanac prenošenja: „Izmenili su opis Alahovog Poslanika u svom Pismu. Učinili su ga belim i visokim, dok je Poslanik bio smeđ i srednjeg rasta. Rekli su svojim sledbenicima i drugovima: ‘Pogledajte opis proroka koji će biti poslat na kraju vremena; njegov opis ne odgovara opisu ovog [čoveka]’. Jevrejski rabini i učitelji sticali su izvesne ovosvetske koristi od jevrejskog naroda pa su se plašili da će izgubiti tu dobit ako ikada pokažu pravi opis. Zbog toga su ga i izmenili”. (https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=86&tSoraNo=2&tAyahNo=79&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
AL-KURTUBI
76 Kada sretnu one koji veruju, kažu: ‘Verujemo.’ Ali kada se osame jedni s drugima, kažu: ‘Zašto im govorite o onome što je Alah o vama odlučio, pa da to iskoriste kao dokaz protiv vas pred vašim Gospodarem? Zar se nećete poslužiti razumom?’ 77 Zar ne znaju da Alah zna i ono što taje i ono što objavljuju? Kada sretnu one koji veruju, kažu: ‘Verujemo.’
Ovo se odnosi na licemere.
Ali kada se osame jedni s drugima,
Ovo se odnosi na Jevreje, jer su neki od njih spolja postali muslimani, a zapravo su bili licemeri. Oni bi vernicima pričali o tome kako su njihovi preci bili mučeni. Zato im Jevreji rekoše:
Zašto im govorite o onome što je Alah o vama odlučio,
‘Kada govorite o kazni koju je Alah za vas odredio, tako da mogu da kažu: „Mi smo kod Alaha počašćeniji od vas.”’ Ovo je značenje prema Ibn Abasu i as-Sudiju. Kaže se da je Alija, kada se na dan Hajbera približio Kurejzi, čuo kako vređaju Alahovog Poslanika. Otišao je k njemu i rekao: ‘Alahov Poslaniče, ne idi im,’ i pokušao je da ga zaustavi. On reče: ‘Mislim da si ih čuo kako me vređaju. Da su me videli, uzdržali bi se.’ Prišao im je. Kada su ga videli, uzdržali su se. Rekao im je: ‘Prekršili ste ugovor, braćo majmuna i svinja. Neka vas Alah osramoti i neka na vas pošalje svoju osvetu!’ Oni odgovoriše: ‘Nisi neznalica, Muhamede. Ne budi nagao prema nama! Ko ti je ovo rekao? Ovaj izveštaj je mogao doći samo od nas!’ Koren reči ‘fataḥa’ (odlučio) znači doneti sud ili odluku, ali ta reč može označavati i pomoć i podršku, kao i sud.
Pa da to iskoriste kao dokaz protiv vas pred vašim Gospodarem?
To se uopšteno uzima kao da se odnosi na budući svet, ali se kaže i da znači ‘kada se spomene vaš Gospodar’. Al-Hasan reče da ḥujjah uopšteno znači ispravne reči. Deo toga je maḥajjah, put.
Zar se nećete poslužiti razumom?’
Ovo se uopšteno uzima kao reči rabina njihovim sledbenicima, ali je moguće i da to Alah upućuje vernicima, u smislu: ‘Zar ne znate da pleme Izrailjevo ne veruje i da se zato tako ponaša?’ Zatim Alah to prati novim ukorom.
78 Neki od njih su nepismeni, ne znaju o Knjizi ništa osim želja. Oni samo nagađaju. Neki od njih su nepismeni, ‘njih’ se može odnositi samo na Jevreje ili i na Jevreje i na licemere. Reč ‘ummiyyūn’ (nepismeni) znači da ne umeju ni da čitaju ni da pišu. Izvedena je od ummiyyah, što znači ‘biti još uvek u stanju u kome te je majka rodila, bez naučenog čitanja i pisanja’. Jedan vid toga jesu reči Poslanika: ‘Mi smo nepismen narod. Ne pišemo i ne računamo.’ Ibn Abas reče da su nepismeni zato što ne potvrđuju Majku Knjige. Ebu Ubejda reče: ‘Nazvani su „nepismenima” pošto im je Knjiga objavljena, kao da su pripisani Majci Knjige, pa je to kao da kaže da među njima ima sledbenika Knjige koji Knjigu ne poznaju.’ Ikrima i ad-Dahak rekoše da se to odnosi na hrišćanske Arape. Kaže se da su to neki od sledbenika Knjige čija je Knjiga uklonjena zbog rđavih dela koja su počinili, pa su tako postali nepismeni. Alija reče da su to Medžusije. Prvo objašnjenje je verovatnije, a Alah najbolje zna.
ne znaju o Knjizi ništa osim želja.
Ebu Džafer, Šejba i al-Aradž učili su ‘amāni’ umesto ‘amāniyy’. ‘Amāniyy’ (želje) jeste množina od umniyah (učenje) od amnuyah, kao što vidimo u ‘a da mu Šejtan nije ubacio nešto u njegovo učenje dok je učio (tamannā).’ (22:52) Amāniyy takođe znači ‘laži’. Tako to ovde objašnjavaju Ibn Abas i Mudžahid. To je i ono čemu se čovek nada i što želi, pa je Katada rekao da je značenje to da oni žude za onim što u stvarnosti nemaju. Kaže se i da znači ‘ceniti’.
Oni samo nagađaju.
To znači da lažu i izmišljaju nove stvari jer nemaju znanja o tome da li je istinito ono što uče ili nije. Oni samo oponašaju ono što uče njihovi rabini. Ebu Bekr al-Anbari reče: ‘Gramatičar Ahmed ibn Jahja mi je rekao da Arapi koriste ẓann (nagađanje) za znanje, sumnju i laž. Kada je dokaz za znanje utvrđen i veći od dokaza za sumnju, tada ẓann postaje znanje. Kada su dokazi za znanje i dokazi za sumnju jednaki, tada je ẓann sumnja. Kada je dokaza za sumnju više nego dokaza za znanje, tada je ẓann laž.’ Ovde Alah misli da oni lažu.
Naši učenjaci kažu da Alah opisuje rabine kao one koji menjaju i izopačavaju svoju Knjigu, a Alah u sledećem ajetu kaže: ‘Teško njima zbog onoga što su njihove ruke napisale!’ (2:79) To je zato što su proučavali stvar, ali su njihovi učenjaci bili loši pastiri, pohlepni za ovosvetskim stvarima, pa su tražili ono što bi pažnju ljudi privuklo njima samima. Zato su izmišljali nove stvari u svome Zakonu i menjali ga. Te izmišljotine dodavali su Tori i govorili svojim budalastim sledbenicima: ‘Ovo je od Alaha’ kako bi to od njih bilo prihvaćeno i kako bi učvrstili svoju vlast. Time nisu stekli ništa osim šuta i prljavštine ovoga sveta.
Govorili su razne stvari. Jedna je: ‘Nama nije greh šta učinimo neznabošcima (dosl. nepismenima)’ (3:75), misleći na Arape, u smislu da im je bio dozvoljen svaki njihov imetak koji bi prisvojili. Druga stvar koju su govorili jeste da im nijedan greh koji počine neće nauditi, jer su Alahu voljeni i Njegovi sinovi. (up. 5:18) Alah je uzvišen iznad toga! U Tori stoji: ‘Moji rabini i sinovi Mojih poslanika!’ Oni su to izmenili u ‘Moji voljeni i Moji sinovi.’ Alah je rekao da lažu u 5:18. Govorili su i: ‘Alah nas neće kazniti. Ako nas i kazni, biće to samo četrdeset dana,’ (up. 2:80), koliko su dana obožavali Tele. Alah je jasno stavio do znanja da su večnost u Vatri i u Vrtu posledica neverovanja i vere. Nije onako kako oni govore.
79 Teško onima koji Knjigu pišu svojim rukama pa zatim kažu: ‘Ovo je od Alaha’ da bi to prodali za bednu cenu. Teško njima zbog onoga što su njihove ruke napisale! Teško njima zbog onoga što zarađuju!
Teško
Postoji neslaganje oko toga šta ‘wayl’ (teško) znači. Osman ibn Afan preneo je od Poslanika da je to planina od vatre. Ebu Seid al-Hudri reče da je Wayl dolina u Paklu smeštena između dve planine čija je dubina pad od četrdeset godina. Sufjan i Ata ibn Jasar rekoše da je Wayl dolina u paklenoj vatri kroz koju teče gnoj stanovnika Vatre. Kaže se da je to bunar u Vatri. Az-Zahravi reče da drugi kažu da je to vrata Pakla. Ibn Abas reče da je to teška kazna. Al-Halil kaže da je to silno zlo. Al-Asmai reče da je to biti u nevolji i tražiti milost. Sibavejh reče da se ‘wayl’ koristi za nekoga ko je već pao u propast, a ‘wayḥ’ nastoji da zadrži nekoga ko je na ivici propasti. Ibn Arefa reče da je ‘wayl’ tuga. Kaže se i da je to krajnja tuga i da se izraz koristi u vremenima velike tuge i nevolje. Kaže se da mu je koren ona propast koja priziva jad. Al-Fara reče da mu je koren ‘way’, što znači tuga.
onima koji Knjigu pišu
Prvi koji je pisao perom bio je prorok Idris, kao što čitamo u hadisu Ebu Zera, koji prenosi al-Adžuri. Kaže se da je Adamu dato pisanje i da su ga njegovi potomci nasledili.
svojim rukama.
Ovo je radi naglaska, jer je poznato da se piše rukama. Ovakva jezička upotreba često se u Kuranu koristi radi isticanja. Činjenica da su je napisali takođe pokazuje da im ona nije objavljena, već da su je oni izmislili. Došla je od njih, čak i ako je nisu fizički napisali.
Ovaj ajet i onaj pre njega upozoravaju na to da se šerijatu ne sme unositi nikakva izmena, promena ili dodatak. Svako ko izmeni, promeni ili uvede novotariju u Alahov dīn, ono čega u njemu nema i što u njemu nije dozvoljeno, podleže ovoj strašnoj pretnji i bolnoj kazni. Alahov Poslanik je upozorio svoju zajednicu na ono za šta je znao da će se dogoditi na kraju vremena. Rekao je: ‘Sledbenici Knjige pre vas podelili su se na sedamdeset dve sekte, a ova zajednica će se podeliti na sedamdeset tri, i sve će biti u Vatri osim jedne.’ Upozorio ih je da ne izmišljaju sami od sebe u dīnu ono što je suprotno Alahovoj Knjizi, Suneti ili suneti ashaba, čime zavode ljude. Ono na šta je upozorio zaista se dogodilo i raširilo. Alahovi smo i Njemu se vraćamo.
da bi to prodali za bednu cenu.
Bedna je zato što će neizbežno nestati i nema trajnosti, ili zato što je nedozvoljena, jer u onome što je nedozvoljeno nema blagoslova i ono ne raste u Alahovim očima. (Str. 320-325)
IBN KESIR
Jevreji su znali istinu o Poslaniku, ali nisu poverovali u njega
Alah zatim reče…
(A kada oni (Jevreji) sretnu one koji veruju (muslimane), kažu: „Verujemo”, ali kada se nasamo sretnu jedni s drugima…). Muhamed ibn Ishak prenosi da je Ibn Abas prokomentarisao…
(A kada oni (Jevreji) sretnu one koji veruju (muslimane), kažu: „Verujemo”) „Veruju da je Muhamed Alahov poslanik, ‘ali je poslat samo vama (Arapima).’” Međutim, kada se sretnu jedni s drugima, kažu: „Nemojte Arapima prenositi vest o ovom Poslaniku, jer ste molili Alaha da vam dâ pobedu nad njima kada on dođe, ali je poslat njima (a ne vama).” Alah je zatim objavio…
(A kada oni (Jevreji) sretnu one koji veruju (muslimane), kažu: „Verujemo”, ali kada se nasamo sretnu jedni s drugima, kažu: „Zar ćete im (Jevreji) kazati (muslimanima) ono što vam je Alah objavio, pa da se oni (muslimani) time prepiru s vama (Jevrejima) pred vašim Gospodarem”) u smislu: „Ako im priznate da je on prorok, znajući da je Alah od vas uzeo savez da ga sledite, oni će znati da je Muhamed onaj prorok koga smo čekali i čiji dolazak nalazimo najavljen u našoj Knjizi. Zato nemojte verovati u njega i poričite ga.” Alah reče…
(Zar ne znaju (Jevreji) da Alah zna i ono što taje i ono što objavljuju).
Al-Hasan al-Basri reče: „Kada bi Jevreji sreli vernike, govorili bi: ‘Verujemo.’ Kada bi se sreli jedni s drugima, neki od njih bi rekli: ‘Ne govorite Muhamedovim ashabima o onome što je Alah najavio u vašoj Knjizi, da vest (da je Muhamed poslednji poslanik) ne postane dokaz protiv vas kod vašeg Gospodara, i da tako dobijete raspravu.’” Dalje, Ebu al-Alija reče o Alahovoj izjavi…
(Zar ne znaju (Jevreji) da Alah zna i ono što taje i ono što objavljuju), „Misli se na njihovo tajno poricanje i odbacivanje Muhameda, iako njegov dolazak nalaze zapisan u svojoj Knjizi.” Ovo je i Katadin tefsir. Al-Hasan je prokomentarisao…
(da Alah zna ono što taje), „Ono što su tajili odnosi se na vreme kada su bili sami jedni s drugima, daleko od Muhamedovih ashaba. Tada bi jedni drugima zabranjivali da Muhamedovim ashabima prenose vest koju im je Alah objavio u njihovoj Knjizi, plašeći se da bi ashabi tu vest (o istinitosti Muhameda) upotrebili protiv njih pred njihovim Gospodarem.”…
(a ono što objavljuju) u smislu, kada su Muhamedovim ashabima govorili…
(Verujemo), kako su rekli Ebu al-Alija, ar-Rabi i Katada. (http://m.qtafsir.com/Surah-Al-Baqara/The-Jews-knew-the-Truth-of-the—)
Značenje reči Ummi
Alah reče…
(A među njima ima Ummijjuna) u smislu, među sledbenicima Knjige, kako je rekao Mudžahid. Ummijjun je množina od Ummi, to jest čovek koji ne piše, kako su rekli Ebu al-Alija, ar-Rabi, Katada, Ibrahim an-Nehai i drugi. Ovo značenje razjašnjava Alahova izjava…
(Koji ne znaju Knjigu) u smislu, nisu svesni onoga što je u njoj.
Ummi je bio jedan od opisa Poslanika, jer je bio nepismen. Na primer, Alah reče…
(Ti (o Muhamede) nisi pre nje (ovog Kurana) čitao nikakvu knjigu, niti si je svojom desnicom pisao (bilo kakvu knjigu). U tom slučaju bi, doista, sledbenici laži mogli posumnjati) (29:48).
Takođe, Poslanik reče…
(Mi smo Ummi narod, niti pišemo niti računamo. (Lunarni) mesec je ovoliko, ovoliko i ovoliko (tj. trideset ili dvadeset devet dana.)
Ovaj hadis kaže da muslimani ne moraju da se oslanjaju na knjige ili računanja da bi odredili vreme svojih obreda. Alah je takođe rekao…
(On je Onaj koji je među Ummijjine poslao Poslanika (Muhameda) između njih samih) (62:2). (http://m.qtafsir.com/Surah-Al-Baqara/The-Meaning-of-%60Ummi)
Objašnjenje reči Amani
Ad-Dahak je preneo da je Ibn Abas rekao o Alahovoj izjavi…
(Nego se pouzdaju u Amani) to znači: „To je samo lažna izjava koju izgovaraju svojim jezicima.” Rečeno je i da Amani znači ‘želje i nade’. Mudžahid je prokomentarisao: „Alah je Ummijjine opisao kao one koji ne razumeju ništa od Knjige koju je Alah objavio Musau, a ipak izmišljaju laži i neistine.” Zato se reč Amani ovde odnosi na laganje i neistinu. Mudžahid reče da Alahova izjava…
(a oni samo nagađaju) znači: „Oni lažu.” Katada, Ebu al-Alija i ar-Rabi rekoše da to znači: „Imaju zle i lažne predstave o Alahu… (http://m.qtafsir.com/Surah-Al-Baqara/The-Explanation-of-Amani)
Teško onim zločincima MEĐU JEVREJIMA
Alah reče…
(Zato Waylun (teško) onima koji knjigu pišu svojim rukama pa zatim kažu: „Ovo je od Alaha”, da bi za to kupili malu cenu!).
Ovo je druga vrsta ljudi među Jevrejima koji su pozivali u zabludu lažima i neistinama o Alahu, živeći od nepravednog gomilanja tuđeg imetka. ‘Waylun (teško)’ nosi značenja propasti i uništenja i dobro je poznata reč u arapskom jeziku. Az-Zuhri reče da je Ubejdulah ibn Abdulah preneo da je Ibn Abas rekao: „O muslimani! Kako biste mogli da pitate sledbenike Knjige bilo šta, dok je Alahova Knjiga (Kuran), koju je objavio svome Poslaniku, najnovija Knjiga od Njega i vi je i dalje čitate svežu i mladu? Alah vam je rekao da su sledbenici Knjige izmenili Alahovu Knjigu, promenili je i svojim rukama napisali drugu knjigu. Zatim su rekli: ‘Ova knjiga je od Alaha,’ da bi njome stekli malu dobit. Zar vam znanje koje vam je došlo nije zabranilo da ih pitate? Alaha mi! Nismo videli nijednog od njih da vas pita o onome što vam je objavljeno.” Ovaj hadis je zabeležio i al-Buhari. Al-Hasan al-Basri reče: „Mala količina ovde znači ovaj život i sve što je u njemu.”
Alahova izjava…
(Teško njima zbog onoga što su njihove ruke napisale i teško njima zbog onoga što time zarađuju) znači: „Teško njima zbog onoga što su svojim rukama napisali, laži, neistina i izmena. Teško njima zbog imetka koji su nepravedno stekli.” Ad-Dahak reče da je Ibn Abas prokomentarisao…
(Teško njima), „Znači da će im pripasti muka zbog laži koje su svojim rukama napisali…
(i teško njima zbog onoga što time zarađuju), a što su nepravedno uzeli od ljudi, bili oni prosti ili ne.” (http://m.qtafsir.com/Surah-Al-Baqara/Woe-unto-Those-Criminals-among—)
REZIME
Svi komentatori se slažu da se ovaj deo Kurana odnosi na Jevreje iz Muhamedovog vremena, koji su navodno izmenili Muhamedov opis i/ili uklonili stih o kamenovanju preljubnika u svojim primercima Tore. To su bili isti oni Jevreji koji bi lagali Muhameda i njegove sledbenike govoreći da veruju u ono što on govori, iako bi ga među sobom ismevali i odbacivali.
Stoga je jedino što muslimani mogu izvesti iz Kurana 2:79 to da su određeni Jevreji u Muhamedovo vreme iskvarili svoje Pismo, a ne da su jevanđelje ili novozavetni spisi izmenjeni. Pa i to bi se odnosilo samo na te određene primerke tih određenih Jevreja, a ne na sve primerke koji su bili u posedu ostalih Jevreja i/ili svih hrišćana rasejanih po celom svetu. Stihovi nigde ne kažu, niti ni izdaleka impliciraju, da su svi Jevreji svuda bili krivi za iskvarenje biblijskih rukopisa.
Uostalom, u Muhamedovo vreme postojalo je mnoštvo primeraka jevrejske Biblije na raznim jezicima koji su kolali među Jevrejima i hrišćanima širom tada poznatog sveta. Doslovno bi bilo potrebno čudo da Jevreji budu u stanju da iskvare sve te primerke i verzije tih spisa, budući da su bili u rukama različitih grupa na različitim mestima, od kojih mnoge prema njima nisu bile nimalo naklonjene.
Ovo je činjenica koju priznaju i neki od najvećih islamskih tumača, poput ar-Razija:
„Što se tiče onoga što je zapravo izmenjeno ili preinačeno, mnogi komentatori, a naročito oni koji su izmenu pripisivali Tori, rekli su da je izmenjen ili zamagljen bio opis Muhamedovih fizičkih odlika, karaktera i proroštva u Tori. Razi, kao i obično, dovodi u pitanje takva tradicionalna tumačenja i na kraju radije ostavlja pitanje otvorenim. Počinje zapažanjem: ‘Izmena [tahrif] mora da se odnosi ili na same reči ili na njihovo značenje… Neprekinuto prenošenje [tawatur], međutim, ONEMOGUĆAVA IZMENU SAMIH REČI. Prema tome, ako su oni koji su izmenili bili sedamdesetorica ljudi iz Mojsijevog vremena, oni ne bi izmenili ništa što se tiče Muhameda, već samo naredbe i zabrane. Ako su, s druge strane, živeli u Muhamedovo vreme, verovatnije je da se pod izmenom misli na stvari koje se tiču Muhameda. Doslovni smisao Kurana ne pokazuje šta su zapravo izmenili’ (Razi, III, str. 134-135)…” (Mahmoud M. Ayoub, The Qur’an and its Interpreters [State University of New York Press (SUNY), Albany], Tom 1, str. 121; naglasak moj)
Zapravo, sam Kuran svedoči da je među sledbenicima Knjige (tj. Jevrejima i hrišćanima) postojala grupa koja je ispravno učila Božje stihove, čime se implicira da nisu menjali tekst svojih nadahnutih spisa:
„Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju onako kako treba, to su oni koji u nju veruju. A oni koji u nju ne budu verovali, to su sigurni gubitnici.“ S. 2:121 Pickthall
Obratite pažnju na to kako su muslimanski tumači objasnili Kuran 2:121:
Alah je zatim spomenuo vernike među sledbenicima Knjige: Abdulaha ibn Selama i njegove drugove, monaha Bahiru i Nedžašiju i njegove sledbenike, govoreći: (Oni kojima smo dali Pismo) dali znanje o Pismu, tj. o Tori, (koji ga čitaju kako treba) opisuju ga ONAKVIM KAKVO JESTE I NE MENJAJU GA: izlažući šta je dozvoljeno a šta zabranjeno, njegove naredbe i zabrane svakome ko ih pita, i dalje postupaju po onome što je jasno i nedvosmisleno, a veruju u ono što je u njemu dvosmisleno, (oni veruju u njega) u Muhameda i Kuran. (A ko ne veruje u njega) u Muhameda i Kuran, (ti su gubitnici) koji su prevareni utoliko što gube i ovaj i onaj svet. (Tanwîr al-Miqbâs min Tafsîr Ibn ‘Abbâs; naglasak moj)
I:
(121) Vahidi prenosi na temelju predanja Ibn Abasa: „Ovaj stih je objavljen o ljudima sa broda koji su [u Medinu] došli sa Džaferom ibn Ebi Talibom iz Abisinije. Bilo ih je četrdeset, trideset dvojica iz Abisinije i osmorica monaha iz Sirije. Kaže se da je među njima bio i monah Bahira.” U drugom predanju, prenetom na temelju ad-Dahaka, rečeno nam je: „Stih je objavljen o onima među Jevrejima koji su prihvatili veru [poput Abdalaha ibn Selama i drugih].” Još jedno predanje, preneto na temelju Katade i Ikrime, kaže: „Objavljen je o Muhamedovim ashabima” (Vahidi, str. 37; vidi takođe Ibn Kesir, I, str. 286-287; Kurtubi, II, str. 95; Tabersi, I, str. 448; i Ševkani, I, str. 135-136)
Zamahšari stih tumači ovako: „‘Oni kojima smo dali Pismo’ jesu verni među sledbenicima Knjige koji Pismo uče onako kako ga treba učiti, ne menjajući i ne preinačujući ono što ono sadrži o opisu Božjeg Poslanika [sic]. Oni koji veruju u svoje spise suprotstavljeni su ‘onome ko odbija veru u njega [u spise],’ to jest onima koji ih menjaju. ‘Oni će biti gubitnici’ zato što su vođstvo zamenili zabludom.” (Zamahšari, I, str. 308) (Ayoub, str. 149-150; podebljani naglasak moj)
Kako su Jevreji i hrišćani mogli ispravno da uče svoje spise ako su biblijske knjige bile iskvarene do te mere da više nisu odražavale ispravno čitanje izvornih objava datih preko proroka i apostola? I kakva je svrha hvaliti ih zato što uče iskvarene spise? Kakvog to ima smisla?
Kuran nadalje izričito svedoči da je među Jevrejima i hrišćanima bilo mnogo onih koji nisu hteli da iskvare svoje svete spise i nisu ih iskvarili:
„Nisu svi oni isti! Među onima kojima je data Knjiga ima ispravnih, koji po celu noć uče Allahove reči i padaju Mu ničice. Oni veruju u Allaha i Budući svet, naređuju da se čine dobra dela, a odvraćaju od zlih, i žure da čine dobro. Oni su među dobrima.“ S. 3:113-114 Pickthall
„Ima i onih kojima je data Knjiga koji veruju u Allaha i u ono što je vama objavljeno, i u ono što je njima objavljeno, koji su ponizni Allahu i ne prodaju Allahove reči za nešto bezvredno. Njima pripada nagrada njihovog Gospodara, a Allah će, zaista, brzo da svede račun.“ S. 3:199 Pickthall
„U Mojsijevom narodu ima zajednica ljudi koji se upućuju Istinom i koji prema njoj pravedno sude.“… „I posle njih ostale su generacije koje su Knjigu nasledile i koje su uzimale prolazna dobra ovog materijalnog sveta, i govorile: „Biće nam oprošteno!“ A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to prihvatili. Zar od njih nije uzet zavet u Knjizi da će o Allahu samo istinu da govore - a oni čitaju ono što je u njoj. Budući svet je bolji za one koji nastoje da se sačuvaju; pa zar ne razumete? A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju molitvu - pa, Mi, zaista, nećemo da dopustimo da propadne nagrada onima koji čine dobra dela.“ S. 7:159, 169-170 Arberry
Svi ovi odlomci nepobitno dokazuju da je autor Kurana verovao da je bilo pobožnih Jevreja i hrišćana koji su sačuvali svoje nadahnute spise i koji nisu dopuštali da se njihove svete knjige diraju.
Napokon, zapovest o kamenovanju preljubnika i danas stoji u Svetom pismu da je svako pročita:
„A čovjek koji učini preljubu s tuđom ženom, što je učinio preljubu sa ženom bližnjega svojega, da se pogubi i preljubočinac i preljubočinica.“ Levitska 20:10
„Ako se ko uhvati gdje leži sa ženom udatom, neka se pogube oboje, čovjek koji je ležao sa ženom i žena. Tako izvadi zlo iz Izrailja. Kad djevojka bude isprošena za koga, pa je nađe kogod u mjestu i obleži je, Izvedite ih oboje na vrata onoga mjesta, i zaspite ih kamenjem da poginu, djevojku što nije vikala u mjestu, a čovjeka što je osramotio ženu bližnjega svojega. Tako izvadi zlo iz sebe.“ Ponovljeni zakoni 22:22-24
Čak i hadisi svedoče da je zapovest o kamenovanju preljubnika i dalje postojala u primercima Tore koje su Jevreji posedovali u Muhamedovo vreme:
Prenosi Abdulah ibn Omer:
Jevreji dođoše Alahovom Poslaniku i rekoše mu da su jedan čovek i jedna žena od njih počinili nedozvoljen polni odnos. Alahov Poslanik im reče: „Šta nalazite u Tori (Starom zavetu) o zakonskoj kazni Ar-Radžma (kamenovanja)?” Oni odgovoriše: „(Ali) mi objavljujemo njihov zločin i bičujemo ih.” Abdulah ibn Selam reče: „Lažete; Tora sadrži naredbu o Radžmu.” Doneli su i otvorili Toru i jedan od njih stavi ruku na stih o Radžmu i pročita stihove pre i posle njega. Abdulah ibn Selam mu reče: „Podigni ruku.” Kada je podigao ruku, tu je bio napisan stih o Radžmu. Rekoše: „Muhamed je rekao istinu; Tora sadrži stih o Radžmu. Poslanik je zatim naredio da oboje budu kamenovani na smrt. (Abdulah ibn Omer reče: „Video sam čoveka kako se naginje nad ženu da je zakloni od kamenja.” (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 56, broj 829 https://sunnah.com/bukhari:3635)
Sve napred izneto potvrđuje da se Kuran 2:75-79 ne može odnositi i ne odnosi se na sveopšte iskvarenje Biblije, niti na to da su svi rukopisni primerci biblijskih knjiga nepouzdani.
S obzirom na sve rečeno, vreme je da se stvar okrene protiv muhamedanaca: KURAN 2:75-79 I ISKVARENI KURAN.
Dalje čitanje