Mojsije o zarobljenicama i zavođenju
Komentari na Ponovljene zakone 21:10-14 i 22:28-29: postupanje prema ratnim zarobljenicama i zakon o zavođenju neverene device.
104 objava
Komentari na Ponovljene zakone 21:10-14 i 22:28-29: postupanje prema ratnim zarobljenicama i zakon o zavođenju neverene device.
Stihovi koje navodim i tumačim u prenosu uživo „Mizoginija u Sirahu? Božija ljubav prema svojim kćerima“.
Dekret Tridentskog sabora sa cetvrte sednice (1546): kanon Svetog pisma, autenticnost Vulgate i tumacenje Pisma po saglasnosti Otaca.
Atanasijeva 39. praznična poslanica iz 367. godine: spisak kanonskih knjiga Starog i Novog zaveta koje Crkva prihvata.
Nasuprot tvrdnjama pojedinih protestantskih apologeta, Atanasije je citirao deuterokanonske spise kao nadahnuto Sveto pismo. Primeri iz njegovih dela.
Odlomak iz Katekizma Tridentskog sabora: zvaničan katolički stav je da je izveštaj o stvaranju u Postanju stvarna sveta istorija, a ne mitologija.
Luterovi predgovori Jakovljevoj, Judinoj i Otkrivenju: kako je sopstveno tumačenje opravdanja pretvorio u merilo novozavetnog kanona.
Prema Katoličkoj enciklopediji, Sabor u Firenci sazvan je zbog čistilišta, filioque i papskog primata — a utvrdio je i biblijski kanon.
Biblijski dokazi da je Petoknjižje, prvih pet knjiga Starog zaveta, Tora ili Zakon koji je Bog dao Mojsiju i preko Mojsija.
Nastavljam sa izvodima iz Jevsevijeve istorije u vezi sa raspravama i neslaganjima oko kanona: Kanon kao Ahilova peta protestantizma – 1. deo. Knjiga VI, Poglavlje 14. Sveto pismo koje on pominje. 1.
Navodi iz ranohrišćanskih pisaca koji su Knjigu Enohovu smatrali Svetim pismom ili verovali da sadrži istinska proroštva.
U ovom članku navodim rana i drevna jevrejska i hrišćanska tumačenja Postanja 6:1-4, gde su sinovi Božji, koji su prilazili kćerima ljudskim radi telesnog odnosa, izričito poistovećeni sa anđelima. U
Ibn Kajim al-Dževzija o stavovima muslimanskih učenjaka o očuvanju Tore: tri mišljenja o navodnom iskrivljenju teksta.
U trećem delu serije iznosim biblijske podatke o božanskoj Ličnosti Svetog Duha i o temelju učenja o Trojstvu.
Ehrman tvrdi da je 1. Jovanova 5:7 kasniji umetak. Pokazujem zašto taj argument nimalo ne pomaže muslimanskim polemičarima protiv učenja o Trojstvu.
Da li je Isus pogrešio nazvavši gorušičino zrno najmanjim semenom? Odgovor u svetlu istorijskog i kulturnog konteksta jevanđelja.
Neki tvrde da Sveto pismo nigde ne kaže da se faraon utopio; ovaj kratak tekst iznosi biblijske odlomke i prepušta čitaocima da procene.
U ovom tekstu prenosim odeljak iz knjige dr Gleasona L. Archera u kome se pobija tvrdnja da je Ramzes II bio faraon Izlaska.
Glison Arčer odgovara: da li imena za Boga u Postanju 1 i 2 dokazuju dva autora i dva različita izveštaja o stvaranju?
Skeptici tvrde da Marko protivreči Mateju i Luki o štapu. Glison Arčer i Glen Miler pokazuju da razlika leži u značenju grčkih glagola ktaomai i airo.
Gleason Archer objašnjava prividnu protivrečnost: da li je Golijata ubio David ili Elhanan? Prepisivačka greška u 2. Samuilovoj 21:19.
Da li je Matej pogrešio o Zahariji, sinu Varahijinom, ubijenom između hrama i oltara? Navodna nepodudarnost nestaje uz malo istraživanja.
Ponovo objavljujem tekst Džimija Akina: Sudbina Jude Iskariotskog — kako razumeti razlike između izveštaja Mateja i Luke o Judinom kraju.
Odgovor Glisona Arčera na navodnu protivrečnost o Judinoj smrti i na to zašto Matej 27:9 proroštvo iz Zaharije pripisuje Jeremiji.
Kuran tvrdi da je potpuno razjašnjeno pismo, a ipak brka biblijske ličnosti i njihova imena, preuzeta iz grčkih i sirijskih oblika.
U ovom tekstu navodim i rabinske jevrejske izvore i biblijske naučnike u vezi sa uvodnom rečju Postanja 1:1, naime bereshith. Navodim stih zajedno sa transliteracijom hebrejskog kako bi čitaoci mogli
Kuranski Injil i Tawrat, Ibn Abbas i Al-Bukhari o iskvarenju: da li je reč o tekstu ili o tumačenju? Svedočanstva muslimanskih učenjaka o Bibliji.
Neki hrišćani u Isaiji 48:16 vide izričito svedočanstvo o Trojstvu. Razmatramo kontekst i prigovor da poslednje reči stiha izgovara prorok.
Sveto pismo uči vernike da poštuju vlasti koje je Bog postavio — a još više duhovne pastire Crkve, koje je Sveti Duh postavio nad Hristovim stadom.
Jevrejski izvori — aramejski Targum i Vavilonski Talmud — u kojima se drugi gospod iz Psalma 110:1 tumači kao David ili Avraham.
Stihovi Starog i Novog zaveta u kojima se Izrael naziva Sodomom i Gomorom, ili gorim od njih, uz upozorenja da će mu kazna biti još teža.
Dva engleska prevoda sirijske Pešite pokazuju da se aramejski izraz za Boga, Alah/Alaha, koristi i za Oca i za Sina, i da je Isus Bog Svemogući.
Učenje drevnih Crkava da je Marija savršeno sveta nužna je posledica onoga što Sveto pismo uči o Božijoj svetosti i čistoti.
Stihovi o božanstvu Hrista prema prevodu New English Bible (NEB): Zaharija, Matej, Jovan, Dela, Kološanima, Jevrejima, Judina i Otkrivenje.
Da li Jakovljeva 5:16 traži ispovedanje „pogrešaka“ ili greha? Grčka reč paraptoma u Novom zavetu i u samom prevodu kralja Džejmsa.
Jovan u Otkrivenju govori o drugoj smrti — večnom uništenju u ognjenom jezeru; isti pojam nalazimo u Targumima i u Talmudu.
Isidor Seviljski (o. 560–636) nabraja knjige koje je Crkva primila kao kanonske, uključujući Premudrost, Ekleziastik, Tovita, Juditu i Makavejske knjige.
Kroz celo Sveto pismo Bog zapoveda ljudima da se pokaju kako bi živeli — pokajanje nije samo žaljenje, već odvraćanje od greha i poslušnost Bogu.
Nastavak posta o tekstualnim varijantama: stihovi i reči kojih nema u mnogim modernim engleskim prevodima, a postoje u prevodima pre Biblije Kralja Džejmsa.
Poređenje stihova iz Biblija nastalih u doba reformacije koji nedostaju u savremenim prevodima ili su stavljeni u zagrade.
Odgovor na tekstove koje modalisti („oneness") zloupotrebljavaju da bi dokazali da je Očevo ime Isus i da je Isus lično Otac.
Odlomak iz članka o Akedi: midraši i srednjovekovni tumači o tome kako je Isak zaista umro i bio vaskrsnut.
Dopuna članku o ljudskoj žrtvi: Ponovljeni zakoni 13 i Talmud pokazuju da Bog prihvata smrt zlih kao žrtvu paljenicu koja odvraća Njegov gnev.
Novi zavet naziva đavola zmajem i drevnom zmijom — isti prikaz demonskih sila već nalazimo u Starom zavetu: Levijatan, Rahab, tanin, serafimi.
Dokazi iz hebrejske Biblije o postojanju Satane kao duhovnog protivnika Božjeg naroda, koji se ondje javlja i pod imenom Velijal.
Isti glagoli, titule i funkcije primenjuju se i na Boga i na Gospoda Isusa Hrista — dokaz da nadahnuti spisi uče da su Otac i Sin jedan Bog.
Biblijski stihovi o Danu — zmija, lav iz Vasana, izostavljeno pleme u Otkrivenju — koji su rane hrišćanske pisce naveli da u njemu vide pleme antihrista.
Kako BDAG i grčki tekstovi Jestire, 1. i 3. Makavejske pokazuju da pistis znači vernost, odanost i privrženost.
Iscrpna analiza snažnog, sarkastičnog i skatološkog jezika u Bibliji, stih po stih, sa originalnim jezicima i poređenjem prevoda.
Neuobičajeni dokazni stihovi za Trojstvo: tekstovi sa trostrukim obrascem — Aronov blagoslov, trisveta pesma, trostruko „zemlja“ i „hram JAHVE“.
Prema drevnim apostolskim Crkvama postoji devet horova nebeskih bića. Ovde su izneti biblijski dokazi za tu devetostruku podelu stvorenih duhovnih bića.
Da li se arhanđel Rafailo lažno predstavio u Knjizi Tovitovoj? Odgovor na prigovor kanoničnosti: teoforna imena i anđeli kao duhovna braća vernika.
Mormonizam zabranjuje molitvu Hristu, a Sveto pismo zahteva da Sin bude poštovan i obožavan isto kao Otac.
Biblijski dokazi o nestvorenom postojanju Boga, stvaranju vremena i stvaranju ni iz čega — beleške za debatu sa mormonima.
Pregled biblijskih stihova koji svedoče da je spasavajuća vera vernost i poslušnost Božjim zapovestima.
Biblijski odlomci pokazuju da Sveto pismo pravu veru definiše kao vernost Hristu i poslušnost njegovoj reči.
Sveto pismo pokazuje da nadahnuti spisi nisu bili privatno vlasništvo naroda, već su povereni onima koje je Bog postavio da poučavaju i tumače.
Prema Svetom pismu, Bog je već ispunio obećanje dato praocima da će njihovo seme naslediti svu zemlju — i to davno pre Hristovog dolaska.
Kuran prekoreva Jevreje što skrivaju istinu iz Knjige koju imaju — a to potvrđuje očuvanost Svetog pisma.
Skeptici tvrde da proročanstvo o Nazarećaninu ne postoji. Zašto Matej u 2:23 govori o prorocima u množini i kako Isaija 11:1 rešava problem.
Kako imena Jovana Krstitelja i njegovih roditelja, Zaharije i Jelisavete, otkrivaju Božji potpis u Lukinom jevanđelju.
Da li Sveto pismo osuđuje međurasne brakove? Biblijski tekstovi pokazuju da je zabrana bila verska, a ne rasna — Ruta, Rava i Mojsijeva žena Kušanka.
Hebrejska Biblija svedoči da Bog jednako voli sve narode, a ne samo Izrael: isti Zakon i ista ljubav važe i za stranca koji živi među Izraelcima.
Šta znači „večni oganj“ u Judinoj 1:7 — trajanje kazne ili božanski izvor ognja? Biblijski pregled ognja koji izlazi od samoga Boga.
Dodatni dokazi o večnom devičanstvu Marije: Bog je njenu utrobu učinio svetinjom nad svetinjama u kojoj je Hristos prebivao u svoj svojoj punini.
Reformatori i reformatorske ispovesti o tekstualnoj verodostojnosti Mk 16:9-20, Jn 7:53-8:11, Dela 8:37 i 1. Jn 5:7 u Primljenom tekstu.
Odlomak iz Haydockovog katoličkog komentara Svetog pisma o 1. Jovanovoj 5:7 — svedočanstvo Oca, Reči i Svetog Duha i odbrana autentičnosti stiha.
Kratak pregled mesta na kojima jevrejska Biblija uči da JHVH ima dušu (nefeš): Levitska, Sudije, Psalmi, Isaija, Jeremija i Amos.
Mnoštvo biblijskih stihova koji svedoče da Bog ima milosrđe prema slomljenima u duhu i poniznima srcem — njih spasava i uzvisuje.
Grčki tekst Danila, Sirah, Tovit, Polikarp, Matej 25 i Galatima 5 svedoče da milostinja izbavlja od smrti i predstavlja pomirenje za grehe.
Biblijski dokazi koji su prve hrišćane doveli do zaključka da je jedini istiniti Bog po prirodi trojedan: Otac je Bog, Sin je Bog, Sveti Duh je Bog.
Biblijski primeri u kojima Bog daruje milost jednima zbog vere drugih — potpora verovanju da uvažava krštenje dece zbog vere roditelja.
Pregled najsnažnijih biblijskih dokaza za božanstvo Hrista: božanski atributi, večno postojanje, titule, obožavanje i apostolsko svedočanstvo.
Biblijski argument da su škropljenje i polivanje prihvatljivi i valjani oblici, odnosno načini krštavanja pojedinaca.
Najstariji sačuvani dokazi za autentičnost stiha Dela apostolska 8:37: Irinej, Kiprijan, rukopisi, prevodi i tumači koji ga potvrđuju.
Prevod kralja Džejmsa rečju „pakao“ prenosi hebrejski Šeol (grčki Had) i grčku Gehenu — pregled starozavetnih mesta.
Dokaz iz Svetog pisma da su pakao (geena) i ognjeno jezero jedno te isto mesto, i da se had od pakla razlikuje.
Jovan o iskupiteljskoj smrti Hrista i Ron Rouds o stihovima koji govore o mnogima — nastavak argumenta za neograničeno pomirenje.
Biblijski stihovi, komentari i odgovori hrišćanskih naučnika koji pokazuju da Hristos nije umro samo za izabrane.
Šta zaista znači muhaimin u Kuranu 5:48 i zašto taj stih ne dokazuje iskvarenost Biblije — nastavak polemike sa Adnanom Rašidom.
Mekanske i medinske sure potvrđuju da su Jevreji i hrišćani u Muhamedovo vreme posedovali neiskvarena Božja pisma.
Muslimanski apologeti tvrde da Kuran ne pominje Bibliju ni kanonska jevanđelja. Kuranski tekst i sami muslimanski prevodioci govore suprotno.
Grčki prevod Kurana reč za Knjigu datu Jevrejima i hrišćanima prenosi kao Biblos — odakle potiče reč Biblija — potvrđujući da je Alah objavio Bibliju.
Kuranski stihovi koji svedoče da su Jevreji i hrišćani u Muhamedovo vreme još uvek posedovali izvorna, neiskvarena Sveta pisma.
Komentari i drevni bliskoistočni zakoni pokazuju izuzetnu saosećajnost odredbi o ratnim zarobljenicama u Ponovljenim zakonima 21:10-14.
Odlomak o Melhisedeku iz knjige Džejmsa Kugela Tradicije Biblije: kako su ga tumačili drevni jevrejski i hrišćanski pisci.
Da li se „sinovi Božji” iz Ponovljenih zakona 32:8 odnose na anđele nebeskog saveta ili na same sinove Izrailjeve?
Šta Sveto pismo zaista uči o nebeskom saboru: da li su sinovi Božji posebna klasa bića iznad anđela ili su to sami anđeli?
Svedočanstva Irineja i dvojice ranohrišćanskih pisaca o tome da nepisana apostolska tradicija sačuvana u crkvama čuva ispravno značenje i primenu Svetog pisma i vere.
Dodatni dokazi da je spasonosna vera prema Svetom pismu definisana kao vernost Gospodu Isusu — na primeru same Hristove vernosti.
Pregled biblijskih tekstova koji Isusa nazivaju Bogom: Isaija, Matej, Petar i Juda, uz Granvil Šarpovo pravilo.
Hebrejska Biblija zapoveda da se samo Jehova boji i služi, a Novi zavet isti strah i služenje pripisuje Hristu — dilema za Jehovine svedoke.
Kuran 2:75-79 ne uči da je Sveto pismo tekstualno iskvareno — sami muslimanski tumači pokazuju da je reč o određenoj grupi Jevreja.
Dva kuranska stiha koja dodatno potvrđuju da Kuran odlučno svedoči o neiskvarenosti ranijih Pisama, naročito Tore.
Da li je poštovanje ikona nebiblijska tradicija ili biblijska istina? Šta Sveto pismo zaista zabranjuje, a šta sam Bog zapoveda.
Odgovor na uobičajene prigovore protiv marijanskih učenja: Marijino večno devičanstvo, bezgrešnost i posredovanje.
Sveto pismo prikazuje Gospodnju blaženu majku kao onu koja tipizira i personifikuje narod Izrailj.
Primeri u kojima Bog dopušta, pa i zahteva, da se ljudima služi istim rečima (avad, douleuo) koje se koriste za služenje Bogu.
Stihovi u kojima ljudi primaju poklonjenje i poštovanje uz izričito Božije odobrenje — hebrejsko shachah i grčko proskyneo u Svetom pismu.
U ovom tekstu navodim egzegezu protestantskih tumača u vezi sa jezikom koji Luka koristi kada beleži navestenje i potonje reakcije na Isusovo devičansko začeće. Odavno je uočeno da Luka opisuje ovaj č
Dokazi iz Svetog pisma (KJV) da je Sveti Duh Jehova Bog i božanska Ličnost, a ne bezlična sila.
Gleason L. Archer o Ohozijinoj vladavini i uzrastu: 2. Carevima 8:26 kaže 22, a 2. Dnevnika 22:2 kaže 42 godine.
Sveto pismo uči da je Bog stvorio sve ni iz čega, a da je Sin onaj kroz koga je sve stvoreno.
Teologija oblikuje kako milioni ljudi razumeju život, svrhu i moral. Pregled ključnih pojmova i njihovog značaja u savremenom svetu.