Da li se faraon iz Izlaska utopio?

Pošto neki idu unaokolo tvrdeći da Sveto pismo NIGDE ne kaže da se faraon iz Izlaska utopio, odlučio sam da napišem ovaj kratak tekst i da prepustim čitaocima da procene da li je to istina ili ne.

Uporedite šta sledeći biblijski odlomci kažu o tome kako je Bog oborio Egipćane u Crvenom moru u Mojsijevo vreme:

„I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bježati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora.“ (wayna’er) „I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bježati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora. A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan. I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suhim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s lijeve strane. I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku Misirskih; i vidje Izrailj mrtve Misirce na obali morskoj. I vidje Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i vjerova Gospodu i Mojsiju, sluzi njegovu.“ Izlazak 14:27-31

„Koji razdvoji Crveno more; jer je dovijeka milost njegova. I provede Izrailja kroz sred njega; jer je dovijeka milost njegova. A Faraona i vojsku njegovu vrže u more Crveno; jer je dovijeka milost njegova.“ (we’nier) „A Faraona i vojsku njegovu vrže u more Crveno; jer je dovijeka milost njegova.“ Psalam 136:13-15

Oba teksta govore o tome kako Bog obara, odnosno „otresa“ Egipćane time što ih davi u moru, što je za posledicu imalo njihovu smrt. Zato odlomak i govori o tome da su Izrailjci videli Egipćane kako leže mrtvi na morskoj obali. Pošto Psalam 136:15 u to obaranje ili „otresanje“ uključuje i faraona, to znači da se i on udavio i poginuo.

Ima još:

„Jer uđoše konji Faraonovi s kolima njegovijem i s konjicima njegovijem u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi prijeđoše suhim posred mora.“ Izlazak 15:19

„A Isaku dadoh Jakova i Isava, i dadoh Isavu goru Sir da je njegova; a Jakov i sinovi njegovi sidoše u Misir. I poslah Mojsija i Arona, i mučih Misir, kako učinih usred njega, potom vas izvedoh. A kad izvedoh iz Misira oce vaše, dođoše na more, a Misirci gnaše oce vaše s kolima i s konjicima do Crvenoga mora. Tada zavapiše ka Gospodu, i postavih tamu između vas i Misiraca, i navedoh na njih more koje ih zatrpa, i oči vaše vidješe šta učinih od Misiraca; potom ostaste u pustinji dugo vremena.“ Isus Navin 24:4-7

„Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. Ne sjećaše se ruke njegove, i dana u koji ih izbavi iz nevolje, U koji učini u Misiru znake svoje, i čudesa svoja na polju Soanu; I povrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela. Ravni stazu gnjevu svojemu, ne čuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru koju zadobi desnica njegova. Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.“ Psalam 78:40-55

„Oci naši u Misiru ne razumješe čudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga mora. Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. Zaprijeti Crvenom moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; I sačuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta. Tada vjerovaše riječima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.“ Psalam 106:7-12

Za slučaj da su čitaoci to prevideli, evo konkretnih stihova iz pomenutih odlomaka, koji se usredsređuju na sudbinu Egipćana,

„Tada zavapiše ka Gospodu, i postavih tamu između vas i Misiraca, i navedoh na njih more koje ih zatrpa, i oči vaše vidješe šta učinih od Misiraca; potom ostaste u pustinji dugo vremena.“ Isus Navin 24:7

„Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.“ Psalam 78:53

„Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.“ Psalam 106:11

Sudbina koja je obuhvatila i faraona:

„A Faraona i vojsku njegovu vrže“ (we’nier) „A Faraona i vojsku njegovu vrže u more Crveno; jer je dovijeka milost njegova.“ Psalam 136:15

Stoga se čini razumno jasnim da Sveto pismo zaista uči da se faraon utopio u Crvenom moru kao Božji sud nad njim.

Neki su pokušali da zaobiđu ovu činjenicu pozivajući se na Psalam 109:23, kako bi dokazali da glagol „oboriti“ ne mora nužno da znači da je faraon zaista poginuo utapanjem. Kako to objašnjava jedan izvor:

„Isti hebrejski glagol upotrebljen je u Psalmu 109:23, gde David tuguje: „Nestaje me kao sjena kad se odmiče; tjeraju me kao skakavce.“ Ovde on opisuje žalosno stanje svoje patnje, budući da oba stiha ovog sinonimnog paralelizma izražavaju njegov osećaj da je odbačen ili zanemaren. Slika koju taj glagol dočarava jeste da je David postao poput skakavca koji se ovlaš otrese sa čovekove odeće. David svakako nije opisivao sopstvenu propast i smrt!“ (Douglas Petrovich, „AMENHOTEP II AND THE HISTORICITY OF THE EXODUS-PHARAOH“)

Nazvati ovo očajničkim bilo bi blago rečeno, budući da Psalam 109:23 nikako nije paralelan tekst niti uporediv primer upotrebe tog glagola u Psalmu 136:15.

Mnogo tačnija paralela jeste Izlazak 14:27, gde je isti glagol upotrebljen u potpuno istom kontekstu — Bog obara Egipćane na/u Crvenom moru. A tamo taj glagol jasno znači da ih je Bog oborio, odnosno „otresao“, tako što ih je udavio u Crvenom moru.

Još očajniji način obaranja (igra rečima je namerna) jasnog učenja Svetog pisma jeste tvrdnja da su psalmi poznati po upotrebi poezije, a da se u poeziji takve izjave ne moraju tumačiti doslovno.

Ovaj odgovor je još očajniji od prethodnog, jer i poetska književnost može da prenosi i zaista prenosi istorijske stvarnosti i činjenice.

Osim toga, Psalam 136:13-15 odjek je jezika iz Izlaska 14:27-31, koji nije poetski tekst nego istorijski narativ, čija je svrha da prenese istorijsku stvarnost o tome kako je Bog oborio Egipćane.

Nadam se da prethodno izneto razjašnjava grubo pogrešno tumačenje Svetog pisma od strane pojedinih dobronamernih apologeta i „naučnika“, koji misle da čine Bogu uslugu time što razvodnjavaju jasno čitanje Svetog pisma da se faraon utopio u Crvenom moru, a sve zbog svog pogrešnog uverenja da je Božje otkrivenje u sukobu sa arheološkim i istorijskim podacima.

Sve biblijske reference preuzete su iz prevoda New American Standard Bible (NASB).