Poštovanje svetitelja, 1. deo

U ovoj objavi navešću stihove u kojima pojedinci primaju poštovanje, poklonjenje, relativno obožavanje itd., uz izričito Božije odobrenje. Ovde ću se usredsrediti na sva mesta na kojima se koriste hebrejska reč (shachah) i grčka reč (proskyneo), a to su upravo termini koji se koriste u vezi sa obožavanjem koje se prinosi Bogu:

Bogonadahnuto Sveto pismo poziva vernike da obožavaju (shachah) jedino istinitog Boga i da služe (avad) samo njemu:

„I do današnjega dana rade po starijem običajima; ne boje se Gospoda, a ne rade ni po svojim uredbama i običajima, ni po zakonu i zapovijesti što je zapovjedio Gospod sinovima Jakova, kojemu nadje ime Izrailj; S kojima učini Gospod zavjet i zapovjedi im i reče: Ne bojte se drugih bogova, niti im se klanjajte, niti im služite, niti im prinosite žrtava; Nego Gospoda koji vas je izveo iz zemlje Misirske silom velikom i mišicom podignutom, njega se bojte i njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve; I uredbe i pravila i zakon i zapovijesti što vam je napisao držite izvršujući ih vazda, i ne bojte se drugih bogova. I ne zaboravljajte zavjeta koji je učinio s vama, i ne bojte se drugih bogova. Nego Gospoda Boga svojega bojte se, i on će vas izbaviti iz ruku svijeh neprijatelja vaših.“ 2. Carevima 17:34-39

Pa ipak, kao što ću pokazati, to su upravo isti termini koje Sveto pismo koristi da opiše poštovanje koje su ljudi ukazivali pojedincima od značaja i vlasti i/ili onima koje je Bog visoko uzvisio i počastvovao.

Na primer, sledeći odlomak je zanimljiv primer jer prikazuje kako se Izrailj klanja i Bogu i caru Davidu zajedno, a da ih zbog toga ne ukorava ni Bog ni car:

„Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se, pokloniše se Gospodu i caru.“ 1. Dnevnika 29:20, Authorized King James Version (AV)

Evo i drugih slučajeva u kojima su Davida „obožavali“ njegovi podanici:

„Tada Orna obazrevši se ugleda cara i sluge njegove gdje idu k njemu; i otide Orna i pokloni se caru licem do zemlje“ 2. Samuilova 24:20

„Utom dođe David do Ornana; i pogledav Ornan kad vidje Davida izide iz gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje.“ 1. Dnevnika 21:21

Imamo čak i slučaj u kojem je jedan prorok bio poštovan nakon svoje smrti, kada se njegov bestelesni duh javio zlom caru Saulu da ga ukori!

„A car joj reče: Ne boj se; nego šta si vidjela? A žena reče Saulu: Bogove sam vidjela gdje izlaze iz zemlje. On joj opet reče: Kakav je? Ona mu reče: Star čovjek izlazi ogrnut plaštem. Tada razumje Saul da je Samuilo, i savi se licem do zemlje i pokloni se.“ 1. Samuilova 28:13-14

Imajući prethodno u vidu, sada navodim sva relevantna mesta na kojima su značajni muškarci ili žene bili poštovani uz Božije odobrenje:

„Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovijem; I reče im govoreći: Ako hoćete da pogrebem mrtvaca svojega ispred očiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu, sinu Sarovu, Neka mi da pećinu u Makpeli, koja je nakraj njive njegove; za novce neka mi je da među vama koliko vrijedi, da imam grob. A Efron sjeđaše usred sinova Hetovijeh. Pa reče Efron Hetejin Avramu pred sinovima Hetovijem, koji slušahu, pred svijem koji ulažahu na vrata grada njegova, govoreći: Ne, gospodaru; čuj me: Poklanjam ti njivu, i pećinu kod nje poklanjam ti; pred sinovima naroda svojega poklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svojega. A Avram se pokloni narodu zemlje one,“ Postanje 23:7, 12

„I on pristupi i cjeliva ga; a Isak osjeti miris od haljina njegovijeh, i blagoslovi ga govoreći: Gle, miris sina mojega kao miris od polja koje blagoslovi Gospod. Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobila! Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje, a blagosloven koji tebe uzblagosilja! A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakov otide ispred Isaka oca svojega, u taj čas dođe Isav brat njegov iz lova.“ Postanje 27:27-30

„A Jakov, podigav oči svoje pogleda, a to Isav ide, i četiri stotine ljudi s njim. I razdjeli djecu uz Liju i uz Rahilju i uz dvije robinje. I namjesti naprijed robinje i njihovu djecu, pa Liju i njezinu djecu za njima, a najposlije Rahilju i Josifa. A sam prođe naprijed, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svojega. A Isav pritrča preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i cjeliva ga, i obojica se zaplakaše, I Isav podigav oči ugleda žene i djecu, pa reče: Ko su ti ono? A Jakov reče: Djeca koju Bog milostivo darova sluzi tvojemu. I pristupiše robinje s djecom svojom, i pokloniše se. Potom pristupi Lija i djeca njezina, i pokloniše se; a najposlije pristupi Josif i Rahilja, i pokloniše se.“ Postanje 33:1-7

„Uz to, usni Josif san i pripovijedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj. Jer im reče: Da čujete san što sam snio: Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. Tada mu braća rekoše: Da nećeš još biti car nad nama i zapovijedati nam? Stoga još većma stadoše mrziti na nj zbog sanova njegovijeh i zbog riječi njegovijeh. Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: Usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: Kakav je to san što si snio? Eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi.“ Postanje 37:5-11

„A Josif upravljaše zemljom, i prodavaše žito svemu narodu po zemlji. I braća Josifova došavši pokloniše mu se licem do zemlje.“ Postanje 42:6

„I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje. A on ih zapita kako su, i reče: Kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? Je li jošte živ? A oni rekoše: Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se.“ Postanje 43:26-28

„Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, a ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaće ti se sinovi oca tvojega.“ Postanje 49:8

„I Mojsije izide u susret tastu svojemu i pokloni mu se i cjeliva ga; i upitaše se za zdravlje, pa uđoše pod šator njegov.“ Izlazak 18:7

„Tada ona pade ničice i pokloni se do zemlje, i reče mu: Kako nađoh milost pred tobom da me pogledaš kad sam tuđinka?“ Ruta 2:10

„I Jonatan dade oružje svoje momku koji bijaše s njim, i reče mu: Idi, odnesi u grad. I kad momak otide, David usta s južne strane i pade ničice na zemlju i pokloni se tri puta, i poljubiše se, i plakaše obojica, a David osobito.“ 1. Samuilova 20:40-41

„I odvrati riječima David ljude svoje i ne dade im da ustanu na Saula. I Saul izašav iz pećine, pođe svojim putem.“ 1. Samuilova 24:8

„A kad Avigeja ugleda Davida, brže siđe s magarca, i pade pred Davidom na lice svoje i pokloni se do zemlje; I padnuvši mu k nogama, reče: Na meni, gospodaru, neka bude ta krivica; ali da progovori sluškinja tvoja tebi, i čuj riječi sluškinje svoje. Neka gospodar moj ne gleda na toga nevaljaloga čovjeka, Navala, jer je kao ime što mu je; Naval mu je ime, i bezumlje je kod njega. A ja, sluškinja tvoja, nijesam vidjela momaka gospodara svojega koje si slao. Zato sada, gospodaru, tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, Gospod ti ne da da ideš na krv i da se osvetiš svojom rukom. Zato sada neka bude neprijateljima tvojim kao Navalu i svjema koji traže zla gospodaru mojemu. Evo dar što je donijela sluškinja tvoja gospodaru svojemu, da se da momcima koji idu za gospodarom mojim. Oprosti sluškinji svojoj krivicu; jer će Gospod zacijelo načiniti tvrdu kuću gospodaru mojemu; jer ratove Gospodnje vodi gospodar moj i nije se našlo zlo na tebi nikad tvoga vijeka. I da ustane čovjek da te goni i traži dušu tvoju, duša će gospodara mojega biti vezana u svežnju živijeh kod Gospoda Boga tvojega, a duše će neprijatelja tvojih baciti kao iz praće. I kad Gospod učini gospodaru mojemu svako dobro koje ti je obrekao, i postavi te vođem Izrailju, Neće ti biti spoticanja ni sablazni srcu gospodara mojega da je prolio krv ni za što i da se sam osvetio gospodar moj. I kad učini Gospod dobro gospodaru mojemu, opomenućeš se sluškinje svoje. Tada reče David Avigeji: Da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev koji te danas posla meni na susret! I da su blagoslovene riječi tvoje, i ti da si blagoslovena koja me odvrati danas da ne idem na krv i osvetim se svojom rukom. Doista, tako živ bio Gospod Bog Izrailjev koji mi ne dade da ti učinim zlo, da mi nijesi brže izašla na susret, ne bi ostalo Navalu do zore ni ono što uza zid mokri. I primi David iz ruke njezine što mu bješe donijela, i reče joj: Idi s mirom kući svojoj; eto, poslušah te i pogledah na te. Potom se Avigeja vrati k Navalu; a gle, kod njega gozba u kući, kao carska gozba, i srce Navalu bješe veselo i bijaše pijan vrlo. Zato mu ona ne reče ništa do jutra. A ujutru, kad se Naval otrijezni, kaza mu žena sve ovo; a u njemu obamrije srce njegovo i on posta kao kamen. A kad prođe do deset dana, udari Gospod Navala, te umrije. A kad David ču da je umro Naval, reče: Da je blagosloven Gospod koji osveti sramotu moju od Navala i zadrža slugu svojega oda zla, a obrati Gospod Navalu na glavu zloću njegovu. Potom posla David i poruči Avigeji da će je uzeti za ženu. I sluge Davidove dođoše k Avigeji na Karmil i rekoše joj govoreći: David nas posla k tebi da te uzme za ženu. A ona usta i pokloni se licem do zemlje i reče: Evo sluškinje tvoje da služi i da pere noge slugama gospodara svojega.“ 1. Samuilova 25:23-31, 41

„A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana, Trećega dana, gle, dođe jedan iz vojske Saulove razdrtijeh haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu, pade na zemlju i pokloni se.“ 2. Samuilova 1:1-2

„A kad dođe k Davidu Mefivostej, sin Jonatana, sina Saulova, pade na lice svoje i pokloni se. A David reče: Mefivosteju! A on reče: Evo sluge tvojega. A David mu reče: Ne boj se; jer ću ti učiniti milost zbog Jonatana, oca tvojega; daću ti natrag sve njive Saula, oca tvojega; a ti ćeš svagda jesti za mojim stolom. A on se pokloni i reče: Ko sam ja sluga tvoj, te si pogledao na mrtva psa kao što sam ja?“ 2. Samuilova 9:6-8

„I kad otide žena Tekujanka k caru da govori, pade ničice na zemlju i pokloni se, i reče: Pomagaj, care! A car joj reče: Što ti je? A ona reče: Udovica sam, umro mi je muž. A imaše sluškinja tvoja dva sina, pa se svadiše u polju, a ne bješe nikoga da ih razvadi, te jedan udari drugoga i ubi ga. I gle, sav dom usta na sluškinju tvoju govoreći: Daj toga što je ubio brata svojega da ga pogubimo za dušu brata njegova, kojega je ubio, i da istrijebimo našljednika; i tako hoće da ugase iskru koja mi je ostala, da ne ostave imena mužu mojemu, ni ostatka na zemlji. A car reče ženi: Idi kući svojoj, a ja ću narediti za te. A žena Tekujanka reče caru: Care gospodaru! Neka na me i na dom oca mojega padne krivica, a car i njegov prijesto neka je prav. A car reče: Ko uzgovori na te, dovedi ga k meni, i neće te se više dotaći. A ona reče: Neka se opomene car Gospoda Boga svojega, da se ne umnože osvetnici koji ubijaju, i da ne ubiju sina mojega. A on reče: Tako živ bio Gospod, nijedna dlaka s tvojega sina neće pasti na zemlju. A žena reče: Da kaže sluškinja tvoja nešto caru gospodaru. A on reče: Govori. A žena reče: A zašto si namislio takvu stvar narodu Božijemu? Jer car kao da je kriv govoreći tako, jer neće car da dozove natrag onoga koga je odagnao. Jer ćemo doista pomrijeti, i jesmo kao voda koja se prospe na zemlju i više se ne može skupiti; jer mu Bog nije uzeo života, nego je naumio da odagnani ne ostane odagnan od njega. I tako dođoh da kažem ovo caru gospodaru svojemu, jer me narod uplaši; zato reče sluškinja tvoja: Da govorim caru, može biti da će učiniti car što sluškinja njegova kaže. Jer će car uslišiti i izbaviti sluškinju svoju iz ruke onoga koji hoće da istrijebi mene i sina mojega iz našljedstva Božijega. I sluškinja tvoja reče: Riječ cara, gospodara mojega biće mi utjeha, jer je car, gospodar moj, kao anđeo Božji, te sluša i dobro i zlo, i Gospod će Bog tvoj biti s tobom. A car odgovori i reče ženi: Nemoj tajiti od mene što ću te pitati. A žena reče: Neka govori car, gospodar moj. Tada car reče: Da nije Joavov posao u svemu tome što činiš? A žena odgovori i reče: Tako da je živa duša tvoja, care gospodaru, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega što kaza car, gospodar moj; jer sluga tvoj Joav zapovijedio mi je i naučio sluškinju tvoju sve ovo da govorim. Sluga je tvoj Joav učinio, te sam ovako izvila besjedu svoju; ali je gospodar moj mudar kao anđeo Božiji, te zna sve što biva na zemlji. Tada reče car Joavu: Evo, ti si učinio to, idi, dovedi natrag dijete Avesaloma. Tada pade Joav licem na zemlju, i pokloni se i blagoslovi cara, i reče Joav: Danas vidi sluga tvoj da sam našao milost pred tobom, care gospodaru, kad je car učinio što mu sluga njegov reče. Potom se podiže Joav i otide u Gesur, i dovede natrag u Jerusalim Avesaloma. I car reče: Neka ide svojoj kući, a lica mojega da ne vidi. I otide Avesalom svojoj kući, i ne vidje lica careva. A ne bješe čovjeka tako lijepa kao Avesalom u svem Izrailju da ga tako hvale; od pete do tjemena ne bješe njemu mane. I kad bi strigao glavu (a imaše običaj svake godine strići je, jer mu bijaše teško), mjerio bi kosu s glave svoje, i bivaše je dvjesta sikala carskom mjerom. I rodiše se Avesalomu tri sina i jedna kći kojoj bijaše ime Tamara, i ona bijaše lijepa. I Avesalom osta cijele dvije godine u Jerusalimu, a lica careva ne vidje. Tada posla Avesalom po Joava da ga pošlje k caru, ali on ne htje doći k njemu; i posla opet drugi put, ali on ne htje doći. Tada reče slugama svojim: Vidite li njivu Joavovu pored moje? Na njoj je ječam; idite i upalite je. I upališe sluge Avesalomove onu njivu. Tada se podiže Joav, i dođe k Avesalomu u kuću i reče mu: Zašto sluge tvoje upališe moju njivu? Avesalom reče Joavu: Eto, slao sam k tebi govoreći: Hodi ovamo da te pošljem k caru da mu kažeš: Zašto sam došao iz Gesura? Bolje bi bilo da sam još ondje. Zato da vidim lice carevo, ako li ima kakva krivica na meni, neka me pogubi. I otide Joav k caru i kaza mu. I dozva Avesaloma; a on došavši k caru pokloni se licem do zemlje pred carem, i car cjelova Avesaloma.“ 2. Samuilova 14:4, 22, 33

„Tada reče car Sivi: Evo, tvoje je sve što je bilo Mefivostejevo. A Siva reče: Klanjam ti se da nađem milost pred tobom, care gospodaru!“ 2. Samuilova 16:4

„Zatijem reče Joav Husiju: Idi, javi caru što si vidio. I pokloni se Husije Joavu i otrča.“ 2. Samuilova 18:21

„I savivši se Vitsaveja pokloni se caru; a car joj reče: Šta ćeš? A ona mu reče: Gospodaru moj, ti si se zakleo Gospodom Bogom svojim sluškinji svojoj: Solomon, sin tvoj, biće car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem. A sada, evo, Adonija se zacari, a ti, gospodaru moj care, i ne znaš. Naklao je volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozvao sve sinove careve, i Avijatara sveštenika i Joava vojvodu; a Solomona, sluge tvojega, nije pozvao. Sada, care gospodaru moj, oči su svega Izrailja uprte u tebe da im kažeš ko će sjesti na prijesto tvoj, gospodaru moj care, poslije tebe. Inače, kad gospodar moj car počine kod otaca svojih, bićemo ja i sin moj Solomon krivi. I gle, dok ona još govoraše caru, dođe prorok Natan. I javiše caru govoreći: Evo Natana proroka. I on stupivši pred cara, pokloni se caru licem do zemlje. I reče Natan: Care, gospodaru moj, jesi li ti kazao: Adonija će biti car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem? Jer otide danas i nakla volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozva sve sinove careve i vojvode i Avijatara sveštenika; i, eno, jedu i piju s njim i govore: Da živi car Adonija! Mene pak, sluge tvojega, ne pozva, ni Sadoka sveštenika, ni Venaje, sina Jodajeva, ni Solomona, sluge tvojega. Je li to car gospodar moj naredio ne kazav sluzi svojemu ko će sjesti na prijesto gospodara mojega cara poslije njega? A car David odgovori i reče: Zovite mi Vitsaveju. I ona dođe pred cara i stade pred carem. Tada se zakle car govoreći: Tako da je živ Gospod koji je izbavio dušu moju od svake nevolje! Kako sam ti se zakleo Gospodom Bogom Izrailjevim rekavši: Solomon, sin tvoj, biće car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem umjesto mene, tako ću učiniti danas. Tada Vitsaveja savi se licem do zemlje i pokloni se caru, pa reče: Da živi gospodar moj car David dovijeka! Potom reče car David: Zovite mi Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju, sina Jodajeva. I oni dođoše pred cara. A car im reče: Uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, i posadite Solomona, sina mojega, na moju mazgu i odvedite ga do Giona; I neka ga ondje Sadok sveštenik i Natan prorok pomažu za cara nad Izrailjem, i zatrubite u trubu i recite: Da živi car Solomon! Potom se vratite za njim, i on neka dođe i sjedne na prijesto moj i caruje umjesto mene; jer sam njega odredio da bude vođ Izrailju i Judi. A Venaja, sin Jodajev, odgovori caru i reče: Amin! Neka tako reče Gospod Bog gospodara mojega cara. Kako je Gospod bio s gospodarem mojim carem, tako neka bude i sa Solomonom, i neka podigne prijesto njegov još više nego prijesto gospodara mojega cara Davida. I tako otide Sadok sveštenik i Natan prorok i Venaja, sin Jodajev, i Hereteji i Feleteji, i posadiše Solomona na mazgu cara Davida i odvedoše ga do Giona. I Sadok sveštenik uze rog s uljem iz šatora i pomaza Solomona. Potom zatrubiše u trubu i sav narod reče: Da živi car Solomon! I sav narod pođe za njim, i narod sviraše u svirale i veseljaše se veoma da se zemlja razlijegaše od vike njihove. I začu Adonija i sve zvanice koje bijahu s njim, pošto jedoše; začu i Joav glas trubni, pa reče: Kakva je to vika i vreva u gradu? I dokle on još govoraše, gle, dođe Jonatan, sin Avijatara sveštenika; i Adonija mu reče: Hodi, jer si junak i nosiš dobre glase. A Jonatan odgovori i reče Adoniji: Ta, gospodar naš car David postavi Solomona carem. Jer car posla s njim Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju, sina Jodajeva, i Hereteje i Feleteje, i posadiše ga na carevu mazgu. I pomazaše ga Sadok sveštenik i Natan prorok kod Giona za cara, i otidoše odande veseleći se tako da je grad uzavreo; to je vika koju čuste. I Solomon je već sjeo na carski prijesto. I došle su sluge careve, i blagosloviše gospodara našega cara Davida govoreći: Da Bog proslavi ime Solomonovo još većma nego tvoje, i prijesto njegov da podigne još više nego tvoj. I pokloni se car na postelji svojoj. Još ovako reče car: Da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev koji dade danas ko će sjedjeti na prijestolu mojem da vide moje oči. Tada se prepadoše, i ustaše sve zvanice Adonijine i otidoše svak svojim putem. A Adonija, bojeći se Solomona, usta i otide, i uhvati se za rogove oltaru. I javiše Solomonu govoreći: Eno, Adonija se uplašio od cara Solomona, i eno ga, uhvatio se za rogove oltaru i veli: Neka mi se zakune car Solomon da neće ubiti sluge svojega mačem. A Solomon reče: Ako bude pošten čovjek, ni dlaka s glave njegove neće pasti na zemlju; ali ako se nađe zlo na njemu, poginuće. I tako posla car Solomon, te ga dovedoše od oltara; i kad dođe, pokloni se caru Solomonu; a Solomon mu reče: Idi kući svojoj.“ 1. Carevima 1:16, 23, 31, 53, Wycliffe Bible (WYC)

„I dođe Vitsaveja k caru Solomonu da mu govori za Adoniju; a car usta i srete je i pokloniv joj se, sjede na svoj prijesto i zapovjedi te namjestiše stolicu materi njegovoj, i ona sjede njemu s desne strane.“ 1. Carevima 2:19

„A kad s druge strane vidješe sinovi proročki, koji bijahu u Jerihonu, rekoše: Počinu duh Ilijin na Jeliseju. I sretoše ga i pokloniše mu se do zemlje.“ 2. Carevima 2:15

„A kad dođe k čovjeku Božijemu na goru, zagrli mu noge, a Gijezije pristupi da je otjera; ali čovjek Božji reče: Ostavi je, jer joj je duša u jadu, a Gospod sakri od mene i ne javi mi. A ona reče: Jesam li iskala sina od gospodara svojega? Nijesam li kazala: Nemoj me varati? A on reče Gijeziju: Opaši se i uzmi štap moj u ruku, pa idi; ako sretneš koga, nemoj ga pozdravljati, i ako te ko pozdravi, nemoj mu odgovarati, i metni moj štap na lice djetetu. A mati djetinja reče: Tako da je živ Gospod i tako da je živa duša tvoja, neću te se ostaviti. Tada on usta i pođe za njom. A Gijezije otide naprijed i metnu štap na lice djetetu, ali ne bi glasa ni osjećanja. Tada se vrati preda nj i javi mu govoreći: Ne probudi se dijete. I Jelisej uđe u kuću i, gle, dijete mrtvo leži na njegovoj postelji. I ušav zatvori se s djetetom i pomoli se Gospodu. Potom stade na postelju i leže na dijete metnuv usta svoja na usta djetetu, i oči svoje na oči njegove, i dlanove svoje na njegove dlanove, i pruži se nad njim, te se zagrija tijelo djetetu. Potom usta, i prijeđe po kući jednom tamo i jednom amo, potom otide opet i pruži se nad djetetom. I kihnu dijete sedam puta i otvori dijete oči svoje. Tada dozva Gijezija i reče mu: Zovi Sunamku. I on je dozva, te dođe k njemu. I on joj reče: Uzmi sina svojega. I ona ušavši pade k nogama njegovijem i pokloni mu se do zemlje, i uzevši sina svojega otide.“ 2. Carevima 4:27, 32, 37

„A kad umrije Jodaj, dođoše knezovi Judini i pokloniše se caru; tada ih posluša car,“ 2. Dnevnika 24:17

„Ovako veli Gospod Gospod: Evo, podignuću ruku svoju k narodima, i k plemenima ću podignuti zastavu svoju, i donijeće sinove tvoje u naručju, i kćeri tvoje na ramenima će se nositi. I carevi će biti hranitelji tvoji i carice njihove tvoje dojkinje, i klanjaće ti se licem do zemlje, i prah s nogu tvojih lizaće, i poznaćeš da sam ja Gospod, i da se neće osramotiti oni koji mene čekaju.“ Isaija 49:22-23, AV

„I sinovi onijeh koji su te mučili doći će k tebi klanjajući se, i svi koji te preziraše padaće k stopalima nogu tvojih, i zvaće te gradom Gospodnjim, Sionom Sveca Izrailjeva.“ Isaija 60:14, AV

„Tako govori Sveti, Istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvara i niko neće zatvoriti, i koji zatvara i niko neće otvoriti. Znam djela tvoja; evo, otvorio sam vrata pred tobom koja niko ne može zatvoriti; jer malo snage imaš, a održao si moju riječ, i nisi se odrekao Imena moga. Evo, dajem ti iz sinagoge satanine one koji govore za sebe da su Judejci a nisu, nego lažu; evo, učiniću da oni dođu i da se poklone pred nogama tvojim, i da znaju da te ja ljubim.“ Otkrivenje 3:7-9, AV

U sledećem nastavku pokazaću gde je pojedincima ukazivano avad ili douleuo, hebrejska i grčka reč za služiti: Poštovanje svetitelja, 2. deo (https://www.samshmnthelogy.net/post/veneration-of-the-saints-pt-2).

Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski citati su preuzeti iz New King James Version (NKJV) Svetog pisma.