Poštovanje svetitelja, 2. deo · Apologetizam by Sam Shamoun

Nastavljam odande gde sam prethodno stao: Poštovanje svetitelja, 1. deo (https://www.samshmnthelogy.net/post/veneration-of-the-saints-pt-1).

Ovde ću navesti primere u kojima Bog dopušta, a u nekim slučajevima čak i zahteva, da se određenim pojedincima služi, pri čemu se upotrebljavaju upravo isti ključni hebrejski (avad) i grčki (douleuo) izrazi koji se koriste u vezi sa služenjem Bogu.

Na primer, iako Bog strogo osuđuje da se drugima služi kao bogovima pored njega,

„Tada reče Bog sve ove riječi govoreći: Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih Bogova uza me. Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene;“ Izlazak 20:1-5

„Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene;“ Izlazak 20:5 LXX

„Ali tada ne znajući Boga, robovaste bogovima koji to po prirodi nisu.“ Galatima 4:8

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

Gospod dopušta da onima koje on poštuje i uzvisuje služe drugi:

„I Isak se moljaše Gospodu za ženu svoju, jer bješe nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudnje Reveka žena njegova. Ali udarahu jedno o drugo djeca u utrobi njezinoj, te reče: Ako je tako, na što sam? I otide da pita Gospoda. A Gospod joj reče: Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugoga naroda, i veći će služiti manjemu.“ Postanje 25:21-23

„i veći će služiti manjemu.“ LXX

„Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje, a blagosloven koji tebe uzblagosilja! A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakov otide ispred Isaka oca svojega, u taj čas dođe Isav brat njegov iz lova. Pa zgotovi i on jelo i unese ocu svojemu, i reče mu: Ustani, oče, da jedeš što ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja. A Isak otac njegov reče mu: Ko si ti? A on reče: Ja, sin tvoj, prvenac tvoj, Isav. Tada se prepade Isak i reče: Ko? Pa gdje je onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh prije nego ti dođe, i blagoslovih ga? On će i ostati blagosloven. A kad ču Isav riječi oca svojega, vrište iza glasa i ožalosti se veoma, i reče ocu svojemu: Blagoslovi i mene, oče. A on mu reče: Dođe brat tvoj s prijevarom i odnese tvoj blagoslov. A Isav reče: Pravo je što mu je ime Jakov, jer me već drugom prevari. Prvenaštvo mi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Potom reče: Nijesi li i meni ostavio blagoslov? A Isak odgovori i reče Isavu: Eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braću njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ukrijepih ga; pa šta bih sada tebi učinio, sine? A Isav reče ocu svojemu: Eda li je samo jedan blagoslov u tebe, oče? Blagoslovi i mene, oče. I stade iza glasa plakati Isav. A Isak otac njegov odgovarajući reče mu: Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo. Ali ćeš živjeti od mača svojega, i bratu ćeš svojemu služiti; ali će doći vrijeme, te ćeš pošto se naplačeš, skršiti jaram njegov s vrata svojega.“ Postanje 27:29, 40

„Izgovori David Gospodu riječi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove; I reče: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj. Bog je stijena moja, u njega ću se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utočište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile. Prizivam Gospoda kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih. Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne. U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju. Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi. Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje odskakaše od njega. Savi nebesa i siđe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem. I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem. Od mraka načini oko sebe šator, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh. Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje. Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj. Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih. Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh. Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuče me iz vode velike. Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jači od mene. Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio. Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih dariva me. Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega. Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe. I bih mu vjeran, i čuvah se od bezakonja svojega. Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti mojoj pred očima njegovima. Sa svetima postupaš sveto, s čovjekom vjernijem vjerno; S čistijem čisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu. Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oči svoje i ponižavaš ih. Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju. S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skačem preko zida. Put je Božji vjeran, riječ Gospodnja čista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj. Jer ko je Bog osim Gospoda? I ko je stijena osim Boga našega? Bog je krjepost moja i sila moja, i čini da mi je put bez mane. Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me. Uči ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje. Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja čini me velika. Širiš korake moje poda mnom, te se ne omiču gležnji moji. Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraćam se dokle ih ne istrijebim. I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje. Jer me ti opasuješ snagom za boj; koji ustanu na me, obaraš ih poda me. Neprijatelja mojih pleći ti mi obraćaš, i potirem nenavidnike svoje. Obziru se, ali nema pomagača; viču ka Gospodu, ali ih ne sluša. Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmećem. Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, čuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi. Tuđini laskaju mi, čujući pokoravaju mi se.“ 2. Samuilova 22:1-2, 44-45

„narod kojega ne poznavah služi mi.“ LXX

„Jer narod i carstvo, koje ti ne bi služilo, poginuće; takvi će se narodi sasvijem zatrti.“ Isaija 60:12

„Jer narod i carstvo, koje ti ne bi služilo, poginuće“ LXX

Zadivljujuće je to što je Bog čak zapovedio narodima da služe caru Vavilona, uprkos njegovom paganstvu!

„I Godolija se zakle njima i ljudima njihovijem i reče: Ne bojte se službe Haldejima; sjedite u zemlji i služite caru Vavilonskom, i biće vam dobro.“ 2. Carevima 25:24

„sjedite u zemlji i služite caru Vavilonskom, i biće vam dobro.“ LXX

„I sva će ta zemlja biti pustoš i čudo, i ti će narodi služiti caru Vavilonskom sedamdeset godina.“ Jeremija 25:11

„ti će narodi služiti caru Vavilonskom sedamdeset godina.“ LXX

„Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Gvozden ću jaram metnuti na vrat svijem tijem narodima da služe Navuhodonosoru, caru Vavilonskom, i služiće mu, dao sam mu i zvijerje poljsko.“ Jeremija 28:14 – Up. 27:6-17

Nadahnuti novozavetni spisi čak podstiču vernike koji su robovi da služe zemaljskim gospodarima, kao izraz svoje službe vaskrslom Gospodu i Gospodaru:

„Robovi, budite poslušni svojim gospodarima po tijelu, kao Hristu, sa strahom i trepetom, u prostoti srca svojega, Ne radeći samo prividno kao da ugađate ljudima, nego kao sluge Hristove, tvoreći volju Božiju od srca, Služeći dragovoljno kao Gospodu, a ne kao ljudima, 3najući da će svaki ako što dobro učini, to primiti od Gospoda, bio rob ili slobodnjak. I vi, gospodari, činite to isto njima, bez prijetnje, znajući da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima, a On ne gleda ko je ko.“ Efescima 6:5-9

„Robovi, budite poslušni u svemu vašim gospodarima po tijelu, ne radeći samo pritvorno kao da ljudima ugađate, nego u prostoti srca, bojeći se Boga. I sve što god činite, od srca činite, kao Gospodu, a ne kao ljudima, Znajući da ćete od Gospoda primiti kao nagradu nasljedstvo, jer Gospodu Hristu služite.“ Kološanima 3:22-24

Ako je tako sa nesavršenim ljudskim bićima koja su podložna greškama, koliko se to više odnosi na vernike koji su sada proslavljeni i usavršeni u nebeskom prisustvu Gospoda Isusa Hrista?

„Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela, Svečanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika, I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.“ Jevrejima 12:22-24

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

Biblijski citati preuzeti su iz Ovlašćenog prevoda kralja Džejmsa (AV) Svetog pisma.

DALJE ČITANJE

Poštovanje ikona: nebiblijska tradicija ili biblijska istina?

IKONE U RANOJ CRKVI