Da li Kuran potvrđuje Bibliju i kanonska jevanđelja?
Kod pojedinih muslimanskih učenjaka i/ili apologeta naići će se na tvrdnju da muslimansko sveto pismo nikada ne pominje ni Bibliju ni kanonska jevanđelja. Ono što Kuran potvrđuje jeste izvorna Tora data Mojsiju i Jevanđelje spušteno Isusu, a ne Stari ili Novi zavet koje poseduju Jevreji i hrišćani (ili tako bar glasi taj argument).
Ovi prigovori previđaju činjenicu da termin Biblija dolazi od latinskog izraza Biblia i jednostavno znači Knjiga. Stoga, umesto da očekujemo da arapski Kuran koristi latinsku reč da označi Pisma koja su posedovali Jevreji i hrišćani, pre bismo očekivali da upotrebi arapski ekvivalent izraza Biblia, naime termin Kitab, a upravo to i nalazimo:
„Jevreji govore: „Hrišćani nisu na pravom putu!“, a hrišćani kažu: „Jevreji nisu na pravom putu!“, a oni čitaju Knjigu.“ S. 2:113
Prema tome, kad god Kuran govori o Kitabu ili Knjizi koju su Jevreji i hrišćani čitali u Muhamedovo vreme, može se odnositi jedino na Svetu Bibliju, budući da je to jedina Knjiga koju su posedovali.
Time dolazim do svoje sledeće tačke. Jedna od funkcija Kurana jeste da potvrdi istinitost i pouzdanost svetih Pisama koja su kružila među Jevrejima i hrišćanima u Muhamedovo vreme:
„On tebi objavljuje Knjigu sa Istinom, koja potvrđuje prethodne, a objavio je i Toru i Jevanđelje,“ S. 3:3 (dr Kamal Omar https://www.islamawakened.com/quran/3/st48.htm)
„A tebi objavljujemo Knjigu, sa Istinom, da potvrdi knjige objavljene pre i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što objavljuje Allah i ne povodi se za njihovim prohtevima, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah hteo, On bi vas učinio sledbenicima jednog verozakona, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se takmičite ko će više da učini dobra; Allahu ćete svi da se vratite, pa će o onome u čemu ste se razilazili da vas obavesti.“ (P). (Muhammad Ahmed – Samira S. 5:48 https://www.islamawakened.com/quran/5/st19.htm)
Ove verzije predstavljaju najtačniji prevod arapskog teksta, jer je to doslovno značenje izraza ma bayna yadayhi („između njegovih ruku“). Evo još jednog prevoda Kurana 5:48:
„A tebi objavljujemo Knjigu, sa Istinom, da potvrdi knjige objavljene pre i da nad njima bdi.“ (The Qur’an – A New Translation, Tarif Khalidi [Viking Penguin, a member of Penguin Group (USA) Inc., prvo američko izdanje 2008], str. 89; podebljano isticanje je moje)
Dakle, islamsko sveto pismo svedoči da je Muhamed bio poslat da potvrdi kako su jevrejska i hrišćanska Pisma koja su mu bila dostupna neiskvarena Božja otkrivenja.
Pokojni muslimanski učenjak i prevodilac Kurana Muhamed Asad priznao je da je to osnovno značenje idiomatskog izraza ma bayna yadayhi, iako se svojski trudio da otkloni implikacije koje taj izraz ima po Muhamedovo viđenje autentičnosti i pouzdanosti Svete Biblije. Obratite pažnju na to šta je napisao povodom Kurana 3:3:
3 Većina komentatora smatra da ma bayna yadayhi – doslovno „ono što je između njegovih ruku“ – ovde označava „otkrivenja koja su došla pre njega“, tj. pre Kurana. Ovo tumačenje, međutim, nije sasvim ubedljivo. Iako nema ni najmanje sumnje da se u ovom kontekstu zamenički oblik ma odnosi na ranija otkrivenja, A NAROČITO NA BIBLIJU (kao što je očigledno iz paralelne upotrebe navedenog izraza na drugim mestima u Kuranu), idiomatski izraz ma bayna yadayhi sam po sebi ne znači „ono što je došlo pre njega“ – to jest, vremenski – nego pre (kao što sam istakao u suri 2, napomena 247) „ONO ŠTO LEŽI OTVORENO PRED NJIM“. Budući, međutim, da se zamenica „njim“ ovde odnosi na Kuran, metaforički izraz „između njegovih ruku“ ili „pred njim“ nikako ne može upućivati na „znanje“ (kao što je slučaj u 2:255), već se očigledno mora odnositi na objektivnu stvarnost sa kojom je Kuran „suočen“: to jest, na nešto što je bilo VREMENSKI ISTOVREMENO sa objavom Kurana. E sad, sve to, uzeto zajedno (a) sa činjenicom – koja se u Kuranu često naglašava i koju je otada utvrdila objektivna nauka – da je tokom milenijuma Biblija bila podvrgnuta znatnim i često proizvoljnim izmenama, i (b) sa činjenicom da se mnogi zakoni izloženi u Kuranu razlikuju od biblijskih zakona, snažno nas navodi na zaključak da se „potvrda“ Biblije od strane Kurana može odnositi samo na osnovne istine koje se u njoj još uvek naziru, a ne na njeno vremenski uslovljeno zakonodavstvo niti na njen sadašnji tekst – drugim rečima, na potvrdu onoga što je od njenih osnovnih učenja preostalo u vreme objave Kurana: a upravo to izraz ma bayna yadayhi izražava kako u ovom kontekstu, tako i u 5:46 i 48 ili u 61:6 (gde se odnosi na to da Isus potvrđuje istinitost „onoga što je još preostalo [tj. za njegovog života] od Tore“). (Asad, The Message of the Qur’an [Dar Al-Andalus, Gibraltar, pretisak 1994]; podebljano i verzalno isticanje je moje)
Budući da su jedina Pisma koja su ove zajednice imale u Muhamedovo vreme bile knjige Starog, odnosno Novog zaveta, to znači da je deo Muhamedove misije bio da posvedoči kako su upravo to otkrivenja koja je Bog spustio i sačuvao. Prema tome, Kuran sasvim izvesno pominje i potvrđuje Svetu Bibliju koju su Jevreji i hrišćani oduvek posedovali.
To objašnjava zašto je sledeći musliman reč Tora preveo kao Stari zavet, a Indžil kao Novi zavet/Biblija:
„On tebi objavljuje Knjigu sa Istinom, koja potvrđuje prethodne, a objavio je i Toru i Jevanđelje, još pre kao putokaz ljudima, a objavio je i ono što rastavlja istinu od zablude (Kur'an). Onima koji u Allahove reči i znakove ne veruju, pripada teška patnja, a Allah je silan i žestoko kažnjava.“ S. 3:3-4 (Muhammad Ahmed – Samira https://www.islamawakened.com/quran/3/st19.htm)
„A otkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Toru, u kojoj su Allahovi propisi? Oni ni posle tvoje presude ne bi bili zadovoljni, i oni nisu vernici. Mi smo objavili Toru u kojoj je uputa i svetlo. Po njoj su Jevrejima sudili verovesnici koji su bili poslušni Allahu, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamenjujte Moje reči za nešto što malo vredi! A oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su, zaista, nevernici. Mi smo im u njoj propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uvo za uvo, i zub za zub, i za rane je odmazda, a onaj ko od odmazde odustane, biće mu to iskupljenje od greha. Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, zaista, su nepravednici. Posle njih smo Isusa, Marijinog sina, poslali, koji je priznavao Toru objavljenu pre njega, a njemu smo dali Jevanđelje, u kome je bila uputa i svetlo, i da potvrdi Toru, objavljenu pre njega, u kojoj je, takođe, bila uputa i pouka bogobojaznima, i sledbenicima Jevanđelja smo bili naredili da sude prema onome što je objavio Allah u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je objavio Allah - zaista su prema Allahu nepokorni.“ S. 5:43-47 Ahmed – Samira
„„onima koji će da slede Poslanika, Verovesnika, koji neće da zna ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tori i Jevanđelju, nalaze zapisanog“…“ S. 7:157 (Ahmed – Samira https://www.islamawakened.com/quran/7/st19.htm)
I sam Muhamed Asad preveo je reč Kitab kao Biblija, a Toru kao Stari zavet:
„„Jedna njihova grupa uvija svoje jezike čitajući Knjigu, da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige.“…“ S. 3:78 (Muhammad Asad, The Message of the Qur’an https://www.islamawakened.com/quran/3/st20.htm)
„„O vi kojima je data Knjiga“… „O vi kojima je data Knjiga“…“ S. 5:15, 19 (Asad https://www.islamawakened.com/quran/5/st20.htm)
„… „Mi smo ubacili među njima neprijateljstvo i mržnju“… „A da oni kojima je data Knjiga veruju i čuvaju se, Mi bismo prešli preko njihovih ružnih postupaka i sigurno bismo ih uveli u rajske bašte uživanja.“ S. 5:64-65
Reci: „O vi kojima je data Knjiga, vi niste ni na čemu ako se ne budete pridržavali Tore i Jevanđelja i onoga što vam objavljuje vaš Gospodar“ S. 5:68
„„Oni kojima je data Knjiga traže od tebe da im sa neba spustiš Knjigu.“…“ S. 4:153 (Asad https://www.islamawakened.com/quran/4/st20.htm)
Sledeći muslimanski prevodioci učinili su isto:
„Posle njih smo Isusa, Marijinog sina, poslali, koji je priznavao Toru objavljenu pre njega, a njemu smo dali Jevanđelje, u kome je bila uputa i svetlo, i da potvrdi Toru, objavljenu pre njega, u kojoj je, takođe, bila uputa i pouka bogobojaznima,“ S. 5:46 (T. B. Irving http://almubin.tripod.com/irving.htm)
„„Allah je otkupio od vernika njihove živote i njihove imovine u zamenu za Raj koji će im podariti. Oni će da se bore na Allahovom putu, pa da u borbi ubijaju i budu ubijeni. On je to, zaista, obećao u Tori, Jevanđelju i Kur'anu. A ko od Allaha doslednije ispunjava svoje obećanje?“…“ S. 9:111 Irving
„A kada Isus, Marijin sin, reče:“O sinovi Izrailjevi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim pre mene objavljenu Toru i da vam donesem radosnu vest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će posle mene doći”, i kad im je doneo jasne dokaze, oni rekoše:“Ovo je očigledna vradžbina!”“ S. 61:6 Irving
„Oni kojima je Tora data da je slede, a zatim je ne slede, slični su magarcu koji nosi knjige.“ S. 62:5 Irving
„„Oni kojima smo dali Knjigu“…“ S. 2:146 (Muhammad Sarwar http://almubin.tripod.com/mdsarwar.htm)
„„O vi koji verujete, verujte u Allaha i Njegovog Poslanika, i u Knjigu koju On objavljuje Svome Poslaniku i u knjige koje je objavio pre. A onaj koji ne bude verovao u Allaha, i u Njegove anđele, i u Njegove knjige, i u Njegove poslanike, i u Poslednji dan - daleko je zalutao.“ S. 4:136 Sarwar
„… „a tebi ne dolaze; koji izvrću smisao reči“…“ S. 5:41 Sarwar
„… „A oni kojima smo dali Knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje tvoj Gospodar sa istinom“…“ S. 6:114 Sarwar
„… „on potvrđuje ono što je objavljeno pre njega i objašnjava propise“…“ S. 10:37 Sarwar
„„Oni kojima smo dali Knjigu pre Kur'ana, veruju u njega,““ S. 28:52 Sarwar
„„A oni koji ne veruju govore: „Mi nećemo da verujemo u ovaj Kur'an niti u Knjige pre njega!““…’“ S. 34:31 Sarwar
„… „da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga“…“ S. 57:16 Sarwar
„… „I neka sledbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat neće da dobiju“…“ S. 57:29 Sarwar
Prethodno takođe pobija muslimansku tvrdnju da Jevanđelje koje Kuran ima u vidu nije isto ono što i četiri kanonska jevanđelja. Naposletku, budući da sam Kuran kaže da je „spušten“ da posvedoči o pouzdanosti i nadahnutosti onih Pisama koja su Jevreji i hrišćani posedovali upravo u to vreme, to dokazuje da se on ne može odnositi na neko izgubljeno Jevanđelje, već mora imati u vidu upravo ona jevanđelja koja se nalaze u Novom zavetu.
Štaviše, jedan od najranijih izvora o Muhamedovom životu ide čak dotle da Jovanovo jevanđelje poistovećuje sa pisanim zapisom upravo onog Jevanđelja koje je Bog dao Isusu da ga prenese svojim sledbenicima!
„Među onim što je do mene doprlo o tome šta je Isus, sin Marijin, izrekao u Jevanđelju koje je primio od Boga za sledbenike Jevanđelja, primenjujući izraz kojim se opisuje Božji poslanik, jeste sledeće. To je izvučeno IZ ONOGA ŠTO JE APOSTOL JOVAN ZAPISAO ZA NJIH KADA IM JE NAPISAO JEVANĐELJE PO ZAVEŠTANJU ISUSA, SINA MARIJINOG: ’Ko mene mrzi, mrzi i Gospoda. I da nisam u njihovom prisustvu činio dela koja niko drugi pre mene nije činio, ne bi imali greha; ali sada su naduveni od gordosti i misle da će nadvladati mene, a i Gospoda. Ali mora se ispuniti reč koja stoji u zakonu: „Mrzeli su me bez razloga“ (tj. bez povoda). A kada dođe Utešitelj, koga će vam Bog poslati od Gospoda, i duh istine koji će izaći od Gospoda, on (će) svedočiti o meni, a i vi, jer ste bili sa mnom od početka. Ovo sam vam govorio da ne biste bili u sumnji.’
„Munahhemana (Bog ga blagoslovio i sačuvao!) na sirijskom je Muhamed; na grčkom je paraklit.“ (The Life of Muhammad: A Translation of Ibn Ishaq’s Sirat Rasul Allah, sa uvodom i napomenama Alfreda Gijoma [Oxford University Press, Karachi, deseti otisak 1995], str. 103-104; podebljano i verzalno isticanje je moje)
Gorenavedeni muslimanski biograf citira Jovana 15:23-16:1 i kaže da je to uzeto iz Hristovog Jevanđelja koje je Jovan zapisao za Isusove sledbenike! I obratite pažnju na to da nijednom ne kaže da je baš to jevanđelje iskvareno ili nepouzdano.
Ono što ovo čini prilično ironičnim jeste to što je upravo to jevanđelje ono koje muslimanski polemičari neprestano napadaju, idući čak dotle da citiraju liberalne biblijske kritičare i pogrešno navode konzervativne naučnike kako bi naveli ljude da posumnjaju u istorijsku verodostojnost tog jevanđelja!
Kuran čak aludira na jednu Hristovu parabolu koja se nalazi samo u Jevanđelju po Marku:
… „A u Jevanđelju: oni su kao biljka kad svoj izdanak izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i uspravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sejača - da bi On sa vernicima ojadio nevernike“… S. 48:29 Sher Ali
Uporedite to sada sa onim što je Marko napisao:
„I govoraše im: Tako je Carstvo Božije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju; I spava i ustaje noću i danju; i sjeme niče i raste, da on i ne zna. Jer zemlja sama od sebe donese najprije travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. A kad sazri rod, odmah pošalje srp; jer nasta žetva.“ Marko 4:26-29, Modern English Version (MEV)
Sledeći muslimanski prevodioci nisu imali problem da priznaju da se Kuran zaista poziva na navedeni Markov odlomak:
Poređenje u Jevanđelju govori o tome kako se dobro seme seje i postepeno raste, čak i mimo očekivanja sejača: „sjeme niče i raste, da on i ne zna. Jer zemlja sama od sebe donese najprije travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.“; MARKO, iv 27-28 … (Yusuf Ali, The Holy Qur’an – Meaning and Translation, str. 1400, nap. 4917; podebljano i verzalno isticanje je moje)
Ova parabola nalazi se u jednoj propovedi proroka Isusa koja je zabeležena u Novom zavetu, ovako:
„„I govoraše im: Tako je Carstvo Božije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju; I spava i ustaje noću i danju; i sjeme niče i raste, da on i ne zna. Jer zemlja sama od sebe donese najprije travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. A kad sazri rod, odmah pošalje srp; jer nasta žetva.“ [Up. Marko 4:26-29]. „I govoraše: Sa čime ćemo uporediti Carstvo Božije? Ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati? Ono je kao zrno gorušično koje kad se posije u zemlju, manje je od sviju sjemena na zemlji; A kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu i ptice nebeske boraviti.“ [Up. Marko 4:30-32].“
Poslednji deo ove propovedi nalazi se i kod Mateja, 13:31-32. (S. Abul A’la Maududi, Meaning of the Qur’an, tom V, engleski prevod A. A. Kamal, M. A. [Islamic Publications (Pvt.) Limited, 13-E, Shahalam Market, Lahore-8 Pakistan], str. 67, nap. 56; podvučeno isticanje i komentari u uglastim zagradama su moji)
Tako imamo dodatnu potvrdu da Kuran zaista priznaje kanonska jevanđelja kao pisano uobličenje upravo onog Jevanđelja koje je Bog objavio kroz Gospoda Isusa!
A postoji i vrlo dobro objašnjenje zašto Kuran govori o Jevanđelju, u jednini, a ne o jevanđeljima, u množini:
„Izgleda da su vrlo rano četiri jevanđelja bila sjedinjena u jednu zbirku. Morala su biti sabrana vrlo brzo nakon pisanja Jevanđelja po Jovanu. Ta četvorostruka zbirka bila je izvorno poznata kao ’Jevanđelje’, u jednini, a ne kao ’Jevanđelja’, u množini; postojalo je samo jedno Jevanđelje, ispripovedano u četiri zapisa, koji su se razlikovali kao ’po Mateju’, ’po Marku’ i tako dalje. Oko 115. godine posle Hrista Ignjatije, episkop antiohijski, poziva se na ’Jevanđelje’ kao na autoritativan spis, a budući da je poznavao više od jednog od četiri ’jevanđelja’, sasvim je moguće da pod ’Jevanđeljem’ sans phrase misli na četvorostruku zbirku koja je nosila to ime.“ (Bruce, The New Testament Documents: Are They Reliable? [InterVarsity Press; Downers Grove IL., pretisak 1992], POGLAVLJE III – KANON NOVOG ZAVETA, str. 23; podebljano isticanje je moje)
Stoga, ako muslimani nameravaju da budu pošteni prema sopstvenom verskom tekstu i prema istoriji, moraju prihvatiti da Jevanđelje koje je Alah objavio Isusu, Jevanđelje kojem je Muhamed imao pristup i koje je potvrdio kao istinito, nije ništa drugo do nadahnuti spisi Novog zaveta, a naročito četiri kanonska jevanđelja. Jednostavno ne postoji način da se to porekne na istorijskim osnovama (osim, naravno, ako je neko spreman da zanemari istoriju, čemu su muslimanski polemičari skloni).
Zaključno, suprotno tvrdnjama pojedinih muslimanskih apologeta, Kuran pominje Bibliju i zaista potvrđuje kanonska jevanđelja kao upravo ona otkrivenja koja je Bog spustio Jevrejima, odnosno hrišćanima.