Stihovi Starog zaveta o paklu u Bibliji kralja Džejmsa

Autorizovani prevod kralja Džejmsa (AV) Svetog pisma dve različite reči prenosi rečju pakao, naime hebrejski izraz Šeol (grčki – Had) i grčki izraz Gehena.

Šeol/Had se obično odnosi na boravište bestelesnih mrtvih, na mesto na koje odlaze duhovi/duše preminulih kada telesno umru. U pojedinim slučajevima to jednostavno znači zajednički grob. I sve do Isusovog telesnog vaskrsenja i vaznesenja na nebo svi su odlazili u to duhovno mesto/dimenziju, pri čemu su pravednici bili u stanju mira i blaženstva, nasuprot zlima koji podnose muku i mučenje dok tamo ostaju do poslednjeg dana (up. Postanje 15:15; 25:8-9; 1. Samuilova 28:11-19; Luka 16:19-23).

Sada, međutim, tamo ulaze samo duhovi/duše zlih, dok duhovi/duše pravednika odlaze da budu sa vaskrslim Gospodom na nebu (up. 2. Korinćanima 5:1-10; Filipljanima 1:21, 23; Jevrejima 12:22-24; Otkrivenje 6:9-11). Gehena je, s druge strane, mesto u koje se šalju i telo i duh/duša čoveka da iskuse kaznu bez kraja, nakon opšteg vaskrsenja i sudnjeg dana (up. Matej 10:28; Marko 9:43-49; Otkrivenje 14:9-11; 19:20; 20:10-15).

Uz sve rečeno, pozivamo čitaoce da uporede kako AV prenosi sledeće starozavetne odlomke sa drugim prevodima Biblije i da procene da li ovi tekstovi aluziraju na ta duhovna boravišta koja AV naziva Paklom, ili se na njih neposredno odnose.

„Jer se oganj razgorio u gnjevu mojem, i gorjeće do najdubljega pakla; spaliće zemlju i rod njezin, i popaliće temelje brdima.“ Ponovljeni zakoni 32:22

„Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne.“ 2. Samuilova 22:5-6

„Možeš li ti tajne Božije dokučiti, ili dokučiti savršenstvo Svemogućega? To su visine nebeske, šta ćeš učiniti? Dublje je od pakla, kako ćeš poznati? Duže od zemlje, šire od mora.“ Jov 11:7-9

„Otkriven je pakao pred njim; niti ima pokrivača pogibli.“ Jov 26:6

„Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik. Vratiće se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga;“ Psalam 9:16-17

„Jer nećeš ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da Svetac tvoj vidi trulenje.“ Psalam 16:10

„Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju. Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti. Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj koji proždire, i živo ugljevlje odskakaše od njega. Savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem. Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetra. Od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh. Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. Zagrmje na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje. Pusti strijele svoje i razmetnu ih; silu munja i rasu ih. I pokazaše se izvori vodeni, i pokriše se temelji vasioni od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega. Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuče me iz vode velike. Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jači od mene. Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio.“ Psalam 18:4-19

„Neka ih ugrabi smrt, neka živi siđu u pakao, jer je zločinstvo u stanu njihovu i u njima.“ Psalam 55:15

„Jer je milost tvoja velika nada mnom, i izvadio si dušu moju iz pakla najdubljega.“ Psalam 86:13

„Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si. Da se dignem na krilima od zore i preselim se na kraj mora: I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. Da rečem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene. Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan; mrak je kao vidjelo.“ Psalam 139:7-12

„Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini.“ Priče Solomonove 5:5

„Kuća je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne.“ Priče Solomonove 7:27

„A on ne zna da su ondje mrtvaci, i u dubokom grobu da su zvanice njezine.“ Priče Solomonove 9:18

„Pakao je i pogibao pred Gospodom, a kamoli srca sinova čovječijih. Podsmjevač ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima. Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh. Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslađuju se bezumljem. Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako. Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja. Čovjek gnjevljiv zameće raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svađu. Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta. Mudar je sin radost ocu, a čovjek bezuman prezire mater svoju. Bezumlje je radost bezumniku, a razuman čovjek hodi pravo. Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika. Raduje se čovjek odgovorom usta svojih, i riječ u vrijeme kako je dobra! Put k životu ide gore razumnome da se sačuva od pakla ozdo.“ Priče Solomonove 15:11, 24 – up. Otkrivenje 9:11

„Grob i propast nigda se ne mogu zasititi, tako oči čovječije nigda nijesu site.“ Priče Solomonove 27:20 – up. Otkrivenje 9:11

„Zato se narod moj odvede u ropstvo što ne znaju, i koje poštuje gladuju, i ljudstvo njegovo gine od žeđi. Zato se raširio grob i razvalio ždrijelo svoje preveć, i sići će u nj slava njegova i mnoštvo njegovo i vreva njegova i koji se vesele u njemu. I pognuće se prost čovjek, i visoki će se poniziti, i ponosite oči oboriće se; Gospod nad vojskama uzvisiće se sudom, i Bog sveti posvetiće se pravdom.“ Isaija 5:13-16

„Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad dođeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestola njihovijeh sve careve narodne. Svi će progovoriti i reći tebi: I ti li si iznemogao kao mi? Izjednačio se s nama? Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivač. Kako pade s neba, zvijezdo Danice, kćeri zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode? A govorio si u srcu svom: Izaći ću na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj; Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s Višnjim. A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu. Koji te vide pogledaće na te, i gledaće te govoreći: To li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva, Koji je vaseljenu obraćao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? Roblje svoje nije otpuštao kući? Svi carevi narodni, svikoliki, leže slavno, svaki u svojoj kući. A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, mačem pobodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogažen strv. Nećeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka. Pripravite pokolj sinovima njegovijem za bezakonje otaca njihovijeh da se ne podignu i ne naslijede zemlje i ne napune vaseljene gradovima.“ Isaija 14:9-21

„Zato slušajte riječ Gospodnju, ljudi podsmjevači, koji vladate narodom što je u Jerusalimu. Što rekoste: Uhvatismo vjeru sa smrću, i ugovorismo s grobom; kad zađe bič kao povodanj, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi utočište, i za prijevaru zaklonismo se; Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja mećem u Sionu Kamen, Kamen izabran, Kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd; ko vjeruje neće se plašiti. I izvršiću sud po pravilu i pravdu po mjerilima; i grad će potrti lažno utočište i voda će potopiti zaklon. I vjera vaša sa smrću uništiće se, i ugovor vaš s grobom neće ostati, a kad zađe bič kao povodanj, potlačiće vas. Čim zađe, odnijeće vas, jer će zalaziti svako jutro, danju i noću, i kad se čuje vika, biće sam strah. Jer će odar biti kratak da se čovjek ne može pružiti, i pokrivač uzak da se ne može umotati. Jer će Gospod ustati kao na gori Ferasimu, razgnjeviće se kao u dolu Gavaonskom, da učini djelo svoje, neobično djelo svoje, da svrši posao svoj, neobičan posao svoj. Nemojte se, dakle, više podsmijevati da ne postanu jači okovi vaši, jer čuh od Gospoda Gospoda nad vojskama pogibao određenu svoj zemlji.“ Isaija 28:14-22

„Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba.“ Isaija 57:9

„Zato ovako veli Gospod Gospod: Što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom, Zato ga dadoh u ruku najsilnijemu među narodima da čini s njim što hoće, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu. I tuđinci, najljući između naroda, posjekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svijem dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svijem potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegova i ostaviše ga. Na izvaljenom panju njegovu stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovijem sve zvijeri poljske, Da se ne ponosi visinom svojom nijedno drvo kraj vode i ne diže vrha svojega među guste grane, i od svijeh što se natapaju da se nijedno ne uzda u se radi svoje veličine; jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji slaze u jamu. Ovako veli Gospod Gospod: U koji dan side u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim. Praskom padanja njegova ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji slaze u jamu; i utješiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta Edemska, što je najbolje i najljepše na Livanu, sva što se natapahu. I oni sidoše s njim u grob k onima što su pobijeni mačem, i mišica njegova, i koji sjeđahu u hladu njegovu među narodima. Na koje si među drvetima Edemskim nalik slavom i veličinom? Ali ćeš biti oboren s drvetima Edemskim u najdonji kraj zemlje, među neobrezanima ćeš ležati, s onima koji su pobijeni mačem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod.“ Jezekilj 31:10-18

„Potom dvanaeste godine, petnaesti dan istoga mjeseca, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: Sine čovječji, nariči za mnoštvom Misirskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu. Od koga si ljepši? Siđi i lezi s neobrezanima. Pašće posred pobijenijeh mačem, mač je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo. Govoriće mu najhrabriji junaci isred groba s pomoćnicima njegovijem, koji sidoše i leže neobrezani, pobijeni mačem. Ondje je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od mača. Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji zadavahu strah zemlji živijeh. Ondje je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji sidoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu.“

„Među pobijenima namjestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovu, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu, metnuti su među pobijene. Ondje je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živijeh. Ali ne leže među junacima koji padoše između neobrezanijeh, koji sidoše u grob s oružjem svojim, i metnuše mačeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovijem, ako i bijahu junaci strašni na zemlji živijeh. I ti ćeš se satrti među neobrezanima, i ležaćeš kod pobijenijeh mačem. Ondje je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti među pobijene mačem; leže među neobrezanima i s onima koji sidoše u jamu. Ondje su svi knezovi sjeverni i svi Sidonci, koji sidoše k pobijenima sa strahom svojim, stideći se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni mačem, i nose sramotu svoju s onima koji sidoše u jamu. Njih će vidjeti Faraon, i utješiće se za svijem mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni mačem, govori Gospod Gospod. Jer zadadoh svoj strah zemlji živijeh, i Faraon će i sve mnoštvo njegovo ležati među neobrezanima s onima koji su pobijeni mačem, govori Gospod Gospod.“ Jezekilj 32:17-32

„Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande će ih uzeti ruka moja; i da izađu na nebo, odande ću ih skinuti; I da se sakriju na vrh Karmila, naći ću ih i uzeću ih odande; i da se sakriju ispred mojih očiju na dno morsko, ondje ću zapovjediti zmiji da ih ujede; Da otidu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i ondje ću zapovjediti maču da ih pobije, i obratiću oči svoje njima na zlo, a ne na dobro.“ Amos 9:2-4

„Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik će od vjere svoje živ biti. A kako vino vara, takav je čovjek ohol, niti ostaje u stanu; jer raširuje duh svoj kao grob, i kao smrt je koja se ne može nasititi i zbira k sebi sve narode i skuplja k sebi sva plemena.“ Avakum 2:4-5

Ostale reference i/ili aluzije na oganj, jamu i/ili večnu kaznu uključuju sledeće:

„Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, I zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski.“ Postanje 19:24-25 – up. Judina 1:7

„Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: Reci zboru i kaži: Odstupite od šatora Korejeva i Datanova i Avironova. I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starješine Izrailjeve. I reče zboru govoreći: Odstupite od šatora tijeh bezbožnika, i ne dodijevajte se ničega što je njihovo, da ne izginete sa svijeh grijeha njihovijeh. I odstupiše sa svijeh strana od šatora Korejeva i Datanova i Avironova; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svojega sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s djecom svojom. Tada reče Mojsije: Ovako ćete poznati da me je Gospod poslao da činim sva ova djela, i da ništa ne činim od sebe: Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod; Ako li što novo učini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svijem što je njihovo, i siđu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda. A kad izgovori riječi ove, rasjede se zemlja pod njima, I otvorivši zemlja usta svoja, proždrije ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo. I tako siđoše sa svijem što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora. A svi Izrailjci koji bijahu oko njih, pobegoše od vike njihove, jer govorahu: Da nas ne proždre zemlja. I izađe oganj od Gospoda, i sažeže onijeh dvjesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad.“ Brojevi 16:23-35

„U grob će sići, počinuće sa mnom u grobu.“ Jov 17:16

„Da bi sačuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiđe na mač. I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešću, Tako da se životu njegovu gadi hljeb, i duši njegovoj jelo najmilije; Nestaje tijela njegova naočigled, i pomaljaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele, I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti. Ako ima glasnika, tumača, jednoga od tisuće, koji bi kazao čovjeku dužnost njegovu, Tada će se smilovati na nj, i reći će: Izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup. I pomladiće se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiće se na dane mladosti svoje, Moliće se Bogu, i pomilovaće ga, i gledaće lice njegovo radujući se, i uzvratiće čovjeku po pravdi njegovoj. Gledajući ljudi, reći će: Bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože. On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost. Gle, sve ovo čini Bog dva puta i tri puta čovjeku, Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.“ Jov 33:18-30

„Gospode, izveo si iz pakla dušu moju, i oživio si me da ne siđem u grob. Pojte Gospodu, sveci njegovi, i slavite sveto ime njegovo. Gnjev je njegov za trenuće oka, a do života milost njegova; večerom dolazi plač, a jutrom radost. I ja rekoh u dobru svom: Neću posrnuti dovijeka. Ti šćaše, Gospode, te gora moja stajaše tvrdo. Ti odvrati lice svoje, i ja se smetoh. Tada tebe, Gospode, prizivah, i Gospoda molih: „Kakva je korist od krvi moje da siđem u grob? Hoće li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju? Čuj, Gospode, i smiluj se na me; Gospode, budi mi pomoćnik.““ Psalam 30:3, 6-10

„Stavi na Gospoda breme svoje, i on će te potkrijepiti. Neće dati dovijeka pravedniku da posrne. Ti ćeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neće sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam.“ Psalam 55:22-23

„Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre pučina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega.“ Psalam 69:15

„Gospode Bože, Spasitelju moj, danju vičem i noću pred tobom. Nek izađe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu; Jer je duša moja puna jada, i život se moj primače paklu. Izjednačih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao čovjek bez sile, Kao među mrtve bačen, kao ubijeni koji leže u grobu, kojih se više ne sjećaš, i koji su od ruke tvoje daleko. Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu. Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me. Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaći. Oko moje usahnu od jada, vičem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje. Eda li ćeš na mrtvima činiti čudesa? Ili će mrtvi ustati i tebe slaviti? Eda li će se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truljenju? Eda li će u tami poznati čudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja? Ali ja, Gospode, k tebi vičem, i jutrom molitva moja sreta te. Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraćaš lice svoje od mene? Mučim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam. Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me. Optječu me svaki dan kao voda, stežu me odsvuda. Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.“ Psalam 88:1-18 – up. Otkrivenje 9:11

„Otrov onijeh što su oko mene, pogibao usta njihovijeh neka se obrati na njih. Neka padne na njih živo ugljevlje; neka ih on baci u oganj, u propasti, da ne ustanu. Čovjek jezičan neće se utvrditi na zemlji, nepravednoga će zloća uvaliti u pogibao.“ Psalam 140:9-11

„Pohitaj, usliši me; Gospode, nestaje duha mojega, nemoj odvratiti lica svojega od mene; jer ću biti kao oni koji odlaze u grob.“ Psalam 143:7

„Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; Ako bi rekli: Hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; Proždrijećemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu;“ Priče Solomonove 1:10-12

„A odmetnici i grješnici svi će se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuće. Jer ćete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste. Jer ćete biti kao hrast kojemu opada lišće i kao vrt u kom nema vode. I biće junak kao kučine i djelo njegovo kao iskra, i oboje će se zapaliti, i neće biti nikoga da ugasi.“ Isaija 1:28-31

„Strahota i jama i zamka pred tobom je, stanovniče zemaljski! I ko uteče čuvši za strahotu, pašće u jamu; a ko ižljeze iz jame, uhvatiće se u zamku; jer će se ustave na visini otvoriti i zatrešće se temelji zemlji. Sva će se zemlja razbiti, sva će se zemlja raspasti, sva će se zemlja uskolebati. Sva će se zemlja ljuljati kao pijan čovjek, i premjestiće se kao koliba, jer će joj otežati bezakonje njezino, te će pasti i neće više ustati. I u to će vrijeme pohoditi Gospod na visini vojsku visoku i na zemlji sve careve zemaljske. I skupiće se kao što se skupljaju sužnji u jamu, i biće zatvoreni u tamnicu, i poslije mnogo vremena biće pohođeni. I posramiće se mjesec i sunce će se zastidjeti kad Gospod nad vojskama stane carovati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojim proslavi se.“ Isaija 24:17-23 – up. Matej 24:29-31

„Grješnici u Sionu uplašiće se, drhat će spopasti licemjere, i reći će: Ko će nas ostati kod ognja koji proždire? Ko će nas ostati kod vječne žege?“ Isaija 33:14 – up. Matej 25:41

„Evo, na mir dođe mi ljut jad; ali tebi bi milo da izvučeš dušu moju iz jame pogibli, jer si bacio za leđa svoja sve grijehe moje. Jer neće grob tebe slaviti, neće te smrt hvaliti, i koji siđu u grob ne nadaju se tvojoj istini. Živi, živi, oni će te slaviti kao ja danas: otac će sinovima javljati istinu tvoju.“ Isaija 38:17-19

„Vidjećete i obradovaće se srce vaše i kosti će se vaše pomladiti kao trava, i znaće se ruka Gospodnja na slugama njegovijem i gnjev na neprijateljima njegovijem. Jer, gle, Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda. Koji se osveštavaju i koji se očišćaju u vrtovima jedan za drugim javno, koji jedu meso svinjeće i stvari gadne i miše, svi će izginuti, veli Gospod. A ja znam djela njihova i misli njihove, i doći će vrijeme, te ću sabrati sve narode i jezike, i doći će i vidjeće slavu moju. I postaviću znak na njih, i poslaću između njih koji se spasu k narodima u Tarsis, u Ful i Lud, koji natežu luk, u Tuval i u Javan i na daljna ostrva, koja ne čuše glasa o meni niti vidješe slave moje, i javljaće slavu moju po narodima. I svu će braću vašu iz svijeh naroda dovesti Gospodu na dar na konjima i na kolima i na nosilima i na mazgama i na kamilama ka svetoj gori mojoj u Jerusalim, veli Gospod, kao što prinose sinovi Izrailjevi dar u čistu sudu u dom Gospodnji. I između njih ću uzeti sveštenike i Levite, veli Gospod. Jer kao što će Nova nebesa i Nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše. I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod. I izlaziće i gledaće mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti, i biće gad svakom tijelu.“ Isaija 66:14-17, 22-24 – up. Marko 9:43-48; 2. Solunjanima 1:5-10; Otkrivenje 21:1-8, 27; 22:1-5, 15

„I odvešću te s neprijateljima tvojim u zemlju koje ne poznaješ, jer se raspalio oganj od gnjeva mojega, i gorjeće nad vama.“ Jeremija 15:14

„Ovako veli Gospod Gospod Tiru: Neće li se zadrmati ostrva od praske padanja tvojega, kad zajauču ranjenici, kad pokolj bude u tebi? Svi će knezovi morski sići s prijestola svojih i skinuće sa sebe plašte i svući sa sebe vezene haljine, i obući će se u strah; sjedjeće na zemlji, i drhtaće svaki čas i čuditi se tebi. I naricaće za tobom i govoriće ti: Kako propade, slavni grade! U kom življahu pomorci, koji bijaše jak na moru, ti i stanovnici tvoji koji strah zadavahu svjema koji življahu u tebi. Sad će se uzdrhtati ostrva kad padneš, i smešće se ostrva po moru od propasti tvoje. Jer ovako veli Gospod Gospod: Kad te učinim pustijem gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije, I kad te svalim s onima koji slaze u jamu k starom narodu, i namjestim te na najdonjim krajevima zemlje, u pustinji staroj s onima koji slaze u jamu, da se ne živi u tebi, tada ću opet postaviti slavu u zemlji živijeh. Učiniću da budeš strahota kad te nestane, i tražiće te i nećeš se naći dovijeka, govori Gospod Gospod.“ Jezekilj 26:15-21

„Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: Sine čovječji, reci knezu Tirskomu: Ovako veli Gospod Gospod: Što se ponese srce tvoje, te veliš: Ja sam Bog, sjedim na prijestolu Božjem usred mora; a čovjek si a ne Bog i izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim; Eto, mudriji si od Danila, nikakva tajna nije sakrivena od tebe; Stekao si blago mudrošću svojom i razumom svojim, i nasuo si zlata i srebra u riznice svoje; Veličinom mudrosti svoje u trgovini svojoj umnožio si blago svoje, te se ponese srce tvoje blagom tvojim; Zato ovako veli Gospod Gospod: Što izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim, Zato, evo, ja ću dovesti na tebe inostrance najljuće između naroda, i oni će istrgnuti mačeve svoje na ljepotu mudrosti tvoje, i ubiće svjetlost tvoju. Svaliće te u jamu, i umrijećeš usred mora smrću pobijenijeh. Hoćeš li pred krvnikom svojim kazati: Ja sam Bog, kad si čovjek a ne Bog u ruci onoga koji će te ubiti? Umrijećeš smrću neobrezanijeh od ruke tuđinske; jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.“ Jezekilj 28:1-10

„A u to će se vrijeme podignuti Mihailo, veliki knez, koji će se zauzeti za sinove naroda Tvoga; i biće vrijeme žalosti, žalosti kakve nije bilo od nastanka naroda na zemlji do tog vremena. I u to će se vrijeme spasiti Tvoj narod, svaki koji se nađe zapisan u knjizi. I mnogi od onih koji spavaju u zemaljskom prahu ustaće, jedni u život vječni, a jedni u sramotu i stid vječni. I razumni će zasijati kao svjetlost nebeska i mnogi od pravednika kao zvijezde, u vjekove vijekova.“ Danilo 12:1-3 – up. Matej 25:46; Jovan 5:28-29; Dela apostolska 24:15

„Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu. Jer ću istrijebiti iz Jefrema kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode.“ Zaharija 9:9-11

Ovaj poslednji odlomak je prilično zanimljiv, budući da Gospod Isus nije samo ispunio ovo određeno proroštvo o Sionskom Caru koji ulazi u Jerusalim na magarećem mladuncu, nego je i Onaj koji spasava ljude od silaska u ognjenu jamu, i to krvlju koju je prolio da bi potvrdio i ustanovio večni savez iskupljenja (up. Matej 21:1-11; 26:26-28; Luka 22:19-20; Jovan 12:12-16; Jevrejima 8:6; 9:11-28; 13:20-21).