Tridentski sabor o biblijskom kanonu
Dekret Tridentskog sabora sa cetvrte sednice (1546): kanon Svetog pisma, autenticnost Vulgate i tumacenje Pisma po saglasnosti Otaca.
40 objava
Dekret Tridentskog sabora sa cetvrte sednice (1546): kanon Svetog pisma, autenticnost Vulgate i tumacenje Pisma po saglasnosti Otaca.
Da li je uklonjena? Katehizam i katolički prevodi Biblije pokazuju da Crkva nije izbrisala „drugu zapovest“.
Pobijanje još jedne antitrinitarne smicalice: dodatni dokazi da je Isus oduvek po prirodi bio Jehova Bog, onaj čiju je slavu Isaija video.
U Jovanovom jevanđelju Otac je jedini istiniti Bog, a Sin je jedinorodni Bog — Jovan 1:18 i tekstualni dokazi za monogenes theos.
Navodim razne prevode i tumačenja Ponovljenih zakona 18:15-19 i 34:10-12 — Raši, Samarićansko Petoknjižje i targumi. Sav naglasak je moj.
Filipljanima 2:5-11 prikazuje Isusa kao primer, a grčki glagol iz 9. stiha pokazuje da Bog nagrađuje poslušnost uzvišenjem i slavom.
N. T. Rajt, poznati novozavetni naučnik, objavio je svoj prevod Novog zaveta. Navodimo odlomke o opravdanju i o božanstvu Hrista.
Odlomak iz Bowman–Komoszewski: gramatika, interpunkcija i doksološki obrasci pokazuju da Rimljanima 9:5 naziva Hrista Bogom nad svima.
Aramejska Pešita naziva Isusa MarYa — „Gospod Jah“. Pregled novozavetnih mesta koja Hrista poistovećuju sa YHWH, Bogom Svemogućim.
Dva engleska prevoda sirijske Pešite pokazuju da se aramejski izraz za Boga, Alah/Alaha, koristi i za Oca i za Sina, i da je Isus Bog Svemogući.
Stihovi o božanstvu Hrista prema prevodu New English Bible (NEB): Zaharija, Matej, Jovan, Dela, Kološanima, Jevrejima, Judina i Otkrivenje.
Da li Jakovljeva 5:16 traži ispovedanje „pogrešaka“ ili greha? Grčka reč paraptoma u Novom zavetu i u samom prevodu kralja Džejmsa.
Svedočanstva tekstualnih kritičara i teologa pre Grenvila Šarpa o Titu 2:13, 2. Petrovoj 1:1 i božanstvu Hrista.
Isidor Seviljski (o. 560–636) nabraja knjige koje je Crkva primila kao kanonske, uključujući Premudrost, Ekleziastik, Tovita, Juditu i Makavejske knjige.
Nastavak posta o tekstualnim varijantama: stihovi i reči kojih nema u mnogim modernim engleskim prevodima, a postoje u prevodima pre Biblije Kralja Džejmsa.
Poređenje stihova iz Biblija nastalih u doba reformacije koji nedostaju u savremenim prevodima ili su stavljeni u zagrade.
Beleške Ženevske studijske Biblije, nastale na osnovu Kalvina i Noksa, o tekstovima koje protestanti koriste protiv trajnog devičanstva Marije.
Granville Sharp i njegovo prvo pravilo o grčkom članu: zašto prevod Titu 2:13 i 2. Petrove 1:1 u KJV nije poricanje božanstva Hrista.
Kodeks Sinajski u 2. Petrova 1:1 ima „Gospod“ umesto „Bog“ — šta ta varijanta znači za Granvil Šarpovo pravilo i božanstvo Hrista.
Odlomak iz EOB-a (Istočnopravoslavni Novi zavet) o prevodu Jovana 1:1 i 1:18: theos u kvalitativnom smislu i značenje reči monogenes.
Iscrpna analiza snažnog, sarkastičnog i skatološkog jezika u Bibliji, stih po stih, sa originalnim jezicima i poređenjem prevoda.
Rukopisni dokazi u prilog dužem čitanju Luke 22:19-20 — svedočanstva tekstualnih kritičara i komentatora Novog zaveta.
Hebrejski rukopisi Mateja 1:16 glase „Josif, otac Marije“. Zašto ta varijanta i sirijska Pešita ne dokazuju postojanje dva različita Josifa.
Grčki tekst Postanja 2:18 i Tovita ima „načinimo“ u množini — svedočanstvo o Bogu koji stvara kroz svoju Reč/Mudrost i Svetog Duha.
Odgovor na dva glavna prigovora čitanju Zaharije 12:10 kao „gledaće na Mene“ — promena lica u Pismu i Jovanov navod.
Još dokaza iz same Biblije Jehovinih svedoka: Hristos je nestvoreni Sin Božji i večni Stvoritelj zajedno sa Ocem.
Da li je Isus Božji „jedinorodni“ Sin? Odlomak iz Grudemove Sistematske teologije o značenju reči monogenes i večnom rađanju Sina.
Nastavak razmatranja varijanti Jevrejima 2:9 u sirijskoj Pešiti i njihovog uticaja na hristologiju i soteriologiju.
Prema grckom tekstu Jevrejima 2:9 Isus okusi smrt za svakoga milošću Božjom — a varijanta „odvojen od Boga“ i njen odjek u sirijskim verzijama.
Prevodi Biblije koje preporučuje jedan unitarijanac pokazuju da se Isus obožava kao Jahve, Bog Svemogući, u telu.
James Snapp, Jr. analizira rukopisne, patrističke i prevodilačke dokaze o spornom stihu Dela apostolska 8,37 i njegovoj krštenjskoj ispovesti vere.
Najstariji sačuvani dokazi za autentičnost stiha Dela apostolska 8:37: Irinej, Kiprijan, rukopisi, prevodi i tumači koji ga potvrđuju.
Prevod kralja Džejmsa rečju „pakao“ prenosi hebrejski Šeol (grčki Had) i grčku Gehenu — pregled starozavetnih mesta.
Protiv duhoboraca (pneumatomaha): Sveti Duh kao Bog u hrišćanskom Svetom pismu (55–60. n. e.). Studija pokazuje verovatnu grešku u savremenim prevodima Svetog pisma, pre svega u Filipljanima 3:3, koji
Sveti Jeronim, moj zaštitnik: prevodilac Biblije na latinski i čovek koji se celog života borio sa sopstvenim gnevom.
Šta znači da je Hristos „postao greh“ za nas? Odgovor leži u grčkoj reči hamartia, koja označava i žrtvu za greh.
Prevod i jevrejski komentar dr Dejvida H. Sterna pokazuju da pistis znači vernost punu poverenja — veru koja se izražava u poslušnosti Bogu.
Jovanovo jevanđelje predstavlja Isusa kao preegzistentnu, nestvorenu Reč kroz koju je Bog stvorio sve i dao život svemu stvorenju. Postoji, međutim, i drugačiji način interpunkcije i prevoda stihova 3
Pavle u Kološanima 1:15-17 opisuje Isusa kao večnog Stvoritelja i Održavatelja svega stvorenog.
Uz pomoć prevoda Novi svet Jehovinih svedoka pokazujem da je Isus večni Stvoritelj, Jehova Bog Svemogući, iako nije Otac niti Sveti Duh.