Trojstvo u LXX i „apokrifima“
U hebrejskoj verziji Postanja, JHVH Bog izjavljuje da će načiniti odgovarajućeg pomoćnika za čoveka koga je upravo bio oblikovao od praha zemaljskog i koga je oživeo udahnuvši mu u nozdrve dah života:
„I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim“ (‘e’eseh– glagol u prvom licu jednine) „druga prema njemu.“ Postanje 2:18 Legacy Standard Bible (LSB)
Grčki prevod (obično poznat kao Septuaginta [LXX]) sadrži zanimljivu varijantu čitanja u kojoj, umesto da JHVH govori u jednini, „da mu načinim“ on govori u množini:
„I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim“ (poiesomen) „druga prema njemu.“ Postanje 2:18 (Postanje, preveo Robert J. V. Hiebert, u A New English Translation of the Septuagint [NETS], objavio Oxford University Press 2009. godine, uključujući ispravke i izmene unete u drugom otisku (2009) i ispravke i izmene unete u junu 2014, str. 7)
„I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu.“ (POSTANJE, u Brentonovom LXX)
Poiesomen je glagolski oblik prvog lica množine aktiva od poieo.
Isti ovaj prevod Postanja 2:18 nalazi se u devterokanonskom spisu (koji protestanti nazivaju „apokrifima“) pod imenom Tovit:
„I poče Tovija govoriti: Blagosloven si, Bože otaca naših, i blagosloveno Ime tvoje sveto i slavno u vjekove; neka Te blagosiljaju nebesa i sva stvorenja tvoja: Ti si stvorio Adama i dao mu pomoćnicu Evu, potporu, ženu njegovu; od njih se rodi čovječije sjeme. Ti si rekao: Nije dobro da čovjek bude sam, stvorićemo“ (poiesomen) „mu pomoćnicu sličnu njemu“ Tovit 8:5-6 Gr I
„I poče Tovija govoriti: Blagosloven si, Bože otaca naših, i blagosloveno Ime tvoje sveto i slavno u vjekove; neka Te blagosiljaju nebesa i sva stvorenja tvoja: Ti si stvorio Adama i dao mu pomoćnicu Evu, potporu, ženu njegovu; od njih se rodi čovječije sjeme. Ti si rekao: Nije dobro da čovjek bude sam, stvorićemo“ (poiesomen) „mu pomoćnicu sličnu njemu“ Gr II (Tovit, preveo Alexander A. Di Lella, u NETS, str. 469)
„I poče Tovija govoriti: Blagosloven si, Bože otaca naših, i blagosloveno Ime tvoje sveto i slavno u vjekove; neka Te blagosiljaju nebesa i sva stvorenja tvoja: Ti si stvorio Adama i dao mu pomoćnicu Evu, potporu, ženu njegovu; od njih se rodi čovječije sjeme. Ti si rekao: Nije dobro da čovjek bude sam, stvorićemo mu pomoćnicu sličnu njemu;“ (TOVIT, u Brentonovom LXX)
Varijanta je možda bila podstaknuta načinom na koji Postanje 1:26 opisuje Boga kako stvara čovečanstvo, budući da i hebrejski i grčki tekst prikazuju Boga kako govori u množini:
„Potom reče Bog: Da načinimo“ (na’aseh) „čovjeka po svojemu obličju“ (salmenu) „kao što smo mi“ (demutenu) „, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.“ Postanje 1:26 LSB
„Potom reče Bog: Da načinimo“ (poiesomen) „čovjeka po svojemu obličju“ (eikona hemeteran) „kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.“ (Hiebert, Postanje, u NETS, str. 6)
„Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.“ (Brentonov LXX)
TROJEDINI TVORAC
Razlog zbog kojeg je Bog opisan kao Tvorac i Stvoritelj u množini jeste to što nadahnuto Sveto pismo uči da je Bog stvorio sve stvari svojom nestvorenom rođenom Reči/Mudrošću i kroz nju, kao i svojim Svetim Duhom:
„Bože otaca i Gospode milosti, Koji si sve stvorio riječju Svojom,“ (ho poiesas ta panta en logo sou) „I koji si Premudrošću svojom“ (te Sophia sou) „sazdao čovjeka da vlada Tobom stvorenim tvarima, I da upravlja svijetom svetošću i pravednošću, i u pravoti duše da sud sudi!“… „Volju pak Tvoju ko bi poznao, da Ti nisi dao Premudrost i da nisi poslao Svetoga Duha svoga sa visina?“ Premudrosti Solomonove 9:1-3, 17 New Revised Standard Version Updated Edition (NRSVUE)
„Riječju Gospodnjom“ (to logo tou Kyriou) „nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.“ (to pneumatic [Duh]) „usta njegovijeh“ Psalam 32[jevr. 33]:6 (Brentonov LXX)
„Tebi neka služi sva tvorevina tvoja, jer ti reče, i postadoše; posla Duha svoga, i sazda; i nema toga ko će se suprotstaviti glasu tvome.“ Judita 16:14 Revised Standard Version (RSV)
Navedeni tekstovi predstavljaju Boga kao onoga koji je upotrebio sopstvenu Reč/Mudrost i Duha da stvori i oblikuje celokupno stvorenje.
Time se objašnjava zašto Bog koristi glagole u množini kada opisuje svoje stvaranje čovečanstva, tj. Bog se obraćao svojoj božanskoj Reči/Mudrosti i Duhu, budući da ih je lično uključio i upotrebio u stvaranju i oblikovanju svih stvari.
HRISTOS: OVAPLOĆENA REČ I OLIČENA MUDROST
Značajno je da nadahnuti novozavetni spisi prikazuju Isusa Hrista kao sopstvenu Božju nestvorenu Reč koja je postala telo, i kao oličenje upravo one Mudrosti koju je Bog imao pre stvaranja.
To objašnjava zašto se delo stvaranja pripisuje Hristu pre njegovog ovaploćenja. Naime, budući da je Božja Reč/Mudrost, Isus je bio Posrednik koji je celokupno stvorenje doveo u postojanje i koji ga lično i delatno održava:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-14 NRSVUE
„A mi propovijedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost; Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.“ 1. Korinćanima 1:23-24 NRSVUE
„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6 NRSVUE
„Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:16-20 NRSVUE
„Ti, Gospode, u početku“ [Sin]„osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:10-12 NRSVUE
Isus je nadalje prikazan kao onaj koji poseduje upravo ona svojstva koja devterokanonski spisi pripisuju Božjoj Reči/Mudrosti.
Na primer, za Mudrost/Reč se kaže da sede pored Boga na njegovom prestolu, sa kojeg silaze.
„Podari mi Tvojim Prestolima saprestolnu Premudrost i ne odbaci me od djece svoje.“… „I biće primljena djela moja, i sudiću narodu Tvome pravedno i biću dostojan prestola oca mojega.“ Premudrosti 9:4, 12-17 NRSVUE
Svemoguća Božja Reč bila je takođe ta koja je svojim mačem pobila prvence Egipćana tokom Izlaska:
„Oni koji ni u šta ne vjerovahu zbog čarobnjaštva, zbog pogibije prvorođenčadi priznaše da je narod – sin Božiji. Jer dok je tiho ćutanje vladalo svime i noć hitro stigla do svoje sredine Svesilna Tvoja riječ sa nebesa od carstvenih prijestola, munjeviti ratnik, usred propale zemlje siđe mač oštri, nelicemjernu Tvoju naredbu, noseći, I stavši, ispuni sve smrću, pri tom se i neba doticala i po zemlji hodila.“ Premudrosti Solomonove 18:13-16 NRSVUE
Prema Novom zavetu, Isus je ta Reč koja sedi na prestolu sa svojim Ocem, koja je lično bila prisutna tokom Izlaska i koja mačem svojih usta ubija Božje neprijatelje!
„A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše, I svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru; I svi isto jelo duhovno jedoše; I svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja ih je slijedila, a stijena bješe Hristos.“ 1. Korinćanima 10:1-4 NRSVUE
„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21 NRSVUE
„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“… „I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojske njihove sakupljene da zarate sa Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. I bi uhvaćena zvijer, i s njom lažni prorok koji je činio čudesa pred njom, kojima prevari one što primiše žig zvijeri, i koji se klanjaju liku njezinom; oboje živi biše bačeni u jezero ognjeno koje gori sumporom. A ostali biše pobijeni mačem koji iziđe iz usta Onoga što sjedi na konju; i sve se ptice nasitiše od mesa njihova.“ Otkrivenje 19:11-16, 19-21 NRSVUE – Up. 1:16; 2:12, 16; 17:14
Zadivljujuće je da je božanska Mudrost prikazana kao ona koja poseduje čitav niz svojstava,
„Spoznah i ono što je skriveno i što je javno; jer me naučila Premudrost – izumiteljka svega. Jer u njoj je Duh razuma, sveti, jedinorodni“ (monogenes) „mnogostrani, tanani, blagoljetni, svijetli, čisti, jasni, nezlobivi, dobrotoljubivi, prodorni, Neodoljivi, dobrotvorni, čovjekoljubivi, tvrdi, krepki, bezbrižni, svesilni, svevideći i sve duhove prožimajući umne, čiste, svetanane. Jer Premudrost je pokretljivija od svakog pokreta, a prožima i proniče sve i sva čistotom; Jer ona je dah Sile Božje i izliv čisti Svedržitelja slave; zato se nje ništa nečisto ne dotiče. Jer ona je odbljesak“ (apaugasma) „svjetlosti vječne i ogledalo čisto Božanskog djejstva i slika“ (eikon) „Njegove dobrote. Jedna je ona, a sve može, i obitavajući u sebi samoj – sve obnavlja, i pokoljenjima se useljavajući u duše svetih, prijatelje Božje i proroke stvara. Zaista, Bog jedino ljubi onoga koji sa Premudrošću zajedno živi. Jer ona je od sunca blagolikija i od svih zvijezda uzvišenija. I u poređenju sa svjetlošću prvijenstvo ima; Jer ovu smjenjuje noć, a Premudrost ne nadvladava zloba.“ Premudrosti 7:21-30 NRSVUE
Mnoga od njih upravo su one odlike koje Novi zavet pripisuje Hristu.
Na primer, Isus je Jedinorodni:
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin“ (monogenes) „koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:18
„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao“ (****ton hyion ton monogene****) „da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni.“… „Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ (tou monogenous hyiou tou theou).“ Jovan 3:16, 18
„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao“ (ton hyion autou ton monogene) „u svijet da živimo Njime.“ 1. Jovanova 4:9
Isus je slika nevidljivog Boga:
„U njima bog ovoga svijeta oslijepi razum nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost Jevanđelja slave Hrista, koji je ikona“ (eikon) „Boga nevidljivoga. Jer ne propovijedamo sebe, nego Hrista Isusa, Gospoda, a sebe kao sluge vaše Isusa radi. Jer Bog koji reče da iz tame zasija svjetlost, On zasija u srcima našim radi prosvjetljenja znanja slave Božije u licu Isusa Hrista.“ 2. Korinćanima 4:4-6 NRSVUE
„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari,“ Kološanima 1:13-15 NRSVUE
Štaviše, čak se i jedinstvena grčka reč apaugasma, koja se nalazi u Premudrostima 7:26, koristi da Isusa prikaže kao sjaj/blistavost sopstvene Božje slave!
„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj“ (apaugasma) „slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3 NRSVUE
Za Isusa se takođe kaže da je čist, neokaljan, besprekoran, bezgrešan i svet, potpuno odvojen od grešnika i uzvišen iznad samih nebesa:
„I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa;“ Jevrejima 7:23-26 NRSVUE
Jasno je da su nadahnuti novozavetni pisci namerno predstavili Isusa na isti način na koji starozavetno Sveto pismo oličava sopstvenu Božju nestvorenu Mudrost, koju je Bog iz sebe iznedrio da bi je upotrebio za stvaranje celokupnog stvorenja.
DALJE ČITANJE
JEHOVA BOG: NAŠ TVORAC I DRŽITELJ U MNOŽINI
PREVOD NOVI SVET SVEDOČI DA JE TROJSTVO VEČNI TVORAC!
Tumačenje rane Crkve o upotrebi zamenica u množini za Boga u hebrejskoj Bibliji
HRISTOS: NESTVORENI TVORAC SVEG STVORENJA
ISUS KAO VEČNI TVORAC U POSLANICI JEVREJIMA