Isus Hristos: uzvišen nad svim stvorenjem

U svojoj poslanici Kološanima, tačnije u 1,15-20, sveti apostol Pavle navodi ono što mnogi smatraju himnom ili pesmom koja slavi vaskrslog Hrista. Himna/pesma počinje opisujući Isusa kao sliku Božiju i Onoga koji ima prvenstvo nad svim stvorenjem:

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari,“ Kološanima 1,15 NIV

Mnogi gramatičari i tumači svrstavaju grčki izraz prototokos pases ktiseos („prvorođeni nad svim stvorenjem“) u genitiv podređenosti.

Genitiv podređenosti jeste grčka konstrukcija u kojoj su osobe/stvari prikazane kao one koje potpadaju pod područje/sferu vlasti/poglavarstva/gospodstva nekoga drugog, budući podređene/potčinjene nekome ili nečemu drugom.

Sledeći biblijski primeri, uzeti kako iz grčkih verzija [S]tarog [z]aveta (koje se obično nazivaju Septuagintom) tako i iz [N]ovog [z]aveta, pomažu da se ovo ilustruje:

„Hodite i vidite djela Gospoda, koji učini čudesa na zemlji,“ Psalam 46,8 LXX

„Jer su svi bogovi u naroda ništa; Gospod je nebesa stvorio.“ Psalam 96,5 LXX

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44,6 LXX

„To su dvije masline koje stoje kod Gospoda sve zemlje.“ Zaharija 4,14 LXX

„I dođe mi reč Gospodnja, govoreći: Ja sam Gospod, Bog svakoga tela (ho Theos pases sarkos): zar će mi išta biti sakriveno! Zato ovako govori Gospod, Bog Izrailjev (ho Theos Israel): Ovaj grad će zacelo biti predan u ruke cara vavilonskog, i on će ga uzeti:“ Jeremija 39,26-28 LXX

„Stražite, dakle, jer ne znate kada će doći gospodar kuće: uveče ili u ponoći ili u poj pijetlova ili ujutru,“ Marko 13,35

„Hristos car Izrailjev, neka siđe sada s krsta da vidimo, pa ćemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti vrijeđahu ga.“ Marko 15,32

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom,“ Otkrivenje 1,5

„Ovi su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. I ako im ko učini nepravdu, oganj izlazi iz usta njihovih i proždire neprijatelje njihove; i ko im bude htio učiniti nepravdu, on mora tako poginuti. Ovi imaju vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihova prorokovanja; i imaju vlast nad vodama da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom kad god budu htjeli. I kada svrše svjedočenje svoje, zvijer što izlazi iz bezdana učiniće rat s njima, i pobijediće ih, i ubiće ih. I tjelesa njihova ostaviće na trgu velikoga grada, koji se duhovno zove Sodom i Egipat, gdje i Gospod njihov bi raspet.“ Otkrivenje 11,4.8

„Velika su i čudesna djela tvoja, Gospode Bože Svedržitelju; pravedni su i istiniti putevi tvoji, Care naroda!“ Otkrivenje 15,3

A evo i nekoliko primera koji ne uključuju Boga ili Hrista:

„Pomoću kneza demonskog izgoni demone.“ Matej 9,34

„Sad je sud ovome svijetu; sad će knez ovoga svijeta biti izbačen napolje.“ Jovan 12,31

„bog ovoga svijeta oslijepi razum nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost Jevanđelja slave Hrista, koji je ikona Boga nevidljivoga.“ 2. Korinćanima 4,4

VEČNI TVORAC I DRŽALAC

Navedeni slučajevi genitiva podređenosti pomažu nam da razumemo zašto se za Isusa kaže da je Prvorođeni svega/nad svim stvorenjem. To jest, Isus stoji nad stvorenjem kao njegova Glava, kao njegov suvereni Vladar, na osnovu toga što je On Onaj kojim je, kroz koga je i za koga je celo stvorenje došlo u postojanje, što je upravo ono što himna/pesma dalje i kaže!

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“ Kološanima 1,15-18 New King James Version (NKJV)

Primetite kako himna/pesma ne kaže samo da je Hrist sve stvorio za sebe i da je On Onaj koji drži celo stvorenje, nego takođe koristi prezent JESTE (estin), a ne beše (en), da bi Sina prikazala kao Onoga koji postoji pre svega.

Ovo ne pokazuje samo da je preovaploćeni Hrist lično postojao pre nego što je celo stvorenje došlo u postojanje, čime se dokazuje da je on po samoj svojoj prirodi nestvoren i bezvremen, nego takođe ukazuje na to da Isus prevazilazi celo stvorenje.

Postoje i druga mesta u Novom zavetu na kojima se za Isusa kaže da je božanski Posrednik koji je stvorio i koji održava celo stvorenje:

„Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“ Jovan 1,3-4.10 NRSV

„U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1,2-3 AMPC

MANJI, NIŽI POSREDNIK STVARANJA?

Postoje izvesni antitrinitarci koji nastoje da Sinu oduzmu status večnog Tvorca i Davaoca života celom stvorenju, tvrdeći da predlog koji novozavetni spisi koriste da bi govorili o Isusovom posredništvu u stvaranju, npr. dia, dokazuje da je predljudski Hrist imao drugorazrednu, manju ulogu. Sin je, tvrde oni, instrumentalni uzrok kroz koga je Bog Otac sve stvorio, a koji je jedini Tvorac i Držalac svega.

Nepotrebno je i reći da ovaj prigovor ima nekoliko problema.

Pre svega, upotreba različitih predloga za opisivanje različitih uloga koje su Otac i Sin imali u stvaranju nema za cilj da Hrista svede na niži, manji status. Naprotiv, različiti predlozi treba da istaknu činjenicu da Otac nije ista Ličnost kao Sin, i da nije samo Otac stvorio i dao život svemu. Naprotiv, Bog koji je stvorio i koji održava stvorenje jeste višeličnosno Biće koje večno postoji u Ocu i Sinu (kao i u Svetom Duhu).

Ovo je jasno vidljivo iz sledećeg odlomka:

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8,6

Ovde nam se kaže da je sve od (ek) Boga Oca i kroz (di’) Gospoda Isusa Hrista.

Pošto je izraz „sve“ (ta panta) neosporno oznaka za celo stvorenje, to znači da je predljudski Isus već postojao uz Oca pre nego što je stvorenje došlo u postojanje.

Ali to što je Sin postojao pre svega znači da Sin ne može biti stvorenje, nego je, kao i Otac, po prirodi večan i bezvremen.

A pošto postoji samo jedno nestvoreno, bezvremeno Biće, naime Jehova, to znači da Sin mora biti Jehova Bog Svemogući koji je postao telo.

Istovremeno, Sin nije Otac, i (kao što smo upravo primetili) Otac nije deo stvorenja.

Ovo pokazuje da je i Otac Jehova Bog Svemogući, što zauzvrat dokazuje da Jehova Bog nije jedna jedina Ličnost, nego beskonačno višeličnosno Biće!

Ovo me dovodi do sledeće tačke. Potpuno isti predlozi koji se koriste da bi se opisala Hristova uloga u stvaranju upotrebljeni su i u odnosu na ulogu koju je Bog Otac imao u stvaranju i održavanju svega:

„Jer u Njemu živimo, i krećemo se, i jesmo; kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: Jer Njegov i rod jesmo.“ Dela apostolska 17,28

„Jer je od njega i kroz njega i radi njega sve. Njemu slava u vijekove. Amin.“ Rimljanima 11,36

„Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, kroza sve, i u svima nama.“ Efescima 4,6

„Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje.“ Jevrejima 2,10

U svetlu gore navedenog, da li bi se ijedan antitrinitarac usudio da tvrdi da je Otac nekako manji, drugorazredni božanski Posrednik stvaranja umesto večni Tvorac?

NEMA DRUGOG TVORCA/DRŽAOCA OSIM JEHOVE

Konačni dokaz da Isus nije neki manji, drugorazredni pasivni Posrednik stvaranja vidi se iz činjenice da nadahnuto Sveto pismo sasvim izričito tvrdi da je jedino Jehova stvorio i da održava stvorenje, načinivši ga za svoju sopstvenu slavu i svojinu:

„On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;“ Jov 9,8

„Kazaću sjeveru: Daj; i jugu: Ne brani; dovedi sinove moje izdaleka i kćeri moje s krajeva zemaljskih, Sve koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i načinih. Izvedi narod slijepi koji ima oči, i gluhi koji ima uši. Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je između njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka čuju, i reku: Istina je. Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti? Ovako govori Gospod Izbavitelj vaš, Svetac Izrailjev: Vas radi poslaću u Vavilon i pobacaću sve prijevornice, i Haldejce s lađama, kojima se hvale. Ja sam Gospod Svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš. Ovako govori Gospod koji je načinio po moru put i po silnijem vodama stazu, Koji izvodi kola i konje, vojsku i silu, da svi popadaju i ne mogu ustati, da se ugase kao što se gasi svještilo: Ne pominjite što je prije bilo i ne mislite o starijem stvarima. Evo, ja ću učiniti novo, odmah će nastati; nećete li ga poznati? Još ću načiniti u pustinji put, rijeke u suhoj zemlji. Slaviće me zvijeri poljske, zmajevi i sove, što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izbranika svojega. Narod koji sazdah sebi pripovjedaće hvalu moju.“ Isaija 43,6-7.20-21

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44,24 NKJV

„Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest. Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniću; on će sazidati moj grad i roblje moje otpustiće, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. Ovako veli Gospod: Trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: Doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga. Da, ti si Bog koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj. Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svi koliki koji grade likove. A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka. Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga.“ Isaija 45,12.18

„Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa među; kad ih zovnem, svi dođu.“ Isaija 48,12-13

Primetite logičke posledice ovih biblijskih izjava:

  1. Jehova je Bog koji je sve stvorio i sve održava sasvim sam, svojim sopstvenim rukama (npr. svojom sopstvenom beskonačnom silom).

  2. Isus Hrist je Onaj koga je Otac postavio da sve stvori i održava svojim sopstvenim rukama, svojom moćnom rečju.

  3. Isus je, dakle, Jehova Bog koji je postao telo.

Ovo nam pomaže da razumemo zašto se sledeći psalam, koji slavi Jehovu Boga kao nepromenljivog Tvorca i Držaoca celog stvorenja,

„Gospode! Čuj molitvu moju, i vika moja nek izađe preda te. Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. Jer prođoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. Jedem pepeo kao hljeb, i piće svoje rastvaram suzama Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me, bacio si me. Dani su moji kao sjen koji prolazi, i ja kao trava osuših se. A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. Ti ćeš ustati, smilovaćeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. Tada će se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; Jer će Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; Pogledaće na molitvu onijeh koji nemaju pomoći, i neće se oglušiti molbe njihove. Napisaće se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliće Gospoda, Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, Da čuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje, i hvalu njegovu u Jerusalimu, Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. Rekoh: Bože moj, nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102,1.12.25-27

primenjuje od strane Oca neposredno na Isusa da bi se Sin uzveličao zato što je sve stvorio i što sve održava!

„Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1,8.10-12

Budući da sam Otac Svemogući slavi i hvali svog Prvorođenog kao onog istog nepromenljivog Jehovu Boga koji je celo stvorenje doveo u postojanje svojom sopstvenom beskonačnom silom, i koji čak zapoveda svim svojim anđelima da se klanjaju Sinu,

„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1,6

ko bi onda bio toliko bezuman da odbije da učini isto, znajući da će Božiji gnev i sud pasti na one koji odbijaju da poštuju Sina kao što poštuju Oca?

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“ Jovan 5,22-23

Uostalom, Sveto pismo uči da će doći dan kada će svako stvoreno biće u celom stvorenju priznati Isusa i klanjati mu se kao Jehovi Svemogućem koji je postao Čovek, na radost Boga Oca:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2,9-11

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5,8-14

Onaj ili ona ko izabere da poštuje Sina sada, izbeći će gnev koji dolazi. Ali oni koji to nisu voljni da učine sada, biće primorani da to učine onoga dana kao znak svoje potčinjenosti i poniženja:

„I mnogi od onih koji spavaju u zemaljskom prahu ustaće, jedni u život vječni, a jedni u sramotu i stid vječni. I razumni će zasijati kao svjetlost nebeska i mnogi od pravednika kao zvijezde, u vjekove vijekova.“ Danilo 12,2-3

„Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5,24-25.27-29

„Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima. A ti, zašto osuđuješ brata svoga? Ili ti, zašto nipodaštavaš brata svoga? Jer ćemo svi predstati sudu Hristovom. Jer je pisano: Živ sam ja, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik ispovijediće Boga. Dakle, svaki će od nas dati Bogu odgovor za sebe.“ Pročitajte celo poglavlje Rimljanima 14,9-12

„Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo. Znajući, dakle, strah Gospodnji, uvjeravamo ljude, a Bogu smo poznati, a nadam se da smo poznati i vašim savjestima.“ 2. Korinćanima 5,10-11

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1,9-10

„Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli.“ 1. Solunjanima 5,9-10

„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1,5-10

„I carevi zemaljski i velikaši i vojvode i bogataši i silni i svaki rob i slobodnjak sakriše se u pećine i stijene gorske; I govorahu gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova, Jer dođe veliki Dan gnjeva njegova, i ko može opstati?“ Otkrivenje 6,15-17

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17,14

EKSKURS

Evo nekih slučajeva u kojima se predlog dia koristi za Boga i/ili naizmenično sa ek:

„Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.“ Galatima 4,7 NASB1995

„Jer jedan je Bog, koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom.“ Rimljanima 3,30

„Šta ćemo, dakle, reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravednost postigoše pravednost, ali pravednost od vjere;“ Rimljanima 9,30

„Pa znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati“ Galatima 2,16

„A Pismo, predvidjevši da Bog opravdava neznabošce vjerom, unaprijed objavi Avraamu: U tebi će se blagosloviti svi neznabošci. Tako se oni koji su od vjere blagosiljaju sa vjernim Avraamom. Jer koji su god od djela zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: Proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u Knjizi zakona da to čini. A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, jasno je; jer: Pravednik će od vjere živjeti. A zakon nije od vjere, nego čovjek koji tvori zapovijesti živjeće kroz njih. Hristos nas je iskupio od prokletstva zakona postavši za nas prokletstvo, jer je napisano: Proklet svaki koji visi na drvetu; Da na mnogobošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da primimo obećanje Duha kroz vjeru. Braćo, kao čovjek govorim, niko potvrđeno zavještanje čovjekovo ne odbacuje niti mu što dodaje. Avraamu pak i sjemenu njegovu rečena biše obećanja; ne kaže: i sjemenima, kao za mnoge, nego kao za jedno: I sjemenu tvojemu, koje je Hristos. Ovo pak velim: Zakon, koji je postao poslije četiri stotine i trideset godina, ne poništava zavjet koji je od Boga ranije potvrđen za Hrista, da se ne ukine obećanje. Jer ako je nasljedstvo od zakona, onda već nije od obećanja, a Avraamu ga obećanjem darova Bog. Šta će, dakle, zakon? 3bog grijeha dodade se, dok ne dođe sjeme kome je dato obećanje, i ustanovljen je preko anđela, rukom posrednika. Posrednika pak nema gdje je jedan; a Bog je jedan. Zar je, dakle, zakon protivan obećanjima Božijim? Nikako! Jer da je dat zakon koji može oživljavati, zaista bi od zakona bila pravednost; Ali Pismo zatvori sve pod grijeh da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju. A prije dolaska vjere bismo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru koja se imala otkriti. Tako nam zakon postade vaspitač za Hrista, da bi se vjerom opravdali;“ Galatima 3,8.11.14.24

Navedeni primeri nepobitno pokazuju da upotreba predloga dia za opisivanje Hristove uloge u stvaranju svega nikako ne umanjuje njegov status večnog, nepromenljivog Tvorca i Držaoca celog stvorenja. Naprotiv, kao što sam već napomenuo, upotreba različitih predloga za opisivanje uloga koje su Otac i Sin imali u stvaranju treba samo da pokaže da oni nisu ista božanska Ličnost.

Različiti predlozi, naprotiv, treba da istaknu činjenicu da jedini istiniti, nepromenljivi Tvorac i Davalac života večno postoji kao mnoštvo božanskih Ličnosti. Sveta Biblija identifikuje te večne božanske Ličnosti kao Oca, Sina i Svetog Duha, blaženo i slavno Trojstvo:

„Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju.“ Jov 26,13 NKJV

„Duh Božji stvorio me je, i dah Svemogućega dao mi je život.“ Jov 33,4

„Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se. Pošlješ duh svoj, postaju, i obnavljaš lice zemlji.“ Psalam 104,29-30

„Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.“ Matej 28,19

„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi;“ Jovan 5,21.26

„Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“ Jovan 6,63

„A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama.“ Rimljanima 8,9-11

„Koji nas i učini sposobnim da budemo služitelji Novoga Zavjeta, ne slova nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.“ 2. Korinćanima 3,6

„Blagodat Gospoda Isusa Hrista, i ljubav Božja, i zajedništvo Svetoga Duha sa svima vama.“ 2. Korinćanima 13,14

„Po predznanju Boga Oca, osvećenjem Duha za poslušanje i kropljenje krvlju Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži.“ 1. Petrova 1,2

Osim ako nije drugačije naznačeno, biblijski navodi su iz izdanja New International Version (NIV) Svete Biblije iz 2011. godine.

ZA DALJE ČITANJE

Poslanica Jevrejima i Isus kao Tvorac

PREVOD NOVI SVET SVEDOČI DA JE TROJSTVO VEČNI TVORAC!