KJV i Sharpovo prvo pravilo · Apologetizam by Sam Shamoun

Granville Sharp bio je hrišćanski abolicionista i pobožan izučavalac grčkog [N]ovog [Z]aveta, koji je 1798. napisao monografiju o tome kako Novi zavet upotrebljava grčki određeni član („the“) u odlomcima koji se tiču božanstva Hrista. Otkrio je šest pravila, od kojih prvo neposredno utiče na to kako ključne tekstove o Hristu treba prevoditi na engleski.

Evo formulacije Sharpovog prvog pravila: kada su dve lične imenice/prideva/participa u jednini, koje ne sadrže vlastita imena, povezane veznikom kai („i“), pri čemu se određeni član javlja samo ispred prve imenice/prideva/participa, onda se obe imenice/prideva/participa odnose na istu osobu. Naučnici posle Sharpa pažljivo su ispitali grčki Novi zavet i nisu pronašli nijedan izuzetak od ovog prvog pravila.

Dva takva stiha koja potpadaju pod Sharpovo prvo pravilo, i koja su izazvala vekove žustrih rasprava i polemika, jesu Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1.

Evo kako glase u ovlašćenoj verziji Kralja Džejmsa (Authorized King James Version — AV). Radi poređenja navodim i prevode New King James Version (NKJV) i New International Reader’s Version (NIRV):

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista,“ (tou megalou theou kai soteros hemon ‘Iesou Christou) Titu 2:13 AV

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista,“ NKJV

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista,“ NIRV

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ (tou theou hemon kai soteros ‘Iesou Christou) 2. Petrova 1:1 AV

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ NKJV

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ NIRV

Dovoljno je reći da su neki prevod ovih ključnih stihova u AV shvatili kao poricanje božanstva Hrista. U najmanju ruku, ti pojedinci tvrde da AV nije dovoljno izričit i da ostavlja mesta sumnji, što nije slučaj sa drugim prevodima kao što su NKJV ili NIRV.

Upravo se ovim prigovorom protiv AV bavim u svom tekstu.

PORICANJE HRISTOVOG BOŽANSTVA?

Pažljivo čitanje KJV pokazuje da njegov prevod pomenutih tekstova nije imao za cilj da potkopa ili oslabi argument za božanstvo Hrista. To se lako vidi po tome kako AV prevodi druge stihove koji sadrže sličnu, ako ne i istovetnu konstrukciju:

„Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega vijeka zloga, po volji Boga i Oca našega,“ (to theou kai patros hemon) Galatima 1:4

„Zahvaljujući svagda za sve Bogu i Ocu u ime Gospoda našega Isusa Hrista,“ (to theo kai patri) Efescima 5:20

„A Bogu i Ocu našemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ (to de theo kai patri hemon) Filipljanima 4:20

„Zahvaljujemo svagda Bogu i Ocu Gospoda našega Isusa Hrista kad se molimo za vas,“ (to theo patri – Bog Otac) Kološanima 1:3

„I sve što god činite riječju ili djelom, sve činite u ime Gospoda Isusa Hrista, zahvaljujući Bogu Ocu kroz Njega.“ (to theo patri – Bog Otac) Kološanima 3:17

„Sjećajući se neprestano vašeg djela vjere, i truda ljubavi, i postojane nade u Gospoda našega Isusa Hrista pred Bogom i Ocem našim,“ (tou theou kai patros hemon) 1. Solunjanima 1:3

„Pobožnost čista i neporočna pred Bogom i Ocem jeste ova: posjećivati sirote i udovice u nevolji njihovoj, i čuvati sebe neopoganjena od svijeta.“ (to theo kai patri – Bog i Otac) Jakovljeva 1:27

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ (to theo kai patri autou) Otkrivenje 1:5-6

Da li bi iko na osnovu prethodnih tekstova zaključio da Bog nije ista Osoba kao Otac?

Evo još nekoliko slučajeva:

„Da bi jednodušno, jednim ustima slavili Boga i Oca Gospoda našega Isusa Hrista.“ (ton theon kai patera) Rimljanima 15:6

„Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.“ (to theo kai patri) 1. Korinćanima 15:24

„Blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe,“ (ho theos kai pater) 2. Korinćanima 1:3

„A sam Bog i Otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi put naš k vama.“ (ho theos kai pater hemon)… „Da bi se utvrdila srca vaša neporočna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovim.“ (tou theou kai patros hemon) 1. Solunjanima 3:11, 13

„Njim blagosiljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude stvorene po podobiju Božiju.“ (ton theon kai patera) Jakovljeva 3:9

Ponovo, ko bi pretpostavio da prethodni primeri uče da Bog nije Otac?

Isto tako, iz načina na koji AV prevodi konkretne stihove o kojima je reč, npr. Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1, ne treba zaključiti da su naučnici koji su izradili KJV nastojali da poreknu činjenicu da je Isus opisan kao veliki Bog i Spasitelj svih istinskih vernika. Naprotiv, to je jedan od načina na koje su prevodioci prenosili takve konstrukcije publici koja ne bi imala nikakvih teškoća da uvidi da su ti odlomci zapravo izričiti dokazni tekstovi za božanstvo Hrista.

Uostalom, prevod Titu 2:13 u AV jeste doslovan prevod onoga što grčki tekst zaista kaže, tj. tou megalou theou kai soteros hemon ‘Iesou Christou („velikoga Boga i Spasitelja nas [npr. našeg Spasitelja], Isusa Hrista“).

VARIJANTNA ČITANJA

Drugi problem sa kojim se suočavaju kritičari AV, a koji se retko pominje, jeste činjenica da postoji nekoliko varijanti u sačuvanim rukopisnim prepisima i drevnim prevodima u vezi sa 2. Petrovom 1:1. Te varijacije neposredno utiču na to kako 2. Petrova 1:1 treba da bude prevedena.

Na primer, izvesni rukopisi (MSS) i drevni prevodi imaju kyriou („Gospoda“) umesto theou („Boga“):

tc Nekoliko svedoka (א Ψ 442 vg sy sa) ima κυρίου (kuriou, „Gospod“) umesto θεοῦ (theou, „Bog“) u st. 1, možda usled zamene slova (pošto su obe reči bile nomina sacra), ili možda zato što je „naš Bog i Spasitelj, Isus Hristos“ neuobičajen izraz (mada teško zbog teoloških prigovora na θεοῦ).

(NET Bible https://netbible.org/bible/2+Peter+1; naglasak moj)

Ovo je čitanje koje se nalazi u drevnom sirijskom prevodu 2. Petrove 1:1, opšte poznatom kao Pešita:

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ (dəMARAN wəpārūqan yešūᶜ məšīḥā) Peshitta Holy Bible Translation (PHBT https://biblehub.com/hpbt/2_peter/1.htm)

… „onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista“ George Lamsa Bible (LAMSA https://biblehub.com/lamsa/2_peter/1.htm)

… „Boga našega i Spasa Isusa Hrista“ Etheridge (i) Peschito Syriac NT

… „Boga našega i Spasa Isusa Hrista“ Murdock (i) Syriac Peshitta NT

Ono što čitanje Pešite čini još zanimljivijim jeste to što je aramejska prisvojna zamenica u množini, npr. an („naš“), pripojena i uz „Gospoda“ i uz „Spasitelja“, tj. demarAN waparuqAN.

Još jedno pitanje koje utiče na značenje i prevod ovog teksta jeste činjenica da se u izvesnim rukopisima određeni član javlja ispred obe imenice, tj. tou theou hemon kai tou soteros („toga Boga našega i toga Spasitelja“):

Naš Bog i Spasitelj Isus Hristos (RSV) značajno se razlikuje od poznatijeg čitanja Bog i naš Spasitelj Isus Hristos (KJV; ASV, Goodspeed, Moffatt i R. A. Knox, zajedno sa ERV, podržavaju čitanje RSV). U prvom slučaju pomenuta je jedna osoba, u drugom dve. Problem ispravnog prevoda je i tekstualne i istorijske prirode. Čitanje KJV zasniva se na rukopisima koji imaju određeni član ispred „Boga“ I ispred „Spasitelja“. Kritička izdanja Nestlea i Westcotta i Horta imaju određeni član samo jednom, ispred „Boga“. U četiri druga slučaja 2. Petrova upotrebljava određeni član jednom uz dve imenice koje se jasno odnose na Isusa (st. 11; 2:20; 3:2, 18). AKO tekst koji se ovde prihvata kao ispravan ima član samo jednom, uobičajena piščeva upotreba zahtevala bi da se on odnosi na Isusa kao našeg Boga i Spasitelja. Pored strogo tekstualnih dokaza, dva argumenta idu u prilog čitanju RSV: (a) ako se misli na dve osobe, čitalac ostaje u nedoumici čija pravednost objašnjava ravnopravan položaj vere svih hrišćana; (b) sklonost da se Isus Hristos naziva „Bogom“ postajala je sve raširenija od kraja prvog veka nadalje – npr. uveren u stvarnost vaskrsenja, Toma se obraća Isusu: „Gospod moj i Bog moj“ (Jovan 20:28); Ignjatije Antiohijski (u pozdravu svoje poslanice Efescima) koristi izraz „Isus Hristos, naš Bog“, a u istoj poslanici govori o Mariji kao onoj koja je začela „našega Boga, Isusa Hrista“ (18:2); pisac pastirskih poslanica misli o hrišćanima kao onima koji očekuju svoju „blaženu nadu, javljanje slave velikoga Boga našega i Spasitelja Isusa Hrista“ (Titu 2:11-13; up. 1. Klim. 1:1). Činjenica da su „Bog“ i „Isus Gospod naš“ jasno razlikovani u 2. stihu ne umanjuje verovatnoću da je čitanje u 1. stihu, koje Isusa Hrista opisuje kao našega Boga i Spasitelja, izvorno. Ignjatije pozdravlja „crkvu … u Efesu u Aziji“ kao „sjedinjenu i izabranu kroz istinsko stradanje voljom Oca i Isusa Hrista, našega Boga“. (The Interpreter’s Bible: A Commentary in Twelve Volumes [Abingdon Press, Nashville, TN 1984], tom 12. James, Peter, John, Jude, Revelation, General Articles, Indexes, str. 169-170; naglasak moj)

Problem se dodatno usložnjava time što izvesna štampana grčka izdanja Textus Receptus-a („Primljeni tekst“ [TR]), koja su koristili prevodioci AV, naime Bezino izdanje iz 1598. (koje preuzima i Elzevirovo izdanje TR iz 1624), sadrže zamenicu hemon dvaput, odmah posle theos i soteros:

σιμων πετρος δοῦλος καὶ ἀπόστολος Ἰησοῦ Χριστοῦ, τοῖς ἰσότιμον ἡμῖν λαχοῦσι πίστιν ἐν δικαιοσύνῃ τοῦ θεοῦ ἡμῶν καὶ σωτῆρος ἡμῶν Ἰησοῦ Χριστοῦ

(Theodore Beza, Textus Receptus, Novum Testamentum, 5. veliko izdanje, Ženeva, 1598: https://textusreceptusbibles.com/Beza/61/1)

συμεων πετρος δουλος και αποστολος ιησου χριστου τοις ισοτιμον ημιν λαχουσιν πιστιν εν δικαιοσυνη του θεου ημων και σωτηρος ημων ιησου χριστου

(Abraham i Bonaventure Elzevir, Textus Receptus, 1624: https://textusreceptusbibles.com/Elzevir/61/1)

Evo transliteracije relevantnog grčkog dela: tou theou hemon kai soteros hemon ‘Iesou Christou (dosl. „Boga nas i Spasitelja nas Isusa Hrista“ [„našega Boga i našega Spasitelja Isusa Hrista“]). Kao što je već rečeno, ovo je ista vrsta varijante kakva se nalazi u Pešiti.

Zanimljivo je da bi, prema čuvenom evangelikalnom novozavetnom naučniku Murrayu J. Harrisu, 2. Petrova 1:1 bila napisana upravo tako da je nadahnuti pisac nameravao da razlikuje Isusa Hrista od Boga:

Tačno je da (1) član nije neophodan uz drugu imenicu ako se razlika između dve imenice smatra očiglednom ili se podrazumeva; (2) soteros je pokazano kao određeno pomoću ‘Iesous Christos koje sledi, tako da član nije potreban; i (3) jedan član može se objasniti piščevim pojmovnim povezivanjem dve odvojene stvari. Ali protiv ova tri argumenta mogu se izneti sledeći odgovarajući protivargumenti.

Iako bi jasno razlikovanje theos i ‘Iesous u 2. stihu moglo navesti na pomisao da je slično razlikovanje theos i soteros očigledno ili podrazumevano u 1. stihu, ostaje činjenica da drugde u 2. Petrovoj, kad god je bezčlano soteros vezano pomoću kai za drugu imenicu u istom padežu (naime, u 1:11; 2:20; 3:2, 18), postoji jedan referent — Isus Hristos. Da je pisac želeo da nedvosmisleno razlikuje dve osobe, mogao je napisati ili tou theou hemon kai ‘Iesou Christoutou soteros hemon

(up. 2. stih) ili tou theou hemon kai tou soteros (hemon) ‘Iesou Christou.(Harris, Jesus as God: The New Testament Use of Theos in Reference to Jesus [Baker Books, Grand Rapids, MI, prvo izdanje u mekom povezu, 1992], str. 233; podebljani naglasak moj)

Budući da je određena verzija TR koju su prevodioci AV konsultovali, naime Bezino izdanje iz 1598, sadržala dodatno hemon posle imenice soteros, i budući da postoje izvesni rukopisi koji imaju dodatni član neposredno ispred druge imenice, npr. tou soteros, teško se KJV može zameriti zbog dvosmislenosti ili nedostatka jasnoće na ovom mestu.

Čini se da su naučnici koji su radili na AV bili svesni problema i uticaja koje su takve varijante imale na tačno značenje i prevod 2. Petrove 1:1. Zbog toga su možda i preveli tekst na ne sasvim jasan način, kako bi izbegli optužbu za pristrasnost u prevođenju. Pa ipak, ti proslavljeni ljudi vere preveli su stih tako da oni koji su upoznati sa načinom na koji su ovi naučnici prevodili slične konstrukcije drugde u grčkom Novom zavetu i dalje mogu u ovom odlomku videti još jedno ukazivanje na suštinsko božanstvo Hrista.

DODATAK

Ovde navodim spisak primera Sharpovog prvog pravila, ili nečega njemu sličnog, koji su svi prevedeni na način sličan onome kako su prevodioci AV preveli Titu 2:13 i 2. Petrovu 1:1_._

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista,“ (tou megalou theou kai soteros hemon ‘Iesou Christou) Titu 2:13