Ženevska studijska Biblija i Marijino devičanstvo
U ovom kratkom tekstu navešću beleške Ženevske studijske Biblije o ključnim tekstovima koje protestantski apologeti često koriste da bi pobili trajno devičanstvo blažene Majke našeg Gospoda. Ove beleške su važne zato što počivaju na teološkim uvidima i stavovima reformatora poput Jovana Kalvina i Džona Noksa. Obratite pažnju na to šta o tome piše sledeći sajt:
Studijske beleške Ženevske Biblije
Ženevska Biblija je jedan od najvažnijih prevoda u istoriji prevođenja Biblije. Ona predstavlja prekretnicu u razvoju biblijskih napomena i komentara. Takođe je postavila temelje savremenim studijskim Biblijama, koje su same poslužile kao nadahnuće za aplikacije i sajtove kao što je Blue Letter Bible. Prvi put objavljeno 1560. godine u Ženevi, u Švajcarskoj, od strane protestantskih učenjaka, ovo delo bilo je značajno po tome što je bilo prvi engleski prevod koji je uveo nekoliko novina. Među njima su i tekstualne i objašnjavajuće studijske beleške na marginama stranica.
Studijske beleške sadržane u Ženevskoj Bibliji sastavljene su na osnovu radova vođa Reformacije, među kojima su Jovan Kalvin, Džon Noks i drugi. Njihova reformatorska teološka perspektiva obogatila je čitanje Svetog pisma i podsticala svrsishodno proučavanje teksta među laicima. Ove beleške su veoma obimne i obuhvataju teološke, istorijske i praktične aspekte teksta. (Studijske beleške Ženevske Biblije; naglasak moj)
Beleške pokazuju da ovi reformatori nisu verovali da je Marija imala decu nakon Isusa, niti da je Josif stupio u intimni odnos sa njom nakon što je rodila svog svetog i božanskog Sina. Zastupali su stanovište da su navodna braća i sestre Gospodnje zapravo bili njegovi rođaci, a ne biološko potomstvo svete i čiste Device.
Treba dodatno istaći da je urednik ove studijske Biblije bio Teodor Beza, što ukazuje na to da je i on prihvatao Marijino trajno devičanstvo.
Evo još jednog linka ka onlajn verziji ove reformacijske studijske Biblije: Ženevska studijska Biblija (urednik – Teodor Beza)
Sada prelazimo na same beleške:
Matej 1:25 „I ne znadijaše za nju“ (l) „dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjenu mu ime Isus.“
(l) Reč „dok“, u jevrejskom jeziku, daje nam do znanja da se nešto neće dogoditi ni u vremenu koje dolazi: kao što Mihala nije imala dece „do“ dana svoje smrti, 2. Samuilova 6:23. I u poslednjoj glavi ovog jevanđeliste: Evo, ja sam sa vama „do“ svršetka sveta.
Marko 6:3 „Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov?“ (b) „I nisu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega.“
(b) Ova reč se upotrebljava po običaju Jevreja, koji pod braćom i sestrama podrazumevaju sve srodnike.
Jovan 2:12 „Potom siđe u Kapernaum, on i mati njegova i“ (f) „braća njegova i učenici njegovi, i ondje ostadoše ne mnogo dana.“
(f) To jest, njegovi rođaci.
Jovan 7:5 „Jer ni braća njegova“ (b) „ne vjerovahu u njega.“
(b) Njegovi srodnici: jer su Jevreji imali običaj da tako govore.
Za dalje čitanje