Pistis Christou: perspektiva jevrejskog vernika
Citiraću prevod Svetog pisma jevrejskog vernika dr Dejvida H. Sterna (Complete Jewish Bible [CJB]) i njegov jevrejski komentar na [N]ovi [z]avet u vezi sa onim što Novi zavet govori o veri, posebno o veri (pistis) Isusa Hrista. Sternov prevod i komentar na ove tekstove potvrđuju da grčki izraz za veru znači više od pukog umnog pristanka. Kao što Stern pokazuje, biblijska vera je u stvarnosti vernost Bogu, što opet znači biti poslušan Božjim zapovestima. Sav naglasak je moj.
„I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike.“… „da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.“ Rimljanima 3:22, 26
„Pa znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati“… „A živim – ne više ja, nego živi u meni Hristos; a što sad živim u tijelu, živim vjerom Sina Božijega, koji me zavoli i predade sebe za mene.“ Galatima 2:16, 20
„Ali Pismo zatvori sve pod grijeh da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju.“ Galatima 3:22
„Po vječnoj namjeri koju izvrši u Hristu Isusu Gospodu našemu, U kome imamo slobodu i pristup s pouzdanjem kroz vjeru u Njega.“ Efescima 3:11-12
„I da se nađem u Njemu ne sa svojom pravednošću koja je od zakona, nego onom koja je po vjeri u Hrista, pravednošću od Boga na osnovu vjere;“ Filipljanima 3:9
Sada ću navesti iz Sternovog komentara na gore pomenute tekstove.
Rimljanima 3:22
22 Kroz vernost Ješue Mesije, grčki dia pisteôs Iêsou Christou, u drugim prevodima gotovo uvek prevedeno kao „kroz veru u Isusa Hrista“. To podrazumeva da Bog smatra pojedinca pravednim zato što on veruje u Ješuu. Ali Džordž Hauard („Romans 3:21–31 and the Inclusion of the Gentiles“, Harvard Theological Review 63 (1970), str. 223–233) izneo je snažne razloge da se ova grčka fraza ne shvati kao objekatski genitiv, nego kao subjekatski genitiv, pri čemu reč „pistis“ znači „vernost“ pre nego „vera, verovanje“ (o tome vidi Dela 3:16N i odeljak (1) u Gal 2:16cN). Za relevantan citat iz Hauardovog članka vidi odeljak (2) u Gal 2:16cN, koji u celini predstavlja neophodnu dopunu i nastavak ove beleške.
Šaul koristi isti izraz, „dia pisteôs Iêsou Christou“, ne samo ovde nego i u st. 26; Gal 2:16 (dvaput), 3:22; Ef 3:12 i Fil 3:9. Donekle slične konstrukcije nalaze se u Kol 2:12 i 2. Sol 2:13. Pitanje je dovoljno važno da vredi razumeti šta su subjekatski i objekatski genitiv. U grčkoj gramatici pisteôs („vernost nečija“ ili „vera nečija“) jeste genitivni oblik reči „pistis“ („vernost“ ili „vera“); uopšteno govoreći, genitiv dodaje to prisvojno „nečija“. Pitanje je, dakle: kakvo je to „nečija“? H. E. Dana i Džulijus R. Manti, u knjizi A Manual Grammar of the Greek New Testament (The MacMillan Company, 1927; izdanje iz 1957), obrađuju to pitanje na str. 78–79. Kod imenice radnje:
„Subjekatski genitiv imamo onda kada imenica u genitivu vrši radnju, te je stoga povezana kao subjekat sa glagolskom idejom imenice koju određuje“,
a navedeni primer je „propovedanje Isusa Hrista“ (Rim 16:25). Nasuprot tome, postoji objekatski genitiv.
„Ovu konstrukciju imamo onda kada imenica u genitivu prima radnju, te je tako povezana kao objekat sa glagolskom idejom sadržanom u imenici koju određuje.“
Navedeni primer je: „Ali hula Duha neće se oprostiti“ (Mt 12:31). U prvom primeru (subjekatski genitiv), Ješua vrši propovedanje i ne prima ga. U drugom (objekatski genitiv), Duh ne vrši hulu nego je prima, on je njen objekat. U našem stihu, ako je „pisteôs“ subjekatski, Ješua vrši pistis („vernost Ješue“); ako je objekatski, Ješua prima pistis („vera u Ješuu“), a vrši ga neko drugi.
Pored gramatičkih zapažanja koja iznosi Hauard, ključni argument za shvatanje izraza „pisteôs Iêsou“ kao „vernost Ješue“ proizlazi iz toga što se st. 20–26 uzimaju kao komentar na Psalam 143, kako je objašnjeno gore u st. 20aN. Psalam ne govori o našoj veri u Boga, nego o Božjoj vernosti prema nama.
Kao što je rečeno, isti izraz javlja se u st. 26, a odluka doneta ovde i u tom stihu određuje i kako da se prevede „pisteôs“ u st. 25. Ali E. D. Berton, čiji Commentary on Galatians na drugom mestu citiram sa odobravanjem (u Gal 2:16b&N), piše (str. 121):
„Dokazi da pistis, kao i elpis i agapê, može imati objekatski genitiv suviše su jasni da bi se dovodili u pitanje (upor. Marko 11:22, Dela 3:16, Kološanima 2:12, 2. Solunjanima 2:13).“
Ipak, ja to dovodim u pitanje, bar u svim stihovima koje navodi osim u jednom. Marka 11:22 prevodim: „Imajte onakvo poverenje kakvo dolazi od Boga“, umesto „Imajte veru u Boga“; konstrukciju shvatam kao genitiv porekla, kao kada se kaže Pavle iz Tarsa (kome je Tars poreklo); genitiv porekla je bliži subjekatskom nego objekatskom genitivu. Kološanima 2:12 jeste subjekatski genitiv (vidi Kol 2:11–13aN), dok je 2. Sol 2:13 još jedan genitiv porekla (vidi belešku na tom mestu). Bertonov argument da se Šaulovo „pisteôs“ shvati kao objekatski genitiv time se svodi na Dela 3:16, a dodatno je oslabljen time što je to veoma težak stih, kako god da se prevede, i što ga Šaul nije napisao niti izgovorio, niti je napisan o njemu. (Jewish New Testament Commentary, izdanje Jewish New Testament Publications, Inc. 1992, str. 540-541)
Rimljanima 3:26
25c–26 Ovo je potvrdilo (ili: „pokazalo“) Božju pravednost, itd. Odavde do kraja st. 26 Šaul nastavlja svoj midraš na Psalam 143 (vidi st. 20aN) analizirajući kako se tačno Ješuina pomirbena smrt odnosi na Božju pravednost. Grčki tekst je težak i postoje druga tumačenja; dolazeći do svog razumevanja, dao sam težinu Baretovom komentaru.
O reči „vernost“ vidi st. 22N, gde je citiran članak Džordža Hauarda. U tom članku on takođe piše (str. 231):
„Obećanje dato Avrahamu ne ispunjava se kroz Mojsijev zakon, nego kroz vernost Hrista. Samo na taj način Bog je naumio da privede sebi sve narode.“
Dakle, upravo Božja vernost sopstvenom obećanju datom Avrahamu — da će se kroz njega blagosloviti svi narodi sveta (Postanje 12:3) — proizvodi Božje iskupljenje čovečanstva kroz Ješuu i Ješuinu vernost Bogu. To se podrazumeva pod „Božjom pravednošću“. (Str. 544)
Galatima 2:16
16c Nego kroz vernost punu poverenja Mesije Ješue, doslovno, kako je navedeno gore u st. 15–16N, „osim kroz poverenje Mesije Ješue“. Ovde postoje tri pitanja: (1) Šta se podrazumeva pod „poverenjem“? (2) Šta znači to prisvojno „čije“ u izrazu „Mesije Ješue“? To jest, o čijem poverenju Šaul govori, o Mesijinom ili o našem? (3) Da li veznik „nego“ na početku uvodi suprotstavljanje ili ograničenje?
(1) Poverenje. Grčka reč „pistis“ obično se prevodi kao „vera“ ili „verovanje“, ali ove engleske reči mogu označavati pristajanje uz veroispovest, puki umni pristanak, dok je biblijsko značenje, kako u Novom zavetu tako i u Tanahu (gde je jevrejska reč „emuna“), ili (a) poverenje, oslanjanje na nekoga ili nešto, ili (b) vernost, pouzdanost. Trenutak razmišljanja pokazuje da su to dvoje zapravo isto — ako neko ima istinsko i bezrezervno poverenje, oslonac, veru, verovanje u nekoga, onda će mu biti veran i pouzdan u izvršavanju njegovih zapovesti — to jest, vera PODRAZUMEVA VERNOST, POVERENJE PODRAZUMEVA POSLUŠNOST. Judžin Najda, tvorac pristupa „dinamičke ekvivalencije“ u prevođenju Biblije, pominje pleme meksičkih Indijanaca koje u svom jeziku ima samo jedan pojam i jednu reč za ove dve ideje, i primećuje da su možda mudriji od nas. Više o pistis i emuna vidi u Dela 3:16N.
Za razumevanje Poslanice Galatima toliko je važno stalno se podsećati na oba aspekta reči „pistis“ da sam opteretio stil Jewish New Testament-a nezgrapnim izrazom „vernost puna poverenja“ (ili nekim jednako trapavim ekvivalentom) svaki put kada se „pistis“ ili srodna reč pojavi u ovoj poslanici.
(2) Mesije Ješue. Rimljanima 3:22N, gde se razmatra isto pitanje i objašnjavaju gramatički pojmovi subjekatskog i objekatskog genitiva, predstavlja neophodan uvod u ono što sledi.
Glavni savremeni engleski prevodi shvataju i „dia pisteôs Iêsou Christou“ („kroz poverenje Ješue Mesije“) i „ek pisteôs Christou“ („iz vere Mesije“) tako da govore o našem poverenju u Ješuu Mesiju. To gotovo uvek daje prevode „kroz veru u Isusa Hrista“ i „verom u Hrista“.
Pomalo mi je nelagodno što se suprotstavljam gotovo svim savremenim autoritetima i tvrdim da je takvo razumevanje pogrešno i da Šaul zapravo piše o vernosti punoj poverenja prema Bogu i prema Božjim obećanjima, koju je sam Ješua Mesija pokazao u svom životu. Kao i ranije sa „delima zakona“ (st. 16b), pustiću da neznabožački naučnici izlože moj argument za prevod izraza „dia pisteôs Iêsou Christou“ kao „vernost puna poverenja Mesije Ješue“.
Arntov i Gingrihov A Greek-English Lexicon of the New Testament, str. 668 (dno), beleži: „Pistis Christou kod Pavla kao subjekatski genitiv shvataju…“ i navodi tri naučne reference na nemačkom, iako sami autori leksikona misle drugačije. („Subjekatski genitiv“ znači da su vera/vernost Ješuina sopstvena vera u Boga, njegovog Oca, i vernost prema njemu, a ne naša vera u Ješuu; vidi Rim 3:22N.)
Skorije je Džordž Hauard, u svom članku „Romans 3:21–31 and the Inclusion of the Gentiles“ (Harvard Theological Review 63 (1970), str. 223–233), napisao:
„Najbolje je genitiv shvatiti kao subjekatski, u značenju ‘vera Isusova’, iz sledećih razloga. (1) Na mestima koja su jasna, kada Pavle koristi pistis praćeno imenicom u genitivu koja označava osobu, on uvek podrazumeva subjekatski genitiv, nikada objekatski (na primer tên pistin tou theou [(‘Božja vernost’)] u Rimljanima 3:3; pisteôs tou patros êmôn Abraam [(‘poverenje koje je imao Avraham avinu’)] u Rimljanima 4:12). (2) Galatima 2:16 pokazuje da za Pavla postoji razlika između ideje vere u Hrista i ideje vere Hristove i da je u stanju da se jasno izrazi upotrebom gramatike. (3) Sirijska Pešita [verzija, 3. vek] uvek prevodi izraz pistis christou Iêsou sa značenjem ‘vera Mesijina’ (to je posebno jasno u njenom prevodu Galatima 2:16 i Efescima 3:12), što pokazuje kako je drevna sirijska Crkva razumevala tu konstrukciju. Neki naučnici zaista veruju da je pistis christou Iêsou subjekatski genitiv, ali uglavnom taj izraz ostaje nejasan.“ (str. 229)
Kada piše o tome da se Šaul „jasno izražava upotrebom gramatike“, Hauard misli na izraz u sredini st. 16: „i mi smo položili svoje poverenje u Mesiju Ješuu i postali mu verni“, doslovno: „mi smo se ka Mesiji Ješui pouzdali“. Ovde „ka“, dvostruko prevedeno u JNT-u kao „u“ i „prema“, jeste grčka reč „eis“ („u, ka, prema, unutar“). Reč je drugačija, gramatika je drugačija, i zbog toga je, kaže Hauard, smisao stoga drugačiji. Naše poverenje u Ješuu i vernost prema njemu znače da se bezrezervno oslanjamo na njega, čak do te mere da smo u „sjedinjenju sa“ njim (st. 17), s posledicom da i mi sada možemo ispoljavati istu onu vernost punu poverenja kakvu je on imao. A kakva je to bila vernost puna poverenja? Vernost puna poverenja koja pripada Ješui bila je poverenje u Boga i vernost prema njemu koje je Mesija ispoljio kada se oslonio na Božja obećanja do te mere da je bio voljan da umre radi nas, „pravednik za nepravednike“ (1. Pet 3:18; upor. Rim 5:6-8).
Tako Šaul u ovom stihu rastavlja spasonosnu veru na njena dva sastavna dela: (1) poverenje u Boga i vernost prema Bogu koje je Mesija imao (pomenuto dvaput), i (2) poverenje u Ješuu i vernost prema njemu — a, posredno, i prema Bogu Ocu (1. Jn 2:23) — koje mi imamo (pomenuto jednom). Ni jedno ni drugo samo za sebe ne bi bilo dovoljno da Bog nekoga proglasi pravednim. Na taj način Šaul rešava paradoks slobodne volje, često pominjan u ovom komentaru, da je, kako je rabin Akiva rekao u Mišni (Avot 3:15), „Sve predviđeno“ (otuda potreba za Mesijinom vernošću, jer je Bog znao i predvideo da ćemo svi biti neverni grešnici), „a slobodna volja je data“ (otuda potreba da mi sopstvenim slobodnim izborom položimo svoje poverenje u Mesiju).
Zašto Šaul mora da Mesijin objektivni čin vernosti Bogu postavi u središte? To jest, zašto se Šaul ne bi mogao sva tri puta odnositi na našu veru u Mesiju? Zato što bi Šaul onda tvrdio da Božje proglašavanje nas pravednima ne zavisi ni od čega osim od našeg subjektivnog izbora apstraktne „vere“ umesto „dela zakona“, bez ikakvog objašnjenja zašto se prvo pretpostavlja drugom. Razlog zbog kog je „vera“ (pod čime se ne misli na bilo kakvu veru, nego na veru koja se posebno odnosi na ličnost i delo Mesije Ješue) jedini put ka pravednosti, a „dela zakona“ (to jest, dela legalističke poslušnosti zapovestima Tore) nisu put ka pravednosti, jeste taj što je Bog objektivno (to jest, zato što je svet i pravedan) zahtevao da mu neko bude veran pre nego što bi ga mogao proglasiti pravednim. U svetu u kome su svi zalutali (vidi st. 16dN; upor. Isaija 53:6, Rim 3:10-18), Ješua je bio taj „neko“. Ješuina sopstvena vernost puna poverenja obećanju koje je Bog dao Avrahamu (Postanje 12:1-3), Ješuina vernost čak i do smrti (Rim 3:24-26; 5:8; Fil 2:5-11), postala je objektivni temelj koji je Bogu omogućio da pravednost učini dostupnom drugim ljudskim bićima, pod jedinim uslovom da se uzdaju u Ješuu i budu mu verni (ili, što je isto, da se uzdaju u Boga i budu mu verni — prema Jn 14:6 i 1. Jn 2:23 jedno nužno podrazumeva drugo). Ješuina vernost, koju prisvajamo i koju smo sve sposobniji da ispoljavamo kada stupimo u sjedinjenje s njim (st. 17) kroz svoje poverenje u njega i vernost prema njemu, daje Bogu objektivni temelj da nas istovremeno forenzički proglasi pravednima i da nas postepeno učini pravednima u ponašanju (st. 16aN), i to Ješuinom sopstvenom pravednošću. (Str. 835-838)
VERNIKOVA VERNOST PUNA POVERENJA
U svetlu uverenja dr Sterna da pistis znači vernost punu poverenja, nije stoga iznenađujuće što ovaj grčki izraz prevodi kao poverenje ili vernost svaki put kada se odnosi na veru koju pojedinci moraju imati da bi zadobili spasenje. Evo primera:
„I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ Dela apostolska 3:16
A evo komentara dr Sterna:
16 Njegovo ime nije magična reč. Grčko onoma odgovara jevrejskom šem, što u biblijskom smislu ne znači samo ime, nego sve što imenovani pojedinac jeste i predstavlja — njegovo delo, ličnost, moć, autoritet i ugled. Vidi 2:38N, Mt 28:19N.
Poverenje, grčki pistis. „verovanje, poverenje, čvrsto oslanjanje, čvrsto ubeđenje, vera“, što odgovara jevrejskom emuna. Jevrejski filozof Martin Buber, iako je poštovao Ješuu kao svog „starijeg brata“, pokušao je u svojoj knjizi Two Types of Faith da pokaže da se pistis Novog zaveta i emuna Tanaha razlikuju. Tvrdio je da je pistis prvenstveno umni pristanak na učenja i činjenice, dok je emuna srčani stav poverenja koji se izražava u pravednim delima. Zapravo, međutim, ovo drugo je jedina vrsta vere koju Bog uvažava, kako u Starom zavetu tako i u Novom. Prava mesijanska vera nije po karakteru drugačija od vere Tanaha; ona znači priznavanje ko je Bog i šta je učinio, verovanje njegovim obećanjima, oslanjanje na njega radi sile da se živi svetim životom, i potom življenje takvog života.
Jewish New Testament uglavnom koristi reč „poverenje“ umesto „vera“ za prevod reči „pistis“, jer „poverenje“ govornicima engleskog jasnije označava pouzdano oslanjanje na Boga koje rađa sveta dela, nasuprot pukom umnom priznavanju činjenica i ideja. U Poslanici Galatima koristi se nezgrapan izraz „vernost puna poverenja“, jer je poruka te knjige toliko zavisna od toga da se ispravno značenje reči „pistis“ drži u prvom planu svesti (vidi odeljak (1) u Gal 2:16cN). (Str. 365)
Drugi tekstovi koje Stern prevodi kao „poverenje“, „veran/vernost“, „vernost puna poverenja“ itd. uključuju:
„Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:38-39
„A kad čuše neznabošci, radovahu se i slavljahu riječ Gospodnju, i povjerovaše koji bjehu naznačeni za život vječni.“ Dela apostolska 13:48
„I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.“ Dela apostolska 15:9-11
„I izvevši ih napolje, reče: Gospodo, šta mi treba činiti da se spasem? A oni rekoše: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.“ Dela apostolska 16:30-31
„A kad on htjede da pređe u Ahaju, ohrabriše ga braća i pisaše učenicima da ga prime. I on došavši onamo, pomože mnogo onima koji su blagodaću povjerovali.“ Dela apostolska 18:27
„Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“ Dela apostolska 26:18
„Jer se ne stidim Jevanđelja Hristova, jer je ono sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Judejcu i Jelinu. Jer se u njemu otkriva pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: A pravednik će od vjere živjeti.“ Rimljanima 1:16-17
„Gdje je, dakle, hvalisanje? Isključeno je. Kakvim zakonom? Da li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere. Mislimo, dakle, da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona. Ili je Bog samo Judejaca, a ne i neznabožaca? Da, i neznabožaca. Jer jedan je Bog, koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom. Ukidamo li, dakle, zakon vjerom? Nikako! Nego zakon utvrđujemo.“ Rimljanima 3:27-31
„O nerazumni Galati, ko vas je opčinio da se ne pokoravate istini, vi kojima je pred očima Isus Hristos naslikan razapet među vama? Ovo samo hoću od vas da doznam, da li Duha primiste kroz djela zakona ili kroz propovijed vjere? Zar ste tako nerazumni? Počevši Duhom, sad tijelom završavate? Zar toliko postradaste uzalud? Kad bi bilo samo uzalud! Onaj, dakle, koji vam daje Duha i čini čudesa među vama, čini li to zbog djela zakona ili zbog slušanja vjere?“
„Kao što Avraam povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost. Shvatite, dakle, da su oni sinovi Avraamovi koji su od vjere. A Pismo, predvidjevši da Bog opravdava neznabošce vjerom, unaprijed objavi Avraamu: U tebi će se blagosloviti svi neznabošci. Tako se oni koji su od vjere blagosiljaju sa vjernim Avraamom.“
„Jer koji su god od djela zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: Proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u Knjizi zakona da to čini. A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, jasno je; jer: Pravednik će od vjere živjeti. A zakon nije od vjere, nego čovjek koji tvori zapovijesti živjeće kroz njih. Hristos nas je iskupio od prokletstva zakona postavši za nas prokletstvo, jer je napisano: Proklet svaki koji visi na drvetu; Da na mnogobošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da primimo obećanje Duha kroz vjeru.“
„Ali Pismo zatvori sve pod grijeh da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju. A prije dolaska vjere bismo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru koja se imala otkriti. Tako nam zakon postade vaspitač za Hrista, da bi se vjerom opravdali; A kada dođe vjera, više nismo pod vaspitačem.“
„Jer ste svi sinovi Božiji vjerom u Hrista Isusa. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste vi svi jedan (čovjek) u Hristu Isusu. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo i nasljednici po obećanju.“ Galatima 3:1-14, 22-29
„Jer mi Duhom, od vjere, čekamo nadu pravednosti. Jer u Hristu Isusu niti što vrijedi obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja kroz ljubav djela.“ Galatima 5:5-6
„Ne varajte se, Bog se ne da obmanjivati; jer što čovjek posije ono će i požnjeti. Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela će požnjeti trulež, a ko sije u duh, od Duha će požnjeti život vječni.“ Zato „A dobro činiti da nam ne dosadi, jer ćemo u svoje vrijeme požnjeti ako ne malakšemo. Zato, dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, a osobito svojima po vjeri.“ Galatima 6:7-10
„Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božiji; Ne od djela, da se ne bi ko hvalisao. Jer smo njegova tvorevina, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog unaprijed pripremi da u njima hodimo.“ Efescima 2:8-10
„A vjera je osnov svega čemu se nadamo, potvrda stvari nevidljivih. Jer u njoj stari primiše dobro svjedočanstvo.“
„Vjerom saznajemo da su vjekovi sazdani riječju Božijom, tako da je vidljivo postalo iz nevidljivoga.“
„Vjerom prinese Avelj Bogu bolju žrtvu nego Kain; njome bi posvjedočen da je pravednik kada sam Bog prihvati dare njegove; kroz nju on i poslije smrti još govori.“
„Vjerom Enoh bješe uznesen da ne vidi smrti; i više se ne nađe, jer ga Bog uznese, pošto prije njegova uznesenja bješe mu potvrđeno da je ugodio Bogu. A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji prilazi Bogu, treba da vjeruje da Bog postoji i da On nagrađuje one koji ga traže.“
„Vjerom Noje bi od Boga obaviješten o onome što se još ne vidi, i iz pobožnog straha sagradi kovčeg za spasenje doma svoga; njome on osudi sav svijet, i postade nasljednik pravednosti po vjeri.“
„Vjerom Avraam posluša kada bi pozvan da pođe u zemlju koju je imao da primi u nasljedstvo, i pođe ne znajući kuda ide. Vjerom se naseli on u zemlji obećanoj kao u tuđoj, i u šatorima stanovaše sa Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja. Jer očekivaše Grad koji ima temelje, kojemu je neimar i tvorac Bog.“
„Vjerom i sama Sara primi moć da začne, i uprkos dubokoj starosti ona rodi; jer vjerovaše Onome koji to obeća. Zato se i rodiše potomci od jednoga, i to prestarjeloga čovjeka, mnoštvom kao zvijezde nebeske i kao pijesak nebrojeni na obali mora.“
„U vjeri pomriješe svi ovi ne dočekavši ostvarenje obećanja, ali ih vidješe izdaleka, i pozdraviše, i priznaše da su stranci i prolaznici na zemlji. Jer oni koji tako govore pokazuju da traže Otadžbinu. I da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi vremena da se vrate; Ali sad žele bolju, to jest nebesku. 3ato se Bog ne stidi njih da se naziva Bog njihov; jer im je pripremio Grad.“
„Vjerom prinese Avraam Isaka kada je kušan, i jedinca prinošaše onaj koji je primio obećanja, Kome bješe kazano: U Isaku će ti se nazvati sjeme, Jer je razumio da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga i dobi kao prasliku.“
„Vjerom u ono što će doći blagoslovi Isak Jakova i Isava.“
„Vjerom Jakov umirući blagoslovi svakoga sina Josifova, i pokloni se preko vrha palice svoje.“
„Vjerom Josif na samrti napominjaše o izlasku sinova Izrailjevih, i zapovjedi za kosti svoje.“
„Vjerom su Mojseja, pošto se rodi, krili tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe da je dijete krasno, i ne pobojaše se zapovijesti careve.“
„Vjerom Mojsej, kada je odrastao, odreče da se naziva sin kćeri Faraonove; I više voljaše da strada sa narodom Božijim nego da ima privremenu nasladu grijeha, Smatrajući porugu Hristovu za veće bogatstvo od svega blaga egipatskoga, jer gledaše na nagradu.“
„Vjerom on ostavi Egipat, ne pobojavši se jarosti careve, jer se čvrsto držaše Nevidljivoga, kao da ga vidi.“
„Vjerom obavi pashu i kropljenje krvlju, da se onaj koji ubijaše prvence ne dotakne njih.“
„Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhu; a kada to pokušaše Egipćani, potopiše se.“
„Vjerom padoše zidovi jerihonski, kada se oko njih obilazilo sedam dana.“
„Vjerom Rava bludnica ne pogibe s nevjernicima, jer primi uhode s mirom.“
„I šta još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao kazivati o Gedeonu, Varaku, Samsonu, Jeftaju, Davidu, Samuilu i o drugim prorocima, Koji vjerom pobijediše carstva, činiše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, od nemoćnih postadoše jaki, bijahu silni u ratu, poraziše vojske tuđinske; Neke žene primiše svoje mrtve vaskrsenjem; drugi pak bijahu mukama umoreni ne pristavši na izbavljenje, da bi dobili bolje vaskrsenje; A drugi iskusiše poruge i šibanja, pa još okove i tamnice; Kamenjem pobijeni, prestrugani, izmučeni, od mača pomriješe; potucaše se u kožusima i kozjim kožama u oskudici, u nevoljama, u patnjama; Oni kojih svijet ne bijaše dostojan, potucahu se po pustinjama i gorama i po pešterama i po jamama zemaljskim.“
„I svi ovi, osvjedočeni u vjeri, ne dobiše obećanje; Zato što je Bog nešto bolje predvidjeo za nas, da ne bi oni bez nas dostigli savršenstvo.“ Jevrejima 11:1-40
ZA DALJE ČITANJE
HRISTOVA VERNOST KAO PRIMER SPASONOSNE VERE
PRAVA VERA JESTE VERNOST I POSLUŠNOST, DEO 1
BIBLIJSKI STIHOVI O VERNOSTI/POSLUŠNOSTI
Opravdanje vernošću: od početka do kraja