Tridentski sabor o biblijskom kanonu
Ovde navodim proglas o biblijskom kanonu sa Tridentskog sabora, preuzet sa sledeće objave: Opšti sabor u Tridentu: Četvrta sednica. Svako isticanje je moje.
Održana osmog dana meseca aprila, godine MDXLVI.
DEKRET O KANONSKIM SPISIMA
Presveti i sveti, vaseljenski i opšti Sabor u Tridentu — zakonito sabran u Svetom Duhu, dok njime predsedavaju ista tri legata Apostolske stolice — imajući ovo [Strana 18] stalno pred očima, da se, pošto se uklone zablude, sama čistota jevanđelja očuva u Crkvi; a koje je (jevanđelje), ranije obećano preko proroka u svetim Pismima, Gospod naš Isus Hristos, Sin Božiji, najpre objavio sopstvenim ustima, a zatim zapovedio da ga njegovi apostoli propovedaju svakom stvorenju, kao izvor svake spasonosne istine i moralne discipline; i jasno videći da su ova istina i disciplina sadržane u napisanim knjigama i u nezapisanim predanjima koja su, primljena od apostola iz usta samoga Hrista, ili od samih apostola, po diktatu Svetoga Duha, došla čak do nas, prenošena takoreći iz ruke u ruku; (Sabor), sledeći primere pravovernih Otaca, prima i poštuje sa jednakim osećanjem pobožnosti i strahopoštovanja sve knjige kako Starog tako i Novog zaveta — budući da je jedan Bog autor obojih — kao i pomenuta predanja, kako ona koja se tiču vere tako i ona koja se tiču morala, kao izdiktirana bilo sopstvenom rečju iz Hristovih usta, bilo od Svetoga Duha, i sačuvana u Katoličkoj crkvi neprekidnim nasleđem. I smatrao je prikladnim da se u ovaj dekret uvrsti spisak svetih knjiga, da se ni u čijem umu ne bi javila sumnja koje su to knjige koje ovaj Sabor prima. One su navedene ovde ispod: od Starog zaveta: pet knjiga Mojsijevih, to jest, Postanje, Izlazak, Levitska, Brojevi, Ponovljeni zakoni; Isus Navin, Sudije, Ruta, četiri knjige o Carevima, dve Paralipomena, prva knjiga Jezdrina, i druga koja nosi naslov Nemija; Tovit, Judita, Jestira, Jov, Davidov Psaltir, koji se sastoji od sto pedeset psalama; Priče Solomonove, Propovednik, Pesma nad pesmama, Premudrosti Solomonove, Sirah, Isaija, Jeremija, sa Varuhom; Jezekilj, Danilo; dvanaest malih proroka, to jest, Osija, Joil, Amos, Avdija, Jona, Mihej, Naum, Avakum, Sofonija, Agej, Zaharija, Malahija; dve knjige Makavejske, prva i druga. Od Novog zaveta: četiri jevanđelja, po [Strana 19] Mateju, Marku, Luki i Jovanu; Dela apostolska, koja je napisao Luka Jevanđelist; četrnaest poslanica apostola Pavla, (jedna) Rimljanima, dve Korinćanima, (jedna) Galatima, Efescima, Filipljanima, Kološanima, dve Solunjanima, dve Timoteju, (jedna) Titu, Filimonu, Jevrejima; dve apostola Petra, tri apostola Jovana, jedna apostola Jakova, jedna apostola Jude, i Otkrivenje apostola Jovana. Ako pak neko ne prima kao svete i kanonske pomenute knjige u celini sa svim njihovim delovima, onako kako su se čitale u Katoličkoj crkvi i kako su sadržane u starom latinskom vulgatnom izdanju; i ako svesno i namerno prezre pomenuta predanja; neka bude anatema. Neka, dakle, svi razumeju kojim redom i na koji način će pomenuti Sabor, pošto je položio temelj Ispovedanja vere, nastaviti, i kojim će se svedočanstvima i autoritetima uglavnom služiti u potvrđivanju dogmata i u obnavljanju morala u Crkvi.
DEKRET O IZDANJU I UPOTREBI SVETIH KNJIGA
Štaviše, isti presveti i sveti Sabor — smatrajući da nemala korist može pripasti Crkvi Božijoj ako se obznani koje se od svih latinskih izdanja svetih knjiga, koja su sada u opticaju, ima smatrati autentičnim — naređuje i objavljuje da se pomenuto staro i vulgatno izdanje, koje je dugotrajnom upotrebom kroz tolike godine odobreno u Crkvi, na javnim predavanjima, raspravama, propovedima i izlaganjima smatra autentičnim; i da niko ne sme, niti se usudi da ga odbaci pod bilo kakvim izgovorom.
Nadalje, da bi obuzdao drske duhove, on određuje da niko, oslanjajući se na sopstvenu veštinu, ne sme — u stvarima vere i morala koje se tiču izgradnje hrišćanskog učenja — izvrćući Sveto pismo prema sopstvenom shvatanju, da se usudi da tumači pomenuto Sveto pismo protivno onom smislu koji je sveta majka Crkva — čije je pravo da sudi o pravom smislu i tumačenju svetih Pisama — držala i drži; [Strana 20] ili čak protivno jednodušnoj saglasnosti Otaca; čak i kada takva tumačenja nikada ne bi (trebalo) da budu ikada objavljena. Prestupnike će prijaviti njihovi ordinariji i biće kažnjeni kaznama ustanovljenim zakonom.
I želeći, kako je pravedno, da u ovoj stvari nametne obuzdavanje i štamparima, koji sada bez ikakvog ograničenja — misleći, naime, da im je dopušteno sve što im je po volji — štampaju, bez dozvole crkvenih starešina, pomenute knjige Svetoga pisma, kao i beleške i komentare na njih od svih osoba bez razlike, često sa neimenovanom štamparijom, a često čak i izmišljenom, i što je još teže, bez imena autora; a takođe drže na neselektivnoj prodaji knjige ove vrste odštampane drugde; (ovaj Sabor) naređuje i određuje da se odsad Sveto pismo, a naročito pomenuto staro i vulgatno izdanje, štampa na najispravniji mogući način; i da nikome neće biti dopušteno da štampa, ili dâ da se štampaju, bilo kakve knjige o svetim stvarima bez imena autora; niti da ih ubuduće prodaje, pa ni da ih drži, osim ako ih najpre ne ispita i odobri ordinarij; pod pretnjom anateme i novčane kazne propisane u jednom kanonu poslednjeg Lateranskog sabora: a ako su redovnici, pored ovog ispitivanja i odobrenja, biće dužni da pribave dozvolu i od svojih sopstvenih starešina, koji će knjige ispitati prema obliku sopstvenih statuta. Što se tiče onih koji ih pozajmljuju ili šire u rukopisu, a da prethodno nisu ispitane i odobrene, oni će biti podvrgnuti istim kaznama kao i štampari: a oni koji ih budu posedovali ili ih budu čitali, ako ne otkriju autore, biće i sami smatrani autorima. A pomenuto odobrenje knjiga ove vrste daće se u pisanom obliku; i radi toga će se autentično nalaziti na početku knjige, bilo da je knjiga rukopisna ili štampana; i sve to, to jest i odobrenje i ispitivanje, obaviće se besplatno, kako bi ono što treba da bude odobreno bilo odobreno, a ono što treba da bude osuđeno bilo osuđeno.
Pored navedenog, želeći da suzbije onu drskost kojom se reči i rečenice Svetoga pisma okreću i [Strana 21] izvrću za svakovrsne profane upotrebe, to jest za stvari prostačke, izmišljene, isprazne, za laskanja, klevete, sujeverja, bezbožne i đavolske bajalice, čarolije i uvredljive pamflete; (Sabor) zapoveda i nalaže, radi uklanjanja ove vrste nepoštovanja i preziranja, i da se niko odsad ne bi usudio da na bilo koji način primenjuje reči Svetoga pisma na ove i njima slične svrhe; da sve ljude takve vrste, skrnavitelje i narušitelje reči Božije, episkopi obuzdaju zakonskim kaznama, i drugim kaznama koje sami odrede.
SAZIVANJE SLEDEĆE SEDNICE
Isto tako, ovaj presveti i sveti Sabor odlučuje i određuje da se naredna Sednica održi i proslavi u četvrtak posle sledećeg presvetog praznika Pedesetnice.
Za dalje čitanje