Jehova biva proboden! 2. deo

U ovom delu (https://www.samshmnthelogy.net/post/jehovah-gets-pierced) osvrnuću se na dva glavna prigovora čitanju Zaharije 12:10 kao „gledaće u/na Mene“. Evo, još jednom, kako taj odlomak glasi:

„I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene Kojega probodoše; i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem.“ New American Standard Version (NASB)

Uporedimo to sada sa sledećom verzijom:

„I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene Kojega probodoše; i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem.“ New American Bible Revised Edition (NABRE)

Dokaze za čitanje „gledaće u/na Mene“ već sam izneo u prethodnoj objavi. Tekstualni podaci i drevni prevodi jednoglasno potvrđuju da je to izvorno čitanje.

U prilog varijanti „na njega“ tvrdi se da to čitanje bolje odgovara kontekstu, budući da stih dalje govori o tome kako Jevreji tuguju za njim, a ne za Mnom. Tvrdi se da je teško razumeti zašto bi tekst prešao sa zamenice prvog lica jednine („Mene“) na zamenicu trećeg lica jednine („njega“).

Dalje se tvrdi da Jovan podržava ovo drugo čitanje, jer upravo taj tekst navodi u svom jevanđelju:

„I opet drugo Pismo govori: Pogledaće na onoga koga probodoše.“ Jovan 19:37 NABRE

Činjenica da Jovanov navod koristi zamenicu trećeg lica njega uzima se kao dokaz da je tako izvorno glasila i Zaharija 12:10.

Iako su oba prigovora već obrađena u nekim od citata koje sam naveo u prethodnoj objavi, osvrnuću se na njih i ovde, radi koristi čitalaca.

Najpre, postoji mnoštvo primera u kojima Bog prelazi sa obraćanja u prvom licu na treće lice, kao što nalazimo u sledećim mestima — pa i u samoj toj, dvanaestoj glavi Zaharije!

„U onaj ću dan učiniti da glavari Judini budu kao ognjište u drvima i kao luč zapaljen u snopovima, te će proždrijeti i nadesno i nalijevo sve narode unaokolo, a Jerusalim će još ostati na svom mjestu, u Jerusalimu. I Gospod će sačuvati šatore Judine najprije, da se ne diže nad Judom slava doma Davidova i slava stanovnika Jerusalimskih. U onaj će dan Gospod zaklanjati stanovnike Jerusalimske, i najslabiji među njima biće u taj dan kao David, i dom će Davidov biti kao Bog, kao anđeo Gospodnji pred njima. I u taj dan tražiću da istrijebim sve narode koji dođu na Jerusalim; I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene Kojega probodoše; i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem.“ Zaharija 12:6-10

„Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Za slavom posla me k narodima koji vas oplijeniše; jer ko tiče u vas, tiče u zjenicu oka njegova. Jer, evo, ja ću mahnuti rukom svojom na njih, i biće plijen slugama svojim, i poznaćete da me je poslao Gospod nad vojskama. Pjevaj i veseli se, kćeri Sionska, jer evo ja idem i nastavaću usred tebe, govori Gospod. I mnogi će se narodi prilijepiti ka Gospodu u taj dan, i biće mi narod, i ja ću nastavati usred tebe, i poznaćeš da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama. I Gospod će naslijediti Judu, svoj dio, u zemlji svetoj, i opet će izabrati Jerusalim. Neka muči svako tijelo pred Gospodom, jer usta iz svetoga stana svojega.“ Zaharija 2:8-13

„Dođe riječ Gospodnja Zahariji govoreći: Ovako govori Gospod nad vojskama: Sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom. I ne činite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom. Ali ne htješe slušati, i uzmakoše ramenom natrag, i zatiskoše uši svoje da ne čuju. I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne čuju zakona i riječi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka pređašnjih; zato dođe velik gnjev od Gospoda nad vojskama. Zato, kao što on vika a oni ne slušaše, tako i oni vikaše a ja ih ne slušah, govori Gospod nad vojskama. Nego ih razmetnuh vihorom po svijem narodima, kojih ne poznavaše, i zemlja opustje iza njih da niko u nju ne dohođaše niti se iz nje vraćaše, i obratiše milu zemlju u pustoš.“ Zaharija 7:8-14

„Gnjev se moj raspali na pastire, i pokarah jarce; jer Gospod nad vojskama obide stado svoje, dom Judin, i učini da su mu kao konj okićen za boj. Od njega je ugao, od njega kolje, od njega luk ubojiti, od njega izlazi i svaki nastojnik. I oni će biti kao junaci, gaziće u boju kao blato po ulicama, i biće se, jer je Gospod s njima, i koji jašu na konjma osramotiće se. I ukrijepiću dom Judin, i dom ću Josifov spasti, i dovešću ih natrag, jer mi ih je žao, i biće kao da ih nijesam odbacio, jer sam ja Gospod Bog njihov i uslišiću ih. I oni od Jefrema biće kao junak, i srce će im biti veselo kao od vina, i sinovi njihovi vidjeće i veseliće se, i srce će im se radovati o Gospodu. Zazviždaću im i sabraću ih, jer ću ih izbaviti, i oni će se umnožiti kao što su se bili umnožili. I rasijaću ih među narode da se u daljnijem mjestima opominju mene, i živeći sa sinovima svojima da se vrate. I dovešću ih natrag iz zemlje Misirske, i sabraću ih iz Asirske, i dovešću ih u zemlju Galadsku i na Livan; i neće im biti dosta mjesta. I od tjeskobe će prijeći preko mora, i razbiće vale u moru, i sve će dubine rijeci presahnuti, i oboriće se ponos Asirski i palica će se Misirska uzeti. I ukrijepiću ih Gospodom, i oni će hoditi u ime njegovo, govori Gospod.“ Zaharija 10:3-12

„I Gospod sišavši na goru Sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i izađe Mojsije. A Gospod reče Mojsiju: Siđi, opomeni narod da ne prestupe međe da vide Gospoda, da ne bi izginuli od mene. I sami sveštenici, koji pristupaju ka Gospodu, neka se osveštaju, da ih ne bi pobio Gospod. A Mojsije reče Gospodu: Neće moći narod izaći na goru Sinajsku, jer si nas ti opomenuo rekavši: Načini među gori i osveštaj je. A Gospod mu reče: Idi, siđi, pa onda dođi ti i Aron s tobom; a sveštenici i narod neka ne prestupe međe da se popnu ka Gospodu, da ih ne bi pobio.“ Izlazak 19:20-24

„Tada reče Bog sve ove riječi govoreći: Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih Bogova uza me. Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; A činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega; jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud.“ Izlazak 20:1-7

Ovu pojavu nalazimo i u Novom zavetu:

„Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.“ Jovan 12:39-40 „Jer je pisano: Živ sam ja, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik ispovijediće Boga.“ Rimljanima 14:11

Time dolazim do svoje sledeće tačke. Novi zavet često navodi Stari zavet prilično slobodno, na manje nego doslovan način, i/ili navodi drugačiji oblik hebrejskog teksta. Na primer, uporedite kako novozavetni pisci navode sledeće starozavetne odlomke:

„Maču, ustani na pastira mojega i na čovjeka druga mojega, govori Gospod nad vojskama, udari Pastira, i ovce će se razbjeći, ali ću okrenuti ruku svoju k malima.“ Zaharija 13:7

„Tada im reče Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u Pismu stoji: Udariću pastira, i ovce stada razbjeći će se.“ Matej 26:31

Sledeći slučajevi su prilično zanimljivi:

„Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!“ Psalam 68:18

Ovde psalmista koristi zamenice drugog lica jednine kada govori o Bogu. Uporedite to sa načinom na koji taj tekst navodi Pavle:

„Zato veli: Uzišavši na visinu zaplijeni plijen i dade darove ljudima.“ Efescima 4:8

Primetite kako apostol prelazi sa drugog na treće lice jednine.

I:

„Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama.“ Malahija 3:1 U ovom proroštvu Jehova govori o sebi u trećem licu, što jevanđelisti potom menjaju:

„Jer on je taj o kojem je pisano: Eto, ja šaljem anđela svoga pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.“ Matej 11:10 – Up. Luka 7:27

„Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.“ Marko 1:2

Umesto da Jehova govori o sebi u trećem licu, u proroštvu sada Bog koristi obraćanje u drugom licu kako bi ukazao na nekoga drugog, naime na Isusa Hrista.

Ono što sve prethodno pokazuje jeste da to što Jovan u svom navodu Zaharije 12:10 koristi zamenicu trećeg lica jednine nikako ne dokazuje da je tako glasilo izvorno čitanje dotičnog stiha.

Činjenica je da tekstualni dokazi i drevni prevodi ukazuju u istom pravcu: odlomak iz Zaharije govori o tome da je Jehova Bog telesno proboden — događaj koji se zbio onoga dana kada je Gospod Isus bio proboden kopljem rimskog vojnika, dok je umirao na krstu za grehe stvorenja.

Već to samo po sebi objašnjava zašto je u pojedinim prepisima Zaharije Mene izmenjeno u njega. Prepisivače koji su izradili te rukopise očigledno je uznemiravalo proroštvo koje je nagoveštavalo da će Bog biti telesno proboden — proroštvo koje potvrđuje hrišćansko razumevanje da Isus Hristos nije niko drugi do upravo onaj Bog koga su Jevreji predali Rimljanima da ga probodu dok je visio na krstu radi njihovog spasenja.

Kako to kažu prevodioci NET Biblije:

tn Ili „na mene“.

tc Zbog teškoće koju predstavlja pojam smrtnog probadanja Boga, subjekta ove rečenice, kao i zbog promene zamenice sa „mene“ na „njega“ u narednoj rečenici, neki rukopisi imaju אֶל אֵת אֲשֶׁר ili אֱלֵי אֵת אֲשֶׁר (ʾel ʾet ʾasher ili ʾele ʾet ʾasher, „ka onome koga“, čitanje koje slede NAB i NRSV) umesto čitanja masoretskog teksta אֵלַי אֵת אֲשֶׁר (ʾelay ʾet ʾasher, „ka meni koga“). Razlozi za takve alternative, međutim, jasni su — potiču od prepisivača kojima su takve tvrdnje bile teološki neprihvatljive — te ih treba odbaciti u korist težeg čitanja (lectio difficilior) masoretskog teksta.

tn Hebrejski izraz בְּכוֹר (bkhor, „prvenac“), koji se u Septuaginti (LXX) obično prevodi rečju πρωτότοκος (prōtotokos), ima nedvosmislen mesijanski prizvuk, kao što jasno pokazuje upotreba tog grčkog izraza u Novom zavetu za opisivanje Isusa (up. Kološanima 1:15, 18). Tako pomisao o tome da je Bog proboden priprema pozornicu za smrtonosno ranjavanje Isusa, Mesije i Sina Božjeg (up. Jovan 19:37; Otkrivenje 1:7). Zapazite da neki engleski prevodi iz konteksta dodaju reč „sin“ (npr. NIV, TEV, NLT). (NET Bible https://netbible.org/bible/Zechariah+12; podvlačenje je moje)

Toliko o slabašnom pokušaju da se zaobiđe ovo prilično jasno i izričito proroštvo o tome da Bog postaje telo kako bi ga probo sopstveni narod, i tako donese spasenje njemu, ali i spasenje narodima.