Odbrana neograničenog pomirenja, 1. deo

U sledećoj seriji objava sakupio sam biblijske stihove, komentare i odgovore raznih hrišćanskih naučnika i/ili apologeta koji pokazuju zašto verovanje da je Hristos umro samo za izabrane nije biblijsko učenje.

O značenju i obimu reči „mnogi“

Evo nekoliko primera gde „mnogi“ može da znači i zaista znači „svi“:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:13-15

Ko bi poricao da „mnogi narodi“ ovde znače sve narode, s obzirom na to da knjiga Otkrivenja izričito kaže da ne postoji narod koji Hristos nije došao da iskupi?

„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

A ipak Isaija 53 kaže da je on poneo grehe mnogih, što se, u kontekstu, mora odnositi na narode koje on škropi:

„Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:5-12

U sledećim odlomcima rečeno nam je da su svi bolesni dolazili Isusu da budu isceljeni i da ih je bilo mnogo:

„A kad bi uveče, pošto sunce zađe, donošahu k njemu sve bolesnike i bjesomučnike; I sav grad bijaše se sabrao pred vratima. I iscijeli mnoge bolesnike od različnih bolesti, i demone mnoge istjera, i ne dopuštaše demonima da govore da znaju da je on Hristos.“ Marko 1:32-34

„A kada bi veče, dovedoše k njemu bjesomučnih mnogo, i izagna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli“ Matej 8:16

Ovo pokazuje da, kada pisac govori o „mnogima“, on zapravo određuje koliko je tih „svih“ bilo, tj. stvarni broj tih „svih“ bio je velik, a ne mali. Drugim rečima, svako ko je bio bolestan došao je Isusu da bude isceljen, a takvih je bilo mnogo.

Matej o obimu pomirenja

U Matejevom jevanđelju za izabrane koje Bog spasava kaže se da ih je malo, a ipak je Isus došao da umre za mnoge!

„Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njime idu. Jer su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.“ Matej 7:13-14

„Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.“ Matej 22:14

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28

To znači da je, prema Mateju, Isus zapravo umro za više od izabranih, budući da je umro za mnoge koji su bili pozvani, iako će veliki broj njih završiti u paklu.

Kao potvrdu ove činjenice, u istom jevanđelju Isus poziva svakoga ko je opterećen (a to je u suštini svaki pojedinac) da dođe i uzme njegov jaram na sebe kako bi mogli iskusiti odmor koji jedino on može dati:

„Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti. Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem, i naći ćete pokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag, i breme je moje lako.“ Matej 11:27-30

Isus je sebe prineo i za Judu

Prema Lukinom jevanđelju, u noći svoje izdaje, Isus je prelomljeni hleb i čašu, koji su ukazivali na njegovu žrtvenu smrt, ponudio svima koji su bili prisutni, govoreći im da to čini za njih. Ono što Lukin izveštaj čini posebno zanimljivim jeste to što je jedan od prisutnih, koji je i stvarno uzeo učešća u Gospodnjoj večeri, bio sam Juda!

„I uzevši hljeb zablagodari, prelomi ga i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen. A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša Novi zavjet u krvi mojoj, koja se za vas prolijeva. Ali evo ruke izdajnika mojega sa mnom na trpezi. I Sin Čovječiji, dakle, ide kako je određeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje! I oni se stadoše pitati među sobom koji bi, dakle, od njih bio taj koji će to učiniti.“ Luka 22:19-23

A da je Gospod hteo da isključi Judu, lako je to mogao učiniti tako što bi ograničio svoje reči, baš kao što je učinio u Jovanovom jevanđelju kada je prao noge svojim učenicima, među kojima je bio i Juda:

„A pred praznik Pashe, znajući Isus da je došao njegov čas da pređe iz ovoga svijeta Ocu, ljubivši svoje koji su u svijetu, ljubio ih je do kraja. I kad bi večera, pošto đavo već bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da ga izda, Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide, Ustade od večere i skide gornje haljine, pa uze ubrus i opasa se njime. Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim bješe opasan. Onda dođe Simonu Petru, a ovaj mu reče: Gospode, zar ti moje noge da opereš? Odgovori Isus i reče mu: Što ja činim, ti sad ne znaš, ali ćeš poslije razumjeti. Reče mu Petar: Nikada ti nećeš oprati moje noge. Isus mu odgovori: Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. Reče mu Isus: Okupani nema potrebe šta da pere osim nogu, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi. Jer znađaše izdajnika svojega, zato reče: Niste svi čisti. A kad im opra noge, uze haljine svoje pa opet sjede za trpezu i reče im: Znate li šta sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodom; i pravo velite, jer jesam. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge. Jer sam vam dao primjer da, kao što ja učinih vama, i vi činite. Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao. Kad ovo znate, blaženi ste ako to tvorite. Ne govorim o svima vama; ja znam koje izabrah; nego da se ispuni Pismo: Koji sa mnom hljeb jede, podiže petu svoju na mene.“ Jovan 13:1-18

Hristove izjave da nisu svi njegovi sledbenici čisti, ili da ne govori o svima njima, pokazuju da naš Gospod nije imao nikakvog ustezanja da se postara da njegovi slušaoci znaju kako ne misli na sve njih. Pa ipak, takvog ograničenja nema u rečima našeg Gospoda upućenim učenicima kada im nudi hleb i čašu kao znak svoje žrtvene smrti u njihovu korist.

To, možda, objašnjava zašto biblijski naučnici spremno priznaju da je Juda lično uzeo učešća u Gospodnjoj večeri:

Stih 21

„Ruka onoga koji me izdaje“, itd. – Šta bi se više moglo poželeti, kaže dr Lajtfut, kao dokaz da je Juda bio prisutan na evharistiji? A što se pokušava dokazati suprotno na osnovu Jovana 13, ni iz čega se ništa ne dobija; jer u čitavoj toj glavi nema nijednog sloga o pashalnoj večeri, već o večeri pre praznika Pashe. (Komentar Adama Klarka: http://www.studylight.org/com/acc/view.cgi?bk=41&ch=22; podebljanje moje)

Stih 21

„Ali evo ruka onoga koji me izdaje“,… Pod „rukom“ se ne misli figurativno na Judinu nameru, smišljanje i zaveru da ga izda, kako se ta reč koristi u 2. Samuilovoj 14:19, već doslovno na Judinu ruku, koja je tada umakala u zdelu zajedno sa Hristom, Matej 26:23, a zatim sledi ovde: „sa mnom je na stolu“; i to je otežavajuća okolnost njegovog greha, da onaj koji je sedeo s njim za njegovim stolom, jeo hleb s njim i umakao svoj zalogaj u istu zdelu, bude taj koji će ga izdati, prema proročanstvu u Psalmu 41:9; kao što ujedno opisuje i ukazuje na osobu koja će učiniti to delo, naime na jednog od njegovih učenika; a upravo je za te učenike, kao što je maločas rekao, njegovo telo dato i njegova krv prolivena. Izraz „sa mnom“ izostavljen je u sirijskom i persijskom prevodu. Iz Lukinog izveštaja najjasnije se vidi da Juda nije bio prisutan samo na Pashi, već i na Gospodnjoj večeri, budući da je ovo rečeno kada su obe bile završene. (Tumačenje čitave Biblije Džona Gila: http://www.studylight.org/com/geb/view.cgi?bk=41&ch=22; podebljanje moje)

„… Time što Judinu izdaju pominje posle Gospodnje večere, a ne pre nje (Marko 14:18-21; Matej 26:21-25), Luka je otkrio da učešće u Gospodnjoj večeri ne garantuje pripadnost Božjem carstvu. Uporedi Jovan 13:26 i 13:27-30. Luka je slična učenja izneo i na drugim mestima (vidi komentare na 8:4-15; 13:22-30, ‘Lukina poruka’).“ (Robert Stajn, Luke: An Exegetical and Theological Exposition of Holy Scripture (New American Commentary) [B&H Publishing Group, 1993], str. 546; podebljanje moje)

„Uvođenje izdajnika u 21. stihu bremenito je značenjem. Prvo, već je samo po sebi zapanjujuće što uži krug Isusovih sledbenika, oni koji čine srodničku grupu sa kojom je on izabrao da podeli Pashu, uključuje i izdajnika (up. 21:16). Iako Luka jezički malo čini da svoju publiku uputi u tom pravcu, ipak možemo čuti odjeke tragedije koja se podrobno opisuje u vezi sa stradalim pravednikom, uključujući i sramotu izdaje od strane onoga ko je bio blizak za trpezom (Psalam 41:9). Drugo, iako ‘ruka’ često ima preneseno značenje ‘moći’, taj izraz je takođe korišćen u vezi sa onima koji stoje nasuprot Isusu, sa onima koji traže njegovu propast. To što je takva osoba prisutna čak i na Pashi sa Isusom pokazuje otvorenost njegove prakse zajedništva za trpezom, ali istovremeno podseća i na njegovo ranije upozorenje: Deliti trpezu sa Isusom, čak i slušati njegova učenja – to nije nikakva garancija ulaska u eshatološko iskupljenje (13:22-30)…“ (Džoel B. Grin, The Gospel of Luke (The New International Commentary on the New Testament) [William B. Eerdmans Publishing Company, 1997], str. 764-765; podebljanje moje)

Imam još toga da podelim u sledećem nastavku (https://www.samshmnthelogy.net/post/case-for-unlimited-atonement-pt-2).