Greške u Bibliji: pitanje Mateja 2:23

Jedna od navodnih grešaka i propusta u Svetom pismu koje skeptici ističu jeste Matejeva tvrdnja da će Mesija, prema hebrejskoj Bibliji, biti nazvan Nazarećaninom:

„Ali čuvši da Arhelaj caruje u Judeji umjesto Iroda, oca svojega, poboja se onamo ići, nego, primivši u snu zapovijest, otide u krajeve galilejske. I došavši nastani se u gradu zvanom Nazaret, da se ispuni što su rekli proroci da će se Nazarećanin nazvati.“ Matej 2:22-23

Dovoljno je reći da takvo proročanstvo ne postoji.

Problem sa ovom optužbom jeste u tome što se Matej ne poziva na izričito proročanstvo jednog jedinog proroka. On se, naprotiv, poziva na opštu temu koja se sreće kod raznih proroka, zbog čega Matej nije govorio o proroku u jednini, već o prorocima u množini.

Kada Matej zaista ima na umu određeno proročanstvo, upotrebiće reč prorok u jednini, o čemu svedoče sledeći primeri:

„A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:22-23

„Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gdje će se Hristos roditi. A oni rekoše: U Vitlejemu judejskome; jer je tako prorok napisao: I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izići Vođa koji će napasati narod moj Izrailja.“ Matej 2:3-6

„A kad oni otidoše, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i reče: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu, pa bježi u Egipat, i budi ondje dok ti ne kažem: jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi. I on ustavši, uze dijete i mater njegovu noću i otide u Egipat. I bi tamo do smrti Irodove – da se ispuni što je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Egipta dozvah sina svojega. Tada Irod, vidjev da su ga mudraci prevarili, razgnjevi se veoma i posla te pogubi svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je tačno doznao od mudraca. Tada se ispuni što je rekao prorok Jeremija govoreći: Glas u Rami ču se, plač i ridanje i naricanje mnogo, Rahilja oplakuje djecu svoju, i neće da se utješi, jer ih nema.“ Matej 2:13-18

„U one pak dane dođe Jovan Krstitelj i propovijedaše u pustinji Judejskoj. I govoraše: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko. Jer to je onaj za koga je rekao prorok Isaija govoreći: Glas vapijućeg u pustinji: pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove.“ Matej 3:1-3

Navedeni tekstovi sasvim jasno pokazuju da Matejeva upotreba množine „proroci“ u 2:23 ukazuje na to da on nije imao na umu neko određeno proročanstvo. Naprotiv, očigledno je imao u vidu proročko svedočanstvo kao celinu, što me dovodi do sledeće tačke.

Jedna od tema Starog zaveta jeste da će Mesija biti izdanak Jesejev, oca cara Davida:

„Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće.“ Isaija 11:1 – up. Jeremija 23:5-6; 33:15-16; 3:8; 6:9-15

Mesija se naziva netzer, tj. „izdanak“. Reč netzer zvuči kao hebrejsko Natzrati, tj. „Nazarećanin“. Zapravo, na aramejskom bi Isus bio nazivan Yeshua ha Notzri, što je po zvučanju blisko reči netzer.

Stoga se čini jasnim da se Matej služi igrom reči, kalamburom na titulu koju Isaija daje Mesiji, a to je uobičajen postupak u hebrejskom.

Da nas neko ne bi optužio da izmišljamo prethodno tumačenje, prema kome je Isaija 11:1 jedan od mogućih izvora iza Mateja 2:23, ili da je posredi neko moderno, novo objašnjenje, dovoljno je da navedemo istoriju crkve i vidimo kako su oci poput Jeronima (347–420. godine posle Hrista) objašnjavali ovaj odlomak:

Na drugom mestu, na stranicama istog jevanđeliste, piše: „I došavši, nastani se u gradu koji se zove Nazaret: da se ispuni ono što je rečeno preko proroka, Nazarećanin će se zvati.“ Neka nam ti zaljubljenici u reči i prefinjeni kritičari svakog sastava kažu gde su te reči pročitali; a ako ne mogu, dopustite da im ja kažem da se one nalaze u Isaiji. Jer na mestu gde mi čitamo i prevodimo: „Izaći će šibljika iz stabla Jesejevog, i mladica će izrasti iz njegovog korena“, u hebrejskom izrazu stoji ovako: „Izaći će šibljika iz korena Jesejevog i Nazarećanin će izrasti iz njegovog korena.“ Kako Septuaginta može da izostavi reč „Nazarećanin“, ako nije dopušteno zameniti jednu reč drugom? Svetogrđe je i sakriti i obezvrediti tajnu. (PISMO 57 — PAMAHIJU, O NAJBOLJEM NAČINU PREVOĐENJA)

Još jedan razlog zbog koga Matej naziva Isusa Nazarećaninom jeste isticanje njegovog niskog porekla i toga što je bio prezren i odbačen od ljudi, naročito od svojih zemljaka. Na to ukazuje sledeći odlomak Novog zaveta:

„U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše.“… „Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, iz Nazareta. I reče mu Natanailo: Iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i vidi!“ Jovan 1:10-11, 45-46

Nazaret, dakle, simbolizuje odbacivanje Isusa od strane njegove braće, a to je upravo ono što su proroci prorekli — naime, da će Mesija biti prezren i omrznut od naroda:

„A ja sam crv, a ne čovjek; podsmijeh ljudima i rug narodu. Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, I govore: Oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi ako ga miluje.“ Psalam 22:6-8

„Jer zbog tebe podnosim ruganje, i sramota popade lice moje. Tuđin postadoh braći svojoj, i neznan sinovima matere svoje. Jer revnost za kuću tvoju jede me, i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me.“ Psalam 69:7-9

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči.“

„Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 52:13–53:12

Prethodno bi trebalo da bude dovoljno da se ustanovi kako Matej koristi igru reči sa „Nazarećaninom“ da bi Mesiju označio kao onoga koga je narod prezreo i odbacio.