Isus i gorušičino zrno: greška u jevanđeljima?
Sledeći tekst je preuzet iz ovog članka, Najmanje od svih semena.
Objavu nije napisao neko ko veruje u nepogrešivost i nadahnutost Svetog pisma. Zapravo, sasvim suprotno, budući da stavovi pisca pokazuju da on odbacuje shvatanje o Bibliji kao bezgrešnoj i nepogrešivoj, zbog čega njegove tvrdnje imaju veću težinu. Autor pokazuje da Isusove izjave nisu nimalo pogrešne kada se tumače u svetlu njihovog istorijskog i kulturnog konteksta. Svako isticanje je moje.
Nedavno sam slušao nekoga kako brani veoma visoko shvatanje biblijske nadahnutosti. Tvrdnja je bila da je svaku reč u Bibliji zapisao autor čije se učešće u tom procesu svodilo na malo više od zapisivanja onoga što mu Bog diktira. Ako je to tačno, objasnio je izlagač, sledilo bi da u Bibliji nema nikakvih grešaka.
Pošto je izneo svoj argument, izlagač je prešao na razmatranje „prividnih grešaka“ u Bibliji, počevši od njenih „naučnih tvrdnji“. Usledili su hrabri pokušaji da se objasne biblijska kosmologija i ljudska anatomija, a zatim je prešao na jednu od Isusovih parabola: parabolu o gorušičinom zrnu. Verzija zabeležena kod Mateja glasi:
Matej 13:31–32 „Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo nebesko je kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj. Ono je, istina, najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze i nastanjuju se na granama njegovim.“1
Ova parabola sadrži dobro poznat primer tvrdnje koja je, uzeta doslovno, potpuno netačna: da je gorušičino zrno (brassica nigra2) najmanje seme. Stvar stoji ovako: gorušičino zrno nije najmanje seme — nije čak ni blizu toga3. Tvrdnja je naprosto pogrešna, jer postoji mnogo semena koja su znatno manja. A pošto tu tvrdnju iznosi Isus, ovaj primer „naučne netačnosti“ posebno je snažan — ne samo da se može reći „Biblija greši“ nego i da Isus greši.4
Sledi transkript onoga što je izlagač rekao. Počeo je objašnjavajući da „neki“ veruju da je,
„Isus, možda zato što ga je ograničavalo njegovo razumevanje sveta oko sebe, mislio da je to možda najmanje seme.“
Nastavio je,
„Rekao bih vam da je to gotovo bogohulno; ovo je Sin Božji.“
Nažalost, u konzervativnim hrišćanskim krugovima i suviše je uobičajeno da oni koji zastupaju čvrste stavove o nekoj temi dobacuju optužbe za „bogohuljenje“ ili „jeres“ onima koji te stavove ne dele. Ali, takav je život. Izlagač je nastavio:
„Kako, dakle, da to razumemo? Možda je bilo najmanje od semena koja bi sejač sejao. Odredite nam bliže reč ‚sve‘. Ne znamo; Isus je bio tamo; možda je pred njim stajala gomila semena pa je rekao: ‚od svih ovih semena gorušičino zrno je najmanje‘. Ne znamo, zar ne. I zato mislim da moramo biti oprezni pre nego što počnemo da učitavamo takve stvari u tekst.“
Kakav sjajan primer specijalnog izuzimanja! Pogledajmo šta odlomak zapravo tvrdi.
Parabola o gorušičinom zrnu
Ovo Isusovo učenje nalazi se u sinoptičkim jevanđeljima. Najpre Matej:
Matej 13:31–32 „Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo nebesko je kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj.“ „Ono je, istina, najmanje od sviju sjemena“, „ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze i nastanjuju se na granama njegovim.“
Zatim Marko:
Marko 4:30–32 „I govoraše: Sa čime ćemo uporediti Carstvo Božije? Ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati? Ono je kao zrno gorušično koje kad se posije u zemlju“ „manje je od sviju sjemena na zemlji“; „A kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu i ptice nebeske boraviti.“
Na kraju Luka:
Luka 13:18–19 „A on govoraše: Čemu je slično Carstvo Božije, i sa čime ću ga uporediti? Slično je zrnu gorušičnom, koje uzevši čovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske nastaniše se na granama njegovim.“
Samo Matej i Marko pominju veličinu semena, opisujući ga kao najmanje seme: „sviju sjemena“, odnosno „sviju sjemena na zemlji“.
Obratite pažnju na ono što jevanđelja ne kažu:
Ne kažu da su pred Isusom stajale gomile različitih vrsta semena
Kod Mateja (13:1) on sedi kraj mora, što je malo verovatno mesto da bi unaokolo ležale gomile različitih vrsta semena
Kod Marka (4:10) nalazi se negde nasamo s učenicima; nema razloga misliti da bi na tom mirnom, osamljenom mestu ležale gomile različitih vrsta semena
Kod Luke (13:10) nalazi se u sinagogi u subotni dan, takođe neobično mesto na kojem bismo zamišljali gomile različitih sorti semena
Ne kažu „od svih ovih semena koja se seju po zemlji gorušičino zrno je najmanje“, kako je izlagač priželjkivao da piše
Ne određuju bliže reč „sve“
Nikakvo dodatno ograničenje nije dato — jevanđelja ne kažu da je gorušičino zrno bilo tek malo seme, ne kažu da je bilo najmanje od semena koja se seju u njivama, niti kažu da je bilo najmanje seme poznato čovečanstvu. Ona tvrde da je gorušičino zrno bilo najmanje seme.
Čitav smisao parabole zavisi od toga da se gorušičino zrno smatra najmanjim semenom. Isus je hteo da prenese poruku da carstvo Božje počinje kao nešto sasvim najmanje_ a da se završava kao nešto ogromno, pa je za svoju ilustraciju izabrao gorušičino zrno. Ono je bilo poznato kao najmanje seme, a ljudi su znali da izrasta u poveliku biljku (video sam ih u Izraelu, visoke bar nekoliko metara).
Na drugim mestima gorušičino zrno koristi se upravo u tom smislu. Na primer, pošto nisu uspeli da isteraju demona iz dečaka, učenici pitaju Isusa,
Matej 17:19–20 „Tada pristupiše učenici Isusu i nasamo mu rekoše: Zašto ga mi ne mogosmo izgnati? A Isus im reče: Za nevjerovanje vaše. Jer zaista vam kažem: Ako imate vjere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: pređi odavde tamo, i preći će, i ništa vam neće biti nemoguće.“
Dakle, da se vratimo našem izlagaču: kada zahteva da mu se bliže odredi reč „sve“, on od jevanđelja traži nešto što ona uopšte nemaju nameru da učine. Jevanđelja ne određuju bliže reč „sve“. Ako izlagač želi da dodaje tekstu i da bliže određuje ono što nije bliže određeno, to je njegova stvar. Prilično je ironično što je poslednja rečenica izlagača glasila:
„Mislim da moramo biti oprezni pre nego što počnemo da učitavamo takve stvari u tekst.“
Pa, upravo tako.
Suština je u tome da je gorušičino zrno bilo poslovično malo5 — nije postojalo nijedno seme koje bi bilo manje. I upravo to nalazimo u jevrejskim spisima.
Gorušičino zrno u tadašnjoj misli
Shvatanje da je gorušičino zrno najmanje od svih semena podrazumeva se u jevrejskoj misli iz Hristovog vremena.
Mišnina razmatranja o čistoti i nečistoti neverovatnog niza kuhinjskog posuđa nisu naročito zanimljivo štivo. Ali, ako po njima preturate dovoljno dugo, naći ćete i pravila o tome koliko je beskrajno mala količina „spojenog“ testa s jajima bila potrebna da oskrnavi naćve koje stoje nakrivo6:
…čak i ako su [komadi testa koji su činili zapreminu jajeta] bili mali kao gorušičino zrno — to je spojeno. (m. Tohar. 8:8)7
Eto ga. Kada su hteli da opišu najmanju moguću količinu nečega, ilustracija koju su koristili bilo je gorušičino zrno.
Sledi vavilonski Talmud. Ovoga puta saznajemo koliko su malo menstrualne krvi izraelske žene smatrale dovoljnim da ih učini obredno nečistima:
„Izraelske žene su same sebi nametnule strogo pravilo. Ako ispuste kap krvi malu kao gorušičino zrno, uzdržavaju se zbog toga od polnih odnosa sve dok ne prođe sedam čistih dana [u kojima se nije pojavila nova krv].“ (b. Ber. 31A)8
Gorušičino zrno se i ovde koristi da ilustruje beskrajno malu količinu nečega; u ovom slučaju, krvi.
Čak i na današnjem Bliskom istoku ta predstava još živi — Teološki rečnik Novog zaveta obaveštava nas o,
arapskoj poslovici: „Nijedno gorušičino zrno ne izmiče iz ruku tvrdice_.“_9
Moglo bi se navesti još primera poslovične upotrebe gorušičinog zrna za najmanju moguću količinu bilo čega, ali ću vas poštedeti.
Zaključak
Ako prihvatate ideju da svaki odlomak u Bibliji po pravilu treba shvatiti doslovno, a uz to verujete i da je svaka tvrdnja u Bibliji naučno tačna, upašćete u nevolju.
Iako deluje pobožno, takav doslovni pristup tumačenju Biblije nema smisla ni na jednom nivou. Uostalom, Bibliju su pisali ljudi koji su živeli pre više hiljada godina, i to za ljude tog vremena, pa da je sadržala modernu nauku, onima kojima je prvobitno bila upućena ne bi imala nikakvog smisla.
Dakle, da se vratimo onom izlaganju u odbranu „visokog“ shvatanja nadahnutosti… Ispostavlja se da je izlagač, zbog svojih pretpostavki o nepogrešivosti i naučnoj tačnosti Svetog pisma, osetio potrebu da objasni ono što mu je izgledalo kao naučno netačna tvrdnja u tekstu. Umesto toga, trebalo je da prepozna da ima posla s kolokvijalizmom, s figurom govora. Da je to učinio, ne bi potpuno promašio smisao onoga čemu je Isus učio. Ono što je trebalo da prepozna jeste poslovična upotreba male veličine gorušičinog zrna u tom odlomku, a ne naučna tvrdnja o njihovoj uporednoj veličini.
To što je gorušičino zrno najmanje seme nije pitanje nauke, nego pitanje kulture****.
Dakle, ako čitate nešto što izgleda kao naučna tvrdnja, najpre se uverite da ste uzeli u obzir kulturni kontekst pre nego što prividnu naučnu tvrdnju tog odlomka proglasite pitanjem za koje vredi ginuti.
Fusnote
1 Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi biblijski navodi su iz The Holy Bible: New Revised Standard Version (Nashville: Thomas Nelson Publishers, 1989)
2 R. T. France, The Gospel of Matthew (The New International Commentary on the New Testament; Grand Rapids, MI: Wm. B. Eerdmans Publication Co., 2007), 527.
3 Videti Moles, Angela T., David D. Ackerly, Campbell O. Webb, John C. Tweddle, John B. Dickie i Mark Westoby. „A Brief History of Seed Size.“ Science 307, br. 5709 (28. januar 2005): 576-580.
4 Da budemo jasni — problem ovde nisu lenji ateistički argumenti protiv Biblije, nego fundamentalistički hrišćani koji Bibliju opterećuju tvrdnjama koje ona sama o sebi ne iznosi.
5 Ulrich Luz, Matthew: A Commentary (prir. Helmut Koester; Hermeneia—a Critical and Historical Commentary on the Bible; Minneapolis, MN: Augsburg, 2001), 261.
6 Zzzzzzzz…….
7 Jacob Neusner, The Mishnah: A New Translation (New Haven, CT: Yale University Press, 1988), 1054.
8 Jacob Neusner, The Babylonian Talmud: A Translation and Commentary (tom 1; Peabody, MA: Hendrickson Publishers, 2011), 205. Videti i b. Meg. 4:4, I.7.L.
9 Claus-Hunno Hunzinger, „Σίναπι“, prir. Gerhard Kittel, Geoffrey W. Bromiley i Gerhard Friedrich, Theological Dictionary of the New Testament (Grand Rapids, MI: Eerdmans, 1964–), 288.
Dodatak
Ovde dodajem objašnjenje koje je dao pokojni veliki biblista i teolog dr Gleason L. Archer, preuzeto sa 331. strane njegove knjige Encyclopedia of Bible Difficulties, koju je 1982. objavila izdavačka kuća Zondervan Publishing House, Grand Rapids, MI]. Isticanje je moje.
Da li je gorušičino zrno zaista najmanje od svih semena?
U Mateju 13:31-32 Isus opisuje gorušičino zrno (kokkos sinapeos) kao „najmanje od sviju sjemena“. Postavlja se pitanje da li bi upućen botaničar mogao da potkrepi ovu tvrdnju, ili je Hristos pogrešio u proceni uporedne veličine gorušičinog zrna? Po svoj prilici, mislio je na crnu gorušicu Brassica nigra; up. W.E. Shewell-Cooper, „Mustard“, u Tenney, Zondervan Pictorial Encyclopedia, 4:324-25). J.C. Trever (Buttrick, Interpreter's Dictionary, 3:477) smatra da je seme orhideje još manje od semena crne gorušice. Ali veoma je upitno da li je Isus, kada je to izgovorio, govorio o celokupnom biljnom svetu na planeti Zemlji. Niko još nije dokazao da su drevni Palestinci sadili išta što bi imalo manje seme od crne gorušice, a to je bio okvir unutar kojeg je Isus govorio. Ne postoji nijedan zapis o tome da je orhideja ikada gajena u Palestini.
Što se tiče Isusovog opisa rasta crne gorušice, izgleda da se mišljenja razilaze. Trever tvrdi da Brassica nigra ne narasta do veličine drveta, niti su njene grane dovoljno velike da bi se u njima pravila gnezda. Ali Shewell-Cooper navodi L.H. Baileyja, koji tvrdi da neke biljke gorušice narastu do visine od deset stopa; ako je tako, njene grane bi svakako bile pogodne da u njima gnezde manje ptice.
Dodatna literatura