Biblijska zapovest o pokajanju
Kroz celo Sveto pismo Bog zapoveda pojedincima da se pokaju za svoje puteve kako bi živeli. Pokajanje nije samo žaljenje zbog počinjenih grehova, već podrazumeva i svesno odvraćanje od tih grešnih dela i promenu načina života koja uključuje poslušnost Božjim zapovestima.
Navodim neke od stihova koji ističu potrebu za pokajanjem kroz žaljenje i odvraćanje od zla kojem se čovek predavao.
„Ali u proroka Jerusalimskih vidim strahotu: čine preljubu i hode u laži, ukrjepljuju ruke zlikovcima da se niko ne vrati od svoje zloće; svi su mi kao Sodom, i stanovnici njegovi kao Gomora. Zato ovako veli Gospod nad vojskama o tijem prorocima: Evo, ja ću ih nahraniti pelinom i napojiću ih žuči; jer od proroka Jerusalimskih izide oskvrnjenje po svoj zemlji. Ovako veli Gospod nad vojskama: Ne slušajte što govore proroci koji vam prorokuju; varaju vas, govore utvare svojega srca, ne iz usta Gospodnjih. Jednako govore onima koji ne mare za me: Gospod je rekao: Imaćete mir; i svakome koji ide po misli srca svojega govore: Neće doći na vas zlo. Jer ko je stajao u vijeću Gospodnjem, i vidio ili čuo riječ njegovu? Ko je pazio na riječ njegovu i čuo? Evo, vihor Gospodnji, gnjev, izići će vihor, koji ne prestaje, pašće na glavu bezbožnicima. Neće se odvratiti gnjev Gospodnji dokle ne učini i izvrši što je u srcu naumio; najposlije ćete razumjeti to sasvijem. Ne slah tijeh proroka, a oni trčaše; ne govorih im, a oni prorokovaše. Da su stajali u mom vijeću, tada bi kazivali moje riječi narodu mojemu, i odvraćali bi ih s puta njihova zloga i od zloće djela njihovijeh.“ Jeremija 23:14-22
„Riječ koja dođe Jeremiji za sav narod Judin četvrte godine Joakima, sina Josijina, cara Judina, a to je prva godina Navuhodonosora, cara Vavilonskoga, Koju reče Jeremija prorok svemu narodu Judinu i svijem stanovnicima Jerusalimskim, govoreći: Od trinaeste godine Josije, sina Amonova, cara Judina, do danas, za ove dvadeset i tri godine, dolazi mi riječ Gospodnja i govorih vam zarana jednako, ali ne poslušaste. I sla vam Gospod sve sluge svoje proroke zarana jednako, ali ne poslušaste, niti prignuste uha svojega da biste čuli. I govorahu: Vratite se svaki sa svojega puta zloga i od zloće djela svojih, pa ćete ostati u zemlji koju dade Gospod vama i ocima vašim odvijeka dovijeka. I ne idite za drugim bogovima da im služite i da im se klanjate, i ne gnjevite me djelom ruku svojih, i neću vam učiniti zla. Ali me ne poslušaste, govori Gospod, nego me gnjeviste djelom ruku svojih na svoje zlo.“ Jeremija 25:1-7
„A poslije sedam dana dođe mi riječ Gospodnja govoreći: Sine čovječji, postavih te stražarem domu Izrailjevu, da slušaš riječi iz mojih usta i opominješ ih od mene. Kad rečem bezbožniku: Poginućeš, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnoga puta njegova, da bi ga sačuvao u životu, onaj će bezbožnik poginuti sa svojega bezakonja; ali ću krv njegovu iskati iz tvojih ruku. A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se i ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zloga puta svojega, on će poginuti s bezakonja svojega, a ti ćeš sačuvati dušu svoju. Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane činiti bezakonje, i ja mu podmetnem na što će se spotaći, te pogine, a ti ga ne opomenu, on će poginuti sa svoga grijeha, i neće se pomenuti pravedna djela njegova što je činio, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. Ako li ti opomeneš pravednika da ne griješi pravednik, i on prestane griješiti, on će živjeti, jer primi opomenu, i ti ćeš sačuvati dušu svoju.“ Jezekilj 3:16-21
„I tebe, sine čovječji, tebe postavih stražarem domu Izrailjevu; slušaj, dakle, riječ iz mojih usta i opominji ih od mene. Kad rečem bezbožniku: Bezbožniče, poginućeš; a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se prođe puta svojega, taj će bezbožnik poginuti za svoje bezakonje; ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. Ako li ti opomeneš bezbožnika da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti za svoje bezakonje, a ti ćeš sačuvati dušu svoju. Zato ti, sine čovječji, reci domu Izrailjevu; vi govorite ovako i kažete: Prijestupi naši i grijesi naši na nama su, i s njih propadamo; kako bismo živjeli? Reci im: Tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlijeh putova svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev?“ Jezekilj 33:7-11
„A sam Jovan imaše haljinu od kamilje dlake i pojas kožni oko bedara svojih, a hrana mu bijaše bilje i divlji med. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina jordanska. I on ih krštavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. A kad vidje mnoge fariseje i sadukeje gdje dolaze da ih krsti, reče im: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? Rodite, dakle, rod dostojan pokajanja. I ne mislite i ne govorite u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. A već i sjekira kod korijena drveću stoji; svako, dakle, drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Matej 3:4-11
„Jovan pak govoraše narodu koji izlažaše da ih krsti: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? Rodite, dakle, plodove dostojne pokajanja, i ne počinjite govoriti u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da Bog može i od kamenja ovog podignuti decu Avraamu. A već i sjekira stoji drveću kod korijena; i svako drvo koje dobra roda ne rađa siječe se i u oganj baca. I pitahu ga ljudi govoreći: Šta ćemo, dakle, činiti? A on odgovarajući reče im: Koji ima dvije haljine neka dade onome koji nema; i koji ima hrane neka čini isto tako. Dođoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: Učitelju, šta ćemo činiti? A on im reče: Ne činite ništa više nego što vam je naređeno. A pitahu ga i vojnici govoreći: A šta ćemo mi činiti? I reče im: Nikoga da ne zlostavljate niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom.“ Luka 3:7-14
„I potom iziđe, i vidje carinika po imenu Levije gdje sjedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ostavivši sve, ustade i pođe za njim. I priredi mu Levije kod kuće svoje veliku gozbu; i bješe mnoštvo carinika i drugih koji sjeđahu sa njim za trpezom. I gunđahu književnici njihovi i fariseji govoreći učenicima njegovim: Zašto sa carinicima i grješnicima jedete i pijete? I odgovarajući Isus reče im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Nisam došao da pozovem pravednike nego grješnike na pokajanje.“ Luka 5:27-32
„U to, pak, vrijeme dođoše neki i kazaše mu za Galilejce čiju krv Pilat pomiješa sa žrtvama njihovim. I odgovarajući Isus reče im: Mislite li da su ti Galilejci bili grješniji od sviju Galilejaca kad su tako postradali? Nisu, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti. Ili onih osamnaest što na njih pade kula u Siloamu i pobi ih, mislite li da su oni krivlji bili od sviju ljudi što žive u Jerusalimu? Nisu, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.“ Luka 13:1-5
„A kada se Isus ispravi, i ne vidjevši nikoga do samu ženu, reče joj: Ženo, gdje su oni što te tužahu? Zar te niko ne osudi? A ona reče: Niko, Gospode. A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem; idi, i od sada više ne griješi.“ Jovan 8:10-11
„A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za djecu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš.“ Dela apostolska 2:37-39
„A pošto predadoše Jovana, dođe Isus u Galileju propovijedajući jevanđelje o Carstvu Božijemu. I govoreći: Ispunilo se vrijeme i približilo se Carstvo Božije; pokajte se i vjerujte u jevanđelje.“ Marko 1:14-15
„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47
„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i starješine vaše. A Bog ono što je predskazao ustima sviju svojih proroka, da će Hristos postradati, tako je i ispunio. Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji. Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Pročitajte celo poglavlje Dela apostolska 3:13-21, 26
„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31
„A Pavle stavši nasred Areopaga reče: Ljudi Atinjani, po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni. Jer prolazeći i posmatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kome bješe napisano: Nepoznatome Bogu. Onoga, dakle, kojega ne znajući poštujete toga vam ja propovijedam. Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, koji je Gospod neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima, Niti prima ugađanja od ruku čovječijih, kao da nešto treba Njemu, koji sam daje svima život i dihanje i sve. I stvorio je od jedne krvi svaki narod čovječanstva da stanuje po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihova boravljenja; Da traže Gospoda, ne bi li ga dodirnuli i našli, mada On nije daleko ni od jednoga od nas. Jer u Njemu živimo, i krećemo se, i jesmo; kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: Jer Njegov i rod jesmo. Kad smo, dakle, rod Božiji, ne treba da mislimo da je Božanstvo podobno zlatu ili srebru ili kamenu, rezanom po vještini i zamisli čovječijoj. Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:22-31
„Iz Milita pak posla u Efes i dozva starješine crkvene. I kad dođoše k njemu, reče im: Vi znate od prvoga dana kada dođoh u Aziju, da bijah sa vama sve vrijeme, Služeći Gospodu sa svakim smirenjem i mnogim suzama i napastima koje me snađoše od zavjera Judejaca. Da nisam izostavio ništa što je korisno da vam ne objavim i da vas poučim javno i po domovima; Svjedočeći i Judejcima i Jelinima pokajanje pred Bogom i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista.“ Dela apostolska 20:17-21
„A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima. Zato, care Agripa, ja ne bijah nepokoran nebeskom viđenju; Nego najprije onima u Damasku i u Jerusalimu, zatim po svoj zemlji judejskoj i neznabošcima propovijedah da se pokaju i da se obrate Bogu čineći djela dostojna pokajanja.“ Dela apostolska 26:15-20
Za dalje čitanje
PRAVA VERA JESTE VERNA POSLUŠNOST
HRISTOVA VERNOST: PRIMER SPASONOSNE VERE