Prava vera je verna poslušnost
U ovom tekstu navodiću biblijske odlomke kako bih dokazao da Sveto pismo pravu veru definiše kao vernost Hristu. Pokazaću da bogomnadahnuto otkrivenje veru u Hrista definiše kao vernost Gospodu Isusu kroz poslušnost njegovoj reči.
U ovom prvom delu jednostavno ću navesti stihove bez mnogo komentara, budući da nadahnuti tekstovi govore sami za sebe. Čitaoci bi trebalo da uoče da se vera i verovanje izjednačavaju sa poslušnošću i vernošću Hristovim zapovestima.
„Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u Carstvo nebesko; no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: Gospode, Gospode, nismo li u ime tvoje prorokovali, i tvojim imenom demone izgonili, i tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im javno kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene vi koji činite bezakonje. Svaki, dakle, koji sluša ove riječi moje i izvršuje ih, uporediću ga sa čovjekom mudrim koji sazida kuću svoju na kamenu; I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i navališe na kuću onu, i ne pade; jer bješe utemeljena na kamenu. A svaki koji sluša ove riječi moje i ne izvršuje ih, biće sličan čovjeku ludom koji sazida kuću svoju na pijesku; I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi i udariše na kuću onu, i pade, a pad njezin bijaše strašan.“ Matej 7:21-23
„I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovječiji. Da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni, Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega. A ovo je sud što je svjetlost došla na svijet, a ljudi više zavolješe tamu negoli svjetlost; jer njihova djela bijahu zla. Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlost i ne ide ka svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova, jer su zla. A ko istinu tvori, ide ka svjetlosti, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena.“… „Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu.“ Jovan 3:14-21, 36
Evo kako leksikon definiše termin apeithon:
Strongova konkordanca
apeitheó: biti neposlušan
Izvorna reč: ἀπειθέω
Vrsta reči: glagol
Transliteracija: apeitheó
Fonetski zapis: (ap-i-theh’-o)
Definicija: biti neposlušan
Upotreba: ne slušam, bunim se, nelojalan sam, odbijam da se povinujem.
NAS iscrpna konkordanca
Poreklo reči
od apeithés
Definicija
biti neposlušan
NASB prevod
nije verovao (1), neposlušan (10), ne pokorava se (1), pokoravati se (2).
Tejerov grčki leksikon
STRONGS NT 544: ἀπειθέω
ἀπειθέω, ἀπειθῶ; imperfekat ἠπείθουν; 1. aorist ἠπείθησα; „biti ἀπειθής (videti to); ne dopustiti da se bude ubeđen; ne povinovati se;
a. odbiti ili uskratiti veru (u Hrista, u jevanđelje; nasuprot πιστεύω): τῷ υἱῷ, Jovan 3:36; τῷ λόγῳ, 1. Petrova 2:8; 1. Petrova 3:1; apsolutno, o onima koji odbacuju jevanđelje (R. V. biti neposlušan; upor. b.): Dela apostolska 14:2; Dela apostolska 17:5 (Rec.); ; Rimljanima 15:31; 1. Petrova 2:7 (T Tr WH ἀπιστοῦσιν).
b. odbiti veru i poslušnost: sa dativom stvari ili osobe, Rimljanima 2:8 (τῇ ἀλήθεια); f (τῷ θεῷ); 1. Petrova 4:17; apsolutno, Rimljanima 10:21 (Isaija 65:2); Jevrejima 3:18; Jevrejima 11:31; 1. Petrova 3:20. (U Septuaginti čest ekvivalent za מָרָה, סָרַר; kod grčkih pisaca često od Eshila Ag. 1049 nadalje; kod Homera i drugih ἀπίθειν.)
Ima još:
„Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“… „Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:24, 28-29
„Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac. A oni mu rekoše: Šta da činimo da bismo tvorili djela Božija? Odgovori Isus i reče im: Ovo je djelo Božije da vjerujete u Onoga koga On posla.“ Jovan 6:27-29
„Kad on ovo govoraše, mnogi povjerovaše u njega. Tada Isus govoraše onim Judejcima koji su mu povjerovali: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici; I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi.“ Jovan 8:30-32
„Ako me ljubite, zapovijesti moje držite“… „U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama. Ko ima zapovijesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi; a koji mene ljubi, toga će ljubiti Otac moj; i ja ću ga ljubiti i javiću mu se sam. Reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode, šta je to da ćeš se javiti nama, a ne svijetu? Odgovori mu Isus i reče: Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti. Ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju čujete nije moja nego Oca koji me je poslao.“ Jovan 14:15, 20-24
„Ja sam istinski čokot i Otac moj je vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne rađa roda odsijeca je; a svaku koja rod rađa čisti je da više roda rodi. Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam govorio. Ostanite u meni, i ja ću u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne ostane na čokotu, tako ni vi ako u meni ne ostanete. Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod, jer bez mene ne možete činiti ništa. Ko u meni ne ostane, izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti. Ako ostanete u meni i riječi moje u vama ostanu, što god hoćete ištite i biće vam. Ovim se proslavi Otac moj da rod mnogi donosite, i bićete moji učenici. Kao što Otac ljubi mene, i ja ljubim vas; ostanite u ljubavi mojoj. Ako zapovijesti moje održite, ostaćete u ljubavi mojoj, kao što sam ja održao zapovijesti Oca mojega i ostajem u ljubavi njegovoj. Ovo sam vam kazao da radost moja u vama ostane i radost vaša da se ispuni. Ovo je zapovijest moja: da ljubite jedni druge kao što ja vas ljubim. Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje. Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam. Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov; nego sam vas nazvao prijateljima, jer sve što čuh od Oca svojega, objavih vam. Ne izabraste vi mene, nego ja vas izabrah i postavih vas da vi idete i rod donosite; i rod vaš da ostane, da što god zaištete od Oca u ime moje da vam da. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.“ Jovan 15:1-11
„Koji se i spotiču o njega protiveći se riječi, na što su i opredijeljeni.“ 1. Petrova 2:8
„Isto tako i vi, žene, budite pokorne svojim muževima, da ako neki ne vjeruju riječi, onda ponašanjem žena i bez riječi budu pridobijeni,“… „Ovi nekada bijahu neposlušni kad ih očekivaše Božije dugotrpljenje u dane Nojeve, kada se građaše kovčeg, u kome se malo, to jest, osam duša spasoše vodom,“ 1. Petrova 3:1, 20
„Dok je Hristos kao Sin nad domom njegovim; a njegov dom smo mi ako smjelo pouzdanje i nadu kojom se hvalimo do kraja nepokolebivo održimo. Zato, kako veli Duh Sveti: Danas, ako glas njegov čujete, Nemojte da budu tvrdokorna srca vaša kao prilikom ogorčenja u dan kušanja u pustinji, Gdje me iskušavaše ocevi vaši, ispitivaše me, a gledali su djela moja četrdeset godina. Zato se razgnjevih na pokoljenje ono, i rekoh: Svagda lutaju srcem, a sami ne poznaše puteva mojih; Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u počinak moj. Pazite, braćo, da ne bude u nekome od vas zlo srce nevjerovanja odstupanjem od Boga živoga; Nego bodrite jedan drugoga svaki dan, dokle god to „danas“ traje, da koji od vas ne postane tvrdokoran obmanom grijeha. Jer smo postali zajedničari Hristovi samo ako prvobitnu vjeru do kraja čvrsto održimo. Dok se još govori: Danas, ako glas njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša, kao prilikom ogorčenja. A koji su to što čuše i ogorčiše? Zar ne svi koji iziđoše iz Egipta vođeni Mojsejem? A na koje se On gnjevio četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, čije kosti ostadoše u pustinji? Kojima li se zakleo da neće ući u počinak njegov, ako ne onima koji bijahu nepokorni? I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjerovanja.“ Jevrejima 3:6-19
„Jer i nama je javljena radosna vijest kao i onima; ali njima ne bi od koristi riječ koju čuše, pošto oni koji je čuše ne prihvatiše je sa vjerom.“… „Pa pošto neki imaju da uđu u njega, a oni kojima je najprije javljena radosna vijest ne uđoše zbog nepokornosti,“… „Jer ko je ušao u odmor njegov i sam je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih.“ Pročitajte celo poglavlje Jevrejima 4:2, 6, 10
„I pokazavši se savršen, postade svima koji su mu poslušni uzrok spasenja vječnoga,“ Jevrejima 5:9
Sledeći primer je prilično zanimljiv:
„Vjerom padoše zidovi jerihonski, kada se oko njih obilazilo sedam dana. Vjerom Rava bludnica ne pogibe s nevjernicima, jer primi uhode s mirom.“ Jevrejima 11:30-31
Jakov koristi upravo ovaj primer Rahave da dokaže da se čovek ne opravdava samo verom!
„Vidite li, dakle, da se djelima opravdava čovjek, a ne samo vjerom? A slično i Rava bludnica ne opravda li se djelima kada primi uhode i izvede ih drugim putem? Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.“ Jakovljeva 2:24-26
Poslanica Jevrejima verom naziva ono što Jakov naziva delom! To jest, prava vera jeste delanje koje nastoji da posluša i izvrši ono što Bog zapoveda.
Ovo pokazuje da Sveta Biblija pravu veru opisuje kao vernost u vršenju onoga što Bog zahteva, jer, kao što telo ne može da živi bez duha, tako ni vera nije vera ako nije delatna vera.
Drugim rečima, vera koja spasava nije samo vera iz koje proističu dela. Naprotiv, prava vera je sama po sebi vernost — vernost u poslušnosti Božjim zapovestima.
Ako Gospod da, imaću još mnogo toga da kažem u narednim tekstovima ove serije.