Avraam: opravdan vernošću
U ovom članku izneću dodatne dokaze da Pavle, a preko njega i Novi zavet, uči da su ljudi spaseni/opravdani svojom vernošću Bogu. Da bih to dokazao, poslužiću se apostolovim primerom Avraama.
Evo šta je napisao:
„Kao što Avraam povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.“ Galatima 3:6, Revised Standard Version (RSV)
Ono što mnogi ne primećuju jeste da Pavle ovde odjekuje ono što nalazimo u Makavejskoj knjizi:
„I približiše se dani Matatijini da umre, i reče sinovima svojim: „Sada se utvrdi gordost i pokor, i vrijeme propasti, i gnjev jarosti. I sada, djeco, revnujte za Zakon i dajte duše svoje za Zavjet otaca naših.“
„I sjećajte se djela otaca naših koja učiniše u naraštajima svojim, i dobićete slavu veliku i ime vječno. Ne nađe li se Avram vjeran u iskušenju, i uračuna mu se u pravednost? Josif u vrijeme tjeskobe svoje održa zapovijest (Božiju), i postade gospodar Egipta. Fines, otac naš, revnujući revnošću, dobi zavjet sveštenstva vječnoga. Isus (Navin), ispunjujući riječ (Mojsijevu), postade sudija u Izrailju. Halev, posvjedočavajući pred crkvom,[12]dobi nasljeđe zemlje (obećane). David, u milosti svojoj, naslijedi presto carstva na vijekove. Ilija, revnujući revnošću za Zakon, bi uznesen kao u nebo. Ananija, Azarija, Misail, vjerujući spasoše se iz ognja. Danilo, u prostoti bi izbavljen iz usta lavova.“ 1. Makavejska 2:49-60 RSV
Primetimo kako je patrijarh predstavljen kao primer onih koje je Bog opravdao zbog njihove vernosti njegovim zapovestima.
Poređenje grčkih tekstova u osnovi potvrdiće da izjava iz Makavejske knjige i Pavlova izjava suštinski iznose istu misao:
„Šta ćemo, dakle, reći za Avraama, oca našega, da je postigao po tijelu? Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne pred Bogom. Jer šta kaže Pismo? I vjerova Avraam“ (episteusen) „Bogu i to mu se uračuna u pravednost.“ (kai elogisthe auto eis dikaiosynen) Rimljanima 4:1-3 RSV
„Ne nađe li se Avram vjeran“ (pistos) „u iskušenju, i uračuna mu se u pravednost“ (kai elogisthe auto eis dikaiosynen) 1. Makavejska 2:52, Brentonov prevod Septuaginte
Čitaoci mogu videti da je jedina razlika između ovih nadahnutih izjava to što Makavejska knjiga koristi pridev pistos, grčki termin koji označava biti veran, pouzdan itd.:
Strongov grčki: 4103. πιστός (pistos)
Leksikon
pistos: veran, pouzdan, poverljiv, koji veruje
koji veruje, veran, siguran, istinit.
[Koren reči 4103 /pistós, „veran“, i 4100 /pisteúō, „vera“, isti je (pist-), i upućuje na ubeđivanje.]
Imajući ovo u vidu, primetimo kako različiti prevodi prenose ovaj odlomak:
„Ne nađe li se Avram vjeran u iskušenju, i uračuna mu se u pravednost?“ Common English Bible (CEB)
„Ne nađe li se Avram vjeran u iskušenju, i uračuna mu se u pravednost?“ Douay-Rheims 1899 American Edition (DRA)
„Ne nađe li se Avram vjeran u iskušenju, i uračuna mu se u pravednost?“ New American Bible Revised Edition (NABRE)
„Ne nađe li se Avram vjeran u iskušenju, i uračuna mu se u pravednost?“ New Catholic Bible (NCB)
„Ne nađe li se Avram vjeran u iskušenju, i uračuna mu se u pravednost?“ New Revised Standard Version Updated Edition (NRSVUE)
„Ne nađe li se Avram vjeran u iskušenju, i uračuna mu se u pravednost?“ Viklifov prevod (WYC)
Zanimljivo je da Jakovljeva poslanica potvrđuje ovo tumačenje, budući da i ona navodi primer Avraama kako bi dokazala da je vera koja spasava delatna vera — vernost u izvršavanju Božjih zapovesti:
„Avraam, otac naš, ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na žrtvenik? Vidiš li kako je vjera sadjejstvovala djelima njegovim, i kroz djela usavršila se vjera? I ispuni se Pismo koje govori: Avraam povjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božiji nazva se. Vidite li, dakle, da se djelima opravdava čovjek, a ne samo vjerom? A slično i Rava bludnica ne opravda li se djelima kada primi uhode i izvede ih drugim putem? Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.“ Jakovljeva 2:21-26 RSV
Ironično, jedino mesto na kojem nadahnuto Sveto pismo koristi izraz „samo verom“ jeste upravo ovde, i to u kontekstu poricanja da je čovek opravdan samo verom!
Sličnosti između reči iz Makavejske knjige i izjava blaženog apostola nisu promakle jednom protestantskom teologu.
Pokojni V. H. Dobni (W. H. Daubney) zaključio je da je Pavle zaista imao u vidu ovo makavejsko mesto kada je govorio o Avraamovom opravdanju:
„U poslanicama svetog Pavla1 nalazimo više naznaka njegovog poznavanja apokrifnih knjiga. Navedimo nekoliko primera.
„Njegov navod iz Postanja 15:6 u Rimljanima 4:3, „I vjerova Avraam Bogu i to mu se uračuna u pravednost.“ bio je već unapred izrečen kod pisca 1. Makavejske, koji piše: „Ne nađe li se Avram vjeran u iskušenju, i uračuna mu se u pravednost?“ (2:52). To je, naravno, samo navođenje iz zajedničkog izvora; ali je jasno da je sveti Pavle sledio ranijeg pisca i da nije on prvi naveo ove reči u didaktičke svrhe1. (Daubney, Use of the Apocrypha in the Christian Church [C.J. Clay and Sons, Cambridge University Press Warehouse, London, 1900], str. 17-18; naglasak moj)
1 Šurer (Hist. J. P. ii. iii. 234) piše: „U Pavlovim poslanicama nalaze se tako glasni odjeci da čine verovatnim da je sveti Pavle poznavao Knjigu Premudrosti.“
Lidon (Bamp. Lect. Div. of Our Lord, 1882, str. 62, 63) izražava se u istom smislu: „Zar nam se ne čini da već čujemo, u aleksandrijskom ruhu, naglaske onih tegobnih formula kojima će apostoli uskoro odrediti predvečnu slavu svoga veličanstvenog Gospoda?“
Kauč (i. 479) čak govori o „die nicht zu bezweifelnde Bekanntschaft des Apostels Paulus mit dem Buche“ [Weisheit]; a zatim (II. 355) poredi spekulaciju Pavlovih poslanica sa religijskim problemima II. (IV.) Jezdrine.
1 Na isti način, Bdelygma tes eremoseos iz Mateja 24:15 i Marka 13:14 već je bilo navedeno iz Danila 9:27 u 1. Makavejskoj 1:54, koja se slaže sa Novim zavetom utoliko što ima eremoseos umesto eremoseon. Ali jednina se javlja u Septuaginti u Danilu 11:31 i 12:11, kao i u Teodotionovoj verziji ovog drugog stiha. (Isto, str. 17-18; naglasak moj)
Toliko o učenju Martina Lutera o sola fide.
Za dalje čitanje
VERA KOJA SPASAVA = POSLUŠNOST
ISTINSKA VERA JESTE VERNOST I POSLUŠNOST, 1. DEO
HRISTOVA VERNOST KAO PRIMER VERE KOJA SPASAVA
PISTIS CHRISTOU: PERSPEKTIVA JEVREJINA VERNIKA
BIBLIJSKI STIHOVI O VERNOSTI/POSLUŠNOSTI
Opravdanje vernošću: od početka do kraja