Bog: večni oganj koji proždire

Poslanica Judina pominje Sodomu i Gomoru kao primer onih koje će Bog kazniti večnim ognjem:

„Kao što Sodom i Gomora, i gradovi oko njih koji se bjehu na njima sličan način odali bludu i poveli za drugim tijelom, stoje kao primjer, podvrgnuti osudi ognja vječnoga.“ Judina 1:7

Apokrifni spis 3. Makavejska 2:5 iznosi istu misao:

„Ti si Sodomljane, koji činjahu gordost i biše poznati po porocima, ognjem i sumporom spržio, ostavivši ih za primjer sljedećim naraštajima.“

Večni oganj ovde nije ukazivanje na trajanje ognja, niti na to koliko je dugo trajao oganj koji je progutao Sodomu i Gomoru. On se, naprotiv, odnosi na Božanski izvor tog ognja, kao što i sama knjiga Postanja pokazuje:

„Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,“ Postanje 19:24

Obratite pažljivo pažnju na činjenicu da su sumpor i oganj, koji su uništili te zle gradove, došli neposredno od Jahvea.

Jahve je čak opisan kao oganj koji proždire i koji kažnjava svoje neprijatelje:

„Jer Bog naš je oganj koji spaljuje.“ Jevrejima 12:29

Prethodno pokazuje da se pod večnim ognjem podrazumeva oganj koji za svoj izvor ima Boga. Kao takav, to je oganj koji uvek postoji utoliko što je Bog po prirodi večan, što znači da Bog u sebi ima upravo onaj oganj kojim proždire svoje neprijatelje u svakom veku.

Ovo tumačenje potvrđuje se kroz celo Sveto pismo, budući da je Biblija prepuna primera u kojima oganj izlazi od samoga Boga, bilo da uništi zle bilo radi neke druge svrhe.

Navodim neke od tih primera:

„A sinovi Aronovi, Nadav i Avijud, uzevši svaki svoju kadionicu metnuše oganj u njih i na oganj metnuše kad, i prinesoše pred Gospodom oganj tuđ, a to im ne bješe zapovjedio. Tada dođe oganj od Gospoda i udari ih, te pogiboše pred Gospodom. Tada reče Mojsije Aronu: To je što je kazao Gospod govoreći: U onima koji pristupaju k meni biću svet i pred cijelim narodom proslaviću se. A Aron oćutje.“

„A Mojsije dozva Misaila i Elisafana, sinove Ozila strica Aronova, i reče im: Hodite i iznesite braću svoju ispred svetinje napolje iz okola. I pristupiše i iznesoše ih u košuljama njihovijem napolje iz okola, kao što reče Mojsije. Tada reče Mojsije Aronu i Eleazaru i Itamaru, sinovima njegovijem: Nemojte otkrivati glava svojih, ni haljina svojih razdirati, da ne izginete i da se Gospod ne razgnjevi na sav zbor; nego braća vaša, sav rod Izrailjev, neka plače radi požara koji učini Gospod. I s vrata šatora od sastanka nemojte izlaziti, da ne izginete, jer je na vama ulje pomazanja Gospodnjega. I učiniše po riječi Mojsijevoj.“

„I Gospod reče Aronu govoreći: Vina i silovita pića nemoj piti ti ni sinovi tvoji s tobom kad ulazite u šator od sastanka da ne izginete. To neka vam je uredba vječna od koljena na koljeno, Da biste mogli raspoznavati šta je sveto šta li nije, i šta je čisto šta li nečisto, I da biste učili sinove Izrailjeve svijem uredbama koje im je kazao Gospod preko Mojsija.“ Levitska 10:1-11

„Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: Saberi mi narod da im kažem riječi svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje; Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samoga neba i bješe na njoj tama i oblak i mrak; I progovori Gospod k vama usred ognja; glas od riječi čuste, ali osim glasa lika ne vidjeste; I objavi vam zavjet svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset riječi, koje napisa na dvije ploče kamene. I meni zapovjedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite.“

„Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakvoga lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu usred ognja, Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kakvu god sliku od čovjeka ili od žene, Sliku od kakvoga živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kakve ptice krilate koja leti ispod neba; Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kakve ribe koja je u vodi pod zemljom; I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svijem narodima pod cijelijem nebom; A vas uze Gospod i izvede vas iz peći gvozdene, iz Misira, da mu budete narod našljedni, kao što se vidi danas.“

„Ali se Gospod razgnjevi na me za vaše riječi, i zakle se da neću prijeći preko Jordana ni ući u dobru zemlju, koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. I ja ću umrijeti u ovoj zemlji i neću prijeći preko Jordana; a vi ćete prijeći i naslijediti onu dobru zemlju. Pazite da ne zaboravite zavjeta Gospoda Boga svojega, koji učini s vama, i da ne gradite sebi lika rezanoga, slike od koje god tvari, kao što ti je zabranio Gospod Bog tvoj. Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje.“ Ponovljeni zakoni 4:10-24

„Jer se oganj razgorio u gnjevu mojem, i gorjeće do najdubljega pakla; spaliće zemlju i rod njezin, i popaliće temelje brdima.“ Ponovljeni zakoni 32:22

„I posla Ahav k svijem sinovima Izrailjevijem i sabra one proroke na goru Karmilsku. Tada pristupi Ilija ka svemu narodu i reče: Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Gospod Bog, idite za njim; ako li je Val, idite za njim. Ali narod ne odgovori mu ni riječi. A Ilija reče narodu: Ja sam sam ostao prorok Gospodnji; a proroka Valovijeh ima četiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca, i neka oni izberu sebi jednoga, i neka ga isijeku na komade i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću; a ja ću prigotoviti drugoga junca, i metnuću ga na drva, ali ognja neću podmetati. Tada prizovite ime svojih bogova, a ja ću prizvati ime Gospodnje, pa koji se Bog odzove ognjem, onaj neka je Bog. I sav narod odgovori i reče: Dobro reče.“

„Potom reče Ilija prorocima Valovijem: Izberite sebi jednoga junca i prigotovite ga prvo, jer je vas više; i prizovite ime bogova svojih, ali ognja ne podmećite. I uzeše junca kojega im dade, i prigotoviše, i stadoše prizivati ime Valovo od jutra do podne govoreći: Vale, usliši nas! Ali nikakva glasa, ni koga da odgovori. I skakahu oko oltara koji načiniše. A kad bi u podne, stade im se rugati Ilija govoreći: Vičite većma, jer je on bog! Valjada se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu, ili može biti spava, da se probudi. A oni stadoše vikati iza glasa i parati se nožima i šilima po svom običaju, dokle ih krv ne obli. A kad prođe podne, stadoše prorokovati dokle dođe vrijeme da se prinese dar; ali nikakva glasa, ni koga da odgovori, ni koga da čuje.“

„Tada reče Ilija svemu narodu: Pristupite k meni. I pristupi k njemu sav narod. Tada on opravi oltar Gospodnji koji bješe razvaljen. I uze Ilija dvanaest kamena prema broju plemena sinova Jakova, kojemu dođe riječ Gospodnja govoreći: Izrailj će ti biti ime. I načini od toga kamenja oltar u ime Gospodnje, i oko oltara iskopa opkop širok da bi se mogle posijati dvije mjere žita. I namjesti drva i junca isječena na komade metnu na drva. I reče: Napunite četiri vijedra vode, i izlijte na žrtvu i na drva. Pa opet reče: Učinite još jednom. I učiniše još jednom. Pa opet reče: Učinite i trećom. I učiniše trećom, Te voda poteče oko oltara, i napuni se opkop vode.“

„A kad bi vrijeme da se prinese žrtva, pristupi Ilija prorok i reče: Gospode Bože Avramov, Isakov i Izrailjev, neka danas poznadu da si ti Bog u Izrailju i ja da sam tvoj sluga, i da sam po tvojoj riječi učinio sve ovo. Usliši me, Gospode, usliši me da bi poznao ovaj narod da si ti Gospode Bog kad opet obratiš srca njihova. Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi. A narod kad to vidje, sav popada ničice, i rekoše: Gospod je Bog, Gospod je Bog. Tada im reče Ilija: Pohvatajte te proroke Valove da nijedan ne uteče. I pohvataše ih, i Ilija ih odvede na potok Kison i pokla ih ondje.“ 1. Carevima 18:20-40

„Tada posla k njemu pedesetnika s njegovom pedesetoricom; i on otide k njemu; i gle, on sjeđaše navrh gore, i pedesetnik mu reče: Čovječe Božji, car je zapovjedio, siđi. A Ilija odgovarajući reče pedesetniku: Ako sam čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siđe oganj s neba i proždrije njega i njegovu pedesetoricu.“

„Opet posla k njemu drugog pedesetnika s njegovom pedesetoricom, koji progovori i reče mu: Čovječe Božji, car je tako zapovjedio, siđi brže. A Ilija odgovori i reče im: Ako sam čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siđe oganj Božji s neba i proždrije njega i njegovu pedesetoricu.“

„Tada opet posla trećega pedesetnika s njegovom pedesetoricom. A ovaj treći pedesetnik kad dođe, kleče na koljena svoja pred Ilijom i moleći ga, reče mu: Čovječe Božji, da ti je draga duša moja i duša ove pedesetorice, sluga tvojih. Eto, sišao je oganj s neba i proždro prva dva pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada da ti je draga duša moja. A anđeo Gospodnji reče Iliji: Idi s njim i ne boj ga se. I usta Ilija i otide s njim k caru. I reče mu: Ovako veli Gospod: Zato što si slao poslanike da pitaju Velzevula, boga u Akaronu, kao da nema Boga u Izrailju da bi ga pitao, nećeš se dignuti s postelje na koju si legao, nego ćeš umrijeti.“ 2. Carevima 1:9-16

„A kad svrši Solomon molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom, Te ne mogahu sveštenici ući u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. A svi sinovi Izrailjevi videći gdje siđe oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.“ 2. Dnevnika 7:1-3

„Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo činiti zlo nenavidi duša njegova. Pustiće na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biće im dio iz čaše;“ Psalam 11:5-6

„Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. Zagrmje na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje. Pusti strijele svoje i razmetnu ih; silu munja i rasu ih.“ Psalam 18:12-14

„Gle, ime Gospodnje ide izdaleka, gnjev njegov gori i vrlo je težak; usne su mu pune ljutine i jezik mu je kao oganj koji sažiže. A duh mu je kao potok koji plavi i dopire do grla, da rasije narode da otidu u ništa, i biće u čeljustima narodima uzda koja će ih goniti da lutaju. Pjevaćete kao noću uoči praznika, i veselićete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Gospodnju, k stijeni Izrailjevoj, I Gospod će pustiti da se čuje slava glasa njegova, i pokazaće kako maše rukom svojom s ljutijem gnjevom i plamenom ognjenijem koji proždire, s raspom i sa silnijem daždem i s gradom. Jer će se od glasa Gospodnjega prepasti Asirac, koji je bio palicom. I kuda god prođe palica pouzdana, kojom će Gospod navaliti na nj, biće bubnji i gusle, i ratovima žestokim ratovaće na njih. Jer je već pripravljen Tofet, i samom caru pripravljen je, načinio je dubok i širok; mjesta, ognja i drva ima mnogo; dah Gospodnji kao potok sumporni upaliće ga.“ Isaija 30:27-33

„Sada ću ustati, veli Gospod, sada ću se uzvisiti, sada ću se podignuti. Zatrudnjećete slamom, rodićete strnjiku; gnjev vaš proždrijeće vas kao oganj. I narodi će biti kao peći krečne, izgorjeće ognjem kao trnje posječeno. Slušajte koji ste daleko što sam učinio, i koji ste blizu poznajte moć moju. Grješnici u Sionu uplašiće se, drhat će spopasti licemjere, i reći će: Ko će nas ostati kod ognja koji proždire? Ko će nas ostati kod vječne žege?“ Isaija 33:10-14

„Mač je Gospodnji pun krvi i tovan od pretiline, od krvi jagnjeće i jarčije, od pretiline bubrega ovnujskih; jer Gospod ima žrtvu u Vosoru i veliko klanje u zemlji Edomskoj. I jednorozi će sići s njima i junci s bikovima; zemlja će se njihova opiti od krvi i prah će njihov utiti od pretiline. Jer će biti dan osvete Gospodnje, godina plaćanja, da bi se osvetio Sion. I potoci će se njezini pretvoriti u smolu, i prah njezin u sumpor, i zemlja će njihova postati smola razgorjela. Neće se gasiti ni noću ni danju, dovijeka će se dizati dim njezin, od koljena do koljena ostaće pusta, niko neće prelaziti preko nje dovijeka.“ Isaija 34:6-10

„Jer, gle, Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda.“ Isaija 66:15-16

„Ovako veli Gospod Gospod: Nijesi li ti onaj o kom govorih u staro vrijeme preko sluga svojih, proroka Izrailjevijeh, koji prorokovaše u ono vrijeme godinama da ću te dovesti na njih. A kad dođe Gog na zemlju Izrailjevu, govori Gospod Gospod, onda će se podignuti jarost moja u gnjevu mom. I u revnosti svojoj, u ognju gnjeva svojega govoriću: Doista, tada će biti drhat veliki u zemlji Izrailjevoj. I ribe morske i ptice nebeske i zvijeri poljske i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi po zemlji zadrhtaće od mene, i gore će se razvaliti i vrleti popadati, i svi će zidovi popadati na zemlju. I dozvaću na nj mač po svijem gorama svojim, govori Gospod Gospod: Mač će se svakoga obratiti na brata njegova. I sudiću mu pomorom i krvlju; i pustiću na nj i na čete njegove i na mnoge narode, koji budu s njim, silan dažd, kamenje od grada, oganj i sumpor. I proslaviću se i posvetiću se i biću poznat pred mnogim narodima, i poznaće da sam ja Gospod.“ Jezekilj 38:17-23

Novi zavet potvrđuje da će Hristos doći da uništi bezbožnike i sve zle elemente sveta upravo tim plamenim ognjem koji izlazi iz njega:

„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10

„Jer oni hotimice gube iz vida da nebesa biše odavno, i da je zemlja iz vode i od vode sazdana riječju Božijom, Od kojih tadašnji svijet, vodom potopljen, propade. A sadašnja nebesa i zemlja ostavljeni su njegovom riječju za oganj i čuvaju se za Dan suda i pogibli bezbožnih ljudi.“

„Ali ovo jedno nemojte previđati, ljubljeni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan. Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni; nego nas dugo trpi, jer neće da iko propadne no da se svi pokaju. A doći će Dan Gospodnji kao kradljivac noću, u koji će nebesa s hukom proći, a stihije će se užarene raspasti, i zemlja i djela što su na njoj izgorjeće.“

„Pa kad će se sve ovo raspasti, kakvi treba da budete vi u svetom vladanju i pobožnosti, Očekujući i želeći da skorije bude dolazak Božijega Dana, od koga će se nebesa ognjem zapaljena raspasti i stihije užarene rastopiti. Nova pak nebesa i novu zemlju po obećanju Njegovom očekujemo, gdje pravda obitava.“ 2. Petrova 3:5-13

Ovo pokazuje da Judina 1:7 ne iznosi uništenje Sodome i Gomore kao primer trajanja kazne koju zli podnose i doživljavaju. Naprotiv, Juda navodi taj starozavetni primer da bi ukazao na izvor ognja koji će biti upotrebljen da proždere zle.

Drugim rečima, večni oganj ukazuje na to da je Bog izvor iz kojeg taj oganj izlazi. A pošto je Bog večan, to znači da je oganj koji je izlio na Sodomu i Gomoru potpuno isti onaj koji nanosi svim zlima kroz sve naraštaje.

To da će taj oganj, koji potiče od Boga, biti večan — u smislu da zli koji su osuđeni na pakao doživljavaju muku bez kraja — potvrđuje ono što je Danilo video:

„Iza nje vidjeh i, gle, zvijer četvrta, strašna i užasna i previše moćna, i zubi njezini gvozdeni veliki; ona jeđaše i satiraše, i ostatak nogama svojim gažaše, i ona potpuno bješe drugačija od svijeh zvijeri prije nje, i imađaše deset rogova. Razgledao sam te rogove i, gle, rog drugi mali izraste između njih, a tri roga od onih ispred njega, iščupaše se pred njim i, gle, oči kao oči čovječje bjehu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari.“

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“

„Vidjeh tada od glasa moćnih riječi koje je onaj rog govorio, da bi ubijena zvijer i pogibe, i tijelo njeno predato na sažeženje ognjem. I ostalijem zvijerima oduze se vlast, i dužina života dade do vremena i roka.“ Danilo 7:7-12

Ovde vidimo da je oganj koji uništava ubijeno telo četvrte zveri onaj potok ognja koji izlazi od samoga Boga.

Ovaj slučaj je utoliko izuzetniji što je reč o istoj onoj zveri za koju Otkrivenje kaže da će biti mučena u ognjenom jezeru u vekove vekova!

„I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojske njihove sakupljene da zarate sa Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. I bi uhvaćena zvijer, i s njom lažni prorok koji je činio čudesa pred njom, kojima prevari one što primiše žig zvijeri, i koji se klanjaju liku njezinom; oboje živi biše bačeni u jezero ognjeno koje gori sumporom. A ostali biše pobijeni mačem koji iziđe iz usta Onoga što sjedi na konju; i sve se ptice nasitiše od mesa njihova.“ Otkrivenje 19:19-21

„I đavo koji ih varaše, bi bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje je i zvijer i lažni prorok; i biće mučeni dan i noć u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 20:10

To ognjeno jezero, koje se naziva druga smrt, jeste mesto kuda će biti poslati svi zli nakon što Hristos dođe da sudi živima i mrtvima:

„I treći anđeo sledovaše za njima govoreći glasom gromkim: Ko god se pokloni zvijeri i liku njezinom, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju, I on će piti od vina gnjeva Božijeg, koje je nepomiješano natočeno u čašu gnjeva njegovog, i biće mučen u ognju i sumporu pred anđelima svetima i pred Jagnjetom. I dim mučenja njegovog uzdizaće se u vijekove vijekova; i neće imati odmora dan i noć oni koji se klanjaju zvijeri i liku njezinom, i ko god prima žig imena njezina.“ Otkrivenje 14:9-11

„I vidjeh veliki, bijeli prijesto, i Onoga što sjedi na njemu, od čijega lica pobježe zemlja i nebo, i mjesta im se ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male, gdje stoje pred prijestolom, i knjige se otvoriše, i druga se knjiga otvori, koja je Knjiga života; i biše suđeni mrtvi po djelima svojim kao što je zapisano u knjigama. I more dade mrtve koji su u njemu, i smrt i pakao dadoše mrtvace koji bijahu u njima, i biše suđeni svaki po djelima svojim. I smrt i pakao biše bačeni u jezero ognjeno. Ova smrt je druga smrt. I ko se ne nađe zapisan u Knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.“ Otkrivenje 20:11-15

„A strašljivima i nevjernima i nečistima i ubicama i bludnicima i vračarima i idolopoklonicima i svima lažama, njima je udio u jezeru koje gori ognjem i sumporom, što je druga smrt.“ Otkrivenje 21:8

Stoga Judina 1:7 ne podupire anihilacionizam, gledište koje uči da će bezbožnici na kraju biti izbrisani iz postojanja nakon što izvesno vreme budu mučeni u paklu. Naprotiv, Juda se usredsređuje na poreklo i izvor ognja, naime na samoga večnog Boga.

Prema tome, budući da je Bog večan, to znači da je jedan te isti oganj onaj koji je Bog izlio na Sodomu i Gomoru i onaj koji će zli u paklu iskusiti. Razlika je u tome što u paklu oganj ne uništava svoje stanovnike, nego čini da trpe bedu i muku bez kraja.

Biblijski citati preuzeti iz Lexham English Bible (LEB).

Za dalje čitanje

Večna svesna muka: odbrana (https://www.samshmnthelogy.net/post/everlasting-conscious-torment-a-defense)

Enoh, smrt, zagrobni život i pakao (https://www.samshmnthelogy.net/post/enoch-death-afterlife-hell)