Večne svesne muke: odbrana

Ispitaću određene tekstove koji, čini se, ukazuju na to da je kazna nevernika neprekidno, beskrajno iskustvo mučenja. Ovo je poznato kao učenje o večnim, neprestanim svesnim mukama (ECT).

Sinoptička jevanđelja

Gospod Isus je kaznu zlih često opisivao kao „mesto“ potpune tame, gde će pojedinci iskusiti bol i/ili patnju neke vrste, kao što su škrgut zuba, oganj koji se ne može ugasiti i/ili besmrtni crvi koji se hrane njihovim telima:

„A kažem vam da će mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avraamom, i Isakom, i Jakovom u Carstvu nebeskome; A sinovi carstva biće izgnani u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.“ Matej 8:11-12

„Tada otpusti Isus narod, i dođe u kuću. I pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Protumači nam priču o kukolju na njivi. A on odgovarajući reče im: Koji sije dobro sjeme, to je Sin Čovječiji; A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla. A neprijatelj koji ga je posijao jeste đavo; a žetva je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli. Kao što se, dakle, kukolj sabira i ognjem sažiže, tako će biti na posljetku ovoga vijeka. Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!“

„Još je Carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i sabere ribe od svake vrste. Kad se napuni, izvuku je na obalu i, posjedavši, izaberu dobre u sudove, a loše izbace napolje. Tako će biti na svršetku vijeka: izići će anđeli i odlučiće zle od pravednih, I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba.“ Matej 13:36-43, 47-50

„A koji sablazni jednoga od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se objesi kamen vodenični o vrat i da se baci u more. I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je bez ruke u život ući negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi, Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život hromu negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj neugasivi, Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u Carstvo Božije negoli sa dva oka da budeš bačen u pakao ognjeni, Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti.“ Marko 9:42-49

Ovi opisi ne moraju biti doslovni, budući da mogu prosto biti metafore koje naglašavaju činjenicu da će nevernici na neki način doživljavati bol, agoniju i patnju.

Pitanje koje je pred nama jeste da li je takvo iskustvo beskrajno, ili se u nekom trenutku okončava, što bi bilo određeno brojem i vrstom grehova koje je svaki pojedinac počinio.

U sledećem primeru Isus, čini se, daje odgovor:

„Jer kao što čovjek polazeći na put dozva sluge svoje i predade im blago svoje; I jednome dade pet talanata, a drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj moći; i odmah otide. A onaj što primi pet talanata otide te radi s njima, i dobi još pet talanata. Tako i onaj što primi dva, dobi i on još dva. A koji primi jedan, otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svoga.“

„A poslije dugog vremena dođe gospodar ovih sluga, i stade svoditi račun sa njima. I pristupivši onaj što je primio pet talanata, donese još pet talanata govoreći: Gospodaru, predao si mi pet talanata; evo još pet talanata koje sam dobio s njima. A gospodar njegov reče mu: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega. A pristupivši i onaj što je primio dva talanta, reče: Gospodaru, predao si mi dva talanta; evo još dva talanta koja sam dobio s njima.“

„A gospodar njegov reče mu: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega. A pristupivši i onaj što je primio jedan talant, reče: Gospodaru, znao sam da si ti tvrd čovjek: žanješ gdje nisi sijao, i skupljaš gdje nisi vijao; Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.“

„A gospodar njegov odgovarajući reče mu: Zli i lijeni slugo, znao si da žanjem gdje nisam sijao, i skupljam gdje nisam vijao. Trebalo je zato moje srebro da daš mjenjačima; i došavši, ja bih uzeo svoje sa dobitkom. Uzmite, dakle, od njega talant, i podajte onome što ima deset talanata. Jer svakome koji ima daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega. A nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.“

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi.“

„Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti? I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“

„Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; Stranac bijah, i ne primiste me; nag bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne posjetiste me.“

„Tad će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna ili žedna, ili stranca ili naga, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo ti? Tada će im odgovoriti govoreći: Zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste. I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“ Matej 25:14-46

Iz reči našeg Gospoda mogu se izvući dva važna zaključka.

Prvo, za večnu kaznu opisanu u neposrednom kontekstu izričito se kaže da je spoljašnja tama, škrgut zuba i večni oganj (bez obzira na to da li je sve to doslovno ili prosto metaforično).

Kakva god bila priroda ognja i spoljašnje tame, činjenica je da ovi opisi ipak pokazuju da se kazna odnosi na proces mučenja koji nevernici doživljavaju, a ne prosto na stanje ili položaj. Drugim rečima, kazna je trajna — ona je trajanje kazne koje nevernici neprekidno i svesno podnose.

To me vodi do druge tačke. Večna kazna je suprotstavljena večnom životu, a ovaj potonji se ne odnosi prosto na stanje ili položaj, pa čak ni na kvalitet. Naprotiv, večni život takođe uključuje i podrazumeva trajanje, odnoseći se na dužinu ili trajanje života u kome vernici uživaju. On se ne može ograničiti samo na kvalitet života koji Bog daruje vernicima.

Stoga, budući da se večni život odnosi na beskrajan, neprekidan život koji je po samoj svojoj prirodi neraspadljiv, to bi značilo da se i kazna mora odnositi na neprekidno, beskrajno iskustvo koje se ne završava ništa više nego što se završava večni život. To znači da večna kazna podrazumeva da nevernici prolaze kroz bol neprestanog ognja, spoljašnje tame i škrguta zuba i da ga doživljavaju, a to nikada neće prestati.

Još jedna linija dokaza dolazi iz toga što naš Gospod upoređuje kaznu pakla sa čovekom koji je bačen u tamnicu dok ne isplati svoj dug:

„Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svoga ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svome: „Raka!“ biće kriv sinedrionu; a ko reče: „Budalo!“ biće kriv paklu ognjenome.“

„Ako, dakle, prineseš dar svoj žrtveniku, i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, Ostavi ondje dar svoj pred žrtvenikom, i idi te se najprije pomiri sa bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj. Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda slugi i u tamnicu da te ne vrgnu. Zaista ti kažem: Nećeš izići odande dok ne daš do posljednjega novčića.“ Matej 5:21-26

„Tada mu pristupi Petar i reče: Gospode, koliko puta, ako mi zgriješi brat moj, da mu oprostim? Do sedam li puta? Reče mu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam. Zato je Carstvo nebesko slično čovjeku caru, koji htjede da se proračuna sa slugama svojim. I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. I budući da on nemaše čime vratiti, zapovijedi gospodar njegov da prodadu njega i ženu njegovu i djecu i sve što imaše, i da se naplati. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru, pričekaj me, i sve ću ti vratiti. A gospodar se sažali na onoga slugu, i pusti ga i dug mu oprosti.“

„A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojih drugara koji mu bijaše dužan sto dinara, i uhvati ga i stade daviti govoreći: Daj mi što si dužan! Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti vratiti. A on ne htjede, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne vrati dug. Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj, ožalostiše se veoma, i otišavši, objasniše gospodaru svojemu sve što se dogodilo. Tada ga pozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo, sav dug onaj oprostio sam ti, jer si me molio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah? I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne vrati sve što mu je dugovao. Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojih sagrješenja njihova.“ Matej 18:21-35

Budući da zatvorenik tokom svog tamnovanja ostaje svesno živ, to snažno potvrđuje činjenicu da će oni koji su u geheni i dalje ostati svesno živi dok im mučitelji nanose kaznu. A pošto je naš Gospod ovu kaznu opisao kao neprekidno, beskrajno iskustvo spoljašnje tame, škrguta zuba itd., čini se opravdanim pretpostaviti da su pakao ili gehena svesno iskustvo kazne bez kraja.

Drugim rečima, pakao je mesto i vreme gde će Bog zauvek kažnjavati nevernike, a ne prosto kazna čije su samo posledice nepovratne. To jest, kazna uništenja je neopoziva i nepromenljiva.

Otkrivenje

Čini se da i Jovanov Apokalipsis podupire shvatanje da je pakao sud u kome Bog večno kažnjava nevernike, nasuprot tome da ih muči izvesno vreme pre nego što ih izbriše iz postojanja.

Sledeći odlomak opisuje one koji obožavaju zver kao one koji doživljavaju neprestano mučenje:

„I treći anđeo sledovaše za njima govoreći glasom gromkim: Ko god se pokloni zvijeri i liku njezinom, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju, I on će piti od vina gnjeva Božijeg, koje je nepomiješano natočeno u čašu gnjeva njegovog, i biće mučen u ognju i sumporu pred anđelima svetima i pred Jagnjetom. I dim mučenja njegovog uzdizaće se u vijekove vijekova“ (eis aiōnas aiōnōn). „i neće imati odmora dan i noć oni koji se klanjaju zvijeri i liku njezinom, i ko god prima žig imena njezina.“ Otkrivenje 14:9-11

To je ista ona kazna koja će biti nanesena đavolu, zveri i lažnom proroku:

„I đavo koji ih varaše, bi bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje je i zvijer i lažni prorok; i biće mučeni dan i noć u vijekove vijekova.“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn). Otkrivenje 20:10

Primetimo da je upravo njihovo mučenje ono što nema kraja, što ne bi imalo smisla ako ih Bog u nekom određenom trenutku uništi. Ova nesveta, satanska trojka mogla bi da podnosi neprestano mučenje jedino ako i dalje ostaje svesno živa u vekove vekova.

Štaviše, upravo taj isti izraz „u vekove vekova“ upotrebljen je da označi Božje večno, beskrajno, besmrtno postojanje:

„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn). „i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18

„I kada živa bića dadoše slavu i čast i hvalu Onome koji sjedi na prijestolu, Koji živi u vijekove vijekova,“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn), „Padoše dvadeset i četiri starješine pred Onim što sjedi na prijestolu, i pokloniše se Onome što živi u vijekove vijekova“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn), „i položiše vijence svoje pred prijestolom govoreći: Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.“ Otkrivenje 4:9-11

„I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnu ruku prema nebu, I zakle se Onim koji živi u vijekove vijekova“ (eis aiōnas aiōnōn), „Koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena više biti neće“ Otkrivenje 10:5-6

„I jedno od četiri živa bića dade sedmorici anđela sedam čaša zlatnih napunjenih gnjevom Boga koji živi u vijekove vijekova.“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn). Otkrivenje 15:7

Isti izraz se dalje primenjuje da bi se naglasila hvala i slava kojih su dostojni i Bog i Hristos:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova.“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn). „Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova!“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn)! „Amin.“ Otkrivenje 5:13

„svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova.“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn)! „Amin!“ Otkrivenje 7:11-12

Nikada neće doći vreme kada će Bog prestati da bude dostojan svakog blagoslova, moći, sile itd.

Koristi se čak i da opiše Hristovo carevanje i carevanje vernika, koje nesumnjivo traje zauvek:

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn)! Otkrivenje 11:15

„I noći više neće biti, i neće trebati svjetiljke, ni svjetlosti sunčane, jer će ih obasjavati Gospod Bog, i carovaće u vijekove vijekova.“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn). Otkrivenje 22:5

U svetlu ovih primera čini se razumnim pretpostaviti da će zli doživljavati večne, beskrajne svesne muke.

Odgovor na prigovore

Postoje dva odlomka u Otkrivenju koja anihilacionisti često navode kako bi pokazali da se izrazi „u vekove vekova“ i „nemaju odmora ni danju ni noću“ ne odnose uvek na večno, beskrajno vreme.

Prvi je sledeći:

„I okolo prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola, i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučeni u bijele haljine, i sa vijencima zlatnim na glavama svojim. I od prijestola izlažahu munje i glasovi i gromovi; i sedam svijećnjaka ognjenih gorahu pred prijestolom, a to su sedam duhova Božijih. I pred prijestolom kao more stakleno, slično kristalu; i nasred prijestola i oko prijestola četiri živa bića, puna očiju sprijeda i pozadi. I prvo biće bješe slično lavu, i drugo biće slično teletu, i treće biće imaše lice kao čovjek, i četvrto biće bješe slično orlu u letu. I svako od četiri živa bića imađaše po šest krila, naokolo i iznutra puna očiju, i dan i noć ne miruju govoreći: Svet, Svet, Svet Gospod Bog Svedržitelj, Koji bješe i Koji jeste i Koji dolazi.“ Otkrivenje 4:4-8

Za četiri živa bića se kaže da uznose hvalu Bogu „danju i noću“, a ipak to nikako ne može značiti da to čine zauvek, u svetlu onoga što kaže sledeća glava:

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:8-10

Četiri živa bića se pridružuju dvadeset četvorici starešina i sada pevaju hvale Jagnjetu, čime prekidaju reči koje su do tog trenutka izgovarala slaveći Gospoda Boga na njegovom prestolu.

Evo i drugog teksta kojim se pokušava obesnažiti jezik upotrebljen da se pakao opiše kao večne svesne muke:

„I poslije ovoga čuh kao glas silni naroda mnogoga na nebu gdje govori: Aliluja! Spasenje i slava i čast i sila Bogu našemu; Jer su istiniti i pravedni sudovi njegovi, što osudi bludnicu veliku, koja pokvari zemlju bludom svojim, i osveti krv slugu svojih od ruke njezine. I ponovo rekoše: Aliluja! I dim njezin dizaše se u vijekove vijekova.“ (eis tous aiōnas ton aiōnōn). „I padoše dvadeset i četiri starješine, i četiri živa bića, i pokloniše se Bogu koji sjedi na prijestolu, govoreći: Amin! Aliluja!“ Otkrivenje 19:1-3

Dim koji se diže zauvek odnosi se na uništenje Vavilona, Velike Bludnice i Majke svih bludnica, koje nije trajalo duže od jednog časa:

„I zaplakaće i zajaukati za njom carevi zemaljski koji bludničiše i pirovaše s njom kada vide dim od požara njezina, Stojeći izdaleka zbog straha od mučenja njezina, i govoreći: Avaj, avaj, grade veliki Vavilone, grade moćni, kako u jednom času dođe sud tvoj! I trgovci zemaljski zaplakaće i zajaukati za njom, što njihove tovare niko više ne kupuje; Tovare zlata i srebra i dragoga kamena i bisera i platna i porfire i svile i skerleta, i svakog mirisnog drveta i svakojakog posuđa od slonovače i svakojakih posuda od najskupljega drveta, mjedi i gvožđa i mermera, I cimeta i balsama i tamjana i mirisa i livana, i vina i ulja, i bijela brašna i pšenice, i goveda i ovaca, i konja i kola, i tijela i duša ljudskih. I voće koje želi duša tvoja udalji se od tebe, i sve masno i sjajno otide od tebe, i nikad ga više naći nećeš. Trgovci ovih stvari, koji se obogatiše od nje, staće izdaleka zbog straha od mučenja njezina plačući i jaučući, I govoreći: Avaj, avaj, grade veliki, obučeni u svilu i porfiru i skerlet i nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserom, jer u jednom času propade toliko bogatstvo! I svi kormilari lađa, i svi koji nekuda plove, i lađari, i oni koji rade na moru, stadoše izdaleka, I vikahu gledajući dim od požara njezina, govoreći: Koji grad bi kao ovaj veliki grad? I posuše prahom glave svoje, i povikaše plačući i ridajući, govoreći: Avaj, avaj, grade veliki, u kome se obogatiše bogatstvom njegovim svi koji imaju lađe na moru, jer u jednom času opustje!“ Otkrivenje 18:9-19

Vavilon očigledno neće nastaviti da gori dimom koji se diže u vekove vekova, jer Otkrivenje jasno kaže da Bog silazi da uvede novo nebo i novu zemlju, gde više neće biti bola, smrti ni zla:

„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I čuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Božije među ljudima, i On će stanovati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima; I Bog će otrti svaku suzu iz očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni žalosti ni jauka, ni bola neće biti više; jer prvo prođe.“

„I reče Onaj što sjedi na prijestolu: Evo, sve činim novim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite. I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin. A strašljivima i nevjernima i nečistima i ubicama i bludnicima i vračarima i idolopoklonicima i svima lažama, njima je udio u jezeru koje gori ognjem i sumporom, što je druga smrt.“ Otkrivenje 21:1-8

Ovim se opet želi pokazati da opis mučenja nevernika i njegovog dima koji se diže u vekove vekova nije večan, ništa više nego što je to dim Vavilonovog uništenja. Anihilacionisti tvrde da to prosto znači da sud koji ovi zlikovci podnose nikada neće biti opozvan ni preinačen.

Problem s pozivanjem na ova dva slučaja jeste to što ona zapravo dokazuju suprotno od onoga što anihilacionista želi da pokaže. Jedini razlog zbog kojeg uopšte znamo da se u tim određenim kontekstima izrazi „nemaju odmora ni danju ni noću“ i „u vekove vekova“ ne odnose na beskrajno trajanje jesu drugi stihovi koji nam izričito kažu da nije tako!

Drugim rečima, čitaoci ne bi znali da četiri živa bića ne prestaju da izgovaraju upravo one reči koje nalazimo u Otk. 4:8 da sledeća glava o tome ništa nije rekla. Štaviše, znamo da uništenje Vavilona ne traje zauvek jedino zato što Otkrivenje 21 nedvosmisleno pokazuje da to ne može biti slučaj.

Međutim, u Otkrivenju nema ničega što bi ograničilo mučenje i dim mučenja koje nevernici doživljavaju u ognjenom jezeru. Otkrivenje ne kaže ništa što bi ukazivalo na to da je svesna kazna nevernika vremenska i da se okončava, budući da će oni na kraju biti uništeni.

Dakle, umesto da podupru anihilacionističko stanovište, ova dva protivprimera zapravo potvrđuju ECT — da će zli podnositi svesne muke koje nikada ne prestaju, nego traju u vekove vekova. Uostalom, Jovan je mogao nešto da kaže kako bi osigurao da njegovi čitaoci razumeju da ove izraze u kontekstu kazne prokletih treba tumačiti na isti način kao kada su upotrebljeni da opišu hvalu četiri živa bića i uništenje Vavilona.

Budući da Jovan ne daje takvu ogradu kada ove izraze koristi da opiše sud nad zlima, treba da ove tvrdnje uzmemo onako kako glase.

Dodatna literatura

Da li su pakao i ognjeno jezero isto mesto? (https://www.samshmnthelogy.net/post/are-hell-the-lake-of-fire-the-same-place)

Enoh, smrt, zagrobni život i pakao (https://www.samshmnthelogy.net/post/enoch-death-afterlife-hell)

Stihovi Starog zaveta o paklu u Bibliji kralja Džejmsa (https://www.samshmnthelogy.net/post/ot-verses-on-hell-in-the-king-james-bible)