Biblijsko svedočanstvo o božanstvu Svetog Duha
Sledeći članak se usredsređuje na utemeljenje božanstva Svetog Duha na osnovu prevoda King James Version Svetog pisma (KJV), poznatog i kao Authorized Version (AV). Molim se da ovo bude blagoslov hrišćanima u njihovim naporima da jevanđelizuju izgubljene, dok pokušavaju da ubede ljude da poveruju u Isusa Hrista kao svog vaskrslog Gospoda i božanskog Spasitelja.
JEHOVA BOG
Sveto pismo poistovećuje Svetog Duha sa Jehovom Bogom, istovremeno ga nazivajući i Duhom Jehovinim.
Na primer, prorok David je jasno napisao da Duh Jehovin nije niko drugi do Bog i Stena Izrailjeva koji je govorio njemu i kroz njega:
„A ovo su pošljednje riječi Davidove: Reče David, sin Jesejev, reče čovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim: Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku. Reče Bog Izrailjev, kaza mi stijena Izrailjeva: Koji vlada ljudima, neka je pravedan vladajući u strahu Božijem;“ 2. Samuilova 23:1-3
Dakle, kada Duh govori, Bog govori, jer je Sveti Duh Bog!
A sama činjenica da David kaže da Duh govori pokazuje da je on božanska Ličnost, a ne prosto Jehovina bezlična sila. Više o ovome nešto kasnije.
Apostol Pavle je još jedan nadahnuti pisac koji svedoči da je Duh Gospod, to jest Jehova:
„A Duh (Sveti) je Gospod; a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. Svi mi pak koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u taj isti lik, iz slave u slavu, kao od Duha Gospoda.“ 2. Korinćanima 3:17-18
Ovde Pavle naziva Duha Gospodom, a istovremeno ga poistovećuje i sa Duhom Gospodnjim!
Novi zavet ide čak dotle da uzima odlomke iz Starog zaveta u kojima govori Jehova i primenjuje ih na Svetog Duha!
Na primer, prorok Isaija je video Jehovu u viđenju u kojem je primio svoje poslanje da postane Jehovin glasnogovornik narodu Izrailja:
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene. A on reče: Idi, i reci tome narodu: Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.“ Isaija 6:1-10
Začuđujuće je da Pavle navodi Isaiju 6:9-10 kao primer toga da Sveti Duh govori narodu Izrailja:
„A budući nesaglasni među sobom, počeše da se razilaze, dok Pavle reče jednu riječ: Dobro je kazao Duh Sveti preko proroka Isaije ocima našim, Govoreći: Idi narodu ovome i reci: Ušima ćete čuti i nećete razumjeti, i očima ćete gledati i nećete vidjeti. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.“ Dela apostolska 28:25-27
Ovo znači da je Bog koji se javio i govorio Isaiji zapravo bio Sveti Duh!
Dela apostolska nisu jedina knjiga koja to čini, jer nadahnuti pisac Poslanice Jevrejima čini upravo to isto kada navodi sledeći psalam:
„Sad kad biste poslušali glas njegov: „Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji, Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje. Četrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: Ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih; I zato se zakleh u gnjevu svom da neće ući u mir moj.“ Psalam 95:7-11
I pripisuje ga Svetom Duhu:
„Zato, kako veli Duh Sveti: Danas, ako glas njegov čujete, Nemojte da budu tvrdokorna srca vaša kao prilikom ogorčenja u dan kušanja u pustinji, Gdje me iskušavaše ocevi vaši, ispitivaše me, a gledali su djela moja četrdeset godina. Zato se razgnjevih na pokoljenje ono, i rekoh: Svagda lutaju srcem, a sami ne poznaše puteva mojih; Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u počinak moj.“ Jevrejima 3:7-11
Pisac takođe navodi Jeremiju 31:33-34, gde Jehova obećava Izrailju da će im oprostiti grehe i biti njihov Bog:
„Nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevijem poslije ovijeh dana, govori Gospod: Metnuću zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod. I neće više učiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreći: Poznajte Gospoda; jer će me znati svi od maloga do velikoga, govori Gospod; jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh neću više pominjati.“ Jeremija 31:33-34
I, još jednom, primenjuje to na Svetog Duha!
„A svjedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je naprijed rekao: Ovo je Zavjet koji ću im zavještati poslije onih dana, govori Gospod, dajući zakone moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, – kaže: I grijehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati.“ Jevrejima 10:15-17
Ova biblijska mesta dokazuju da je, što se tiče nadahnutog biblijskog svedočanstva, Sveti Duh zapravo Jehova Bog koji je govorio starozavetnim prorocima i kroz njih.
To me dovodi do sledećeg odeljka.
BOŽANSKA LIČNOST
Sveto pismo je jednako jasno da je Sveti Duh Ličnost, to jest biće koje ima um, volju, koje ima osećanja, može da govori i kome se može govoriti i tako dalje. Međutim, on nije Ličnost u smislu da je konačno stvorenje sastavljeno od nekakvog tela, što bi ga ograničavalo na vreme, prostor ili materiju. On je božanska Ličnost u istom smislu u kojem su to Otac i Sin, i stoga je bestelesno, beskonačno Biće.
Sveto pismo kaže da Duh ima um i zna kakva je Božja volja:
„A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima; jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim. A Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete.“ Rimljanima 8:26-27
Sama činjenica da ovaj odlomak kaže da Bog zna um Duha, i da Duh zna kako da posreduje za vernike u skladu sa Božjom voljom, potvrđuje da su to dve različite Ličnosti koje se prisno poznaju. To takođe pokazuje da je Sveti Duh sveznajući i sveprisutan, budući da je jedini način da on može da posreduje za sve istinske vernike taj da je zaista prisutan sa svakim pojedinim od njih.
Sledeće mesto čak govori o tome da Duh ima volju:
„No svakome se daje projava Duha na korist. Jer jednome se daje kroz Duha riječ mudrosti; a drugome riječ znanja po istom Duhu; A drugome vjera istim Duhom; a drugome darovi iscjeljivanja istim Duhom; A drugome činjenje čudesa, a drugome proroštvo, a drugome razlikovanje duhova, a drugome različni jezici, a drugome tumačenje jezika. A sve ovo čini jedan i isti Duh, dijeleći svakome ponaosob kako hoće. Jer kao što je tijelo jedno i ima udove mnoge, a svi udovi jednoga tijela, iako su mnogi, jedno su tijelo, tako i Hristos. Jer se i jednim Duhom svi mi krstismo u jedno tijelo, bili Judejci, ili Jelini, ili robovi, ili slobodni; i svi smo jednim Duhom napojeni.“ 1. Korinćanima 12:7-13
Pavle ovde jasno uči da je Sveti Duh taj koji lično odlučuje koji će određeni dar dati svakom udu duhovnog tela Hristovog. Ovo, još jednom, potvrđuje ne samo da je Duh božanska Ličnost, jer bezlične sile ne poseduju volju ili htenje, nego i da je sveprisutan i svemoguć. Naposletku, Duh mora biti prisutan sa svakim pojedinim vernikom da bi svakome dao određeni dar, a zatim osposobio svakoga od njih da ga uspešno upotrebi radi izgradnje Crkve Hristove.
Sveto pismo dalje kaže da Sveti Duh poseduje osećanja:
„Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih.“ Isaija 63:10
Isaija kaže da su Izrailjci učinili ono što je apostol Pavle upozorio hrišćane da ne čine, naime, da ožaloste ili ogorče Svetog Duha:
„I ne žalostite Svetoga Duha Božijega, kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja.“ Efescima 4:30
Zapravo, narod Izrailja je Svetom Duhu učinio upravo ono isto što, kako kaže psalmopojac, behu učinili Jehovi:
„Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. Ne sjećaše se ruke njegove, i dana u koji ih izbavi iz nevolje, U koji učini u Misiru znake svoje, i čudesa svoja na polju Soanu; I povrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela. Ravni stazu gnjevu svojemu, ne čuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru koju zadobi desnica njegova. Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega, i uredaba njegovijeh ne sačuvaše.“ Psalam 78:40, 56
Sama činjenica da Stari zavet kaže da je Božji narod ožalostio i pobunio se i protiv Jehove i protiv njegovog Svetog Duha potvrđuje da je Duh, baš kao i Jehova, lično Biće koje poseduje božanska osećanja.
I, kao što smo ranije pomenuli, Sveti Duh čak govori i njemu se može govoriti.
Na primer, govorio je proroku Jezekilju, poučavajući ga i osposobljavajući da izvrši svoju proročku ulogu:
„I uđe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reče mi: Idi, zatvori se u kuću svoju.“ Jezekilj 3:24
I:
„I pade na me duh Gospodnji i reče mi: Reci: Ovako veli Gospod: Dome Izrailjev, tako govoriste, i znam misli srca vašega.“ Jezekilj 11:5
Duh je takođe govorio kroz apostole, dajući im reč o tome šta da kažu i kako da to kažu:
„A kad vas predadu, ne brinite se kako ćete ili šta ćete govoriti; jer će vam se u onaj čas dati šta ćete kazati. Jer nećete vi govoriti, nego će Duh Oca vašega govoriti iz vas.“ Matej 10:19-20
Opet, Duh mora posedovati sva Božja svojstva svemoći da bi bio kadar to da učini, to jest, Duh je morao biti sa svim apostolima u isto vreme, ma gde oni išli, kako bi mogao svakoga od njih osposobiti da uspešno izvrši Božju volju. O božanskim svojstvima Duha imaćemo još da kažemo nešto kasnije.
Duh je takođe bio taj koji je apostole određivao za njihove pojedinačne misije i koji im je dovodio ljude da čuju poruku spasenja:
„I dok Petar razmišljaše o viđenju, reče mu Duh: Evo, tri čovjeka traže tebe; Nego ustani i siđi i idi s njima ne premišljajući ništa, jer sam ih ja poslao.“ Dela apostolska 10:19-20
I:
„A u Crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i učitelji, i to: Varnava i Simeon zvani Niger, i Lukije Kirinejac, i Manain odgajen sa Irodom četverovlasnikom, i Savle. A dok oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh Sveti: Odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao. Tada oni, postivši i pomolivši se Bogu i položivši ruke na njih, otpustiše ih. A ovi, poslani od Duha Svetoga, siđoše u Selevkiju, i odande otploviše na Kipar.“ Dela apostolska 13:1-4
Prethodni primeri nepobitno utvrđuju da Sveti Duh nije samo Božja sila ili moć, nego božanska Ličnost koja, baš kao Otac i Sin, poseduje beskonačan um, volju, razum, osećanja i tako dalje.
TVORAC I DAVALAC ŽIVOTA
Božansko Sveto pismo poistovećuje Svetog Duha sa Tvorcem koji daje život svemu, budući da nadahnuti spisi objavljuju da je Otac upotrebio svog Duha u stvaranju i oživljavanju čitavog kosmosa:
„Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju.“ Jov 26:13
„Duh Božji stvorio me je, i dah Svemogućega dao mi je život.“ Jov 33:40 – uporedi Postanje 1:1-2, 26-27; 2:4-7
Čak se izričito kaže za Duha da je on Onaj koji daje život:
„Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“ Jovan 6:63
„Koji nas i učini sposobnim da budemo služitelji Novoga Zavjeta, ne slova nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.“ 2. Korinćanima 3:6
Bog takođe koristi Duha da obnovi i preporodi tvorevinu:
„Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se. Pošlješ duh svoj, postaju, i obnavljaš lice zemlji.“ Psalam 104:29-30
„Jer će se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaće; kule i stražare postaće pećine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima, Dokle se ne izlije na nas duh s visine i pustinja postane njiva, a njiva se stane uzimati za šumu.“ Isaija 32:14-15
„Zato prorokuj, i kaži im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izrailjevu. I poznaćete da sam ja Gospod kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod.“ Jezekilj 37:12-14
„Jer i mi bijasmo nekada nerazumni, nepokorni, zabludeli, robujući raznim požudama i nasladama, provodeći život u zlobi i zavisti, gnusni, mrzeći jedan drugoga. A kada se javi dobrota i čovekoljublje Boga, Spasitelja našega, Ne za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim, Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista Spasitelja našega, Da bismo, opravdani njegovom blagodaću, postali nasljednici života vječnoga kao što se nadamo.“ Titu 3:3-7
Gornji tekstovi opet prikazuju Duha kao svemoćnog i sveprisutnog, jer je to jedini način da Sveti Duh može da preporodi sav Božji narod, kao i čitavu zemlju.
Kao takvo, ovo prosto pruža dalji dokaz da je Sveti Duh Jehova Bog (iako on nije ni Otac ni Sin), budući da Sveto pismo vrlo naglašeno tvrdi da je jedino Jehova stvorio sve i da daje život svemu:
„Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj:“ Isaija 42:5
„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24
„Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, koji je Gospod neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima, Niti prima ugađanja od ruku čovječijih, kao da nešto treba Njemu, koji sam daje svima život i dihanje i sve. I stvorio je od jedne krvi svaki narod čovječanstva da stanuje po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihova boravljenja;“ Dela apostolska 17:24-26
„Zapovijedam ti pred Bogom koji svemu život daje i pred Hristom Isusom koji posvjedoči pred Pontijem Pilatom dobro ispovijedanje:“ 1. Timoteju 6:13
U svetlu prethodno rečenog, jedini način na koji su biblijski pisci uopšte mogli poistovetiti Duha sa svemoćnim i sveprisutnim Tvorcem i Davaocem života jeste taj da su zaista mislili i verovali da je Sveti Duh takođe Jehova Bog.
NOSILAC BOŽANSKIH SVOJSTAVA I VRŠILAC BOŽANSKIH DELA
Kroz ceo ovaj članak ukazivali smo na činjenicu da Sveto pismo pripisuje Svetom Duhu sva bitna svojstva božanstva, kao i da ga prikazuje kako izvršava određena dela za koja sveto Pismo objavljuje da ih vrši jedino Bog. Ovde ćemo navesti još nekoliko stihova kako bismo dodatno učvrstili ovu tvrdnju.
Sveti Duh je predstavljen kao sveznajući, te stoga nikome nije potreban da ga savetuje ili vodi:
„Ko je upravljao duh Gospodnji? Ili mu bio savjetnik i naučio ga? S kim se je dogovarao i ko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokazao mu put razuma?“ Isaija 40:13-14
Sveznanje Duha može se dalje videti iz sledećeg navoda:
„A nama Bog otkri Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovjekova koji je u njemu? Tako i šta je u Bogu niko ne zna osim Duha Božijega. A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je od Boga, da znamo što nam je darovano od Boga;“ 1. Korinćanima 2:10-12
Duh zna dubine Božje, nešto što je, kako Pavle kaže, izvan sposobnosti bilo kog stvorenja da pojmi:
„O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi! Jer ko poznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savjetnik?“ Rimljanima 11:33-34
Duh očito mora biti sveznajući da bi znao dubine samih Božjih misli i Božjeg uma. Ovo objašnjava zašto je Bog dao vernicima svog Svetog Duha, jer ko bi bolje objavio Boga čoveku od Duha Božjeg koji savršeno poznaje i shvata Boga?
Duh je takođe sveprisutan i svemoguć:
„Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si. Da se dignem na krilima od zore i preselim se na kraj mora: I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. Da rečem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene. Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan; mrak je kao vidjelo.“ Psalam 139:7-12
Od Svetog Duha nema bekstva, budući da je prisutan svuda, to jest, ne postoji mesto na koje čovek može otići a da Duh već nije tamo, jer je čitava tvorevina uvek prisutna pred njim. I:
„Jer ću vas uzeti iz naroda, i pokupiću vas iz svijeh zemalja i dovešću vas u vašu zemlju. I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete. I nastavaćete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i bićete mi narod i ja ću vam biti Bog.“ Jezekilj 36:24-28
Naposletku:
„I neću više kriti lica svojega od njih kad izlijem duh svoj na dom Izrailjev, govori Gospod Gospod.“ Jezekilj 39:29
Bog će staviti svog Duha u svoj narod kako bi ih osposobio da savršeno slušaju njegove zapovesti i da se nikada više ne odvrate od njega. Jedini način na koji bi Duh to mogao učiniti jeste taj da je sveprisutan i svemoguć.
Evo još nekoliko primera:
„I kad se navrši pedeset dana, bijahu svi apostoli jednodušno na okupu. I ujedanput nastade šum sa neba kao hujanje silnoga vjetra, i napuni sav dom gdje oni sjeđahu; I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni, i siđe po jedan na svakoga od njih. I ispuniše se svi Duha Svetoga i stadoše govoriti drugim jezicima, kao što im Duh davaše da kazuju.“ Dela apostolska 2:1-4
I:
„A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija.“ Rimljanima 8:9-16
Još jednom, jedini način na koji Sveti Duh može istovremeno prebivati u svim vernicima, osposobiti ih da savršeno govore razne jezike, dati im život i duhovno i telesno, kao i voditi ih da se saobraze Božjim svetim merilima, jeste taj da je svemoguć, sveznajući i sveprisutan. A Sveti Duh mora biti Jehova Bog da bi posedovao te božanske osobine.
Stoga, imajući prethodno u vidu, moramo zaključiti da je izričito svedočanstvo nadahnutog Svetog pisma to da je Sveti Duh Jehova Bog, iako on nije ni Otac ni Sin.
Postoji još mnogo dokaza koje smo mogli izneti, ali radi sažetosti, ovo će za sada morati da bude dovoljno.