Biblijski stihovi koji Isusa nazivaju Bogom · Apologetizam by Sam Shamoun

U ovoj objavi navešću neke od biblijskih tekstova koji na Isusa primenjuju naziv Bog.

Prorok Isaija je najavio da će devica začeti i roditi Sina koji će se zvati Emanuilo:

„Zato će vam sam Gospod dati znak: eto, djevojka će zatrudnjeti i rodiće Sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo,“ Isaija 7:14

Apostol Matej daje nadahnut komentar i primenu ovog proroštva, kao i značenje samog imena:

„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:18-23

Prethodno navedeno objašnjava razlog zbog kojeg se Sin rođen od device naziva Emanuilo, tj. Hristos je upravo onaj Bog neba koji je sišao da se rodi kao čovek kako bi spasao svoj narod od njihovih greha.

Matej pojačava ovu tvrdnju o Isusu kao Bogu u telu tako što svoje jevanđelje završava na isti način na koji ga je i započeo, naime, navodi obećanje vaskrslog Hrista da će i dalje biti sa svojim narodom do svršetka veka:

„A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.“ Matej 28:16-20

Ovo nam pomaže da razumemo zašto Isaija dalje objavljuje da je Mesija sam Silni Bog koji dolazi da se rodi kao ljudsko Dete kako bi zauvek vladao na Davidovom prestolu:

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:6-7

Značaj i veličanstvenost ovog imena vide se iz činjenice da prorok već u sledećem poglavlju Jehovu naziva Silnim Bogom!

„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ Isaija 10:20-21

Da su i jevrejski izvori verovali da je Dete određeno da vlada na Davidovom prestolu upravo Mesija, vidi se iz aramejske parafraze Isaije poznate kao Targum:

„Prorok reče domu Davidovom: Jer nam se Dete rodi, Sin nam se dade, i On je uzeo zakon na sebe da ga drži. Ime Mu se od večnosti naziva Divni, Silni Bog koji živi doveka, Mesija, čiji će mir nad nama biti velik u Njegove dane. Uveličaće se veličina onih koji vrše zakon i onih koji čuvaju mir. Neće biti kraja prestolu Davidovom i njegovom carstvu, da se utvrdi i sazida sudom i pravdom odsad i doveka. Rečju Gospoda nad vojskama ovo će biti učinjeno.“ (The Chaldee Paraphrase on the Prophet Isaiah by Jonathan b. Uzziel, preveo Rev. C. W. H. Pauli, prezviter. London: London Society’s House, 16, Lincoln’s Inn Fields, 1871], str. 30-31 https://books.google.com/books?id=_boCAAAAQAAJ&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false; podebljanje i podvlačenje su moji)

Božanstvo Hrista i Granvil Šarpova konstrukcija

Kao što sam naveo u jednoj drugoj objavi (https://answeringislamblog.wordpress.com/2019/12/08/pauls-divine-christology-pt-3/), novozavetni spisi koriste naročit izraz koji naučnici i gramatičari nazivaju Granvil Šarpovom konstrukcijom. Granvil Šarp bio je hrišćanski abolicionista i filantrop iz 18. veka koji je 1798. godine objavio monografiju o novozavetnoj upotrebi grčkog određenog člana u vezi sa božanstvom našeg Gospoda Isusa Hrista.

Prema Šarpovom prvom pravilu, kada su dve lične imenice u jednini, pridevi ili participi povezani veznikom kai („i“), pri čemu se određeni član javlja ispred prve imenice/prideva/participa, onda se obe imenice/oba prideva/oba participa odnose na jednu te istu osobu.

Sledeći novozavetni odlomak primer je ovog pravila, gde je Isus izričito poistovećen sa Bogom:

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:1 New King James Version (NKJV) Grčki tekst doslovno glasi: „Boga našega i Spasa Isusa Hrista“ Pošto su obe imenice u jednini i povezane veznikom kai, a član se javlja samo ispred prve imenice, obe opisuju Hrista.

tn Izrazi „Bog i Spasitelj“ oba se odnose na istu osobu, Isusa Hrista. Ovo je jedna od najjasnijih izjava u Novom zavetu o božanstvu Hrista. Konstrukcija u grčkom poznata je kao Granvil Šarpovo pravilo, nazvano po engleskom filantropu i lingvisti koji ju je prvi jasno formulisao 1798. godine. Šarp je ukazao na to da u konstrukciji član-imenica-καί-imenica (gde καί [kai] = „i“), kada su dve imenice u jednini, lične i zajedničke (tj. nisu vlastita imena), one uvek imaju isti referent. Ilustracije poput „prijatelj i brat“, „Bog i Otac“ itd. u izobilju se javljaju u Novom zavetu i potvrđuju Šarpovu tvrdnju. Zapravo, ta konstrukcija javlja se i drugde u 2. Petrovoj, što snažno ukazuje na to da je autorov idiom bio isti kao kod ostalih novozavetnih pisaca (up., npr., 1:11 [„Gospod i Spasitelj“], 2:20 [„Gospod i Spasitelj“]). Jedino je pitanje da li se izrazi poput „Bog“ i „Spasitelj“ mogu smatrati zajedničkim imenicama, a ne vlastitim imenima. Šarp i drugi koji su ga sledili (poput T. F. Midltona u njegovom majstorskom delu The Doctrine of the Greek Article) pokazali su da je vlastito ime u grčkom ono koje se ne može staviti u množinu. Pošto se i „Bog“ (θεός, theos) i „spasitelj“ (σωτήρ, sōtēr) povremeno javljaju u množini, oni nisu vlastita imena i stoga potpadaju pod Šarpovo pravilo. Iako se već 200 godina pokušava osporiti Šarpovo pravilo, svi pokušaji bili su uzaludni. Kada se sva prašina slegla, Šarpovo pravilo ostalo je potvrđeno. Za više informacija o primeni Šarpovog pravila na 2. Petrovu 1:1, vidi ExSyn 272, 276-77, 290. Vidi takođe Titu 2:13 i Judinu 4. (New English Translation [NET] https://netbible.org/bible/2+Peter+1; podvlačenje je moje)

Petrova poslanica koristi Šarpovu konstrukciju još četiri puta, i nijedan ozbiljan naučnik ne sumnja da se ta mesta odnose na Hrista:

„Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:11

„Jer ako oni koji pobjegnu od nečistota svijeta poznanjem Gospoda i Spasa Isusa Hrista, opet se u njih zapletu i budu nadvladani, biva im potonje gore od prvoga.“ 2. Petrova 2:20

„Da se sjetite riječi koje su ranije kazali sveti proroci, i zapovijesti apostola vaših od Gospoda i Spasa,“ 2. Petrova 3:2

„No uzrastajte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i Spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sada i u Dan vječni. Amin.“ 2. Petrova 3:18

Poslednji primer prilično je zapanjujući s obzirom na to da se završava doksologijom upućenom vaskrslom Isusu. Pošto su doksologije izrazi hvale upućeni Bogu, to samo pojačava činjenicu da je nadahnuti apostol svoju poslanicu započeo opisujući Isusa kao Boga svih vernika. Uostalom, ako Petar može da uputi doksologiju vaskrslom Hristu, onda sigurno ne bi imao problem da ga nazove Bogom.

Blaženi apostol je vaskrslom Gospodu pripisao i sam onaj jezik koji Isaija pripisuje Jehovi:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:21-22

Evo grčkog prevoda:

A sada uporedite ovo sa onim što je Petar napisao:

„onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ NKJV

Ovo pokazuje da je za Petra Isus pravedni Bog i Spasitelj koji poziva sve krajeve zemlje da gledaju u njega radi spasenja.

Zanimljivo je da Petar i drugi Hrista čak nazivaju Pravednim, što je, kao što smo videli, titula koja se u grčkoj verziji Isaije pripisuje Jehovi:

„A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:12-15 Modern English Version (MEV)

Zapazite kako apostol opisuje Hrista kao Tvorca života koji je ubijen, a zatim vaskrsnut. I:

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste,“ Dela apostolska 7:52

„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14

Gorenavedeni citati kristalno jasno pokazuju da je nadahnuti apostol zaista svog vaskrslog Gospoda nazivao Bogom svih istinskih vernika.

A sada moj poslednji primer:

I ovo je Granvil Šarpova konstrukcija i stoga još jedan primer u kojem se za Isusa kaže da je Bog. Međutim, u sačuvanim prepisima ovog stiha postoji varijantno čitanje, gde se reč za Boga ne javlja u nekim rukopisima. Sledeći prevod odražava tu činjenicu:

„odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista“ New International Version (NIV)

Umesto da Isusa poistoveti sa našim jedinim Gospodarem, Bogom i Gospodom, ovde se za vaskrslog Hrista kaže da je jedini Suvereni Gospod vernika. Pa ipak, i jedno i drugo čitanje ostavlja nas sa Judom koji Isusa proglašava istinski božanskim, budući da se reči Despotes i Kyrios u grčkoj verziji jevrejske Biblije pripisuju Jehovi Bogu.

„Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: Aha! Izdovoljiću se na protivnicima svojim, i osvetiću se neprijateljima svojim.“ Isaija 1:24 LXX

„Jer, gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeće Jerusalimu i Judi potporu i pomoć, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi,“ Isaija 3:1 LXX

Zapravo, grčki prevod čak i reči Kyrios monos primenjuje na Jehovu:

„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6 LXX

Kyrios monos je grčki prevod jevrejskog YHVH labaddeka, tj. „Jehova jedini“. Stoga, kada Jevrejin koji govori grčki, poput Jude, nekoga ispoveda kao svog jedinog Gospoda, time tu Osobu poistovećuje sa Jehovom, jer je Jehova jedini Gospod koga istinski vernik može ispovedati i u koga može gledati, naročito na nebu.

Pa ipak, prema Judi, upravo je vaskrsli Hristos, koji sedi na prestolu na nebu, monos Kyrios vernika, što znači potpuno isto što i Kyrios monos. Juda je u suštini opisao Isusa kao Jehovu Boga jevrejskih Svetih pisama, a to potvrđuje i ono što ovaj nadahnuti pisac kaže u sledećem stihu:

„A hoću da vas podsjetim, što vi svakako znate, da Gospod spasivši narod iz zemlje egipatske, pogubi zatim one koji ne vjerovaše;“ Judina 1:5 NET

Za Isusa se kaže da je Onaj koji je izbavio Izrailj u vreme Mojsija, a potom ga kaznio u pustinji zbog neposlušnosti. Ne bi se moglo tražiti izričitije svedočanstvo o Hristovom preljudskom postojanju kao Jehove Boga!(1)

Kao što objašnjavaju napomene NET Biblije:

tc Većina kasnijih svedoka (P Ψ 5 88 1175 1611 1735 2492 M sy) ima θεόν (theon, „Bog“) posle δεσπότην (despotēn, „gospodar“), što izgleda kao motivisano čitanje utoliko što izričito povezuje „Gospodara“ sa „Bogom“ u skladu sa uobičajenim novozavetnim obrascem (vidi Luka 2:29; Dela apostolska 4:24; 2. Timoteju 2:21; Otkrivenje 6:10). U patrističkom grčkom, δεσπότης (despotēs) upotrebljavan je naročito za Boga (up. BDAG 220 s.v. 1.b.). Raniji i bolji svedoci (P א A B C 0251 33 81 323 436 442 1241 1243 1739 2344 al co) nemaju θεόν; kraće čitanje se stoga preferira i po unutrašnjim i po spoljašnjim razlozima.

sn Konstrukcija naš Gospodar i Gospod, Isus Hristos u 4. stihu sledi Granvil Šarpovo pravilo (vidi napomenu o reči Gospod). Konstrukcija SNAŽNO PODRAZUMEVA božanstvo Hrista. Za tim sledi izjava da je Isus učestvovao u spasenju (a kasnije i sudu) Jevreja. On se stoga mora POISTOVETITI SA GOSPODOM BOGOM, JAHVEOM. Peti stih onda jednostavno razrađuje ono što je implicitno u 4. stihu.

tc Čitanje ᾿Ιησοῦς (Iēsous, „Isus“) nekoliko naučnika smatra suviše teškim, jer podrazumeva pomisao da Isus deluje u ranoj istoriji naroda Izrailja (NA umesto „Isus“ ima „Gospod“). Međutim, ne samo da ovo čitanje uživa najjaču podršku RAZNOVRSNIH RANIH SVEDOKA (npr. A B 33 81 88 322 424 665 915 1241 (1735: „Gospod Isus“) 1739 1881 2298 2344 vg co eth Or Cyr Hier Bede), nego mnoštvo varijanti pokazuje da su se prepisivači osećali nelagodno zbog njega, jer su, izgleda, umesto ᾿Ιησοῦς stavljali κύριος (kurios, „Gospod“) ili θεός (theos, „Bog“) (mada P ima intrigantno čitanje θεὸς Χριστός [theos Christos, „Bog Hristos“] umesto ᾿Ιησοῦς). Koliko god čitanje ᾿Ιησοῦς bilo teško, u svetlu 4. stiha i u svetlu napretka otkrivenja (budući da je Judina poslanica jedna od poslednjih napisanih novozavetnih knjiga), ono je sasvim primereno. NA tekst sada takođe ima Ιησοῦς. Za odbranu ovog čitanja vidi Philipp Bartholomä, „Did Jesus Save the People out of Egypt: A Re-examination of a Textual Problem in Jude 5, ” NovT 50 (2008): 143-58. (NET Bible https://netbible.org/bible/Jude+1; velika slova i podvlačenje su moji)

Gorenavedeni primeri dovoljni su da se ustanovi kako nadahnuto Sveto pismo zaista opisuje Isusa Hrista kao Svemogućeg Boga u telu.

Ako nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati preuzeti su iz Ovlašćene verzije kralja Džejmsa (AV) Svetog pisma.

Napomene

(1) Kao što je naznačeno u tekstualnoj napomeni NET-a, i ovaj odlomak je do nas došao sa varijantnim čitanjima. Većina grčkih svedoka ima Gospod umesto Isus. Pa ipak, čak i ta varijanta na kraju poistovećuje Hrista sa Gospodom koji je i spasao i kaznio Izrailj u vreme Mojsija, budući da je on jedini Gospod izričito pomenut u neposrednom kontekstu:

„Jer se uvukoše neki ljudi odavno unaprijed zapisani za ovu osudu, bezbožnici koji blagodat Boga našega izvrću na razvrat, i odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista. A hoću da vas podsjetim, što vi svakako znate, da Gospod spasivši narod iz zemlje egipatske, pogubi zatim one koji ne vjerovaše;“ Judina 1:4-5

Dakle, bez obzira za koje se čitanje neko opredeli, i dalje dolazimo do izričite potvrde večnog božanstva Gospoda Isusa Hrista, koga Juda opisuje kao ljudsko ovaploćenje i ispoljavanje Jehove Boga Svemogućeg.