Devičanska utroba: najsvetije mesto Božje
U ovom članku izneću dodatne dokaze u prilog Marijinom večnom devičanstvu, pokazujući kako je Gospod Bog njenu utrobu učinio svetinjom nad svetinjama u kojoj je Hristos prebivao u svoj svojoj punini.
PRVOSVEŠTENIK I SVETINJA NAD SVETINJAMA
Bogonadahnuto Sveto pismo potvrđuje da je jedino prvosveštenik bio ovlašćen da jednom godišnje uđe u svetinju nad svetinjama, koja se naziva i najsvetije mesto, kako bi izvršio nacionalno pomirenje za sav Izrailj:
„Imala je, doduše, i prva skinija pravila za bogosluženje, a i Svetinju zemaljsku. Jer bješe uređen prvi dio skinije, u njemu svijetnjak i trpeza i postavljeni hljebovi, i to se zove Svetinja. A iza druge zavjese dio skinije, nazvan Svetinja nad svetinjama, Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg obložen svuda zlatom, u kome bješe zlatni sasud sa manom, i procvjetali štap Aronov, i ploče Zavjeta, A nad njim heruvimi slave, koji osjenjavahu očistilište; o čemu sada ne treba govoriti podrobno. A pošto ovo bijaše tako uređeno, ulažahu sveštenici svagda u prvi dio skinije da vrše službu Božiju; A u drugi jednom u godini sam prvosveštenik, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodne grijehe iz neznanja. Ovim Duh Sveti pokazuje da još nije otvoren put u Svetinju, dokle god prva skinija stoji; Koja je praslika za sadašnje vrijeme, kada se prinose i darovi i žrtve koje ne mogu da usavrše savjest onoga koji služi, A propisane su samo za jela i pića i razna pranja i obrede tjelesne do vremena obnove.“ Jevrejima 9:1-10 – Up. Levitska 16
Niko drugi, pa čak ni sveštenici koji su služili zajedno sa aronovskim prvosveštenikom, nije smeo da ulazi u najsvetije mesto i iz njega izlazi.
ISUS, NAŠ PRVOSVEŠTENIK
Prema spisima Novog zaveta, Isus, naš Gospod, jeste naš Prvosveštenik koji je ušao u nebesku skiniju, po čijem je uzoru bilo načinjeno zemaljsko svetilište (Up. Izlazak 25:8-9, 40; 26:30; 27:7-8; Dela apostolska 7:44). Hristos je to učinio da bi sebe prineo pred Ocem u svetinji nad svetinjama, gde predstavlja svoju žrtvenu smrt u našu korist dok posreduje za sve one koji se u njega uzdaju:
„Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte Poslanika i Prvosveštenika vjere naše koju ispovjedamo, Isusa Hrista, Koji je vjeran Onome koji ga je postavio, kao i Mojsej u svemu domu njegovu,“ Jevrejima 3:1-2
„I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:23-28
„A od ovoga što govorismo glavno je: Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek. Jer se svaki prvosveštenik postavlja da prinosi i dare i žrtve; zato je potrebno da i Ovaj ima nešto da prinese. Jer ako bi bio na zemlji, ne bi ni bio sveštenik, budući da postoje sveštenici koji prinose dare po Zakonu, Koji služe praslici i sjeni nebeskih stvarnosti, kao što bješe rečeno Mojseju kada je trebalo da načini skiniju: Gledaj, reče, da načiniš sve po obrascu koji ti je pokazan na gori. A sada Ovaj dobi toliko uzvišenije služenje koliko je posrednik boljega Zavjeta, koji je na boljim obećanjima zasnovan.“ Jevrejima 8:1-6
„Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine, Ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje.“… „Trebalo je, dakle, da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas; Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju; Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova, javi se jednom za svagda da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9: 11-12, 23-28
ISUSOVO TELO OD MESA: BOŽJA BESMRTNA SKINIJA/HRAM
Nadahnuto Sveto pismo dalje objavljuje da je večni Božji Logos postao telo kako bi svoje fizičko telo učinio besmrtnom skinijom/hramom u kojem će Hristos kao Bog trajno prebivati u svoj svojoj punini:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama“ (eskenosen), „vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14
Grčka reč za „prebivao“ dolazi od skenoo, što je glagolski oblik imenice skene, upravo onog izraza koji grčke verzije jevrejske Biblije koriste za starozavetni šator/skiniju/hram u kojem je Bog rekao da će prebivati i koji će ispuniti svojom slavom:
„Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka“ (ten skenen tou martyriou), „jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator.“ (he skene). Izlazak 40:34-35
„A Mojsije uze šator“ (ten skenen) „i razape ga sebi iza okola daleko, i nazva ga šator od sastanka“ (skene martyriou). „i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza okola.“ (skene martyriou), „iza okola. I kad Mojsije iđaše u šator“ (ten skenen), „sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svojega šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator.“ (ten skenen). „A kad Mojsije ulažaše u šator“ (ten skenen), „spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora“ (tes skenes), „i Gospod govoraše s Mojsijem. I sav narod, videći stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora“ (ten skenen), „ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovjek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.“ (tes skenes). Izlazak 33:7-11
„A kad svrši Solomon molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom, Te ne mogahu sveštenici ući u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. A svi sinovi Izrailjevi videći gdje siđe oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.“ 2. Dnevnika 7:1-3
Prethodno izneseno ističe da je Hristovo fizičko telo sada postalo večni, trajni Božji hram u kojem će prebivati sva punina Božje slave:
„Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća.“ (pan to pleroma) „Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:19-20 J. B. Phillips New Testament (PHILIIPS)
„Jer u Njemu obitava sva punoća“ (pleroma) „Božanstva“ (theotetos) „obitava“ (katoikei) „tjelesno“ Kološanima 2:9 Christian Standard Bible (CSB)
Evo još jednog prevoda ovog stiha:
„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno,“ International Standard Version (ISV)
Grčki glagol za „prebivati“ upotrebljen je i na drugom mestu u vezi sa Bogom koji prebiva u hramu:
„I koji se kune hramom, kune se njim i Onim koji obitava“ (katoikounti) „u njemu“ Matej 23:21
Ovo objašnjava zašto je Isus svoje telo nazvao hramom koji će Jevreji razoriti i koji će on podići trećeg dana:
„Isus odgovori i reče im: Razvalite ovaj hram i za tri dana ću ga podići. A Judejci rekoše: Četrdeset i šest godina zidan je ovaj hram, a ti ćeš za tri dana da ga podigneš? A on govoraše o hramu tijela svojega. Kada pak ustade iz mrtvih, sjetiše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše Pismu i riječi koju reče Isus.“ Jovan 2:19-22
MARIJA KAO ISUSOVA TELESNA SKINIJA
Ovo me sada dovodi do pitanja blažene Majke.
Hrišćanski spisi potvrđuju da je Marija začela i rodila večnog Božjeg Sina silom Svetog Duha.
Sveto pismo naglašeno objavljuje da je Bog u svoj svojoj punini ušao u svetu i posvećenu utrobu blažene Majke sa izričitim ciljem da postane čovek:
„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom,“ Galatima 4:4
„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog. Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji i uze ženu svoju. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjenu mu ime Isus.“ Matej 1:18-25
Sve ovo pokazuje da je Bog Marijino telo učinio samom Božjom skinijom/hramom, i time njenu utrobu učinio najsvetijim mestom, budući da je tu Emanuil, JHVH Svemogući, došao da prebiva u svoj punini svog Božanstva sve do trenutka kada ga je rodila.
Ovo je izričito izneseno u onome što joj je anđeo Gavrilo rekao nakon što je objavio da će roditi Silnog Boga iz Isaije 9:6-7:
„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35
Izraz „osenjivati“ jeste isti onaj termin koji Luka na drugom mestu upotrebljava za Boga koji se vidljivo pojavljuje u oblaku slave na Gori preobraženja, kada je obavio Isusa i trojicu njegovih učenika:
„A oko osam dana poslije ovih riječi, uze on Petra i Jovana i Jakova i pope se na goru da se pomoli Bogu. I dok se moljaše postade izgled lica njegovog drugačiji, i odijelo njegovo bijelo i blistajuće. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, a to bijahu Mojsej i Ilija, Koji se pokazaše u slavi, i govorahu o ishodu Njegovom koji je imao da se ispuni u Jerusalimu. A Petar i oni s njim bjehu savladani snom; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka što stajahu s njim. I kad se odvajahu oni od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da sagradimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojseju, i jednu Iliji, – ne znajući šta govori. A dok on to govoraše nastade oblak i zakloni ih; i uplašiše se kada zađoše u oblak. I ču se iz oblaka glas koji govoraše: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte.“ Luka 9:28-35
Već smo videli da je to isti onaj oblak koji je ispunio starozavetnu skiniju/hram i da je Isusovo fizičko telo Božji trajni, neuništivi Hram. Stoga ima smisla da isti onaj oblak koji je ispunjavao starozavetnu skiniju/hram u Mojsijevo i Solomonovo vreme osenjuje Hrista kako bi posvedočio da je Isus ljubljeni Sin Božji kojeg svi moraju slušati.
Otuda ne iznenađuje što se isti glagol primenjuje i na Mariju koju je osenila Božja sila kako bi začela upravo ono fizičko telo koje će postati Hristova skinija/hram.
Ovo me dovodi do moje sledeće tačke.
Novi zavet uči da je Isus Poslednji Adam, budući da je prvi Adam bio praslika i senka Onoga koji je imao doći:
„Zato kao što kroz jednoga čovjeka uđe u svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, pošto svi sagriješiše. Jer grijeh bješe na svijetu do zakona, ali se grijeh ne računa kada nema zakona. Ali smrt carova od Adama do Mojseja i nad onima koji ne sagriješiše sličnim prijestupom kao Adam, koji je slika Onoga koji će doći.“ Rimljanima 5:12-14
„No zaista je Hristos ustao iz mrtvih, te postade prvenac onih koji su umrli. Jer pošto je kroz čovjeka smrt, kroz čovjeka je i vaskrsenje mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti. No svaki u svome redu: prvenac Hristos, potom, o njegovu dolasku, oni koji su Hristovi“ 1. Korinćanima 15:20-23
„Tako je i napisano: Prvi čovjek Adam postade duša živa, a posljednji Adam duh koji oživljuje. Ali nije prvo duhovno, nego duševno, potom duhovno. Prvi čovjek je od zemlje, zemljan; drugi čovjek je Gospod sa neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kao što nosismo sliku zemljanoga, tako ćemo nositi i sliku nebeskoga.“ 1. Korinćanima 15:45-49
Jedna od glavnih razlika između njih dvojice jeste ta što je u slučaju prvog Adama žena izašla iz njega, budući kost od njegovih kostiju i telo od njegovog tela:
„A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka. Zato će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.“ Postanje 2:23-24
Zanimljivo je da se 24. stih primenjuje na Hristovo sjedinjenje sa Crkvom, za koju se kaže da je njegovo sopstveno duhovno telo i nevesta:
„Ne znate li da su tjelesa vaša udovi Hristovi? Hoću li, dakle, uzeti udove Hristove i od njih načiniti udove bludnice? Nikako! Ili ne znate, da ko se sa bludnicom sveže, jedno je tijelo s njom? Jer je rečeno: Biće dvoje jedno tijelo. A ko se sjedini sa Gospodom, jedan je duh s Njime. Bježite od bluda. Svaki grijeh koji čovjek učini van tijela je, a koji bludniči svome“ „tijelu griješi. Ili“ „ne znate da je tijelo vaše hram Svetoga Duha koji je u vama, kojega imate od Boga i niste svoji? Jer ste kupljeni skupo. Proslavite, dakle, Boga tijelom svojim i duhom svojim, jer su Božiji.“ 1. Korinćanima 6:15-20
„Muževi, volite svoje žene kao što i Hristos zavole Crkvu i sebe predade za nju, Da je osveti, očistivši je krštenjem u vodi riječju, Da je stavi preda se, slavnu Crkvu, koja nema mrlje ni bore, ili što tome slično, nego da bude sveta i neporočna. Tako su dužni i muževi da vole svoje žene kao svoja tijela; jer koji voli svoju ženu, samoga sebe voli. Jer niko nikad ne omrznu na svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Gospod Crkvu. Jer smo udovi tijela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovih. Toga radi ostaviće čovjek oca svojega i mater i prilijepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. Tajna je ovo velika, a ja govorim o Hristu i o Crkvi. Tako i vi, svaki da voli onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svojega muža.“ Efescima 5:25-33
A u slučaju Poslednjeg Adama, on je izašao iz žene, čime je postao kost od njenih kostiju i telo od njenog tela.
Drugim rečima, Isus je kao veći Adam svoje telo i kosti dobio od tela i kostiju Marijinih!
Budući da je upravo to telo postalo fizička skinija/hram Božji, to znači da je Bog najpre posvetio Marijino sopstveno fizičko telo da postane njegova skinija/hram!
Drugačije rečeno, Marijino telo bilo je prvi hram u koji je Isus došao da prebiva u svoj svojoj punini, sa izričitim ciljem da uzme fizičko telo. A nakon što je postao telo od svetog tela svoje blažene Majke, Hristos je zatim svoje sopstveno telo od mesa učinio večnom Božjom skinijom/hramom.
Ono što prethodni tekstovi utvrđuju jeste da je Marijino telo bilo Božji hram, a njena utroba najsvetije mesto gde je Bog došao da prebiva u svoj punini svog Božanstva.
A kada se setimo da je jedino prvosveštenik smeo da ulazi u svetinju nad svetinjama i da iz nje izlazi, to znači da je Isus jedini koji je mogao ući u posvećeno telo svoje svete Majke i izaći iz njega. Uostalom, Hristos je nebeski Prvosveštenik koji je začet u blaženoj utrobi Marijinoj.
Jednostavno nema načina da se zaobiđe ovo izričito biblijsko učenje.
DALJE ČITANJE
PROTESTANTSKA NAUKA O LUKI 1:26-56 I MARIJI KAO BOŽJEM KOVČEGU