Islamsko žensko obrezivanje
I druga izopačena islamska učenja: navodi iz klasičnih islamskih izvora o ženskom obrezivanju, seksualnoj etici i položaju žene.
139 objava
I druga izopačena islamska učenja: navodi iz klasičnih islamskih izvora o ženskom obrezivanju, seksualnoj etici i položaju žene.
Nastavak: Alijev sopstveni kriterijum otkriva da je Muhamed oduvek nameravao da napadne nevernike i da ih podjarmi.
Nastavak pobijanja: sam Kuran potvrđuje starozavetne ratove koje Šabir Ali napada, a Muhamed nije imao problem sa Božjim naredbama Izrailjcima.
Kriterijumi Šabira Alija o nasilju u Svetom pismu i Kuranu na kraju dokazuju da je Muhamed potvrdio Toru i osvajanje Hanana.
Rabin Tovija Singer priznaje da Isaija 53 pretkazuje stradanje Mesije — čime se ruši Vilijamsova odbrana Kurana i Muhamedovog proroštva.
Al-Tabari, al-Buhari, Ibn Ishak i Guillaume: pregled dokaza da je Satana naveo Muhameda da hvali tri boginje kao Alahove kćeri.
Satanski stihovi: muslimanski tumači, verodostojni lanci prenosilaca i Ibn Taymiyyahovo prihvatanje da je Muhamed veličao tri paganske boginje.
SATANSKI STIHOVI. Pobijanje Ataijeve tvrdnje da je Kuran 22:52 „spušten“ osam godina kasnije — o nasumičnoj kompoziciji Kurana.
Muhamedovo satansko nadahnuće: odgovor na muslimanske prigovore protiv istoričnosti satanskih stihova u najranijim izvorima islama.
Najraniji islamski izvori beleže kako je Satana naveo Muhameda da izgovori stihove u slavu triju paganskih boginja — takozvani satanski stihovi.
Vilijam Montgomeri Vot, jedan od najvećih islamologa 20. veka, o tome kako je Muhamed pod satanskim nadahnućem hvalio tri paganske boginje.
Prema hadisu, Muhamed je tvrdio da Hasana ibn Sabita nadahnjuju Gavrilo i Sveti Duh — isti izvori koje Kuran pripisuje sopstvenoj objavi.
Islamski izvori svedoče o demonu al-Abyadu koji se Muhamedu javljao u Gavrilovom obličju — i o Muhamedovom strahu da je opsednut džinom.
Muhamedovo priznanje da je poslušao Satanu razotkriva ga kao lažnog proroka — osuđenog i Kuranom i Svetim pismom.
Najraniji i najpouzdaniji islamski izvori beleže da je Muhamed hvalio boginje Lat, Uzu i Menat — takozvane „satanske stihove“.
Al-Sujuti navodi predanja sa verodostojnim lancima: Satana je nadahnuo Muhameda da hvali tri paganske boginje, uz rečenicu koja nedostaje u Kuranu 22:52.
Alfred Gijom o rukopisu br. 727 iz Fesa koji potvrđuje da je Ibn Ishak preneo izveštaj o sotonskim stihovima, a da ga je Ibn Hišam izbacio.
Postoje predanja u kojima se Aiši pripisuje izjava da je devojčica od devet godina žena. Al-Albani je te reči ocenio kao neautentične.
Pravni stavovi sajta IslamWeb o braku i odnosima sa maloletnicama: većina učenjaka dozvoljava snošaj kada je devojčica sposobna da ga izdrži.
IslamWeb pobija predanje da je devojčica sa devet godina žena; izvori pokazuju da Aiša nije dostigla pubertet do svoje četrnaeste godine.
Ponovni osvrt na Muhamedov susret sa duhom koji ga je psihički zlostavljao i toliko traumatizovao da je više puta pokušao da se ubije.
Abdulah ibn Sad ibn Abi Sarh, Muhamedov pisar objave, tvrdio je da je menjao kuranski tekst — i zbog toga je bio osuđen na smrt posle osvajanja Meke.
U ovom tekstu citiram delo Gregory Palamas: The Hesychast Controversy and the Debate with Islam (Translated Texts for Byzantinists, tom 8), u prevodu, sa uvodom i beleškama Normana Rasela, objavljeno
Kuran sam pobija tvrdnju da je Muhamed Ismailov potomak: narod kome je poslat nikada nije imao proroka ni knjigu, a Ismail je imao oboje.
Kuran izvrće susret Boga i Mojsija kod gorućeg grma: da li se štap pretvorio u zmiju, u živo biće ili u džina?
Zašto su muslimani krivi za širk: Danilov Sin Čovečiji prima obožavanje koje Kuran i hadisi zabranjuju svakome osim Alahu.
Kuran zlatno tele pripisuje Samarjaninu, iako Samarjani u Mojsijevo vreme nisu postojali — još jedan promašaj koji razotkriva Muhameda.
Odlomak iz Talmuda (Hagiga 12b) o sedam nebeskih svodova, stubovima zemlje i izvoru Muhamedove tvrdnje o rastojanju od pet stotina godina.
Sunitski pozdrav as-salamu alaykum ne nalazi se u Kuranu, koji koristi oblik salamun — još jedan slučaj gde hadisi nadjačavaju Kuran.
Predanja iz tefsira i hadisa o telesnoj bliskosti Muhameda sa muškarcima — er-Razi, Ebu Davud i et-Taberani.
Dodatni dokazi da kuranski Ahmad nije Muhamed, već Sveti Duh — Paraklit kojeg je Isus obećao da će poslati posle svog vaznesenja.
Dodatna potvrda da je Muhamed nosio žensku odeću: naučna studija o arapskoj odeći i sunitska predanja o mirtu njegove žene Aiše.
Kameron Bertuci iz Capturing Christianity izlaže 15 paralela između islama i mormonizma — od „izgubljenih“ proročanstava koja su navodno najavljivala njihov dolazak, do demonskih manipulacija, posebni
Prema sunitskim predanjima, Aiša je mrzela Aliju i radovala se njegovoj smrti — a Muhamed je rekao da Aliju može mrzeti samo licemer.
Sunitska predanja o Aišinoj ljubomori, tuzi i mržnji prema Aliji — i o Muhamedovom neuspehu kao supruga.
Iz Iggeret Teimana: Majmonid o Muhamedu, o muslimanskim tvrdnjama da ga Tora najavljuje, i o životu Jevreja pod islamskom vlašću.
Ibn Kesir i drugi sunitski autoriteti o prestolu koji škripi, osam nebeskih planinskih koza i kitu koji drži zemlju — islamska kosmologija.
Ako grčko doxa znači hamd, onda su pravi Muhamed i Ahmed Isus i Sveti Duh — jer Sveto pismo obojicu naziva slavnima i Paraklitom.
Da li se ime Ahmad iz Kurana odnosi na Muhameda ili je rec o opisu Svetog Duha koga je Hristos obecao? Analiza sure 61:6 i jovanovskih tekstova.
Izraz Muhamed javlja se u Kuranu samo četiri puta. Da li se odnosi na islamskog proroka ili na Isusa kao Onoga koji je mnogo hvaljen?
Kuran i muslimanski tumači svedoče da je Muhamed Toru smatrao merodavnom i nepokvarenom, pozivajući Jevreje da po njoj sude.
Muhamed je, ponavljajući ono što je čuo od drugih, na kraju poistovetio Isusa sa Sinom Čovečjim iz Danilove vizije zabeležene u 7:13-14.
Islamski izvori otkrivaju da je jedan od Muhamedovih drugova prešao u hrišćanstvo u Abisiniji i time razotkrio Muhamedovu obmanu.
Odeljak o braku sa maloletnicom iz internet Enciklopedije islamskog prava, sa dokazima iz Kurana, sunneta i stavovima četiri pravne škole.
Odgovor na tvrdnju da muslimani ne veličaju Muhameda: islamski izvori pokazuju da ga sam Alah hvali pred anđelima i da će ga hvaliti celo stvorenje.
Kuran Izrailjcima pripisuje reči „čuli smo i ne pokoravamo se“ — Muhamedova zabuna oko hebrejskog teksta iz Ponovljenih zakona 5:27.
Prema sunetu Muhameda i mišljenju njegovih sledbenika, igranje šaha ili bekgemona jeste greh: pregled hadisa iz Sahih Muslima, Miškata, Adaba i Muvate.
Muhamedovo iskrivljeno shvatanje prvorodnog greha: zašto je naredio ubijanje svih guštera zbog basne o Avramu bačenom u vatru.
Kuran tvrdi da se Avram prepirao s kraljem — muslimanski tumači kažu da je to bio Nimrod. Ali Petoknjižje o tome ne zna ništa.
Muhamed je proklinjao Jevreje i hrišćane zbog pretvaranja grobova proroka u mesta obožavanja — a njegov grob postao je upravo to.
Kuran tvrdi da postoje stihovi čije značenje zna samo Alah. Varijantna čitanja sure 3:7 i Tabarijev komentar razotkrivaju duboku protivrečnost.
Prema navodno verodostojnim sunitskim predanjima, Aiša je prala, a suvo seme i noktima strugala sa Muhamedove odeće.
Daniel Haqiqatjou brani tradicionalnu islamsku praksu prizivanja mrtvih muslimana: tavesul, istigasa i spor oko širka.
Pokazujem koliko je islam nekoherentan i seksualno perverzan: pojedini muslimanski učenjaci dopuštaju brak sa ćerkom rođenom iz bluda.
Pregled kuranskih podataka koji pokazuju da su Alah i Muhamed praktično jedno te isto: što pogađa Muhameda, pogađa i Alaha.
Nastavak analize tvrdnje Džamala Badavija da islam zabranjuje obožavanje preko posrednika: Kuran i hadisi zahtevaju predanu službu Muhamedu.
Badavi tvrdi da islam zabranjuje obožavanje Boga preko posrednika — ali Kuran i hadisi zahtevaju pokornost Muhamedu i njegovo posredovanje.
Kuran tvrdi da nema poslanika ni proroka kojem Sotona nije ubacio svoje reči — a Isus i njegova majka izuzeti su od đavolovog dodira.
Dodatak: čak i uz tradicionalno tumačenje Kurana 30:1-5, rimska pobeda nad Persijancima kasni preko 13 godina — lažno proroštvo koje razotkriva Muhameda.
Nastavak izlaganja o navodnom proroštvu iz Kurana 30:1-5 i hadisima koji pokazuju da je nastalo tek nakon rimske pobede nad Persijancima.
Kuransko proroštvo o Rimljanima (S. 30:1-5) ne kazuje ko, gde ni kada — a bez vokalskih znakova tekst se može čitati i sasvim obrnuto.
Islamski izvori pokazuju da je Muhamed naređivao ubijanje pasa i svojih kritičara — teško da je bio milost svemu stvorenom.
Rabinski izvor pobija laž da je Rebeka imala tri godine kada se udala za Isaka — odgovor muslimanima koji se pozivaju na Rašija.
Salafista Džalal Abualrub napada šiite zbog privremenog braka, a upravo taj oblik prostitucije dozvolio je njegov prorok Muhamed.
Kako je Muhamed od Alaha i Isusa načinio dva Gospoda: analiza Kurana 9:31, veznika wa i posledica po islamsku teologiju.
Kako je Muhamed pretvorio Isusa i Mariju u dva boga pored Alaha — kuranski i hadiski dokazi o njihovoj bezgrešnosti.
Kuran i islamska predanja pripisuju Mariji i Isusu odlike koje ih izdvajaju iz stvorenja — sve do nagoveštaja njenog uznesenja na nebo.
Prema sahih predanju, grupa visokih i mršavih muškaraca jahala je Muhameda cele noći, ostavljajući ga u bolu i iscrpljenosti.
Ugledni muslimanski autoriteti — Malik, El-Šafija, Ibn Omer i drugi — o dozvoljenosti analnog seksa na osnovu sure 2:223.
Muslimani prikrivaju nemoralna učenja svog proroka brisanjem dela Ibn Omarove izjave o suri 2:223 kod al-Buharija.
Odlomak sa sajta Islam Question & Answer: o glumi i o propisu o ženidbi mladim devojčicama. Sav naglasak je moj.
Prevod odgovora sa Islam Q&A 146882: da li islam propisuje najnižu starost za brak muškaraca i žena, uz kuranske i hadiske dokaze.
Hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Ajša nije bila dostigla pubertet kada je Muhamed konzumirao brak s njom.
Nastavak analize islamskog stava o Adamovom grehu: hadisi, Kuran i predodređenje — pobijanje tvrdnje o „prvorodnom oproštaju“.
Pobijanje muslimanske tvrdnje o „istočnom oproštaju“: Kuran i tefsiri pokazuju da je Adamov greh pogodio celo čovečanstvo. Prvi deo.
Dokazi iz Kurana i hadisa da je greh Adama i Eve pokvario ceo ljudski rod i doveo do izgnanstva iz raja.
Nastavak pobijanja Adnana Rašida: da li je u Muhamedovo vreme postojao arapski prevod jevanđelja i od koga je Muhamed mogao da čuje biblijske priče?
Šta zaista znači muhaimin u Kuranu 5:48 i zašto taj stih ne dokazuje iskvarenost Biblije — nastavak polemike sa Adnanom Rašidom.
Mekanske i medinske sure potvrđuju da su Jevreji i hrišćani u Muhamedovo vreme posedovali neiskvarena Božja pisma.
Kuranski stihovi koji svedoče da su Jevreji i hrišćani u Muhamedovo vreme još uvek posedovali izvorna, neiskvarena Sveta pisma.
Citati iz Kadijeve biografije Muhameda pokazuju da su muslimani muhamedanci koji su svog proroka uzdigli do božanskog statusa.
Prema Hebrejskoj Bibliji, jedno od Baalovih imena jeste Baal Zevuv, kojeg Gospod Isus poistovećuje sa Satanom — a islamski izvori Hubala sa Alahom.
Dokazi da je islam religija Baala prerušena u avramovski etički monoteizam: Hubal, glavno božanstvo Meke, i njegova veza sa Alahom.
Jasir Kadi opisuje kako je paganizam ušao u Arabiju — a njegovi navodi pokazuju da Alah iz Kabe nije bio niko drugi do idol Hubal, tj. lažni bog Vaal.
Muhamedov bog mu je dao seksualne povlastice zabranjene svima drugima — uzimanje tuđe žene i odnos protiv njene volje. Pregled izvora.
Muslimanski izvori o Muhamedovoj požudi prema Zejnebi, ženi njegovog usvojenog sina Zejda, i o braku koji je, prema Kuranu, Alah unapred odredio.
Muhamedovo božanstvo dozvolilo je njemu i njegovim sledbenicima da siluju zarobljene žene, čak i ako su te žene i dalje bile udate.
Odlomak iz knjige iranskog muslimanskog učenjaka Alija Daštija o Muhamedovoj žudnji za ženama i objavama koje su je ozakonile.
Muhamed je učio da onaj ko oslobodi i oženi svoju robinju dobija dvostruku nagradu — a Mariju Koptkinju je zadržao kao seksualnu robinju.
Mojsijev zakon štiti zarobljenice, dok Muhamedov bog dozvoljava silovanje udatih zarobljenica i unapred određuje preljubu.
Gnusoba zvana muhalil: Muhamedovo dopuštanje ponovnog braka posle braka s drugim čovekom sukobi se s Mojsijevim zakonom.
Kuran i sunitska predanja žene svrstavaju u imovinu i zarobljenice: hadisi o batinama, krivom rebru i manjku razuma.
Tora zahteva pravedno postupanje prema ženama; islamski izvori pokazuju kako je Muhamed zanemarivao i zlostavljao sopstvene žene.
Ponovni osvrt na Muhamedovo nepoštovanje žena i na to kako su ih on i njegovo božanstvo sveli na seksualne objekte za zadovoljstvo muškaraca.
Varijantno čitanje Kurana 37:12 u kojem se sam Alah čudi — dokaz da kuranske varijante ipak zadiru u samu islamsku teologiju.
Autentična islamska predanja prikazuju Alaha kao konačno, prostorno biće koje se čudi, zbunjuje i smeje svojim stvorenjima.
Salafijska protiv sunitsko-šiitske dileme: da li Alah bukvalno silazi na najniže nebo svake noći i šta to znači za islamski prigovor ovaploćenju?
Kuran traži četiri svedoka preljube, a islamsko pravo da svaki od njih vidi sam čin — nepravda ugrađena u temelje islamskog zakona.
Kuran i hadisi dozvoljavaju muslimanskim ratnicima da siluju zarobljene udate žene — analiza sure 4:24 i njenog konteksta.
Hadisi u kojima Muhamed tvrdi da mu se Alah ukazao kao lep mladić bez brade sa kovrdžavom kosom, i antropomorfizam ibn Hanbala.
Još primera prostačkog jezika Muhameda i njegovih drugova, koji nisu prezali od toga da protivnike vređaju na najslikovitiji i najvulgarniji način.
Islamski izvori tvrde da je Džibril prestao da dolazi Muhamedu zbog psa u kući — pa je Muhamed naredio da se psi pobiju.
Zašto Alah u Kuranu govori o sebi u množini: anđeli, Gavrilo i Muhamed unutar božanskog identiteta islamskog božanstva.
Islamski izvori pokazuju da je Muhamed pretio ratom hrišćanima Nadžrana i da džihad nije bio samo odbrambeni rat.
Hadisi i Kuran o Muhamedovom nalogu da se ratuje protiv ljudi dok se ceo svet ne osvoji za Alaha i njegovu religiju.
Prema takozvanim autentičnim sunitskim predanjima, Muhamed je odvraćao od braka sa nerotkinjama i naređivao ženidbu plodnim ženama radi brojnosti muslimana.
Kuran i tefsiri pokazuju da je Alah stvorio nebesa tek nakon zemlje, i da je stvaranje trajalo osam dana, a ne šest.
Iz Kurana i hadisa vidi se da su Alah i Muhamed imali odnos ljubavi i mržnje: čini, otrov i ashabi koji misle da Poslanik bunca.
Islamski tumači tvrde da je Muhamed osramoćen jer nije rekao „inša Allah“ — a Alah je, prema hadisima, ponizio i Solomona.
Kuran veliča Isusovu porodicu, dok islamski izvori svedoče da su Muhamedovi roditelji u paklu — kako je Alah obeščastio svog „proroka“.
Ovca je pojela list sa kuranskim stihovima o kamenovanju i dojenju odraslih — a Alah, koji se zakleo da čuva Kuran, nije mogao ništa da učini.
Odgovor na muslimanske pokušaje da ospore Aišin hadis o ovci koja je pojela list sa stihovima o kamenovanju i dojenju odraslih.
U ovom tekstu dokazujem da je Muhamed brkao nazive spisa Jevreja i hrišćana, pripisujući određeni termin pogrešnoj knjizi.
Muhamedanci koriste rabine i liberalne kritičare protiv mesijanskih proroštava — isti kriterijum primenjen na tvrdnju da je Muhamed prorečen u Bibliji.
Novozavetni odlomci pokazuju da je Isus Onaj o kome su Mojsije i proroci pisali — što obara tvrdnju da je Muhamed prorok poput Mojsija.
Predanje iz velikih kuranskih komentara pokazuje zabunu oko tvrdnje da je Isusova majka bila sestra Aronova — što Mojsija čini Isusovim ujakom.
Četvrti deo odgovora: Muhamed je prekršio sopstvenu zapovest o četiri žene i uzimao žene zbog njihove lepote.
Različite verzije hadisa u kojima Alah kažnjava Jevreje i hrišćane u paklu umesto muslimana, kao njihov otkup od paklene vatre.
Dokaz iz samog Kurana da Muhamed nije mogao biti Ismailov potomak, jer Kuran tvrdi da Mekanci nikada nisu imali proroka ni knjigu.
Kuran Alaha naziva najboljim od svih varalica. Ko je onda zaista Muhamedov bog? Poređenje kuranskih iskaza sa svedočanstvom Svetog pisma.
Reakcije na Umarovu prosidbu desetogodišnje Alijeve kćeri pokazuju da su i tada brakovi sa decom bili sporni.
Treći deo: Muhamed kao uzor za sva vremena, ukidanje usvajanja i brak sa snahom Zejnebom — odgovor dr Braunu o Ajšinom uzrastu.
Nastavak odgovora Braunu: al-Tabari, hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Aiša nije bila u pubertetu kada je Muhamed konzumirao brak.
Odgovor na pokušaj Džonatana Brauna da opravda Muhamedov brak sa devetogodišnjom Aišom — argument iz ćutanja i hadisi koji ga pobijaju.
Prema jednoglasnom mišljenju muslimanskih učenjaka ne postoji donja starosna granica za udaju devojčice — pregled izvornih tekstova.
Šta kažu naučnici: Kuran pogrešno predstavlja Trojstvo kao trijadu Boga, Isusa i Marije, i time promašuje hrišćansku veru.
Muhamed je verovao da gotovo sve ima svest — materica koja govori sa Alahom, drveće koje plače i kamenje koje priča.
Škripavi presto, drevni kit i nebeske koze: izvodi iz Ibn Kesirovog dela Al-Bidaja va-nihaja o islamskoj slici stvarnosti.
Muslimani tvrde da islam nema spasitelja ni posrednika. Kuran i hadisi, međutim, pokazuju da tu ulogu ima sam Muhamed.
Prema sopstvenom merilu Muhamed je sebe pretvorio u predmet obožavanja: hadisi koji dopuštaju da se prorok priziva u molitvi.
Prema Kuranu i islamskoj tradiciji, Muhamedovo božanstvo se moli — a analiza pokazuje kome se zapravo moli.
Još dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani — svedočanstvo islamske tradicije o Alahu koji se moli Muhamedu.
Hidžabovo priznanje da salah znači du'a pokazuje da se muslimani u svojim molitvama mole Muhamedu — mrtvom čoveku, čak i na njegovom grobu.
Hijab je priznao da salah znači du’a. A du’a je sama srž muslimanskog obožavanja — pa koga onda Alah obožava kada čini salah za Muhameda?
Sunitski islam uči o nestvorenom Kuranu i o čuvanoj ploči stvorenoj pre nebesa i zemlje — tvrdnja koja sama sebe ruši.
Usman ibn Faruk je tvrdio da je hadis o Kuranu koji se pojavljuje kao bled čovek slab. Dokazi iz zbirki i učenjaka pokazuju suprotno.
U ovom tekstu iznosim još jednu hrišćansku legendu iz doba pre islama koju je Muhamed čuo i preuzeo, predstavljajući je kao objavu od Boga.
Arapski Kuran koji stoji iza svetskih prevoda nije postojao pre 1924. Nijedan sačuvani rukopis nije istovetan kairskom izdanju.
Suprotno tvrdnjama muhamedanskih polemičara, Kuran svedoči da čovek može nositi tuđe grehe i stajati na mestu mnoštva kao njihov predstavnik.